OSHO MONTENEGRO
OSHO® E - Glasnik
Februar 2020. broj 47.
-Vizija Novog čovjeka -
Tema:
“Odanost je nešto ružno, ali hiljadama godina je to bila
veoma uvažena vrijednost jer društvo potčinjava ljude na razne načine.”
|
|
Uvijek se treba prisjetiti jedne veoma bitne stvari:
čovjek je veoma vješt da stvara lažne vrijednosti. Prave vrijednosti
zahtjevaju vašu cjelovitost, traže vaše čitavo biće, lažne vrijednosti su
veoma jeftine. One izgledaju kao prave, ali one od vas ne traže vašu cjelinu
– samo površnu formalnost. Na primjer, u ime ljubavi, povjerenja, mi smo
stvorili lažnu vrijednost – odanost. Odana osoba je samo površno
zainteresovana za ljubav. Ona pokazuje sve geste ljubavi, ali to joj ništa ne
znači; njeno srce je izvan tih formalnih ispoljavanja.
Rob je odan, ali mislite li da rob, da bilo ko, ko je
unižen u svojoj ljudskosti, čiji ponos i dostojanstvo je oduzeto, može
voljeti osobu koja ga je duboko uvrijedila? On je mrzi, a ako se ukaže
prilika, on je može i ubiti. Ali na površini, on će ostati odan – on to mora.
To ne čini iz zadovoljstva, to čini iz straha; to ne čini iz ljubavi, to je
usljed uslovljenog uma koji govori da treba da bude odan svom vladaru. To je
odanost psa prema gospodaru. Ljubav treba znatno jači odgovor; ona ne dolazi
iz dužnosti već iz vašeg samog otkucaja srca, iz vašeg iskustva radosti, iz
žudnje da to podijelite.
Odanost je nešto ružno, ali hiljadama godina je to bila
veoma uvažena vrijednost jer društvo potčinjava ljude na razne načine.
Supruga treba da bude odana suprugu do te tačke da u Indiji milioni žena
treba da umru sa svojim muževima – da skoče žive u pogrebni plamen i da
izgore. To je bilo toliko poštovano da bilo koja žena koja to nije uradila
živjela bi osuđena do kraja života. Ona bi postala skoro izgnana; bila bi
tretirana kao sluga u vlastitoj porodici. Zaključili bi da pošto nije mogla
umrijeti sa svojim suprugom da mu nije bila odana. Zapravo, zamislite
drugačije: nijedan muškarac nije skočio u pogrebnu vatru za svojom suprugom.
Niko nije postavio pitanje: “Znači li to da nijedan suprug nije bio odan
svojoj supruzi?” Ali to je društvo drvostukih standarda: jedan standard za
gospodara, vlasnika, posjednika, a drugi standard za slugu.
Ja vas učim Novom čovjeku u kome vjernost nema mjesto
već inteligencija, istraživanje, mogućnost da kažete “Ne”. A to nije samo u
vezi sa ljubavlju već i sa drugim poljima života, takođe. Odanosti je davano
veliko poštovanje jer je ona uništavala inteligenciju: vojnik je trebao da
bude odan naciji. Čovjeka koji je bacio atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki
ne možete smatrati odgovornim za to, on je samo ispunjavao svoju dužnost.
Njemu je bilo naređeno, a on je bio odan svom nadređenom; u tome se sastoji
svo učenje u vojsci. Oni vas godinama tako uvježbavaju da skoro ne možete da
se oduprete. Čak i ako vidite da je sasvim pogrešno to što se traži od vas,
vaša uvježbanost je otišla toliko daleko da kažete: “Da, gospodine”. Ja ne
mogu da zamislim da je taj čovjek bio mašina, koji je bacio bombe na Hirošimu
i Nagasaki. On ima srce isto kao i vi, on ima svoju ženu i djecu, svoju staru
majku i oca. On je bio isto toliko ljudsko biće koliko i vi, ali sa jednom
razlikom. On je bio uvježban da slijedi naređenja bez pitanja; a kada se
naređenje da, on jednostavno to ispunjava.
Osho
Golden future
|
TERAPIJA
VJERNOST
Vjernost je stvorena iz vašeg uma, to nije nešto izvan
vas. Ona je uvježbavana u određenoj kulturi – isto kao bilo koja druga vježba.
Vi počinjete da glumite i, malo po malo, počnete da vjerujete u vlastitu glumu.
Vjernost zahtijeva da uvijek budete, u životu ili smrti, odani nekoj osobi –
bilo da je vaše srce voljno ili ne. To je psihološki način zarobljavanja.
Ljubav donosi slobodu. Vjernost donosi ropstvo. Na
površini, oboje izgledaju slično; dublje zagledano, oni su sasvim suprotni –
dijametralno suprotni. Odanost je gluma, vi treba da ste obučeni za to. Ljubav
je divlja, njena sva ljepota je u neobuzdanosti. Ona dolazi nalik lahoru sa
ogromnim mirisom, ispunjava vam srce, i iznenada, tamo gdje je bila pustinja,
nastaje vrt prepun cvijeća. Ali društvo ne može da zavisi o takvim
nepredvidljivim, nepouzdanim iskustvima. Ono želi garancije, sigurnost. Stoga
je sasvim uklonilo ljubav iz života – postavilo je brak na njeno mjesto. Brak
poznaje vjernost, vjernost mužu, a pošto je to formalno, to je u vašim rukama,
ali se ne može uporediti sa ljubavlju, to nije čak ni kap rose u okeanu
ljubavi. Ali društvo je veoma sretno sa tim jer je to pouzdano. Muž može imati
povjerenje u vas, može vam vjerovati da ćete mu i sjutra biti vjerni. U ljubav
se ne može vjerovati. A najčudniji fenomen je da je ljubav najveće povjerenje –
ali se u nju ne može vjerovati. U jednom trenutku je potpuna, ali već sljedećeg
trenutka ostaje otvorena. Ona može rasti u vama, a može i nestati iz vas. Muž
želi ženu koja će mu biti rob čitavog života. On ne može ovisiti o ljubavi; on
treba da stvori nešto što je nalik ljubavi, ali što je proizvedeno iz
čovjekovog uma.
Ja vas učim Novom čovjeku u kojem nema poslušnosti već
inteligencija, istraživanje, sposobnost da kažete: “Ne!” Po meni, dok ne budete
spremni da kažete “ne”, vaše “Da” je besmisleno, vaše “Da” je samo snimak na
gramofonskoj ploči. Vi ne možete ništa uraditi, vi treba da kažete “Da”, “NE”
jednostavno ne postoji u vama. U vama je vjera, dužnost, odgovornost. Oni su
hrana za vaš ego. Sve to je protivno vašem duhovnom rastu, a sve to je u korist
tuđih uloženih interesa.
Osho
Golden future
MEDITACIJA
RAZMIŠLJANJE
Ljudsko tijelo je jedan
misteriozni mehanizam. Ono radi u dvije dimenzije. Pri naredbi da se suoči sa
vanjskim, vaša svijest prolazi kroz čula kako bi susrela svijet, kako bi
susrela materijalno. To je tek samo jedna dimenzija djelovanja vašeg tijela.
Vaše tijelo posjeduje i drugu dimenziju: ono vas može odvesti i unutra. Ako
svijest izađe van, sve što se dogodi je materijalno; ako svijest prodre unutar
vas, sve što onda spoznate je nematerijalno. U stvarnosti ne postoji nikakve
podjele: materijalno i nematerijalno su jedno. Ali ova stvarnost -
"X" - ako je doživljavamo očima, čulima, onda to izgleda kao
materija. Ta ista stvarnost, ako se promatra iznutra - ne putem čula već kroz
usredištenje - izgleda nam nematerijalno. Stvarnost je jedna, ali vi možete na
nju gledati na dva načina. Jedan način je putem čula; a drugi način je da je ne
doživljavate čulima. Sve tehnike centriranja imaju za cilj da vas vode do
mjesta gdje čula ne djeluju - tamo gdje dosežete van domašaja čula, izvan
djelovanja čula.
Tri stvari se moraju shvatiti
prije nego što uđemo u tumačenje tehnika. Prvo, dok promatrate svijet očima,
oči ne vide: one su samo otvorene. Promatrač se nalazi sa druge strane. To što
gledate posredstvom očiju nijesu oči. Zbog toga možete zatvoriti oči i dalje
gledati snove, vizije, slike. Promatrač je izvan čula; on se samo kreće čulima
prema svijetu. Ali ako zatvorite vaša čula, promatrač će i dalje ostati tamo.
Ako je taj promatrač centriran, ako je ta svijest usredištena, on će odmah
postati svjestan sebe. Kada ste svjesni sebe, vi ste svjesni i čitave
Egzistencije - jer vi i Egzistencija nijeste dva pojma. Biti svjestan sebe,
nužno podrazumijeva usredištenje, a pod pojmom "usredištenja" ja
podrazumijevam vašu svijest koja nije podijeljena u više pravaca, koja se
nikuda ne kreće - koja ostaje u sebi, nepokretna, ukorijenjena, bez ikakvih
težnji za kretanjem - samo ostaje tu, unutra.
Na prvi pogled izgleda teško
da se bude unutra, jer i samo umovanje o bitisanju unutra zahtijeva izlazak
vani. Mi počinjemo razmišljati: "kako" to počinje djelovati.
Razmišljanje o unutarnjem je, takođe, vrsta misli - a svaka misao pripada
spoljašnjem, nikada to nije unutarnje, jer u stvarnoj nutrini ste samo svijest.
Misli su nalik oblacima. Oni dolaze k vama, ali oni ne pripadaju vama. Svaka
misao dolazi spolja, nalazi se vani.
Nijednu misao ne možete stvoriti unutra - unutar sebe. Svaka pomisao
dolazi spolja; nema nikakve mogućnosti da se ona stvori unutar vas. Misli su
nalik oblacima koji vam dolaze. Zato uvijek kada razmišljate, vi nijesi unutar
sebe - zapamtite to. Razmišljanje znači biti napolje. Zato i kada razmišljate o
unutarnjem, o duši, o Sebi, nijeste unutra. Sve te misli o Sebi, o unutarnjem,
o nutrini, dolaze spolja: one ne pripadaju vama. Vama pripada samo čista
svijest, svijest nalik vedrom nebu bez ijednog oblaka.
OSHO
Knjiga tajni 1
OSHO ART
„Subjektivna umjetnost znači da izlivate
svoju subjektivnost na platno; da ispoljavate svoje snove, svoju maštu, svoje
fantazije. To je ispoljavanje vaše psihologije. Isto se događa i u poeziji, u
muzici, i svim oblicama stvaralaštva – vi nijeste zainteresovani za osobu koja
će gledati vaše slike, nije vas briga što će se dogoditi sa njom kada to vidi;
to uopšte nije vaša briga.“
HAIKU
*
Ikju napisa:
U
SLAMNATIM SANDALAMA,
ISCRPLJENIM
NOGAMA I BEZ PRIJATELJA,
SAMO
ŠTAP IDE SA MNOM
PRATEĆI
MOJU PJESMU.
PTICA
KUKAVICA KUKA
NA
NJEN NAČIN:
TO
JE PROLJEĆE U MOM SRCU.
On kaže: „Ja sam siromašan prosjak
– u slamnatim sandalama. Imam samo sandale od slame – iscrpljenih nogu i bez
prijatelja, samo štap ide sa mnom.“
Kakav je to štap? U zenu oni
nazivaju svoju svijest pravim štapom. Samo
štap ide sa mnom prateći moju pjesmu. Ptica kukavica kuka na njen način; to je
proljeće u mom srcu.
Nije bitno da li posjedujete novac
ili vlast, nije bitno da li ste neki kralj, to što je bitno je da li
posjedujete štap svijesti – da vaše čitavo biće isijava iznutra, bez mraka. U
tom trenutku to je proljeće za vas. Hiljade cvjetova će početi da cvjeta oko
vas.
To je jedan od najvećih doprinosa
zena: kada se neka osoba prosvijetli tada čitava egzistencija uživa u tome jer
smo svi mi povezani, toliko povezani da kada se čak i samo jedna osoba
prosvijetli, njeno prosvjetljenje je trenutak radosti za čitavu egzistenciju. I
ne samo čovjek već se i drveće raduje, ptice pjevaju, čitavo nebo će biti
ispunjeno ljubavlju prema njemu.
To počinje da obasipa i vas. Sasvim
je jasno da kada vam se dogodi prosvjetljenje, vi postajete dobrodošli gost
čitave tajnovite egzistencije. Vaše proljeće je stiglo.
*
*
VIDEO
DOSTOJANSTVO
MAJSTOROV SMIJEH
Bila je ona fatalna noć u starom gradu
Jerusalimu.
Na spratu Mekdonaldove hamburgernice,
Isus je bio domaćin na svojoj poznatoj oproštajnoj večeri.
Ronald Mek Donald, klovn, je trčkarao
okolo dijeleći svima slavljeničke kapice i pištaljke, pokušavajući da izmami
smijeh ozbiljnih svetaca. Ali Isus je gledao sumorno čitave noći, kada je iznenada spustio svoju čašu vina i
viknuo kroz zadimljenu sobu:
"Petre!", zajeca upirući
prstom. "Petre, noćas ćeš me izdati!"
"Ah, ne, gospodaru!", uzvrati
Petar, poblijeđevši: "Ja te nikada ne bih izdao!"
"Okej, Petre", reče Isus.
"Ja sam te samo provjeravao. Dođi pored mene i jedi hljeb i popij malo
vina sa mnom." Tako oni pojedoše hljeb i popiše nešto vina. A onda Isus
reče: "Okej, Petre, ti možeš ići."
Potom Isus ponovo pogleda po sobi i pozva
Jovana, njegovog omiljenog učenika.
"Jovane!" viknu Isus.
"Jovane, noćas ćeš me izdati!” "Ah, gospodaru!", uzvrati Jovan,
srušivši se na stolicu u šoku. "Ja te nikada neću izdati. To uopšte nije
moguće!"
"Okej, Jovane", odgovori Isus.
"Nemoj se uzbuđivati! Ja samo provjeravam. Dođi i popij sa mnom vino i
jedi sa mnom hljeb!"
Kako je veče odmicalo, jednog po jednog,
Isus je pozivao svoje apostole k sebi da jede hljeba i pije vino sa svakim od
njih. Na kraju njegove tragajuće oči zastadoše na Judi koji je tokom tog
vremena sjedio u uglu i zabavljao se sa Marijom Magdalenom.
"Juda!" viknu Isus. "Da, gospodaru!"
odgovori Juda popravljajući svoju košulju.
"Juda!" zavapi Isus. "Dođi
ovamo! Želim tebe.” "Da, gospodaru", reče Juda, skoči i stade
nervozno ispred Isusa.
"Juda!" reče Isus. "Noćas
ćeš me izdati!"
"Ah, Isuse Hriste!" zavapi
Juda. "Zašto uvijek biraš mene kada se napiješ?"
Copyright © Osho International Foundation.
za dobijanje e-glasnik na vasu mail adresu
prijavite se na zvanicnu facebook stranu
OSHO Meditativni Trenuci Podgorica
ili na mail: osho.montenegro@gmail.com
Ili se pridružite grupi
OSHO klub Podgorica
OSHO is a registered trademark of Osho International Foundation, used with permission, www.osho.com/
Some material used here (images and text excerpts) is Copyright © OSHO International Foundation, www.osho.com/
