OSHO® E - Glasnik
Tema:
SAMO-OSTVARENJE – rad na sebi.
„Prva stvar, samo-ostvarena osoba će biti usredištena.
Druga stvar, biće uravnotežena. Treće, ako se ove dvije stvari dogode: usredištenje i uravnoteženje - mnoge stvari će to
slijediti. Ona će tada uvijek biti opuštena.”
Kao prvo, valja
shvatiti što se misli pod pojmom "samo-ostvarenje". A.H. Maslov je
koristio taj pojam - "samo-ostvarenje" (self-actualization). Čovjek
je rođen kao potencijal. On se nije
odmah ostvario - samo je jedna mogućnost za to. Čovjek se rodio kao pogodna mogućnost, ali ne i kao unaprijed
ostvaren čin. On može postati nešto. On može dostići ostvarenje svojih
mogućnosti, ali i ne mora. Ta pogodna prilika može biti iskorišćena - priroda
vas na to neće siliti. Vi ste u tome slobodni. Vi možete odabrati da budete
ostvareni, ali i ne morate ništa preduzeti na tom polju. Čovjek je rođen tek
kao sjeme. Zato, nijedna osoba nije unaprijed rođena ispunjena - rođeni smo
samo sa mogućnošću za ispunjenje.
Ako je to
tako, a tako jeste, onda nam samo-ostvarenje dolazi kao osnovna potreba. Dok ne
ostvarimo svoju potrebu, dok se ne ispunimo, dok ne postanemo ono što treba da
budemo, ili što mislimo da treba da budemo, dok vaša žudnja ne bude ispunjena,
dok se potpuno ne ostvarite, dok vaše sjeme ne postane rascvjetano stablo, vi
ćete stalno imati dojam da vam nešto nedostaje. I svi tako osjećaju, SVI
osjećaju da im nešto fali. To osjećanje proističe iz toga što još nijeste
sasvim ostvareni.
To ne znači da
vi nijeste postigli bogatstvo ili položaj u društvu, da vam nedostaje ugled ili
moć. Čak i kada dobijete ono što ste tražili - bogatstvo, vlast, moć, ugled -
vi ćete i dalje osjećati taj stalni dojam da vam nešto nedostaje, jer to osjećanje
"nešto mi fali" nije povezano sa nečim spolja. To je u vezi sa vašim
unutarnjim rastom. Dok se ne ispunite, dok ne dospijete do realizacije, do
vlastitog procvata, dok ne dospijete do jednog unutarnjeg zadovoljenja u kojem
ćete osjećati da je to ono što ste htjeli da budete, osjećanje nedostatka će se
i dalje ispoljavati. A vi nikako ne možete uništiti to osjećanje. Taj osjećaj
se ne može ničim poništiti. Zato samo-ostvarenje znači dospijeće osobe do onoga
što je trebala da bude. Ona je rođena kao sjeme, a sada je to sjeme
procvjetalo. Ona je dospjela do potpunog razvoja, dospjela je do unutarnjeg
rasta, do kraja unutarnjeg puta. Onog trenutka kada osjetite da su svi vaši
potencijali stavljeni u djejstvo, vi ćete tada osjetiti vrhunac života, vrhunac
ljubavi i same egzistencije.
Osho
Knjiga
tajni 2
TERAPIJA
OPUŠTENOST
Abraham Maslov
je koristio pojam "samo-ostvarenje". On je takođe koristio i pojam:
"vrhunac iskustva". Kada bi osoba dospjela do sebe, ona je dospjela do
vrhunca - do vrhunca blaženstva. Posle toga nema nikakvog upinjanja za nečim
drugim. Ta osoba je sasvim zadovoljna sa samim sobom. Sada joj više ništa ne
fali: ne postoji više želja, zahtjeva, kolebanja. Bilo što da je ona, sasvim je
zadovoljna sa time. Samo-ostvarenje postaje vrhunac iskustva, i samo takva
osoba, koja je dostigla samo-ostvarenje, može se vinuti do vrhunca iskustva.
Tada je sve vrhunac iskustva za njega: bilo što da radi ili ne radi, bilo samo
da bitiše, bitisanje je blaženstvo za njega. Tada blaženstvo nije uslovljeno i
povezano sa nečim spolja. To je samo uzgredni rezultat vašeg unutarnjeg rasta.
Prva stvar:
samo-ostvarena osoba će biti usredištena; druga stvar: biće uravnotežena.
Treće, ako se ove dvije stvari dogode - usredištenje i uravnoteženje - mnoge stvari
će to slijediti. On će tada uvijek biti opušten. Bilo koja situacija da se
nametne, njegova opuštenost neće biti izgubljena. Onaj koji je u svom središtu,
uvijek je opušten. Čak i ako bi smrt došla, on bi bio miran i opušten. On bi
prihvatio smrt kao što drugi primaju bilo kog gosta. Ako bi bijeda došla, on bi
i nju prihvatio. Bilo što da se dogodi, ništa njega ne može izbaciti iz
njegovog centra. A ta opuštenost je, takođe, rezultat usredištenosti.
Za jednog takvog čovjeka, ništa ne može biti
trivijalno, i ništa tako veliko. Sve za njega postaje sveto, divno, prefinjeno -
baš sve! Bilo što da preduzme, bilo čega da se prihvati, sve to ima najveću
vrijednost, krajnju preokupiranost. Ništa nije trivijalno. On nikada neće reći
da je nešto beznačajno, a da je nešto veliko. I zaista, ništa nije tako veliko,
značajno; i ništa nije beznačajno, nebitno, zanemarljivo. Običan dodir čovjeka
je značajan. Jedna samo-ostvarena osoba, uravnotežena, usredsređena osoba, može
sve promijeniti. Jedan njegov dodir čini sve velikim.
Osho
Knjiga
tajni 2
MEDITACIJA
RAD NA SEBI
Kada meditirate,
kada radite na sebi, ako se zapitate da li ste napravili neki napredak ili ne,
znajte dobro da nijeste napravili napredak – jer kada se napredak postigne, vi
ćete to znati. Zašto? To je isto kao kada ste bolesni i kada uzmete lijek. Zar
nećete osjetiti da li ste zdraviji ili ne? Ako to ne osjetite, ako se javi
pitanje da li vam je bolje ili nije, znajte dobro da vam nije dobro. Dobrobit
je tako jasno osjećanje da kada to imate, vi to dobro znate. Ali zašto se
javlja takvo pitanje?
Ovo pitanje se javlja zbog mnogo razloga. Jedan, vi
zaista ne radite na sebi. Vi samo obmanjujete sebe. Izvodite razne trikove sa
sobom. Vi ste manje zainteresovani za to što radite, a više ste zainteresovani
što će se dogoditi. Ako zaista radite, vi ćete rezultate ostaviti egzistenciji.
Ali naši umovi su takvi da smo manje zainteresovani za uzroke a više za učinak
– usljed pohlepe. Pohlepa želi da ima sve bez ikakvog rada. Zato pohlepni um
ide naprijed. Potom pohlepni um kaže: „Što se događa? Da li se nešto dogodilo
ili nije?“ Zato budite zaista zainteresovani za to što radite, a kada se nešto
dogodi, vi ćete to znati. To će se vama dogoditi. Ne treba nikoga da pitate za
to.
Nema određenog puta. Svako je na drugačijem
putu; mi nijesmo na jednom putu. Čak i ako slijedite jednu istu meditacionu
tehniku, vi nijeste na istom putu kao neko drugi ko koristi tu tehniku; ne
možete biti. Ne postoji neki javni put. Svaki put je individualan i osoben.
Zato vam ničije iskustvo na put neće biti od koristi; zaparavo, može biti
štetno. Neko može da vidi nešto na svom putu, i ako vam on kaže da je to znak
napretka, vi možete da ne naiđete na isti znak. Isto drveće ne mora biti i na
vašem putu; isto kamenje ne mora biti i na vašem putu. Zato nemojte biti žrtve
svih tih besmislica. Samo određeno unitrašnje osjećanje je bitno. Na primjer,
ako napredujete, tada će određene stvari početi da se spontano događaju. Vi
ćete se osjećati sve više i više zadovoljni.
I zaista, kada je meditacija sasvim ispunjena,
osoba postaje toliko zadovoljna da zaboravlja da meditira – jer je meditacija
određeni napor, nezadovoljstvo. Ako jednog dana zaboravite na meditiranje, i
ako ne osjećate neku zavisnost, ne osjećate neki jaz, i ako ste sasvim
ispunjeni, onda znajte da je to dobar znak. Zato nemojte od meditacije stvarati
naviku. Neka bude živa! Tada će malo po malo nestajati nezadovoljstvo; vi ćete
se osjećati zadovoljno, i ne samo dok budete meditirali. Ako se nešto dogodi
samo dok meditirate, to je lažno, to je hipnotično. Ono će učiniti neko dobro
ali neće biti dovoljno duboko. To je dobro samo kao poređenje. Ako se ništa ne
dogodi, ako nema meditativnosti, blaženstvenih trenutaka, nemojte brinuti zbog
toga. Ako se nešto dogodi, nemojte se vezati za to. Ako se meditacija ispravno
odvija, duboko, vi ćete se osjećati preporođeni tokom čitavog dana. Suptilno
zadovoljstvo će biti prisutno svakog trenutka. Bilo što da radite, vi ćete
osjećati miran centar unitar vas - zadovoljstvo.
Osho
The Ultimate Alchemy
OSHO ART
„ Zen slikarstvo se nikada ne
popravlja; ako to ispravite vaša ispravka će uvijek pokazati da nijeste majstor.
To treba da proiziđe iz meditativnosti, iz vaše tišine. Vaš osjećaj trenutka se
prenosi na papir od riže.“
OSHO
HAIKU
*
Sekiso zapisa:
ŠEST GODINA JE SJEDIO SAM,
NEPOMIČAN NALIK ZMIJI
U GRMU OD BAMBUSA,
BEZ PORODICE ALI SA LEDOM
NA SNIJEŽNIM PLANINAMA.
SINOĆ JE VIDIO PRAZNO NEBO
RASPUKLO U KOMADE.
BUDAN JE STRESAO JUTARNJU ZVIJEZDU,
I ZADRŽAO JE U SVOJIM OČIMA.
Neizmjerno
lijepa poema. On kaže: “Šest godina je
sjedio sam.” To znači da je meditirao; sjedjeti u zenu je isto što i
meditirati: samo sjedjeti i ništa ne raditi.
“Šest godina je sjedio sam, nepomičan nalik
zmiji.” Kada zmija čeka da nešto uhvati da pojede, ona ostaje sasvim
nepokretna kao da je mrtva. Najmanji pokret, i onda bi pobjegla ptica koju je
htjela da uhvati, leptir kojeg bi htjela da uhvati više ne bi bio tu. Ona treba
da ostane kao da je mrtva, nepokretna.
“Nepomičan nalik zmiji u grmu od bambusa,
bez porodice ali sa ledom na sniježnim planinama. Sinoć…” Tokom tih šest
godina sjedjenja je sazrio. Sinoć je došao trenutak velikog blagostanja. “Sinoć je vidio prazno nebo raspuklo u
komade, budan je stresao jutarnju zvijezdu i zadržao je u svojim očima.” On
je govorio o unutrašnjem nebu, unutrašnjoj praznini koja je iznenada nestala.
Šest godina je to držao. Sinoć se iznenada i praznina raspukla u komade. On je
mislio da je za meditataciju dovoljno da je prazan. Biti prazan je dovoljno
samo za početak. Dođe trenutak kada se i praznina raspadne u komade. Vi odete i
iza praznine.
“Sinoć je vidio prazno nebo raspuklo u
komade, budan je stresao jutarnju zvijezdu.” On je govorio o svom
unutrašnjem biću. Ta praznina koja se raspala u komade je stresla jutarnju
zvijezdu i zadržala je u njegovim očima. Sada on tu zvijezdu nosi u svojim
očima; tu čistotu, tu svjetlost, taj blještavi dragulj koji nije na nebu, koji
je skriven negdje unutar vaše praznine, koji je prekriven vašim mislima i
emocijama.
Vaš um blokira
vaš put, ali negdje unutar vas vaš dragulj sija. Samo se malo okrenite ka sebi,
i bićete ispunjeni.
*
VIDEO
BUDITE SVOJI
MAJSTOROV SMIJEH
Pedi
je odlučio da se posveti boksovanju, i otišao je nekoliko nedjelja na trening.
Ali
u prvoj rundi, na prvom takmičenju, on se našao na pod od žestokog udarca.
Sudija
je počeo da broji, i Pedi je počeo da ustaje.
"Ostani
dolje do osam!", povika njegov menadžer.
"Okej",
promumla Pedi, ošamućeno, “a koliko je sada sati?”
