OSHO® E - Glasnik
Tema:
STVARANJE SVJESNOG SVIJETA
„Najbitnija stvar će biti da se stvore metode, tehnike i načini podizanja ljudske svijesti. Naravno, ta svijest ne može biti protiv tijela, ta svijest boravi u tijelu. Oni ne mogu biti neprijatelji jedno drugom, oni podržavaju jedno drugo u svakodnevnom životu.”
Moja ideja je da se osnuje Akademija kreativne nauke koja bi svjesno izbjegla sve što uništava život, a tragala bi samo za onim što unapređuje život. Ta akademija ne bi bila samo naučna jer je nauka samo jedan dio ljudske stvarnosti. Akademija treba da bude multidimenzionalna; ona treba da bude za kreativnost, za umjetnost, za svijest. Najbitnija stvar će biti da se stvore metode, tehnike i načini podizanja ljudske svijesti; i naravno, ta svijest ne može biti protiv tijela - ta svijest boravi u tijelu. Oni ne mogu biti neprijatelji jedno drugom; oni podržavaju jedno drugo u svakodnevnom životu. Tijelo treba voljeti – treba da mu budete veliki prijatelj. Ono je vaš dom, treba da ga čistite od prljavštine i treba da stalno imate na umu da vam je ono neprestano na usluzi. Čak i dok spavate, vaše tijelo neprestano radi na vašoj probavi, mijenja vašu hranu u krv, izbacuje mrtve ćelije iz vašeg tijela, uzima novi kiseonik, svježi vazduh za vaše tijelo – dok vi duboko spavate! Ono čini sve za vaš opstanak, za vaš život, iako ste vi veoma nezahvalni - tako da mu čak nikada nijeste rekli hvala. Naprotiv, vaše religije su vas učile da ga mučite: tijelo je vaš neprijatelj, i vi treba da se oslobodite od njega, njegovog uticaja.
RAZVOJ SVIJESTI
Ja znam da je vaše biće više od vašeg tijela, i da zato nema potrebe da ste vezani za njega. Ali ljubav nije vezanost, milosrđe nije vezanost. Ljubav i saosjećanje je apsolutno potrebno za vaše tijelo i njegovo održavanje. Ako imate bolje tijelo, to je veća mogućnost za razvoj svijesti. To je jedno organsko jedinstvo.
U svijetu je potrebna jedna sasvim nova vrsta obrazovanja gdje bi se svi uveli u dimenziju tišine srca – drugim riječima, u meditacije – kako bi se svi mogli pripremiti za osjećajnost prema vlastitom tijelu. Jer dok nijeste milostivi prema svom tijelu, ne možete biti milostivi ni preme tijelu neke druge osobe. To je jedan živi organizam koji vas nije nikada povrijedio. Tijelo vam je uvijek bilo na usluzi od rođenja, i tako će biti do vaše smrti. Ono će uraditi sve što vi želite, pa čak i nemoguće, i neće biti neposlušno. Nezamislivo je da se ikada više može stvoriti jedan takav mehanizam koji je toliko poslušan i veoma mudar.
Ako postanete svjesni svih funkcija vašeg tijela, vi ćete biti iznenađeni. Nikada nijeste mislili o tome što vaše tijelo radi. To je tako čudesno, tako tajnovito. Ali vi to nikada nijeste osmotrili. Nikada nijeste bili zainteresovani da se obavještavate o svom tijelu već ste se pravili da volite nečije drugo tijelo. Tijelo je najviša tajna u čitavoj egzistenciji. Tu tajnu treba voljeti – treba voljeti njene tajnovitosti, njeno djelovanje da bude iskreno uključena u istraživanje. Međutim, nažalost, religije su uvijek bile sasvim protiv tijela. Ali to vam daje ključ, konačan pokazatelj da ako čovjek nauči mudrost tijela i njegove tajne, on se nikada neće brinuti o svještenstvu ili o Bogu. On će pronaći najveću tajnu unutar sebe; a unutar misterije tijela je pravi hram vaše svijesti. Kada jednom postanete svjesni svoje svijesti, svog bića, tada neće biti nikakvog Boga nad vama. Samo takva osoba može biti poštovana od strane drugih humanih bića, drugih živih bića, jer svi oni su isto tako tajnoviti kao što je on; različitih su ispoljavanja i posebnosti, a sve to život čini bogatijim. A kada čovjek jednom nađe svijest u sebi, on je pronašao ključ za vrhovno.
Bilo koje obrazovanje koje vas ne uči da volite svoje tijelo, koje vas ne uči da budete milostivi prema svom tijelu, koje vas ne uči da uđete u njegove tajne, neće biti sposobno da vas nauči kako da uđete u svoju svijest. Tijelo je prolaz – tijelo je prag tih vrata. I bilo kakvo obrazovanje koje nema predmet o tijelu i svijesti je sasvim nedovršeno, ono je krajnje štetno jer će biti destruktivno. Samo procvat vaše svijesti vas štiti od destrukcije. To vam daje snažan motiv da stvarate: da stvarate više ljepote u svijetu, da stvarate više ugodnosti u ovom svijetu. Zato ja uključujem umjetnost kao drugi dio akademije. Umjetnost je svjestan napor da se stvori ljepota, da se otkrije ljepota, da svoj život učinite radosnijim, da naučite da plešete, da slavite.
Osho
Om Shantih Shantih Shantih
NOVO OBRAZOVANJE
Pravilno obrazovanje će ljude učiti da žive ovdje-sada, da stvaraju raj na ovoj zemlji a ne da čekaju da smrt dođe, ne da pate dok smrt ne prekine tu patnju. Neka vas smrt zatekne u plesu, radosti i ljubavi. Čudno je iskustvo da ako čovjek živi svoj život kao da je u raju, smrt ne može ništa odnijeti od njegovog životnog iskustva. Moj pristup tome je da vas naučim da je ovo raj i da ne postoji nigdje drugi raj, da nije potrebna nikakva priprema da budete sretni. Nikakva disciplina nije potrebna da volite; potrebno je samo malo budnosti, samo malo svjesnosti, samo malo razumijevanja. A ako vam obrazovanje ne može pružiti tako malo razumijevanja, to i nije obrazovanje.
Moj koncept Svjetske akademije znači da čitav svijet treba da ima jedno isto obrazovanje: meditacije, umjetnosti i kreativne nauke. Ako svugdje u svijetu budemo mogli da stvorimo jedan zdrav obrazovni sistem, tada više neće biti podjela na religije i diskriminacija između bijelih i crnih, između nacija i ružnih politika koje postoje usljed njih, i jednog glupog ponašanja ljudi koji se neprestano spremaju za rat. Uvijek kada vidim vojnike ne mogu povjerovati da čovjek uopšte ima razum. Čak ni životinje ne postaju vojnici. Ali izgleda da čovjek ima samo jedan interes: kako da ubijaju, kako da uspješnije ubijaju, kako da usavršavaju sredstva za ubijanje.
Pravo obrazovanje će vas učiti kako da pronađete svoju pjesmu i kako da učite da plešete a da se ne stidite; kako da u životu slavite male stvari, i kako da ovu čitavu planetu učinite živom. To je jedino mjesto, koliko mi znamo, gdje ljudi mogu voljeti, gdje ljudi mogu meditirati, gdje ljudi mogu postati Bude, gdje mogu živjeti ljudi nalik Sokratu i Lao Ceu. Mi smo presrećni da možemo biti na ovoj maloj planeti. Ovo je jedna od najmanjih planeta, ali čak najveće zvijezde, milionima puta veće od zemlje ne mogu imati jednog Alberta Ajnštajna, Isusa ili Jehudi Menjuhina. Veoma je čudno da je u ovom čitavom ogromnom univerzumu egzistencija bila uspješna da stvori svijest i život samo na ovoj maloj planeti. Sada je u našim rukama da se razvijamo od tog malog početka ka beskonačnim visinama koje su naš potencijal i naše urođeno pravo.
Obrazovanje do sada nije išlo u pravom smjeru. Ono je nepotrebno mučilo ljude sa istorijom, sa geografijom. Ako to nekoga interesuje, ti predmeti će biti dostupni. Ako je neko zainteresovan da nešto sazna o Konstantinopolju, dopustite mu da to sazna. Ako je neko zainteresovan da zna o Džingis Kanu, Tamerlanu, neka sazna. Ali nema potrebe da obavezno ljude učite svim tim besmislicama i smeću koje se sakupilo u prošlosti. To je tako nevjerovatno glupo. Učiti ljude da su postojale osobe kao što su Džingis Kan, Nadiršah, Tamerlan i Aleksandar Veliki je učenje o lošoj strani njihovog bića. Zato sam se uvijek borio na univerzitetu: „Zašto ne učite o Sokratu? Zašto ne učite o Čuan Ceu? Zašto ne učite o Bodidarmi.?“ To je prava strana svijesti. A učiti o lošim ljudima dajete ideju da je to savršeno u redu ako ste loši: da je sasvim ispravno ako polako idete ka Džingis Kanu. Vi ne činite ništa novo, čovjek je oduvijek to činio.
Mi treba da sredimo našu istoriju, da izbacimo sve te loše ljude iz nje, i zaštitimo našu djecu od uslovljavanja da čovjek nije bio uključen u ništa drugo osim u rat, borbu, nadmetanje, pohlepu. Mi treba da učimo našu djecu ne o tome što je bilo već o tome što može biti – ne o prošlosti već o budućnosti. Zašto trošiti vrijeme na predmete koji nijesu značajni u sadašnjem životu, a ne dati im smjer o umjetnosti ljubavi, umjetnosti življenja, smislu bitisanja, spremnosti da se umre sa radošću, u tišini i meditativnosti. Sve to što je suštinsko im nedostaje, a nameće im se ono što je nebitno i sasvim besmileno.
Oni kažu da se istorija ponavlja. Istorija se ne ponavlja. To je samo zbog naše glupost zbog koje nastavljamo da o istim stvarima učimo svaku narednu genaraciju. Sirota djeca su uslovljena da oponašaju iste velike heroje koji su bili kriminalci a ne heroji. Samo jedan čovjek, Džingis Kan, je ubio četrdeset miliona ljudi. Bolje je da iz obrazovanja izbacite sve informacije o takvim ljudima. Dajte im učenje o plesu Šive, o flauti Krišne. Učite ih o svemu što je bilo lijepo i dobro kako bi se navikli da je dobro prirodno, a da je loše samo slučajno – da se loše ne događa, nikada se nije dogodilo, a da je dobro sasvim normalno i prirodno. Biti Buda nije nešto nenormalno. Trebalo bi svako dijete učiti da je normalno da budete probuđeni. Svako ko je dovoljno mudar će biti probuđen. Vi ćete postati Buda. Velika revolucija treba da se dogodi u obrazovanju i njegovim sistemima. Inače, čovjek će nastaviti da ponavlja istoriju.
Osho
Om Shantih Shantih Shantih
TERAPIJA
POKORNOST
Umjetnost može stvoriti ljepotu, nauka može razotkriti objektivnu istinu, a svijest može otkriti subjektivnu stvarnost. Sve tri zajedno mogu upotpuniti bilo koji sistem obrazovanja. Sve drugo je sporedno, može biti korisno za svjetovnu svrhu ali ne može biti od koristi za duhovni razvoj, ne može da vas dovede do izvora radosti, ljubavi, mira, tišine. A čovjek koji nije iskusio unutrašnju ekstazu je uzaludno živio. On je vegetirao, on je sebe samo vukao od rođenja do groba, ali nije plesao i pjevao, nije ništa doprinio ovom svijetu.
Po meni, religiozna osoba je neko ko svijetu doprinosi nekom ljepotom, nekom radošću, nekom srećom, nekim slavljem kojeg nije bilo prije – nečim novim, nečim svježim, nekim novim cvijećem. Ali religija nikada nije bila određena na način kako sam je ja odredio. Svi načini koje je religija pokazala su dokazali da su sasvim ružni i pogrešni. Oni nijesu pomogli čovječanstvu da se uzdigne do visina radosti, ljepote i ljubavi. Oni su čitavo čovječanstvo utopili u bijedu i patnju, oni vas nijesu učili slobodi. Naprotiv, oni su vam nametnuli svakakva ropstva u ime pokornosti. Pokornost kome? Pokornost svještenicima, pokornost onima koji imaju novac, pokornost onima koji imaju vlast – ukratko, pokornost svim uloženim interesima. Jedna manjina je vjekovima držala u ropstvo čitavo čovječanstvo. Samo jedno pravilno obrazovanje može izmijeniti tu ružnu i bolesnu situaciju.
Moja ideja o Svjetskoj akademiji kreativne nauke, umjetnosti i svijesti je zaista vizija istinske religije. Čovjek treba bolje tijelo, zdravije tijelo. Čovjek treba svjesnije i budnije biće. Čovjek treba sve vrste ugodnosti i raskoši koju mu egzistencija može ponuditi. Egzistencija je spremna da vam pruži raj sada i ovdje, ali vi to odlažete – to je uvijek nakon smrti. Sjutra se ne događa – to se nikada nije dogodilo. To je samo jedna glupa strategija odlaganja. To što se događa je uvijek danas.
Pravilno obrazovanje će ljude učiti da žive ovdje-sada, da stvaraju raj na ovoj zemlji a ne da čekaju da smrt dođe, ne da pate dok smrt ne prekine tu patnju. Neka vas smrt zatekne u plesu, radosti i ljubavi. Čudno je iskustvo da ako čovjek živi svoj život kao da je u raju, smrt ne može ništa odnijeti od njegovog životnog iskustva. Moj pristup tome je da vas naučim da je ovo raj i da ne postoji nigdje drugi raj, da nije potrebna nikakva priprema da budete sretni. Nikakva disciplina nije potrebna da volite; potrebno je samo malo budnosti, samo malo svjesnosti, samo malo razumijevanja.
Osho
Om Shantih Shantih Shantih
MEDITACIJA
UM I MEDITACIJA
Kada je um bez misli, to je meditacija. Um je bez misli tokom dva stanja: ili je u dubokom snu, ili u meditaciji. Ako ste budni, i misli nestanu, to je meditacija. Ako misli nestanu, a vi ostanete nesvjesni toga, to je san. Duboki san i meditacija imaju nešto slično i nešto različito. Jedna stvar je ista - u oba slučaja misli iščezavaju. Jedna stvar nije ista - u dubokom snu, svjesnost takođe nestaje, ali u meditaciji ona ostaje. Zato je meditacija izjednačena sa dubokim snom, a posjeduje i svjesnost. Vi ste opušteni, kao i u dubokom snu, a ipak svjesni, sasvim budni - to vas odvodi do vrata tajni.
U dubokom snu se krećete kroz ne-um, ali ste nesvjesni toga. Vi ne znate gdje ste bili odvedeni, iako ćete ujutro osjetiti efekat toga. Ako je to bio jedan zaista divan i dubok san, bez snova koje vas uznemiravaju, ujutro ćete se osjetiti svježi, podmlađeni, živahni, ponovo mladi, ponovo ispunjeni poletom i radošću. Ali vi ne znate kako se to dogodilo, gdje ste bili. Vi ste bili u neku vrstu duboke kome, isto kao da vam je dat neki anestetik koji vas je odnio do nekog drugog nivoa odakle ste se vratili svježi, podmlađeni i preporođeni.
U meditaciji se to događa bez anestezije. Zato meditacija znači da ostajete opušteni kao u dubokom snu ali ipak budni. Održite svjesnost, neka misli nestanu, ali svjesnost ostaje sačuvana. To nije tako teško, to samo nikada nijeste pokušali, to je sve! To je nalik plivanju: ako to nijeste pokušali, to izgleda teško. To izgleda i opasno, i vi ne možete vjerovati kako ljudi mogu plivati jer vi jednostavno tonete! Ali kada jednom malo pokušate, to biva lako; to je sasvim prirodno.
Šta je um? Um je samo proces. Zapravo, um i ne postoji, samo postoje misli, misli se kreću tako brzo da vi pomislite da tu nešto postoji u kontinuitetu. Jedna misao dođe, potom druga misao, i druga, i one tako nastave. Međuprostor je tako mali da vi ne možete vidjeti ni pauzu između jedne i druge misli. Tako se dvije misli spoje, one postaju kontinuitet, a zbog tog kontinuiteta vi pomislite da um postoji.
Misli postoje, um ne postoji - um je nalik prividu. Kada dublje zagledate u um, on nestane. Tada postoje samo misli, ali kada "um" nestane i kada samo individualne misli postoje, mnoge stvari se odmah rješavaju. Prva stvar je da odmah shvatite da su misli nalik oblacima - oni dolaze i odlaze, a vi ste nebo. Kada nema uma, odmah se ukazuje opažanje da vi više nijeste uključeni u misli - misli su prisutne, prolaze kroz vas kao što oblaci putuju nebom, ili kao što vjetar duva kroz grane drveća. Misli prolaze kroz vas jer ste vi ogromna praznina. Tu nema prepreka, nema smetnji. Ne postoje zidovi da ih spriječe; vi nijeste ograđeni fenomen. Vaše nebo je beskrajno otvoreno: misli dolaze i odlaze. Kada jednom počnete da osjećate da misli dolaze i odlaze, i da ste vi posmatrač, svjedok, gospodarenje nad umom je postignuto.
Um se ne može kontrolisati na uobičajen način. Kao prvo, to je zbog toga što on ne postoji, kako ga onda možete kontrolisati? Kao drugo, ko će kontrolisati um? To je zato što niko ne postoji iza uma - a kada kažem da niko ne postoji, ja misli da niko postoji iza uma, upravo ništa. Ko će kontrolisati um? Ako bi neko mogao da kontroliše um, to bi bio samo jedan dio uma koji kontroliše drugi dio uma. To je ego.
Um nije ništa drugo do odsustvo vašeg prisustva. Kada sjedite u tišini, kada duboko zagledate u um, um jednostavno nestane. Misli će ostati, one su egzistencijalne, ali um se neće moći naći. Ali kada um nestane, drugi uvid je tada moguć: vi tada uviđate da misli nijesu vaše. Naravno, one dolaze i ponekada se nakratko nastane u vama, a onda odu. Vi možete biti mjesto predaha, ali one ne potiču od vas. Da li ste ikada primijetili da čak nijedna misao nije proistekla od vas? Nijedna misao nije došla iz vašeg bića, one uvijek dolaze spolja. One ne pripadaju vama: beskućnice, iskorijenjene, one kruže. Ponekada se one odmore u vama, i to je sve - nalik oblacima koji se odmore na vrhu brda. Potom krenu na svoj put; vi ne treba ništa da radite. Ako samo posmatrate, kontrola je postignuta.
Cijela nauka meditacije nije ništa drugo do centriranje, kretanje ka centru, ukorijenjivanje u središtu, boravljenje u njemu. Odatle se mijenja čitav vidik. Talasi mogu još biti tu, ali oni ne dosežu do vas. Sada vidite da oni ne pripadaju vama, to je samo sukob na površini sa nečim tuđim. A kada pogledate iz središta, malo po malo, sukob nestaje. Vi se malo po malo opuštate. Malo po malo prihvatate da, naravno, postoji jak vjetar i da će se stoga talasi podići, ali vi više nijeste zabrinuti; čak se i u talasima može uživati. Ničega lošeg nema u njima.
Kada jednom dospijete do centra, vi počinjete da uživate u svemu što se događa na površini. Zato je cijela stvar u tome da se ne borite na površini već da kliznete ka centru. Tu je gospodarenje a ne kontrola koja je nametnuta; tu je gospodarenje koje se spontano događa kada ste centrirani. Centriranje u svijesti je gospodarenje umom. Zato nemojte pokušavati da "kontrolišete um" - jezik vas može zavesti. Niko ne može kontrolisati, a oni koji pokušaju da upravljaju će poludjeti. Oni će jednostavno postati neurotični jer pokušaj da kontrolišete um nije ništa drugo do pokušaj jednog dijela uma da upravlja drugim dijelom uma.
Ničega nema lošeg u umu, ničega nema lošeg u mislima. Ako je nešto loše, to je biti površan jer tada ne znate cjelinu i nepotrebno patite zbog djelimičnog i ograničenog opažanja. Potrebno je cjelovito opažanje, a to je moguće samo iz središta - jer samo iz vašeg središta možete posmatrati okolinu u svim dimenzijama, u svim pravcima i sa čitave periferije vašeg bića. To je prostranstvo. Zapravo, to je isto što i okolina bitisanja. Kada ste jednom centrirani, malo po malo postajete širi i širi, veći i veći - tada završavate kao cjelina, ne manje od toga.
Um je prošlost, sjećanje, prašina. Svako to sakuplja. Ako putujete, i vi ćete sakupljati prašinu. Ali nema potrebe da se poistovjećujete sa tim, nema potrebe da se sjedinjujete sa tim, jer ako se budete sjedinjavali sa tim bićete u nevolji jer vi nijeste prašina, vi ste svijest. Omar Kajam kaže: "Prah prahu". Što se dogodi kada umrete? Prašina se vrati prašini. Ako ste samo prašina, sve će se tada vratiti prašini, ništa neće ostati. Ali da li ste vi samo prašina, slojevi prašine, ili u vama ima i nešto što nije uopšte prašina, što nije zemni prah? To je vaša svijest, vaša svjesnost. Svjesnost je vaše biće, svijest je vaše biće, a prašina koju svijest sakupja oko sebe je vaš um.
Osho
Svjesnost
|
|
|
|
OSHO ART
„Gledajući zen slikarstvo, vi ćete se osjetititi uzvišeno, osjećanje suptilne radosti će se javiti u vama. Vi ćete tada poželjeti da plešete, ili da pjevate ili da zasvirate na vašoj flauti. Zen slikarstvo dolazi sa druge strane, sa mistične strane.“ Osho
HAIKU
*
Basho zapisa:
SA PROBUŠENOM MREŽOM,
JA SAM UHVATIO
SVE LEPTIRE UNIVERZUMA.
On nije govorio o leptirima; niti je govorio o probušenoj mreži. On je govorio o vašem umu koji je zaista probušen – veoma mnogo rupa, veoma mnogo otvora, veoma mnogo zakrpa, veoma mnogo pukotina. Ali pjesnik kaže da ne budete zabrinuti:
SA PROBUŠENOM MREŽOM
JA SAM UHVATIO
SVE LEPTIRE UNIVERZUMA.
Samo upoznajte tajnu. A tajna je da odete iza probušene mreže. Budite gospodar svog uma. Tada ćete čak i sa probušenom mrežom moći da uhvatite sve leptire ovog svijeta. Sada vaš um ne hvata ništa. Kroz sve te rupe i otvore sve curi napolje. Da li ste primijetili da neprestano curite?
Basho kaže da sjedite u tišini. To je u redu, ali on ne zna da dok sjedite u tišini, ne znači da nužno i trava raste sama od sebe. Izgleda vjerovatnije da um curi sam od sebe. Bashovo iskustvo je veliko iskustvo, ali vi možete uraditi jedan jednostavan eksperiment. Samo sjedite u svojoj sobi i zatvorite oči, posmatrajte: misli naviru na sve moguće načine, sve curi.
Kada kažem da odete iza uma, ja mislim da odete iza svog tog curenja, propuštanja, i da pronađete nešto čvršće na što možete stati. Prije no što preduzmete skok, vi treba makar da nađete mjesto na koje ćete stati, sa kojeg možete skočiti u mrak, u nepoznatu teritoriju vlastitog bića.
Zabilježeno je da je Buda rekao da sve što je veliko: na početku je gorko, a na kraju veoma slatko – i obratno. To što je veoma slatko na početku; na primjer, bračni medeni mjesec, je veoma gorak na kraju. Meditacija možda ulazi u mrak, nepoznatu teritoriju, ali ona završava u samo-osvjetljenju, u ogromnoj eksploziji svjetlosti. Kada se jednom ta eksplozija dogodi, vi zauvijek ostajete probuđeni - ne možete se vratiti. Um je iščezao, nestao je baš kao sjenka. Vi sada djelujete iz ne-uma, a svako djelovanje iz ne-uma je dobro, ono je blaženstvo u svijetu.
*
VIDEO
ODGOVORNOST ZA KRAJ SVIJETA
MAJSTOROV SMIJEH
Hjumi Goldberg se jedne večeri vratio sa posla, i Beki ga upita:
„Da li si svratio do fotografske radnje i podigao snimke kao što sam ti rekla? Vjerovatno nijesi!
Ti me nikada ne slušaš! Nikada ništa ne pamtiš!
Oh! Ipak si ih podigao. Pa, hvala Bogu za čudo! Daj da ih pogledam!
Ovaj snimak je užasan, a ovaj je još gori. Bože moj! Ovaj je katastrofalan, a ovaj tragedija. Zapravo, ovo je najgora serija fotografija koje sam ikada vidjela u mom životu. Ti ne možeš uraditi ništa kako valja!
Ti ne možeš ni da voziš auto kako treba! Ne možeš ni promijeniti osigurač. Ne možeš ni da pjevaš u tonu, a kao fotograf si najgori!
Samo pogledaj ove slike! Na svakoj na kojoj si me uslikao imam otvorena usta.“
