OSHO Montenegro: Osho E-glasnik decembar 2020. br. 57

OSHO MONTENEGRO

OSHO^® E - Glasnik

Decembar 2020. broj 57

-Vizija Novog čovjeka -

Tema:

DEMOKRATIJA ILI MERITOKRATIJA

“Meritokratija može dovesti genije na vlasti, a narod bi se na njih mogao osloniti sa vjerom da će učiniti ovaj svijet bogatijim, blaženim - donijeti mu mir.”

Demokratija koja danas postoji nije potpuna demokratija. Demokratija ne može biti potpuna dok ne stvorimo sistem ekonomske jednakosti. Sama politička jednakost ne može učiniti demokratiju savršenom: oni koji su ekonomski nejednaki mogu se nazivati političkim jednakim ali u stvarnosti nijesu jednaki. Dok nema ekonomske jednakosti, politička jednakost je samo prazna priča; jednakost će biti samo igračka u rukama nekoliko ljudi. Stoga, ovdje u Indiji postoji demokratija, a i u drugim zemljama, kao što je Amerika, postoji demokratija, takođe. Ali čak i u Americi takva demokratija je djelimična. Demokratija ne može biti potpuna dok se atmosfera ekonomske jednakosti ne ukaže. Nema razloga da bilo ko ima posebno pravo na imovinu koja postoji u nekoj naciji ili društvu na Zemlji.

Prvo, bilo da je to zemlja ili bilo koja druga imovina, sva prava na to su stečena nekom vrstom nasilja. Niko ne treba da ima neko posebno pravo na imovinu: imovina pripada svima. Temljeno pravo je da imovina treba da pripada svima. Ona je kolektivna stečenost. Ona dolazi kroz kolektivnu vještinu svih. Svi imaju pravo na tu imovinu. A kroz tu imovinu treba da svi imaju podjednaku priliku i privilegiju za napredak u životu.

Sve dok se bogatstva budu nejednako dijelila – a upravo sada su sistemi u svim društvima takvi da se dijele nejednako – demokratija će biti samo riječ. A ova demokratija će nastaviti da osporava diktaturu, ali će i ona ostati neka vrsta diktature. Zato bilo koji da je sistem u svijetu, to je manje-više samo različiti oblik diktatorstva. Nijedan od njih nije demokratija. Zato je demokratija propala. Živjeli smo pod mnogim režimima: aristokratija, monarhija, demokratija. Vidimo da je čitav svijet prihvatio ideju demokratije, ali ona nije riješila probleme, naprotiv, ona ih je uvećala. Demokratije znači vlast u rukama naroda: od njih za njih, ali to je samo na papiru. U Indiji danas živi devesto miliona ljudi. Kako svi oni mogu imati vlast? Oni moraju tu vlast nekome dati u ruke. Tada ne vlada narod već oni koje su izabrali za predsjednika. A koji su vaši razlozi za biranje? Kako birate? Jeste li sposobni da izaberete prave ljude? Jeste li obrazovani za demokratski život? Ne, ništa od toga nije sprovedeno. Neuke mase se daju vrlo lako iskoristiti, i to sa vrlo neznačajnim stvarima. Kakve vi kriterije koristite? Zato smatram da su dani demokratije odbrojani. Potreban je novi sistem koji će biti baziran na vrijednosti. Imamo na hiljade univerziteta svuda po svijetu. Zašto obični neuki ljudi biraju ljude koji će imati ogromnu moć u svojim rukama. A ta moć je sasvim dovoljna da uništi čitav svijet.

MERITOKRATIJA

Meritokratija znači da samo oni koji su obrazovani za određenu oblast mogu glasati za ljude u toj oblasti. Na primjer, prosvjetni radnici treba da biraju ministra za prosvjetu. Tada ćemo imati najboljeg ministra za prosvjetu. Za ministra finansija treba birati onoga koji se razumije u finansijska pitanja i kompleksnost ekonomije. Ali njega mogu birati samo oni koji su izučili ekonomiju – a takvih ima na hiljade. Za svako mjesto treba odabrati pravu osobu, ali samo od strane stručnjaka iz te oblasti. Ministra zdravlja treba izabrati od strane medicinskih radnika, i to od onih koji rade naučno na tom polju. Tada ćemo imati samo genije na vlasti, i na njih bi se mogli osloniti sa vjerom da će učiniti ovaj svijet bogatijim, blaženim - donijeti mu mir.

Tu pretpostavku nazivam meritokratija. Kada ste izabrali sve te ljude. Oni tada među sobom mogu izabrati predsjednika i premijera. To bi bili naši geniji koji bi mogli birati i članove parlamenta. Ali i to bi trebalo biti gradacija. Samo ljudi sa visokim obrazovanjem mogu da biraju. Biti dvadeset i jednu godinu star ne znači i biti sposoban da izaberete pravu osobu. Sa tim godinama ne znate ništa o životu i njegovoj kompleksnosti. Školovani ljudi bi trebali da biraju parlament, senat ili bilo kako da se zove. Na taj način bi imali obrazovanu, otmenu i kulturnu vlast.

Prije nego se ostvari Svjetska vlada, svaka nacija bi trebalo da prođe kroz meritokratiju. A kada jednom osjetimo ukus plodova meritokratije onda će i ljudi biti sposobni da shvate da ako svijet dobije jednu Vladu tada život sigurno može biti radost, vrijednost – ne da se život odbacuje već da se uživa u njemu. Sve što se do sada dogodilo je bilo slučajno. Naša prošlost nije ništa drugo do istorija slučajnosti. To moramo zaustaviti. Sada treba da odlučimo da budućnost ne bude slučajnost. Mi ćemo je stvoriti, a stvarati svijet može biti najveće moguće stvaralaštvo.

OSHO

O osnovnim pravima čovjeka

TERAPIJA

POTREBA ZA KATARZOM

Svakog dana makar na šest minuta zaboravite na svijet. Neka svijet nestane iz vas, i vi nestanite iz svijeta. Naparavite jedan zaokret, zaokret od sto osamdeset stepeni, i samo pogledajte unutar vas. U početku ćete vidjeti samo oblake. Nemojte brinuti o tome; ti oblaci su nastali usljed vaših obuzdavanja. Vi ćete se susresti sa bijesom, mržnjom, pohlepom i svakom vrstom crnih rupa. Vi ste ih obuzdavali i potiskivali, zato su one tu. Vaše takozvane religije su vas učile da ih obuzdavate, zato su one tu nalik ranama. Vi ste ih sakrivali.

Zbog toga sam prvo isticao katarze. Sve dok ne prođete kroz velike katarze, vi morate proći kroz mnoge oblake. To će biti dosadno, i vi ćete biti nestrpljivi da se vratite u svijet. I reći ćete: „Tu nema ništa. Tu nema lotosa, ni miomirisa, tu je samo smrad, smeće.“

Vi to znate. Kada sklopite oči i kada uđete u sebe, sa čime se susrećete? Vi se ne susretnete sa predivnim zemljama o kojima prosvijetljeni govore. Vi se sretnete sa paklom, agonijom, potisnutim stvarima koje vas tamo čekaju. Gnjev mnogih života vas tamo ćeka. Tamo je samo zbrka, zato čovjek želi da ostane vani. Čovjek želi da ide u bioskop, u klub, da se sretne sa drugim ljudima i da malo brblja. Takav čovjek želi da ostane zauzet dok se ne umori i dok mu se ne prispava. Tako vi živite, takav je vaš stil života.

Zato kada osoba počne da gleda unutar sebe, prirodno je da bude iznenađena. Bude kažu da postoji veliko blagostanje i miomirisi kada se susretnete sa cvjetanjem lotosovih cvjetova – takav miris je vječan. Boja takvih cvjetova ostaje uvijek ista; to je nepromjenjiv fenomen. Oni govore o tom raju, oni govore o Božijem kraljevstvu koje je unutar vas. A onda vi uđete unutar sebe i sretnete se samo sa paklom. Vi tamo ne ugledate zemlju prosvijetljenih već koncentracione logore Adolfa Hitlera. Prirodno, vi tada pomislite da je sve to besmisleno i da je bolje da ostanete vani. Zašto se igrati sa svojim ranama? To boli. I gnoj počinje da curi iz rana, a to je prljavo. Ali katarze pomažu. Ako uđete u katarzu, ako prođete kroz haotičnu meditacije, vi ćete izbaciti sve te oblake, sve te mrakove, tada će promišljenost biti lakša.

U tome je razlog zašto ja insistiram prvo na haotičnoj meditaciji, a potom na mirnim meditacijama; prvo aktive meditacije, a potom pasivne meditacije. Vi možete ući u pasivnost samo onda kada izbacite iz sebe sve što je nalik smeću. Gnjev treba izbaciti, žudnju treba izbaciti: sloj na sloj, te stvari se nalaze unutar vas. Ali kada ih jednom izbacite vani, vi lakše možete izaći iz toga. Nema ništa što treba sakriti. I tek tada se uočava sjajna svjetlost zemlje prosvijetljenih. Iznenada ste u sasvim drugačijem svijetu – u svijetu Lotosovog zakona, u svijetu Dhama, u svijetu Tao.

OSHO, Narandžasta knjiga

MEDITACIJA

MEDITATIVNA SVJESNOST

Malo po malo kroz meditaciju trenuci svjesnosti počnu da dolaze sve više i više. Ti prazni prostori dolaze iznova i iznova, i ostaju duže. I vi potom postajete sve više sposobni da lakše i bez napora ulazite u te prazne prostore svjesnosti. Zato tada možete bez nekog napora, uvijek kada poželite, ući u te prostore. Oni vas osvježavaju, podmlađuju i čine vas svjesnim toga ko ste vi. Oslobođeni misli, vi ste oslobođeni svih ideja o sebi. Tada možete vidjeti ko ste bez ikakvih predrasuda. Spoznati sebe znači spoznati sve što vrijedi znati, a izgubiti samo-spoznaju znači izgubiti sve. Čovjek može znati sve o svijetu ali ako ne poznaje sebe, on je krajnje neuk. On je samo kao neka hodajuća Enciklopedija Britanika.

Sloboda bez svjesnosti je što i neka prazna ideja. Ona ništa ne sadrži. Čovjek zaista ne može biti slobodan ako nije svjestan jer vaše nesvjesno nastoji da dominira vama. Vaše nesvjesno nastoji da povlači vaše konce. Vi možete misliti, možete vjerovati da ste slobodni ali vi nijeste slobodni, vi ste samo žrtva prirodnih sila, slijepih sila. Zato postoje dvije vrste ljudi. Većina slijedi tradiciju, društvo, državu. Pravovjerni ljudi, konvencionalni ljudi, konformisti slijede narod, masu. Oni nijesu slobodni. A onda postoji nekoliko buntovnih duhova, odbačenih, boema, umjetnika, slikara, muzičara, pjesnika; oni misle da žive u slobodi, ali oni samo to misle. Samo iz buntovništva protiv tradicije ne možete postati slobodni. Vi ste i dalje pod upravom prirodnih instinkata. Vi ste opsjednuti požudom, pohlepom, ambicijama. Vi nijeste gospodari tih stvari, vi ste njihovi robovi. Zato ja kažem da je sloboda jedino moguća putem svjesnosti kroz meditaciju. Dok čovjek ne preobrazi svoju nesvjesnost u svjesnost neće biti slobodan.

U tome su uspjeli tek samo nekoliko ljudi: Isus, Lao Ce, Zaratustra i Buda. Samo nekoliko ljudi koji se mogu prebrojati na prste. Oni su zaista živjeli u slobodi jer su živjeli u svjesnosti. To treba da bude rad svakog tragaoca: da stvori sve više i više svjesnosti. Tada sloboda dolazi sama od sebe. Sloboda je miris cvijeta svjesnosti.

Osho

Eighty Four Thousand Poems

OSHO ART

„Upravo neki dan sam pogledao jednu zen sliku. Ljudi na njoj su bili tako mali: dvije male figure su prelazile most, i ja sam ih skoro izgubio zbog visokih planina i drveća koje je prekrivalo čitavo platno. Ali ispod je bila bilješka koja je govorila: „Molimo vas da to ne ispustite: postoje dvije ljudske figure na mostu.“ Trebao sam da zagledam veoma pažljivo – da, one su bile tu, dvije ljudske figure, veoma male, hodali su ruku pod ruku, prelazeći most. To je bila ispravna proporcija; to je bilo ne-egoistično slikarstvo.“ OSHO

HAIKU

Uko zapisa:

SMIRIVANJE TREPERENJA

ZVIJEZDA –

NOĆNA KIŠA.

Mora da je Uko sjedio u svojoj maloj kolibi i gledao treperenje zvijezda, i onda iznenada noćna kiša je smirila sva treperenja zvijezda. Zašto je to zapisao?

U tome se sadrži sav manifest zena. Zvijezde su tu, one sijaju; kiša dolazi, oblaci dolaze i zvijezde nestaju, ali i dalje postoje. Oblaci ili kiša ih ne mogu odnijeti.

Vaša budnost je upravo vaše unutrašnje treperenje, vaš unutrašnji sjaj. Kiša i oblaci nadolaze, ali sve to prolazi: vaša nutrina ostaje netaknuta. Vaš sjaj nije sjaj zvijezda koji se može ugasiti ili odnijeti čak ni na trenutak. Vaš sjaj i vaša smirenost su veoma duboko ukorijenjeni u vama tako da se ne mogu izbjeći.

Vi izbjegavate svoje buddhastvo - i svi su pokušavali da to izbjegnu - ali nećete uspjeti u tome. Prije ili kasnije ćete se umoriti od skrivanja, od bježanja od sebe. Prije ili kasnije ćete sjesti u tišini – na zazen asuri ili bez nje – smireni i u tišini, i iznenada: eksplozija! To je ono što ste tražili tokom svih vaših mnogih prošlih života.

VIDEO

NE SLIJEDITE VOĐE

MAJSTOROV SMIJEH

Čovjek je stajao za šankom, a drugi čovjek dođe do njega i upita ga:

"Jesi li ti Džo Smit?"

Čovjek reče: "Da."

Drugi reče: “Bio si u Čikagu prije nekoliko sedmica?”

Džo reče: "Samo trenutak", i izvadi svoj notes, okrenu nekoliko stranica i reče: "Da, bio sam u Čikagu prije nekoliko nedjelja."

Drugi reče; "Bio si u sobi dva ili tri?"

Džo pogleda u njegov notes i reče: "Da."

A ovaj ga upita: "Da li si sreo gospođu Ventvort u sobi dva ili četiri?"

Džo pogleda u svoj notes i reče: "Da."

Drugi reče: "Reci mi, da li si vodio ljubav sa gospođom Ventvort?"

Džo ponovo izvuče njegov notes i reče: "Da, vodio sam ljubav sa gospođom Ventvort." Ovaj mu reče: "Pa, ja sam gospodin Ventvort, i meni se to ne sviđa."

Džo ponovo pogleda u notes I reče: “Znaš, to je čudno, ali ni meni se to nije svidjelo.”