OSHO MONTENEGRO
Tema:
RELIGIOZNOST
“Moji ljudi ne pripadaju nijednoj
religiji, oni imaju religioznost. Oni su religiozni bez ikakve religije. Po
meni, religija je određeni kvalitet – nije filozofija, nije teologija.”
Sve religije koje egzistiraju u
svijetu, a to nije neki mali broj - postoji tri stotine raznih religija - su
samo mrtvo kamenje. One se ne kreću, ne
mijenjaju se, ne teku sa vremenom. A bilo što da je mrtvo, nije od
nikakve pomoći - sem ako namjeravate da načinite grob, tada vam možda kamen
može biti od koristi. Sve te nazovi religije su samo gradile grobove za vas,
uništavale su vaš život, vašu ljubav, vašu radost, i punile vam glavu
fantazijama, iluzijama i halucinacijama o Bogu, o raju i paklu, o reinkarnaciji
i svim vrstama ludosti.
Ja vjerujem u proticanje,
mijenjanje, kretanje, jer je to u prirodi života. Život poznaje samo jednu
stalnu stvar, a to je promjena. Samo se promjena nikada ne mijenja; inače, sve
drugo se mijenja. Kada je jesen, drveće ogoli. Svo lišće opadne bez ikakvog
protivljenja; u tišini, mirno, ono se vraća ponovo zemlji odakle je i došlo.
Golo drveće koje ide ka nebu ima posebnu ljepotu u jesen. Ono mora da ima
ogromno povjerenje u svom srcu kada tako postupa jer zna da staro mora otići kako bi u proljeće
moglo doći neko novo lišće. I ubrzo će novo lišće, svježe, mlado i raskošno
početi izlaziti.
Religija neće biti umrtvljena
organizacija već jedna vrsta religioznosti: samo kvalitet
osjećanja koje u sebi sadrži istinoljubivost, iskrenost, prirodnost, duboki sklad
i opuštenost prema kosmosu - ljubavno srce i prijateljski odnos prema svemu. Za
ovo vam nijesu potrebne takozvane svete knjige. Zapravo, svete knjige i ne
postoje.
Jedna autentična religija ne treba proroke, izbavitelje, svete spise,
bogomolje, kardinale i svještenstvo - jer je religioznost samo rascvjetavanje
vašeg srca. Ona dospijeva do samog središta vašeg bića. A onog trenutka kada
dospijete do samog središta vašeg bića, dogodi se jedna eksplozija ljepote, blaženstva,
tišine, svjetlosti. Vi tada počinjete da budete jedna sasvim druga osoba. Sve
što je bilo mračno u vašem životu, tog trenutka nestaje; sve što je bilo loše,
iščezava sa tim. I sve što tada činite, vi to radite potpuno i sa svjesnošću.
Ja poznajem samo jednu vrlinu, a to
je svjesnost.
Ako bi religioznost bila raširena po čitavom svijetu, religija bi odmah
nestala. To bi bilo jedno ogromno blaženstvo i blagoslov kada bi čovjek mogao
biti samo čovjek, kada ne bi morao biti hrišćanin, muhamedanac ili hindus.
Takve demarkacije, takve podjele su bile uzrok mnogih ratova kroz dugu
istoriju. Ako samo pogledate istoriju čovječanstva, nećete se moći oduprijeti
iskušenju da kažete da smo u prošlosti živjeli u jednom ludom svijetu. U ime Boga,
u ime crkve, u ime ideologija koje nijesu imali nikakvog smisla, ljudi su
neprestano ubijali jedni druge. To čine još i danas.
Religija se još nije ostvarila. Sve
dok religioznost ne postane stvarni duh čovječanstva, neće biti ni religije.
Ali ja insistiram na riječ "religioznost" kako ne bi to postalo organizovana religija.
Vi ne možete organizovati ljubav. Da li ste ikada čuli za crkvu ljubavi, za
hram ljubavi, za džamiju ljubavi? Ljubav je samo jedan individualni odnos sa
drugom osobom. A religioznost je jedan širi ljubavni odnos individue usmjeren
prema čitavom kosmosu.
Kada se čovjek zaljubi u čitavi kosmos, u drveće, planine, rijeke,
okeane, zvijezde, on tada zna što je molitva. To je neverbalni odnos, bez
riječi. On tada spoznaje jedan duboki ples u svom srcu, i muziku bez zvuka. On tada po prvi put ima iskustvo
vječnosti, besmrtnosti, on uvijek opstaje i pored svih promjena koje uvijek
drže život svježim. I svako ko postane religiozna osoba, i ko odbaci religije:
hrišćanstvo, muhamedanstvo, hinduizam, džainizam, budizam - on tada po prvi put
objavljuje da je postao individua, da je postigao svoju individualnost.
Religioznost je samo jedan individualni dojam. To je vaša poruka ljubavi
upućena čitavom kosmosu.
OSHO
Satyam-
Shivam- Sundram
TERAPIJA
USLOVLJAVANJE
Niko nije rođen kao hrišćanin, hindus ili muhamedanac. Vi ste
jednostavno rođeni kao čista svijest bez ikakvih dodataka. Ali vi ste podizani
kao hindus, kao hrišćanin, kao muhamedanac, a to je nešto drugo. To nema ništa
sa vašim rođenjem, to su uslovljavanja vaših roditelja. A obično se uvijek
događa da kada ste uslovljeni od drugih, vi osjetite duboku odbojnost protiv
toga. To je prirodno, ništa nije loše u tome, baš ništa, jer sa tim dijete želi
da ostane slobodno. Stvarajući od njega hrišćanina, jevreja ili hindusa,
roditelji ucrtavaju mali krug oko njega. Oni ga tako čine već opredijeljenim, a
ono je rođeno neopredijeljeno. Ono je rođeno neograničeno, sada ga stvaraju
ograničenim. Ono je stvoreno otvoreno, otvoreno nalik lotosovom cvijetu, a sada
roditelji, društvo, obrazovni sistem, crkva, svi oni pokušavaju da ga zatvore,
da od njega stvore zatvorsku ćeliju. Niko to ne voli – niko to ne može voljeti
– to je protiv prirode, protiv suštine života.
Sloboda je naša prirodna ljubav, stoga se dijete počinje odupirati. Ono
treba da potisne taj svoj otpor, a ono ne može to da ispolji jer ovisi o
roditeljima. Ono je krajnje bespomoćno, ono ne može da živi bez njihove
podrške. To je pitanje njegovog opstanka, zato ono treba da čini kompromis -
ono čini kompromis sa roditeljima samo da bi opstalo. Onog trenutka kada
postane sposobno da stane na svoje noge, ono je već uslovljeno. Tada su zidovi
oko njega previše debeli, a živjeti iza tih zidova dvadeset pet godina, što je
skoro trećina života, i najvažnija trećina, čovjek postaje vezan za te zidove.
Čovjek počinje da ih prihvata, čak postaje
ovisan o njima. Ali to odupiranje se nastavlja negdje u podsvijesti. Ako
se ukaže neka prilika da se suočite sa vašim uslovljavanjima, vi ne smijete
propustiti tu priliku.
Niko nije rođen kao hrišćanin – vas su vaspitavali kao hrišćanina, i vi
zato mora da nosite veoma duboku odbojnost protiv toga. Istočnjačke religije izgledaju
daleko intelektualnije od zapadnjačkih religija iz prostog razloga jer je Istok
znatno duže od Zapada istaživao svijest.
Najveće religije su rođene u Indiji: hinduizam, budizam, džainizam - one
sadrže najviše uzlete ljudske svijesti. Muhamedanstvo, judaizam i hrišćanstvo
su daleko iza njih. One izgledaju veoma primitivno pri upoređenju sa budizmom,
hinduizmom, džainizmom. Ali intelektualno ubjeđenje nije istinski preobražaj,
to ostaje samo u glavi. Vi jednostavno samo zamjenjujete jedan zatvor sa drugim
– možda nešto većim, nešto boljim, sa više sredstava – ali zatvor je ipak samo
zatvor. Ako ste zaista buntovni nećete mijenjati jedan zatvor drugim, vi ćete
jednostavno izaći iz svih zatvora.
Osho
Tao: The Golden Gate
MEDITACIJA
BUDITE SA SOBOM
Najveće čudo na svijetu je to što postojite, i što ja
postojim. Bitisati je najveće čudo, a meditacija otvara vrata tog velikog čuda.
Ali samo čovjek koji voli sebe može da meditira; drugačije, vi uvijek samo
bježite od sebe, izbjegavate sebe. Ko želi da zagleda u ružno lice, ko želi da
uđe dublje u ružno biće? Ko želi da uđe dublje u svoje blato, u vlastiti mrak?
Ko želi da uđe u pakao u koji živi? Vi želite da sve te stvari prekrijete
divnim cvijećem i uvijek nastojite da pobjegnete od sebe. Zbog toga ljudi
neprestano traže društvo. Oni ne mogu biti sa sobom; oni žele da budu sa
drugima. Ljudi tragaju za bilo kakvim društvom; oni će učini sve samo da
izbjegnu društvo sa sobom. Oni će tri sata sjedjeti u bioskopu i gledati nešto
krajnje glupo. Oni će satima čitati detektivski roman i tako gubiti vrijeme.
Oni će čitati iste novine ponovo i ponovo samo da nekako sebe zaokupe. Oni će
igrati karte i šah samo da ubiju vrijeme, isto kao da imaju previše vremena!
“Volite sebe…”, kaže Buda, i odmah
dodaje: “… i posmatrajte.” To je meditacija. Ali prvi zahtjev je da
volite sebe, a onda promatrajte. Ako ne volite sebe, a počnete sebe da
posmatrate, vi možete osjetiti kao da ste počinili samoubistvo. Mnogi budisti
to osjete kao samoubistvo jer ne obrate pažnju na prvi dio sutre, oni odmah
skoče na drugi dio: posmatrajte sebe. Zapravo, ja se nikada nijesam sreo sa
nijednim komentarom na Dhammapada, na te Budine sutre, koji bi
obratio pažnju na prvi dio - voli sebe. Sokrat kaže: „Upoznaj sebe“. Buda kaže: „Voli sebe“. Buda je daleko
istinitiji, jer dok ne zavolite sebe nikada nećete upoznati sebe – spoznaja
dolazi tek kasnije, ljubav priprema teren. Ljubav je mogućnost da upoznate
sebe. Ljubav je pravi put da upoznate sebe.
OSHO, The Dhammapada: The Way of the Buddha
OSHO ART
„Zapadnjačko slikarstvo nema
viđenje da smo okruženi prazninom: zemlja je veoma mala, čovječanstvo je samo
mali dio na zemlji, a svuda okolo je beskrajna praznina. Da bismo bili
istiniti, da bismo bili egzistencijalno stvarni, praznina se ne može ostaviti vani;
ona treba da bude prisutna. To je jedna drugačija vizija, sa drugačije strane.“ OSHO
HAIKU
*
Basho
zapisa:
KADA
PAŽLJIVO ZAGLEDAM,
VIDIM DA
NAZUNIJA CVJETA
UZ OGRADU –
AH!
Nazunija je sasvim običan cvijet – raste sam od sebe pored puta,
uz ogradu, u travi. On je toliko običan da ga niko i ne pogleda. On nije
cijenjen; on nije rijedak lotos. Lako je primijetiti ljepotu rijetkog lotosa
koji pluta na jezeru, plavi lotos – kako možete to da ne vidite? U trenutku
ćete biti opčinjeni njegovom ljepotom. Ili predivnu ružu koja pleše na vjetru,
na suncu, na tren vas obuzme. Ona je očaravajuća.
Ali nazunija je veoma običan, prost cvijet; on ne treba
uzgajanje, ne treba baštovana, on cvjeta sam do sebe bilo gdje. Da bi se
pažljivo primijetila nazunija potreban je meditant, potrebna je veoma
prefinjena svijest, inače ćete je mimoići. Ona nema uočljivu ljepotu, njena
ljepota je duboka. Njena ljepota je veoma obična ali ta običnost u sebi krije i
neobičnost jer je sve ispunjeno Bogom, čak i cvijet nazunija. Ako joj ne
priđete sa naklonjenim srcem, vi ćete je izgubiti.
Kada prvi put čitate Bashoa počinjete da mislite: “Što je toliko
važno reći da nazunija cvjeta kroz ogradu?”
A Basho je bio opčinjen tom ljepotom, bio je prenijet u neki drugi
svijet. Što se dogodilo? To zaista nije bilo zbog nazunije, inača bi to
uhvatilo svačije oko. To je usljed Bashovog uvida, njegovog otvorenog srca,
njegovog naklonjenog viđenja, njegove meditativnosti. Meditacija je alhemija:
ona može običan metal pretvoriti u zlato; ona može cvijet nazuniju pretvoriti u
lotos.
Kada pažljivo zagledam… A riječ pažljivo znači obazrivo, sa svjesnošću, brižljivo, meditativno, sa
ljubavlju, brižno. Čovjek može da posmatra bez ikakve pažljivosti, on će tako
propustiti čitavu stvar. Tu riječ pažljivo
treba zapamtiti u svom njenom značenju ali korijen riječi znači mediativnost. A
što znači kada nešto pogledate meditativno? To znači bez uma: gledanje bez uma,
bez oblaka misli na nebu vaše svijesti, bez sjećanja, bez želja - baš ništa,
potpuna prznina.
Kada sa takvim
ne-umom pogledate, čak i cvijet nazunija će vas prenijeti u drugi svijet. To će
postati lotos raja, to više nije dio ovog svijeta; neobično se našlo u nečemu
sasvim običnom. A to je put Bude: pronaći neobično u običnom, pronaći sve u
ovom trenutku, pronaći cjelinu u ovome – a to Buda naziva tathata.
Bashov haiku je
haiku tathata: tu nazuniju pogledajte
sa ljubavlju, sa brižnim srcem, sa nezamračenom sviješću, u stanju ne-uma, i
čovjek biva iznenađen, čovjek biva ispunjen poštovanjem. Veliko čudo se ukazuje.
Kako je to moguće? Ako je to moguće sa nazunijom, to je onda moguće sa svime.
Ako nazunija može biti tako lijepa, Basho može biti probuđen. Ako nazunija može
sadržati takvu poetiku, tada svaki kamen može postati propovijed.
Kada pažljivo zagledam, vidim da nazunija
cvjeta uz ogradu! Ah! - ja sam iznenađen. Ja sam zanijemio. Ne mogu
ništa reći o toj ljepoti – mogu samo naslutiti.
Haiku je
jednostavno samo aluzija. Poezija opisuje, haiku samo ukazuje, i to na veoma
posredan način.
*
VIDEO
NEMA BUDUĆNOSTI ZA
RELIGIJU
MAJSTOROV SMIJEH
Bila je Tajna večera. Svi su završili svoju večeru, i
konobar donese račun Isusu.
"Za ime neba", reče Isus. "Ja ovo ne mogu
da priuštim sebi!" I proslijedi račun Petru.
"Sveta skušo!" reče Petar, i proslijedi račun
Marku.
"Bože, spasi nas!" reče Marko, i gurnu račun
Simonu.
To se nastavi čitavim stolom dok konačno račun ne stiže
do Jude.
"Sveti Mojsije!" jauknu Juda. "I gdje ću
sada, dođavola, poći da nađem tih trideset srebrnih novčića?"
