OSHO Montenegro: Osho E-glasnik jul 2020. br. 52

OSHO MONTENEGRO

OSHO^® E - Glasnik

Jul 2020. broj 52

-Vizija Novog čovjeka -

Tema:

ŽIVOT

Život iziskuje veliku hrabrost. Kukavice samo tavore u životu, oni ne žive, jer je sav njihov život strahom orijentisan, a takav život je gori od smrti. Oni žive u nekoj vrsti paranoje, plaše se svega; i ne samo od stvarnih opasnosti već i od nestvarnih pojavnosti, takođe. Oni se plaše pakla, plaše se duhova, plaše se Boga. Oni su zaplašeni hiljadu i jednom stvari koje su sami izmislili, ili ih je izmislio neko nalik njima. Straha ima toliko da je nemoguće živjeti.

Samo hrabri mogu živjeti. Prvi korak koji treba da naučite je kako biti hrabar. Uprkos svim strahovima treba da se živi. A zašto je hrabrost potrebna za život? Zato što je život nesiguran. Ako budete previše svjesni sigurnosti, bezbjednosti, tada ćete ostati zatočeni u jednom malom uglu, gotovo u zatvoru koji ste sami načinili. To će biti izvjesna sigurnost, ali to neće biti život. To će biti bezbjednost, ali neće biti avanture u tome, ekstatičnosti.

Život se sastoji od istraživanja, odlaženja u nepoznato, uspinjanja do zvijezda. Budite hrabri i žrtvujte sve u interesu života - ništa nije vrednije od toga. Nemojte da žrtvujete svoj život zbog malih stvari: novac, sigurnost, bezbjednost - to nije toliko vrijedno. Svako treba da živi svoj život što je moguće potpunije. Samo tako se rađa radost, samo tako je moguće da vas prekrije blaženstvo.

Oni koji stvarno žele da žive, treba da preuzmu više rizika. Treba da se kreću u nepoznato. Moraju da nauče jednu od najtežih lekcija: da ne postoji dom, da je život hodoćašće - bez početka i kraja. Postoje mjesta gde se može odmarati, ali - to su samo prenoćišta. Ujutro morate da nastavite dalje. Život je neprestano kretanje, on nikad ne dospijeva do kraja - stoga je život vječan.

Smrt ima početak i kraj, ali vi nijeste mrtvi, vi si živi. Smrt je kriva predodžba. Ljudi stvaraju smrt, jer oni žude za sigurnošću. Žudnja za sigurnošću i bezbjednošću omogućava smrt, koja čini pojedinca uplašenim životom, koja ga čini neodlučnim da krene u nepoznato.

Jedina životna hrana je rizik: što više rizikujete, to ste životniji. A kada jednom to shvatite, ne iz očaja, ne iz bespomoćnosti, ne iz nužde, već iz meditativnog osvješćenja - kada jednom to shvatite, treptaćete od čiste ljepote koju ta mogućnost nalaže.

Čovjek može potvrditi beskućništvo sa očajem, ali tada to gubi pravi značaj. Tu je egzistencijalizam izgubio. On je došao sasvim blizu prave suštine stvari, oni su bili sasvim blizu: istina je bila sasvim iza ugla. Bili su blizu kao što je i Buda bio, ali su izgubili. Umjesto da postanu blaženi, oni su bili veoma, veoma tužni što život nema značaj, što život nema cilj, nema sigurnost. Oni su bili veoma potreseni - to je bilo uništenje.

Buda je takođe dospio do istog zaključka, ali umjesto da bude tužan, on je skočio u nepoznato. On je preskočio sve ograde. Prihvatio je to kao što se život prihvata. On je to prihvatio kao pravu prirodu života i nije bilo frustriranosti. Shvatio je da je ljepota života u tome što nije siguran, jer tek tako postoji mogućnost njegovog istraživanja, postoji mogućnost inventivnosti; tako postoji mogućnost da se približite novom, postoji prilika za iznenađenje. Ako je sve sigurno, određeno, zagarantovano, tada neće biti prilike za uzbuđenje, ples. Bude su plesale vidjevši nevjerovatne događaje, vidjevši čuda - oni su uživali. Isus je uvijek govorio svojim učenicima: "Veselite se i uživajte! Uvijek iznova vam kažem: uživajte!"

To je i moje čitavo učenje. Ja vam ne dajem cilj, ne dajem vam, čak, ni slutnju pravca. Samo vas činim svjesnim činjenica života: kako je to, šta je to. Stopite se sa tim. Krenite sa tim bez ličnih predrasuda, bez vlastitih želja, bez ideje kako bi to trebalo da izgleda. Pustite da to bude onakvo kakvo je - i opustite se.

Vaše kuće su nalik grobovima. Vi ste previše zainteresovani za sigurnost. A takva zainteresovanost ubija, jer je život, sam po sebi, nesiguran. Ništa se ne može učiniti s tim, niko to ne može učiniti sigurnim. Svaka sigurnost je lažna, svaka sigurnost je izmišljena. Žena te danas voli, a sjutra, ko zna? Kako možeš bit siguran što će se sjutra dogoditi? Ti možeš otići u opštinu, kod matičara, i učiniti legalnim da će ona čitavog života biti tvoja žena. Ona može ostati tvoja žena zbog legalnih normi, ali je ljubav iščezla. Ljubav ne poznaje norme. A kada ljubav nestane, a žena je i dalje supruga, muškarac bude suprug i dalje - tada je nešto nalik smrti među njima.

Zbog sigurnosti, mi smo izmislili društvo. Zbog te sigurnosti, mi se uvijek krećemo kanalisanim putevima.

Život je divalj, neobuzdan. Ljubav je neobuzdana. I bog je sasvim divalj. On nikada neće ući u vašu baštu, ona je previše ljudska. On neće ući ni u vaše kuće, one su premale. Vi ga nikada nećete sresti na zacrtanom putu. On je divalj. Zapamtite, život je divalj.

OSHO, Život, Ljubav, Smijeh

TERAPIJA

Postoji kombinacija tri bolesti – vjere, dužnosti, poštovanja. Sve to je hrana za vaš ego. Sve to je protiv vašeg duhovnog rasta, a u korist tuđih uloženih interesa. Zato sveštenici ne vole da ih pitate o njihovom vjerskom sistemu jer znaju da nemaju pravi odgovor za to. Svi vjerski sistemi su lažni, i ako ih o tome pitate, to će propasti. Upravo zbog nepostavljanja pitanja, oni su stvorili velike religije sa milionima ljudu u njihovim rukama. Sada katolički papa ima preko milijardu ljudi pod svojom kontrolom, a od te milijarde ljudi nijedna osoba se ne zapita: “Kako nevina djevojka može roditi?” To bi bilo bezbožno. Od milijarde ljudi niko ne pita: “Koji je dokaz da je Isus bio jedini rođeni sin Boga?” Bilo ko to može tvrditi. “Kakav je dokaz da je Isus spašavao ljude o bijede?” On nije mogao spasiti sebe. Ali takva pitanja su neugodna i ona se jednostavno ne postavljaju. Čak ni Bog nije ništa drugo do pretpostavka koju su religiozni ljudi hiljadama godina pokušavali da dokažu svakovrsnim dokazivanjem, ali sve je bilo izmišljeno, bez suštine, bez potpore u životu. Ali niko se nije zapitao.

Od samog početka života ljudi se uče da budu vjerni vjerskom sistemu u kojem su rođeni. To je pogodno svještenicima da ih iskorišćavaju, to je pogodno političarima da ih iskorišćavaju, to je pogodno mužu da iskorišćava ženu, roditeljima da iskorišćavaju djecu, učiteljima da iskorišćavaju učenike. Vjernost je jednostavno nužna za svaki tuđi uloženi interes. Ali sve to unižava čovječanstvo do zaostalosti. To ne dozvoljava sumnju, to ne dozvoljava ljudima da budu inteligentni. A čovjek koji nije sposoban da sumnja, da pita, da kaže: “Ne” kada osjeti da su stvari loše, on pada ispod nivoa ljudskosti – on postaje životinja.

Ako se ljubav traži, ona postaje odanost. Ako se ljubav daje bez pitanja, ako je to vaš slobodan dar, tada to izdiže vašu svijest. Traženo ili pod naredbom, ljubav i povjerenje postaju lažni. Kada se ukažu sami od sebe, oni imaju neizmjernu unutrašnju vrijednost. Ako se povjerenje traži, vi bivate zarobljeni, ali ako se povjerenje ukaže, nešto nadljudsko raste u vašem srcu. Razlika je veoma mala, ali je neizmjerno važna. To vas ne čini robom, to vas čini svojim gospodarem jer je to vaša ljubav, to je vaša vjera. Vi slijedite svoje srce. Vi ne slijedite nekog drugog, vi nijeste prisiljeni da slijedite. Vaša ljubav je iz vaše slobode; iz vašeg dostojanstva je vaša vjera, a oboje vas čini da budete bogatije ljudsko biće.

To je moja ideja o Novom čovjeku. On će voljeti, ali neće dopustiti da voli po naredbi. On će vjerovati, ali će vjerovati u skladu sa svojim bićem – ne u skladu sa nekim spisima, ne u skladu sa nekim društvenim strukturama, ne u skladu sa nekim svještenicima, ne u skladu sa nekim političarima. To je uvježbavanje njegove duhovnosti. To je sasvim drugačiji pristup, ali to je put Novog čovjeka. A taj Novi čovjek je jedina nada za budućnost.

Živite svoj život u skladu sa svojim srcem, slijedite njegov otkucaj, ulazite u nepoznato upravo kao što orao leti ka suncu u potpunu slobodu ne znajući za ograničenja – to mu nije naređeno. To je njegova radost. To je njegov rast.

Osho, Golden future

MEDITACIJA

IZBOR MEDITACIJE

Od samog početka pronađite nešto što vas privlači.

Meditacija ne treba da bude nešto nametnuto. Ukoliko je to nametnuto, to je još od samog početka osuđeno da propadne. Nametnute stvari vas nikada neće učiniti prirodnim. Nema potrebe da stvarate nepotrebne konflikte. Ovo treba shvatiti jer um ima prirodno svojstvo da meditira ukoliko mu priuštite stvari koje ga privlače. Ako ste tjelesno orjentisani postoje načini da dosegnete do Boga putem tijela jer i tijelo pripada Bogu. Ako osjetite da ste orjentisani prema srcu, onda je molitva za vas. Ako osjetite da ste intelektualno orjentisani, tada meditirajte.

Ali moje meditacije su na neki način drugačije. Ja sam pokušao da izumim metode koje mogu koristiti sva tri tipa ljudi. U njima ima mnogo tjelesnog, mnogo srčanog i mnogo intelektualnog. Svo troje se ujedinjuje i oni djeluju na različite ljude na različite načine. Tijelo-srce-um: sve moje meditacije idu u istom pravcu. One kreću od tijela, idu kroz srce, dospijevaju do uma, a onda i dalje.

Zapamtite, sve u čemu uživate može ući duboko u vas; samo tada može doprijeti duboko dao vas. Kada uživate, to jednostavno znači da vam se to ugodilo. Taj ritam se usklađuje sa vama; ostvarena je suptilna harmonija između vas i te metode. Kada uživate u nekoj metodi ne budite pohlepni; ostanite sa tom metodom koliko god je moguće. Nju možete koristiti jednom, a ako je moguće, i dva puta dnevno. Što je češće budete radili, to ćete više uživati u njoj. Tek kada uživanje prestane, tek tada odbacite tu metodu; njeno djelovanje je prestalo. Potražite neku drugu metodu. Nijedna metoda vas ne može odvesti do samog kraja. Na vašem putovanju, vi ćete morati da promijenite vozove više puta. Određena metoda vas vodi do određenog stanja. Više od toga se ne može iskoristiti, to je potrošeno.

Osho

Narandžasta knjiga

OSHO ART

„Dok ne postanete stvaraoci, vi nikada nećete naći toliko stvarnog blaženstva. To postižete samo stvarajući mogućnost da postanete dio ogromnog stvaralaštva egzistencije. Ali biti stvaralac, meditacija je osnovna nužnost. Vi možete slikati i bez toga, ali to slikarstvo treba spaliti, to ne treba pokazivati drugima. To je bilo dobro, to vam je pomoglo da se rasteretite, ali, molim vas, nemojte opterećivati druge. Nemojte to predstavljati svojim prijateljima, oni nijesu vaši neprijatelji. Objektivna umjetnost je meditativna umjetnost, a subjektivna umjetnost je umna umjetnost.“ OSHO

HAIKU

Bašo zapisa:

„Stari ribnjak,

Žaba uskoči –

Plop.“

“Ja imam Bašov mali haiku ispred ribnjaka pored moje kuće. Ja to volim veoma mnogo. Ja želim da budem tamo. Tako je svaki put kada dolazim i odlazim. Bašo je osoba koju ja volim. Ništa posebno u tome: Stari ribnjak... To nije obična poezija. Ona je veoma slikovita. Samo osmotrite: Stari ribnjak. Žaba uskoči... Vi skoro možete i vidjeti stari ribnjak! Skoro da čujete žabu, zvuk njenog skoka: plop. I sve se stiša. Stari ribnjak je tu, žaba je uskoćila, zvuk njenog skoka je proizvelo mnogo više tišine nego što je bilo prije. Samo pročitati to, to nije kao bilo koja druga poezija koju čitate – jedna pjesma, druga pjesma... Ne, vi samo to treba da pročitate i da potom sjednete u tišini. Zamislite to! Zatvorite oči. Zamislite stari ribnjak. Vidite žabu. Vidite kako ona uskoči. Uočite talasiće na vodi. Oslušnite zvuk. I potom slušajte tišinu koja slijedi. To je objektivna umjetnost.

Mora da je Bašo to napisao u veoma meditativnom raspoloženju, sjedeći pored starog ribnjaka, gledajući žabu. I žaba uskoči. Bašo je iznenada postao svjestan čuda koje je proizveo taj zvuk produbljujući tišinu. Bilo je više tišine nego prije. To je objektivna umjetnost.“ Osho

VIDEO

ŽIVOT

MAJSTOROV SMIJEH

Jedne večeri Basil i Babina But su vodili ljubav u njihovoj spavaćoj sobi kada su se vrata otvorila i kada je ušao njihov šestogodišnji sin Bili.

Basil se ukočio usred svoje misionarske poze. On se okrenuo i ugledao malog Bila

obučenog u punu kaubojsku opremu: šešir, čizme sa mamuzama, pištolj sa šest metaka, veliki bič i sve drugo.

"Što se događa, Bili?", promumla Basil But. "Što radiš ovdje tako obučen?"

"Hej, tata", viknu Bili uzbuđeno, "mogu li da jašem na tvojim leđima kao na divjem biku dok ti pritežeš mamu?"

Basil se šokirao, ali nije bilo smisla da ne prihvati, zato zatraži to od Babine.

"Da, da!", uzdahnu Babina. "Brzo! Pojaši Bili! A ti Basile, nastavi!"

Tako se vođenje ljubavi pojača u intenzitetu, a mali Bili se bacakao kao jahač bika na šou Divlji Zapad.

"Ja-hu!" uzvikivao je Bili kopajući mamuzama po dupetu njegovog tate. "Jaši, kauboju!"

Sve to je dovodilo Basila do ludog, strastvenog bjesnila, a Babina je jaukala i ispuštala razne životinjske krike.

Bili je bičevao svog tatu, njihajući se na njemu sve dok jurnjava nije postala toliko divlja da je Bili odbacio svoj bič i uhvatio se za očevu kosu da bi se zadržao. U tom trenutku se Bili nagnu blizu očevog uha i prošapta: "Drži se čvrsto, tata! U ovom trenutku smo ja i čika poštar obično bili zbačeni!"