Tema:
UMJETNOST ŽIVLJENJA
Čovjek je rođen da ostvari život, ali sve zavisi od njega. On može i da promaši život. On može da diše, može da jede, može i da ostari, može da ide prema grobu - ali, to nije život. To je samo gradacija smrti: od kolijevke do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.
I pošto milioni ljudi oko vas žive tom gradacijom smrti, laganim umiranjem, vi, takođe, počinjete da oponašate taj način. Djeca sve uče od onih koji su oko njih, a mi smo okruženi samo smrću.
Zato prvo treba da razumijemo šta ja podrazumijevam pod životom. To ne smije da bude obično bitisanje već rast i razvoj.
Za rast samo pogledajte drveće. Kako drveće raste, tako mu korijenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža - što više raste, korijenje mu dublje prodire u zemlju. Vi ne možete imati visoko drvo sa malim korijenjem. Ono ne može da prehrani tako veliko drvo. U životu, rasti znači prodirati dublje u sebe. Tamo su vaši korijeni.
DVA PRICIPA UMJETNOSTI ŽIVLJENJA
Prvi princip života je meditacija. Sve drugo dolazi poslije. Djetinjstvo je najbolje vrijeme. Što više starite, približavate se smrti, sve je teže ući u meditaciju. Meditacija je ulazak u vašu besmrtnost, ulazak u vašu vječnost, ulazak u vaše blaženstvo. A dijete je najkvalifikovanija osoba za to, jer je još neopterećeno znanjem, religijom, obrazovanjem i svim drugim besmislicama. Ono je još bezbrižno. Ali, na nesreću, njegova bezbrižnost je osuđivana kao neznanje. Neznanje i bezbrižnost imaju sličnosti, ali nijesu isto. Neukost je takođe stanje NE ZNATI, što je ujedno i osobina bezbrižnosti, bezazlenosti. No, postoji isto tako i velika razlika. Čitavo čovječanstvo je to previđalo sve do sada.
Bezazlenost nije moguće naučiti. No, ono i ne izaziva težnju da se spozna. Dijete je krajnje zadovoljno, ispunjeno. Dijete nema ambicija, ono nema želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom - ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; samo leptir, njegove divne boje - i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda. Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje - ono želi ovo, želi ono, ono želi da je sposobno da zna, da je poštovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno. Neznanje se kreće stazom žudnje. Bezazlenost je stanje bez žudnji. Ali, pošto su oboje bez znanja, mi i dalje ostajemo zbunjeni njihovom prirodom. Mi prihvatamo oboje sa sigurnošću da su to iste stvari.
Prvi korak ka umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena - jer dijete nosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost posle teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.
Onda kad shvatite da ste promašili život, prvo što se mora vratiti nazad jeste bezazlenost. Odbacite svoje znanje, zaboravite na svoje spise, zaboravite religiju, svoje teologije, svoje filozofije. Ponovo se rodite, postanite bezazleni - a to je u vašim rukama. Očistite svoj um od svega što nijeste sami spoznali, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što vam je dato od drugih: roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodite toga. Još jednom ponovo budite jednostavni, još jednom budite dijete. A čudo je moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je malo čudan metod hirurgije kojim se lišavate svega što nije vaše, i spašavate ono što je samo vaše autentično biće. Ona uništi sve što je nepotrebno, i ostavi vas nage i same pod suncem, na vjetru. To je kao da ste prvi čovjek koji je došao na zemlju - koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.
Drugi princip je hodočašće. Život mora biti tragalaštvo - ne žudnja, već istraživanje; ne nekakva ambicija da se postane ovo ili ono, predsednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivate "Ko sam ja." Veoma je čudno što ljudi, koji ne znaju ko su, pokušavaju da budu neko. Oni ne znaju ko su ni sada; oni ne poznaju svoje biće, ali imaju za cilj da postanu neko. Postati neko je bolest duše. Biće ste vi. A kad počnete da otkrivate svoje biće, to je početak života. Svaki trenutak je novo otkriće, svaki tren donosi novu radost. Nova misterija otvara nova vrata, nova ljubav počinje da raste u vama: nova milost koju nijesi ranije osjetili, novo osjećanje ljepote, osjećanje božanskog.
Meditacija će vam donijeti senzitivnost, veliki osjećaj pripadnosti svijetu. Ovo je naš svijet - zvijezde su naše, mi nijesmo stranci. Mi istinski pripadamo egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno. Zatim, meditacija vam može donijeti veliki mir - jer, smetlište znanja je nestalo. Mišljenje, koje je dio znanja, nestalo je. Iznenađujuća tišina se rađa. Ova tišina je jedina muzika koja postoji. Svaka druga muzika je samo jedan napor da se ova tišina ukaže. Svi proroci starog Istoka bili su saglasni u tome da se sva umjetnost - muzika, ples, poezija, slikarstvo - sve se rađa iz meditacije. Zato započnite meditirati, i stvari će početi da rastu u vama - tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušajte da to ispoljite u životu. Dijelite to sa nekim, jer sve što podijelite sa bližnjima, brže se razvijate.
Nijeste bili dovoljno inteligentni kada ste radili na sebi. Budite inteligentni sa sobom. Život je veoma jednostavan: to je veseli ples. Čitava planeta može biti puna veselja i plesa, ali to kvare ljudi koji ozbiljnošću spriječavaju život da bude smijeh, da se svi mogu smijati. Život je za njih grijeh, život je za njih iskupljenje za neke imaginarne grijehove. Kako možete uživati kada je takva klima oko vas koja ukazuje na to da sve treba da bude iskupljeno - da treba da patite, jer ste učinili loša djela. Sve je to neka vrsta zatvora u koji ste gurnuti da bi patili.
Život nije tamnica, to nije iskupljenje. To je, naprotiv, nagrada, a ona je data onima koji to mogu oslušnuti, koji to zaslužuju. Vaše osnovno pravo je da uživate, a grijeh će biti ako ne uživate u životu. Bilo bi protiv egzistencije ako ne bi sve uljepšali, ako bi sve ostavili kako ste zatekli. Neka poslije vas sve ostane srećnije, ljepše, miomirisno.
OSHO - Život, Ljubav, Smijeh
TERAPIJA
OBUZDAVANJE
Budite obazrivi, i gnjeva će biti manje, pohlepe će biti manje, zavisti će biti manje.
Ja vam ne kažem: „Ne budite gnjevni“, jer su vam to vjekovima govorili. Vaši takozvani sveci su vam govorili: „Ne budite gnjevni!“ Tako ste naučili da potiskujete gnjev. Ali što više obuzdavate gnjev, više nesvjesnosti stvarate u sebi. Vi tako bacate stvari u podrum, a potom se plašite da uđete u taj podrum jer su sve te stvari: gnjev, požuda i seks tamo. Vi to znate! Vi ste ih tamo bacili. Svo smeće je tamo: opasno, otrovno. Vi nećete biti spremni da uđete tamo.
Zbog toga ljudi ne žele da uđu u to jer to znači da će se susresti sa svim tim stvarima. A niko ne želi da se suoči sa tim stvarima - čovjek želi da ih izbjegne. Hiljadama godina su vam govorili da se obuzdavate, a zbog tog potiskivanja ste postali sve više i više nesvjesni. Ja vam ne mogu reći da se obuzdate. Ja želim da vam kažem nešto sasvim suprotno - ne potiskujte: posmatrajte, budite obazrivi.
Kada se ukaže gnjev, sjedite u svoju sobu, zatvorite vrata i posmatrajte to. Vi znate samo dva načina: ili biti gnjevan, biti nasilan, ili to potisnuti. Vi ne poznajete treći način, a treći način je način probuđenih bića: niti prepuštanje niti potiskivanje – samo posmatranje. Prepuštanje stvara naviku. Ako ste danas ljuti, i ponovo sjutra, i dan nakon toga, vi tako stvarate naviku; tako uslovljavate sebe da budete sve više gnjevni. Zato vas prepuštanje tome neće izvesti iz toga.
Tu se savremeni pokret ličnog razvoja zaglavio. Encounter grupe, primalna terapija, geštalt, bioenergija, i još mnogo drugih divnih stvari se događaju u svijetu, ali sve one se zaglave na određeno mjesto. Njihov problem je što one uče ispoljavanje – to je dobro, to je daleko bolje od potiskivanja. Ako postoji samo taj izbor: potiskivanje ili ispoljavanje, ja bih preporučio ispoljavanje. Ali ni to nije pravi izbor; postoji i treća alternativa, daleko značajnija od te obije. Ako ispoljavate, vi stičete naviku; to učite radeći iznova i iznova – vi tako ne možete izaći iz svega toga. Posmatranje je treća alternativa.
Osho
The Dhammapada: The Way of the Buddha
MEDITACIJA
NE STVARAJTE NAVIKU
Dvije stvari treba zapamtiti: kada uživate u nekoj metodi uđite što je dublje moguće u nju ali nemojte postati ovisni o njoj jer ćete jednog dana trebati da je odbacite. Ako budete previše ovisni o njoj, to će postati nalik drogi; nećete moći da je ostavite. Vi više ne uživate u tome – to vam više ništa ne daje – ali to je postala navika. Osoba to može nastaviti ali će se kretati kao u krugu; to ga neće odvesti dalje od toga. Zato neka radost bude mjerilo. Ako ima radosti, nastavite, nastavite do zadnjeg tračka radosti. To treba sasvim iscijediti. Ni malo soka neće ostati, čak ni jedna kap. I tek tada je odbacivanje moguće. Potom odaberite neku drugu metodu koja će vam ponovo donijeti radost. Mnogo puta osoba treba da mijenja. To je promjenljivo kod različitih osoba ali je veoma rijedak slučaj da jedna metoda bude dovoljna za čitavo putovanje. Ali nema potrebe da koristite previše meditacionih tehnika jer tako možete da stvorite zbrku, protivrječnosti, i tako može doći do mučnine.
Izaberite dvije meditacije i budite uporni. Zapravo, ja bih želio da odaberete jednu; to bi bilo najbolje. Bolje bi bilo da ponavljate jednu više puta da bi vam se ugodila. Tako će ona ići dublje i dublje. Vi pokušavate mnogo toga – jednog dana jedno, drugoga dana drugo. A tako izumite i svoju tehniku, a onda stvorite sebi veliku zbrku. U knjizi o tantri postoji stotinu dvanaest meditacija. Vi biste mogli poludjeti. Vi ste već ludi.
Meditacija nije zabava. Ona ponekada može biti i opasna. Vi se poigravate sa osjetljivim, veoma osjetljivim mehanizmom uma. Nekada i mala stvar koje nijeste svjesni da činite može postati opasna. Zato nikada ne pokušavajte da izmišljate, ne stvarajte novo-stvorenu meditaciju. Izaberite dvije, i okušajte se u njima nekoliko nedjelja.
Osho
Narandžasta knjiga
OSHO ART
„Moderno slikarstvo na Zapadu je previše pod uticajem tehnologije. Ono je izgubilo ljepotu; ono više ne može pomoći da vas odvede do božanskog prisustva koje omogućava egzistencija. Naprotiv, ono samo odražava bolestan um čovjeka. Gledajući zapadnjačko slikarstvo, vi ćete osjetiti vrtoglavicu, mučninu, tegobu.“ OSHO
HAIKU
*
STARI BOR PROPOVIJEDA MUDROST,
A DIVLJA PTICA
CVRKUĆE ISTINU.
Vi samo treba da ste dovoljno pažljivi, i otkrićete da je čitava priroda prepuna mudrosti, a da čitava egzistencija proglašava istinu iz raznih izvora.
“Stari bor propovijeda mudrost, a divlja ptica cvrkuće istinu.” – Veoma značajan haiku.
Vi samo trebate otvorene oči: prijemčive, osjetljive, budne, i sva ova egzistencija postaje vaš dom. Zen je sasvim zainteresovan za vašu opuštenost, jer samo opuštenost ima dovoljno snage da duboko uroni u prvobitne izvore života. Tu čovjek nalazi toliku radost da ga nije briga za bilo što drugo. Radost je tu, život je tu, egzistencija je tu, prosvjetljenje je tu.
Jezik je veoma siromašan tako da mi moramo reći da je čovjek prosvijetljen, ali kada se čovjek prosvijetli, on iščezava. Tada samo ostaje prosvjetljenje. Vi ne možete Gautama Budu nazvati prosvijetljenom osobom, zato što tu više nema osobe. Osoba tu više ne postoji, tu je prosvjetljenje – sasvim blistava egzistencija.
Iz svakog kutka i ugla mudrost vas obasipa. Svaka ptica vam objavljuje istinu, svaki cvijet vam ukazuje na ljepotu, svaka planina, svaka rijeka - hiljade i hiljade nebeskih slava. Kada iščeznete tada egzistencija posataje jedan sasvim drugačiji fenomen. Zato ste vi jedini problem. Ako hoćete da rastopite svoje probleme, znači da treba da rastopite sebe. Stoga, nema spasenja za vas, postoji samo stapanje u Vrhovno. Od toga nema ništa veće, ništa uzvišenije, ništa čudesnije. To stapanje je manifest zena.
*
VIDEO
OVDJE I SADA
MAJSTOROV SMIJEH
Veliki Crni Leroj i Veliki Crni Rufus su se borili oko Mabel, divne crne djevojke koja je bila nova u gradu. Mabel se umorila od ta dva momka koja su se oko nje svađali svo vrijeme, zato je odlučila da sredi stvar.
"Čujte, momci!", prasnu ona. "Vas dvojica napravite plivačku trku preko rijeke, i ko pobijedi može biti moj čovjek!"
Rufus i Leroj se složiše da se takmiče. Zato oni odoše preko mosta do daleke obale, skinuše svu svoju odjeću i skočiše u rijeku. Oni su zaplivali što su brže mogli ka njoj. Tada je Mabel odlučila da ona zaista voli Leroja, i pokuša da ga malo ohrabri. Zato podiže kraj njene suknje u pravcu Leroja. Tada Leroj uspori.
Kada je sljedeći put Leroj pogledao, Mabel podiže svoju suknju do struka i pokaza svoje gole obline. Iznenada Leroj stade zakočen usred rijeke:
"Leroj, šećeru!", jauknu Mabel. "U čemu je stvar?"
"Dođavola, Mabel!", viknu Leroj. "Spusti svoju suknju! Moje kormilo je zapelo za dno!"
