OSHO Montenegro: Osho E-glasnik avgust 2020. br. 53

OSHO MONTENEGRO

OSHO^® E - Glasnik

Avgust 2020. broj 53

-Vizija Novog čovjeka -

Tema:

REVOLUCIJA ILI BUNTOVNIŠTVO

Revolucija je klasna akcija, klasna borba. Ona je u osnovi politička; to nema ništa sa religijom, nema ništa sa duhovnošću; a i nasilna je, jer oni koji imaju vlast neće tako lako izgubiti svoje uložene interese; to će biti krvava, nasilnička borba u kojoj će na hiljade, nekada i milioni ljudi umrijeti. To se događa u revoluciji. Stoljeća gnjeva se konačno pretvaraju u slijepo nasilje. I posljednja stvar koju treba zapamtiti: revolucija ništa ne mijenja. To je točak: jedna klasa dolazi na vlast, druga gubi vlast. Ali, prije ili kasnije, obespravljena klasa postaje većina. Pošto moćni ne žele da podijele svoju vlast, oni žele to da imaju u što je moguće manje ruku.

Revolucija je nešto slijepo i mehanički, dio evolucije. A kada moćni postanu manja grupa, većina ih zbaci i onda druga moćna grupa počinje da radi isto. Zbog toga kažem da revolucija ništa ne mijenja ili, drugim riječima, sve revolucije u istoriji su propale.

Ja ne propovijedam revoluciju. Ja sam krajnje protiv revolucije. Ja vam kažem da je moja riječ za budućnost, i za one koji su dovoljno inteligentni - buntovništvo. Kakva je razlika? Buntovništvo je individualan čin; to nema ništa sa masom. Buntovništvo nema ništa sa politikom, vlašću, nasiljem. Buntovništo ima nešto sa promjenom vaše svijesti, vaše tišine, vašeg bića. To je duhovna metamorfoza. I svaka osoba koja prođe kroz buntovništvo ne bori se ni sa kim već se samo bori sa svojim mrakom. Mačevi nijesu potrebni, bombe nijesu potrebne; to što je potrebno je više budnosti, više meditativnosti, više ljubavi, više molitvenosti, više zahvalnosti. Okruženi sa svim tim kvalitetima, vi se iznova rađate.

Moje buntovništvo je afirmacija života. Ja želim da plešete, pjevate, volite i da živite što je moguće snažnije. U toj potpunoj afirmaciji života, u tom apsolutnom “da” prirodi, mi možemo donijeti sasvim novu Zemlju i sasvim novo čovječanstvo. Prošlost je bila “ne”, budućnost treba da bude “da”. Mi smo dovoljno živjeli sa “ne”, mi smo dovoljno patili, i nije bilo ničega osim bijede. Ja želim da ljudi budu radosni kao ptice kada ujutro pjevaju, živopisni kao cvijeće, slobodni kao ptice u letu bez granica, bez uslovljavanja, bez prošlosti – samo otvorena budućnost, otvoreno nebo, i vi onda možete letjeti ka zvijezdama.

Osho

Satyam Shivam Sundram

BUNTOVNIŠTVO

Buntovništvo je individualno, nenasilno, opušteno. Ono nastaje iz ljubavi. Buntovništvo nije protiv nečega već za nešto. Revolucija je protiv nečega ali nije za nešto. Revolucija je previše zaokupljena protiv nečega, ona zaboravlja zbog čega je sva ta zbrka nastala. To je gnjev. Ali gnjev ne može stvoriti bolje društvo. Buntovništvo nije usmjereno protiv društva, ono je usmjereno ka novom čovjeku, novom čovječanstvu.

Buntovništvo je duhovni fenomen. Ono nije protiv društva kao takvog; to je samo izraz inteligencije koja ukazuje da je društvo mrtvo, da takvo društvo nije sposobno da rodi novo ljudsko biće, da je istrošeno, da je skoro na ivici globalnog samoubistva. Ono treba samilost; ono ne treba gnjev. Buntovnik može uradi samo jednu stvar. On ne treba da se organizuje, jer trenutkom organizovanja treba da slijedite ista pravila društva kojem se suprostavljate, treba da slijedite isti jezik, isto ponašanje i strukture koje je društvo veoma dugo koristilo.

Ja želim da svi vi budete buntovni. Zbog toga ne vjerujem u organizacije. Ja ne želim da vi budete još jedna religija, još jedna ideologija, jer će to biti samo ponavljanje starih obrazaca. Vi možete biti zajedno bez ikakvih uslovljavanja, bez ikakvih ograničenja, samo iz čistog prijateljstva. Nikakva ideologija ne treba da upravlja vama već samo čista ljubav – jer ste svi vi na istom putu: istražujete sebe, otkrivate da li vizija novog ljudskog bića može postati stvarnost ili ne može. Vi možete pomoći jedni drugima, možete podržati jedni druge, možete ohrabrivati jedni druge.

Ali buntovništvo ostaje individualno. Buntovnici mogu da žive zajedno; oni mogu da stvaraju određenu atmosferu, podneblje, polje probuđenih gdje budnost postaje lakše ostvariva. Ali oni nijesu organizovani, oni ne pripadaju nikakvom vjerovanju. Oni su slobodne individue; iz njihovog slobodnog izbora se udružuju sa drugim tragaocima izlazećeg sunca.

Osho

Living On Your own Terms

TERAPIJA

OPUŠTENOST MOZGA

Veoma je bitno da pružite maksimum pažnje pupčanom centru - to Japanci nazivaju hara - zato je potrebno da tu pažnju pomjerate polagano, polagano iz moždanog centra, a zatim i iz srca, kako bi lagano pažnja mogla silaziti sve dublje i dublje. Ako svijest treba da se spusti iz mozga veoma je bitno da ona napusti mozak sasvim opuštena. Naš mozak je napet cijelo vrijeme. Mi smo čak i zaboravili da svoj mozak održavamo nenapetim. On je sasvim napet. Mi nijesmo svjesni toga. Zato je veoma bitno da ga prvo opustimo. Kada budemo krenuli u meditaciju, postoje tri stvari.

Prva stvar: čitav mozak treba da je opušten, tako smiren i opušten da ništa ne radi. Ali kako ćete znati da je on opušten? Ako jako stisnemo pesnicu, mi ćemo znati da su nam svi mišići veoma napeti. Zatim, kada otvorimo šaku, mi postajemo svjesni kako su nam svi mišići opušteni i labavi. Pošto je naš um uvijek napet, mi nemamo predstavu kako izgleda biti napet, a kako opušten. Zato ćemo uraditi jednu stvar. Prvo ćemo napeti mozak što najviše možemo - a onda ćemo ga iznenada opustiti. Tako ćete prepoznati koja je razlika između toga kada je mozak napet, a kada je opušten.

Dakle, kada sjednemo da meditiramo, nastojmo da jedan minut držimo mozak napet što jače možemo, dajte mu maksimum stresa. Tada ću ja reći: "Sada ga opustite" - onda ga potpuno opustite. Postepeno ćete saznavati što znači biti napet, a što opušten. Vi ćete biti u mogućnosti da to osjetite, to će postati vaše iskustvo, a onda ćete biti u mogućnosti da se sve više opuštate. Zato je najvažnije da prvo potpuno opustite mozak. Zajedno sa mozgom, i cijelo tijelo će se početi opuštati. Osoba će sjesti sasvim udobno tako da ne bude nelagodnosti, napetosti ni stresa u tijelu. Ne smije biti nikakve težine u tijelu. Što onda trebate činiti? Onog trenutka kada dopustite da sve bude opušteno, ptice će početi pjevati, čućete zvuk vodopada, negdje će se čuti krik vrane ili bilo koji drugi zvuk - vi ćete čuti sve te zvuke jer što je mozak opušteniji, to će još senzitivniji biti. Tada ćete početi osjećati i čuti i najmanje stvari. Počećete da čujete otkucaj i svog srca, da čujete vlastito udisanje i izdisanje.

Tada, sjedeći u tišini, osoba će iskusiti sve što se događa okolo i neće ništa raditi. Vi čujete neki zvuk, slušajte ga u tišini; ptica pjeva, slušajte je u tišini; dah ulazi i izlazi, promatrajte to u tišini - ništa ne treba raditi. Vi ne treba da radite ništa sa vaše strane jer čim nešto preduzmete, mozak će ponovo postati napet. Vi samo treba da sjedite opušteno u stanju opuštene svijesti. Sve se događa samo od sebe, vi samo to osluškujte u tišini. I bićete iznenađeni dok to budete slušali u tišini, duboka tišina će se početi useljavati u vaše biće. Što dublje to budete osluškivali, veća tišina će se izdizati. Za deset minuta ćete otkriti da ste postali jedan neobičan centar tišine i da je sve postalo mirno.

Osho

The Inner Journey

MEDITACIJA

PROCES MEDITACIJE

Meditacija je jednostavan proces posmatranja svojeg uma. Ne borite se sa umom, čak ne pokušavajte ni da ga kontrolišete. Samo ostanite prisutni, ne-utičući svjedok. Bilo što da dođe, vi samo to konstatujte bez prosuđivanja za ili protiv. Nemojte tome davati ime; nemojte reći da to nije trebalo da dođe u vaš um; da je to jedna ružna misao, a da je druga veoma lijepa i čestita misao. Vi ne treba da prosuđujete, treba da ostanete ne-mjerodavni jer onog trenutka kada nešto ocijenite, vi gubite meditaciju. Postajete poistovjećeni. Ili postajete prijatelji ili postajete neprijatelj. Tako stvarate odnos.

Meditacija znači da ostanete nepovezani sa vašim misaonim procesom, krajnje nepovezani, mirni, opušteni. Promatrajte sve što prolazi. I onda će se čudo dogoditi. Malo po malo će osoba postati svjesna da sve manje i manje misli dolazi. Što ste više obazrivi, to sve manje misli dolazi. Što ste manje pažljivi, sve više misli vam dolazi. To je isto kao da je saobraćaj ovisan o vašoj svjesnosti. Kada ste savršeno obazrivi, makar i na jedan tren, sve misli stanu. Iznenada nastane nagli zastoj i ulica postane sasvim prazna, nema saobraćaja. Taj trenutak je meditacija.

Osho

Eighty Four Thousand Poems

OSHO ART

Vi možete da osjetite istu radost u slikanju, pisanju poezije ili rješavanju naučnih problema. Sve je to um. Rješavanje naučnog problema je um; i vaša poezija će, manje ili više, biti matematička, logična. To će samo imati formu poezije ali će njen duh biti proza. Zbog toga na Zapadu poezija umire, slikarstvo postaje ružno, vajarstvo više ne predstavlja prirodu. Nešto ogromno nedostaje: duh, sami duh umjetnosti nedostaje. Gledajući zen slikarstvo, vi ćete biti preplavljeni; nešto onostrano će početi da vas obasipa.“ OSHO

HAIKU

Isa zapisa:

NE OPAŽAJUĆI ROSU

KOJA OBILJEŽAVA ZAVRŠETAK NAŠEG DANA,

MI SE VEZUJEMO ZA NEŠTO DRUGO.

Postoje tek nekoliko haiku pjesnika kalibra Isa i Bašoa. Ovaj haiku kaže: “Ne opažajući rosu koja označava završetak našeg dana,…”

Svakog dana se stvara mnogo prašine oko nas – mnogo gnjeva, mnogo tuge, mnogo patnje, mnogo nerazumijevanja. Ne opažajući sve to što označava završetak našeg dana, mi se vezujemo za drugo.

Naša ljubav i dalje ostaje neremećena, netaknuta. Naša srca su upravo nalik ogledalima koja ne sakupljaju nimalo prašine. To je put zen čovjeka. Uklanjajte prašinu i prisjetite se svoje Jednosti, svog jedinstva sa čitavom egzistencijom. Ništa vas ne prisiljava da izdvajate sebe: nikakav gnjev, nikakva želja, nikakav neuspjeh. Ništa vas ne odvaja od egzistencije.

Zato svake večeri stresite svu prašinu. Pođite u krevet sa čistim ogledalom, sa tihom pjesmom i u harmoniji sa egzistencijom.

OSHO

VIDEO

HRABROST

MAJSTOROV SMIJEH

U “Hampti-Dampti” osnovnoj školi, jednog jutra je gospođica Tikletit, učiteljica, dala djeci zadatak za taj dan.

"Dakle, dječaci i djevojčice", reče ona slatko, "Ja želim da otvorite svoje sveske, uzmete vaše olovke i napišete divnu priču koja počinje riječima: 'Ako bih imao pet miliona dolara'".

Sva dječica počeše grozničavo da pišu, osim malog Alberta koji je nastavio da radi što je radio čitavo prijepodne - gledao je kroz prozor kako mala djevojčica radi gimnastiku.

Gospođica Tikletit ugleda Alberta i pozva ga napolje: "Alberte, svi drugi pišu, zašto ti ne radiš svoj rad?"

"Ah!", odgovori Albert, paleći cigaretu. "Raditi? Sa pet miliona dolara?”