23.6.19

Osho E-glasnik jun 2019. br. 39

OSHO MONTENEGRO

Jun 2019., broj 39

Tema

NAUKA NOVOG DOBA

Koristite nauku ali nemojte biti korišćeni od nje. Dobro je da imate moćnu tehnologiju. To zaista pomaže čovjeku da se oslobodi glupih poslova.

Ja nijesam protiv nauke, moj pristup je u osnovi naučan. Ali nauka ima svoja ograničenja, a ja se ne zaustavljam gdje nauka zastaje. Ja nastavljam, ja idem dalje.
Koristite nauku ali nemojte biti korišćeni od nje. Dobro je da imate moćnu tehnologiju. To zaista pomaže čovjeku da se oslobodi glupih poslova. To zaista pomaže čovjeku da se oslobodi mnogih obrobljavanja. Tehnologija može pomoći i čovjeku i životinji. I životinje su zlostavljane, i one veoma mnogo pate – jer ih koristimo. Mašine ih mogu zamijeniti, mašine mogu da obavljaju sve poslove. I čovjek i životinja mogu biti slobodni. Ja želim čovječanstvo koje bi bilo sasvim oslobođeno od rada – jer u takvom stanju biste počeli da razvijate estetski duh: osjećajnost, opuštenost, meditaciju. Vi biste postali više umjetnički i duhovniji jer biste tada imali više vremena i energije.
Ja nijesam protiv nauke, ja nijesam uopšte anti-naučan. Ja bih želio da svijet ima sve više i više nauke kako bi čovjeku moglo biti dostupno nešto više mogućnosti, nešto što siromašan čovjek ne može sebi priuštiti.
Ja bih volio da svijet bude bogatiji nego što je sada, ja ne vjerujem u siromaštvo. I mislim da siromaštvo nema ništa sa duhovnošću. Vjekovima je govoreno da u siromaštvu ima duhovnosti. To je bila samo utjeha. Čovjek je previše dugo živio u siromaštvu i zato mora da se tješi – inače bi to bilo nepodnošljivo. On mora da ubijedi sebe da je siromaštvo duhovno. Siromaštvo nije duhovno, siromaštvo je izvor svakog kriminala!
Po meni, duhovnost ima sasvim drugačiju dimenziju. Ona je najviša raskoš: kada imate sve, i kada iznenada uvidite da iako imate sve, duboko unutar vas postoji neki vakum koji treba ispuniti, neka praznina koju treba pretvoriti u ispunjenost. Čovjek postaje svjestan unutrašnje praznine samo onda kada posjeduje sve spolja. Nauka može ostvariti to čudo.
Ja volim nauku jer ona može stvoriti mogućnost da se religija dogodi. Do sada, religija se još nije dogodila na svijetu. Mi smo govorili o religiji ali se ona još nije dogodila. Ona još nije dotakla srca miliona. Samo bi ponekada neka osoba postala prosvijetljena. Čovjek je živio nereligiozno. Govorio je o Bogu, svakako. Išao je u hram, u crkvu, u džamiju – ali još njegov život nije pokazao miris religije.
Ideja raja izgleda samo kao osveta. Ja želim da ova Zemlja bude raj, a to se ne može dogoditi bez nauke. Ja nijesam anti-naučan ali nauka nije sve. Nauka može stvoriti samo okruženje, središte treba da bude religija. Nauka je spoljašnjost, religija je unutrašnjost. A ja bih želio da čovjek bude bogat na obije strane: spoljašnjost treba da bude bogata, untrašnjost treba da bude bogata.
Nauka ne može obogatiti vaš unutrašnji svijet. To se može postići samo novom religijom.

The Dhammapada: The Way of the Buddha



NAUKA I SVIJEST

"Svaki naučnik treba da bude i meditant."

Izvod iz intervjua sa Oshom koji je uradio Swami Deva Nitamo (Dr. Federiko Montekuće)

Industrijsko društvo i naš kulturni sistem je temeljen na nauci. Sav naš komfor i visoki standard umnogome je diktiran civilizacijom nauke. Ali to nas je takođe dovelo do uništenja prirode, do trovanja i zagađivanja naše okoline i guranja čoveka u mehanički način života i stres - što lako može prouzrokovati otuđenje čoveka i atomsku destrukciju čitave planete. Kako je nauka mogla biti tako nerazumna i šizofrenična?

Da bi odgovorili na ovo pitanje, treba da se sjetimo da se nauka rodila kao kultivisana reakcija protiv praznovjerja i iracionalnosti hrišćanske religije koja je želela da se sve informacije iz Biblije uzmu kao krajnja istina. Prema tim idejama: sunce se okreće oko zemlje, a univerzum je stvoren za sedam dana od samog Boga. Težnja za istinom je genije nalik Galileju, Koperniku i njima sličnim, okrenula ka revoltu protiv takvih apsurdnosti stvarajući novu nauku koja će bazirati sve svoje znanje na onome što se može direktno ispitati. Tako je rođen eksperimentalni metod. Od tada je na nauci da spoznaje realnost bitisanja u domenu objekta, materijalnosti, sasvim zaboravljajući da, isto tako, svijest i svjesno postoji kod naučnika u smislu jednog bitnog pitanja "Ko sam ja?" Shodno dosadašnjem naučnom stavu, taj naučnik može konstatovati: "Ja sam tijelo, objekat sačinjen od miliona ćelija, atoma i molekula; moja svijest je samo proizvod mog mozga." Naučnici ne mogu otići iza ove konstatacije, već ostaju na periferiji svog bića. Oni gledaju na sebe izvana, kao na neki objekat. Oni nemaju vezu sa svojim bićem, sa centrom vlastite svijesti, te, isto tako, oni gledaju i na spoljnu egzistenciju i život sa strane. Oni ne mogu doći u duboki kontakt i sinhronizaciju sa egzistencijom. To su limiti nauke i naučnika. To im donosi znanje o svim detaljima materijalne stvarnosti, iako i dalje bivaju ignorantni prema dubljoj prirodi bića - svijesti.

Poslije dugo godina studija i istraživanja na polju nauke i medicine, došao sam na ideju da postavim nekoliko pitanja Oshu, koja su bitna za dalji opstanak civilizacije i njene evolucije. Ovde navodim izvode iz tog intervjua.

P: Po vašem viđenju, može li nauka biti u službi života i ljudske evolucije?

O: Svaki univerzitet, svaki naučni institut mora postaviti za veoma bitno da svako ko se obrazuje za naučnika mora se obrazovati za meditanta. Meditacija bi tako bila preduslov. To je jedini način da naučnik postane meditant. Tako on može postati svjestan dubljih stvari u sebi: ljubavi, života, svijesti, i na kraju, vječnosti našeg bitka.

P: Šta možemo učiniti da pospješimo ovaj proces transformacije kroz meditaciju na univerzitetima?

O: Vi (sanijasini) možete se staviti na raspolaganje svakom univerzitetu. Samo jedan sanijasin je dovoljan da na jednom univerzitetu podučava meditaciju. Taj metod bi se davao kolektivno, za sve klase naučnika, za studente i profesore. Jedan od vas je dovoljan sve dok pojedini meditant na univerzitetu kaže da je iskusio to i da tada može proći kroz bilo koji životni test.

P: Jedan od bazičnih problema nauke je jezik; zapravo, mnogi naučnici ne vide bitnu razliku između svijesti, budnosti, svjesnog uma. Želio bih da istaknete razliku između svih ovih pojmova.

O: Riječi se mogu izraziti jasno. Nije teškoća u riječima, nerazumevanje dolazi od nečeg drugog, a to je da naučnik duboko ne veruje da postoji bilo šta unutrašnje. On može to priznati ili ne, ali ovaj obrazovni sistem mu i ne omogućava ništa drugo do da priznaje za stvarno samo ono što se može secirati, što se može posmatrati, analizirati; ono što on može sačinjavati, stvarati, otkrivati njihovu bazičnu konstituciju, ono što je objekat. Njegov um je sasvim orjentisan ka objektu, a subjektivnost i nije neki objekat, i ako želi da stavi svoju subjektivnost ispred sebe na sto, to neće biti moguće. To nije u prirodi subjektivnosti. Stoga, naučnici otkrivaju sve moguće, samo ne sebe.
Velika barijera postoji, a ta barijera je da za njega ne postoji unutrašnje. Kada raspoloviš stijenu, šta nalaziš? Nekoliko kamena. Ako, pak, nastaviš da razbijaš u manje i manje komade, doći ćeš do molekula, dobićeš atome, zatim elektrone, ali i dalje nisi došao ni do čega un u t r a, jer je sve to samo objekat. On isto tako želi da vidi život, a pošto život ne može vidjeti na taj način, on to jednostavno odbacuje kao nepostojeće. A svijest je još veći problem, jer to ne može čak ni dotaći, secirati, razotkriti njen sastav. On to jednostavno odbija, to za njega ne postoji.
Odbiti unutrašnju stvarnost je veoma nenaučno. Stoga će, kao prvo, naučnik potvrditi egzistenciju unutarnjeg kao jednu hipotezu. Tada će on postati svjestan da metodologija koja se koristila za spoljne fenomene ne može poslužiti za unutrašnju stvarnost iz prostog razloga jer su to dva različita pojma; ne možete koristiti istu metodologiju za njih.
Treba da otkrijete novu metodologiju za otkrivanje unutrašnjeg univerzuma, a to je ono što ja nazivam meditacija. To je ta nova metodologija unutarnje stvarnosti.

P: Da li je to vaša definicija veze, ta sinteza između nauke i religije?

O: Da. Novi metod je potreban jer ulazite u novi prostor. Sada više stari metodi ne djeluju. I tako otkrijete u sebi neki prostraniji univerzum, neki vrijedniji pojam od svih zvijezda na nebu, jer ljubav i to osjećanje ima višu vrijednost od čitavog univerzuma.
Ali vaši instrumenti ne mogu uhvatiti život jer su previše grubi. Život je suptilan fenomen, a vaši instrumenti i metode su površni. Da bi istražili život potrebni su vam specifični instrumenti, a to je meditacija. I kada jednom postignete takvo iskustvo, jasnoća će doći o tome šta je um, a što nije, šta je svijest, a što nadsvijest.
Sada je vrijeme za nauku da zađe u unutrašnju realnost. Tako će nauka biti kompletnija, istražujući oba fenomena. Inače, to će uvijek biti nekompletno, nesavršeno, a poluistine su uvek opasnije od laži. Ako nauka postane sveobuhvatna, totalna, tada će religija umrijeti jer više neće imati funkciju. Nauka će biti u prilici da deluje znatno bolje od tih starih, prevaziđenih religija.
U jednu ruku, ovaj novi naučni pristup uništiće svaki materialistički pristup nauci, a s druge strane, poništiće takozvane organizovane institucionalizovane religije. Rascjep između nauke i religioznosti se neće više tolerisati. Taj raskol je učinio čitavo čovečanstvo šizofreničnim.
Svaki naučnik bi tako morao biti i meditant. Trebalo bi samo dvadeset godina, i nova generacija naučnika bi stasala koja bi nam donijela nauku unutrašnje stvarnosti. Tako bi nauka imala dvije dimenzije: nauku spoljašnje realnosti i nauku unutrašnje realnosti.



TERAPIJA

POHLEPA

Dovoljno je samo da shvatite prirodu pohlepe. Ne treba ništa drugo da uradite da bi se oslobodili toga; pravo razumijevanje će vam pojasniti tu čitavu zbrku.
Čovjek je ispunjen ukoliko je u skladu sa univerzumom; ako nije u harmoniji sa univerzumom tada je prazan, potpuno prazan. A iz te praznine dolazi pohlepa. Pohlepa treba da to popuni: novcem, kućama, namještajem, prijateljima, ljubavima – bilo čime, jer čovjek ne može da živi u praznini. To je užasavajuće, to je sablazan života. Ako ste prazni i ako nema ništa u vama, nemoguće je da živite. Da biste osjetili da imate dosta toga unutar vas postoje samo dva načina: ili ćete se uskladiti sa univerzumo: tada ste ispunjeni sa svime, sa svim cvijećem i svim zvijezdama. Oni su u vama isto kao što su i izvan vas. To je istinska ispunjenost. Ali ako to ne radite, a milioni ljudi to ne rade, onda je lakši načun da se ispunite bilo kakvim smećem.
Pohlepa jednostavno znači da osjećate duboku prazninu i želite da je ispunite sa bilo čime; nije bitno sa čime. Ako jednom to shvatite, onda ne treba ništa da radite sa svojom pohlepom. Vi treba da radite na vašem povezivanju sa Cjelinom kako bi nestala vaša unutrašnja praznina. Sa time će svaka pohlepa nestati. To ne znači da treba da počnete da živite nagi; to jednostavno znači da ne treba da živite samo sakupljajući stvari. Uvijek kada nešto zatrebate, to ćete moći imati.
Zato postoje mnogi pravci i mnogi načini da se ispuni praznina, iako se ona nikada ne može ispuniti do kraja; ona ostaje prazna, a vi bivate tužni jer toga nije nikada dosta. Uvijek je potrebno više, a zahtjev za time nikada nema kraja. Zato ja pohlepu ne uzimam kao želju; to je neka vrsta egistencijalne bolesti. Vi nijeste u skladu sa cjelinom, a samo to usklađivanje sa cjelinom vas može učiniti zdravim.
Beyond Psychology



MEDITACIJA

MEDITACIJA NIJE KONCENTRACIJA

Meditacija nije koncentracija. U koncentraciji postoji koncentrisanje sebe i postoji cilj bića koje se koncentriše. To je dualnost. U meditaciji nema nikoga izvana. To nije koncentracija. Ne postoji podjele na unutarnje i spoljašnje. Unutrašnje se preliva u spoljnje, a isto tako se spoljašnje pretapa u unutrašnje. Demarkacija, granica, zatočenost, tu više ne može egzistirati. Unutrašnje je vani, vanjsko je unutra - to je nedvojna svijest.
Koncentracija je dvojna, dualna svijest: to je razlog zašto koncentracija stvara zamor, to je razlog da kada se koncentrišete osjećate se iscrpljenima. Ne možete se ponovo koncentrisati makar dvadeset četiri sata jer vam trebaju dani odmora da bi se sasvim oporavili. Koncentracija nikako ne može biti vaša priroda. Meditacija vas ne može zamarati, ne može vas iscrpiti. Meditacija može biti stvar cjelodnevna i stalna – iz dana u dan, iz godine u godinu. To može postati vječnost. To je samo po sebi relaksacija.
Koncentracija je vaš čin, željeni čin. Meditacija je stanje bez želja, stanje bez djelovanja. To je opuštanje. Vi samo treba da se predate svom biću, a to biće je biće svega. U koncentraciji um djeluje shodno vašoj odluci: vi nešto radite. Koncentracija dolazi iz prošlosti. U meditaciji ne postoji nekog voljnog čina, neke odluke prije toga. Vi ne činite ništa posebno, vi samo jednostavno budete. U tome ne može biti nikakve prošlosti, to je nezatrovano prošlim. To nema ništa ni sa budućim, ono je čisto od svake budućnosti. To je ono što Lao Ce naziva wei-wu-wei, djelovanje kroz nedjelovanje. To je ono što bi zen majstor rekao: “Sjedjeti u tišini, ne činiti ništa, proljeće dolazi, i trava raste sama od sebe”. Zapamtite - "od sebe" - ništa nije bilo urađeno. Vi nijeste pomagali da trava raste; proljeće dolazi, i trava raste sama od sebe. To stanje kada dopustite da život teče sam od sebe - kada ne želite da upravljate, kada ne želite da namećete bilo kakvu kontrolu, kada ne manipulišete, kada ne prisiljavate na neku disciplinu, to čisto spontano stanje bez stege je meditacija.
Meditacija je u sadašnjosti, u pravoj stvarnosti. Ona je neposredna. Vi ne možete meditirati, vi samo možete biti u meditaciji. Vi ne možete biti u koncentraciji, ali se možete koncentrisati. Koncentracija je ljudski fenomen, meditacija je božansko stanje.

“Narandžasta knjiga”




OSHO ART


“Moderna umjetnost nije umjetnost. Po prvi put nešto postoji u ime umjetnosti što nije uopšte umjetnost. To je više terapija nego što je umjetnost. Samo pogledajte moderno slikarstvo, i odmah ćete se uvjeriti u to što govorim. Mora da su ti slikari umobolni; oni izbacuju svoje ludilo na platno. To im pomaže jer opušta neke napetosti unutar njihovog bića. To je katarza, ali nije umjetnost. To je terapija putem umjetnosti ali nije sama umjetnost.”  
OSHO


HAIKU



*
Kiorai zapisa:

U POLUMRAKU NAKON ZALASKA,
ON SE PENJE KA HRAMU
NA VRHU.

Na Istoku postoje dva trenutka koja su tajanstvena i koja su više od ičega drugog bliža tajni postojanja. U rano jutro, kada sunce još nije izašlo i kada iščezavaju zadnje zvijezde, svjetlost je tako prefinjena, jer sunce još nije došlo, a noć još nije prošla. Taj mali interval se u Indiji zove sandhya. To upravo znači interval, međuvrijeme, zastoj. U tom prostoru je meditacija lakše ostvariva. A to isto se ponovo događa i za zalaska sunca. Kada sunce zalazi i kada noć još nije pala, taj interval je, takođe, dobar trenutak za meditaciju. Bićete iznenađeni saznanjem da je zbog tih sandhya-sa, intervala, u Indiji je molitvama dato ime sandhya.
Moj lični osjećaj je da se vaš život osvježi kada noć prođe. Kada sunce još nije izašlo, egzistencija oko vas je znatno opuštenija, dnevni poslovi još nijesu započeti. Sjedeći u tišini u tim intervalima, vi možete mnogo lakše ući u sebe. Stoga je jutro i veče postalo tradicionalno vrijeme za molitvu.

Kiorai zapisa:

U POLUMRAKU NAKON ZALASKA,
ON SE PENJE KA HRAMU
NA VRHU.

U oskudnoj svjetlosti, kada sunca više nema, njegova svijest dospijeva do najvišeg vrha hrama. Ali to ne znači da ne možete meditirati i u neko drugo vrijeme. To se samo u Indiji misli da su ta dva trenutka veoma podesna – egzistencija je tada veoma blizu vas, dovoljan je samo jedan pogled unutar vas.
Ali postoje i drugi mistici, na primjer, sufi, koji su otkrili da je sredina noći najosjetljivije vrijeme da se uđe u tajanstvenost. I oni su u pravu. Usred noći, kada svi spavaju, kada čak i drveće spava, kada i ptice spavaju, i kada je čitav svijet u tišini, vi se možete probuditi i samo sjesti u toj tišini. Otkrićete da je tada lakše ući u sebe. Ali ako znate metod kako da uđete u sebe, vi možete ući u bilo koji trenutak. Čak i na pijaci, radeći svakodnevni posao, vi možete ostati meditativni. Nema potrebe da birate određeni trenutak. Ovaj trenutak je u mogućnosti da vam otkrije stvarnost kao bilo koji drugi trenutak.



VIDEO

NAUKA I UNUTRAŠNJE PUTOVANJE



MAJSTOROV SMIJEH

Stari svještenik Puper je umro, i samo je neplaćene račune ostavio iza sebe.
Pošto su se doktori, bolnica i svi drugi naplatili, nije ostalo ništa novca za ukop starog momka.
Zato je baka Natken odlučila da ode po gradu i zatraži od onih koji su znali svještenika da pomognu da se obavi pristojna sahrana.
Ona je odmah otkrila da to nije baš lak zadatak, ali poslije mnogo sati posvećenog rada, njoj je samo jedan dolar nedostajao za sahranu.
Ona je pogledala okolo, ali je izgledalo da je svakoga pitala. Iznendada je uočila stranca da sjedi na autobuskom stajalištu. Čudnovato, ali se pokazalo da je to bio Svami Deva Kokonat.
Bakica mu priđe i reče umornim i zabrinutim glasom: "Hoćeš li mi dati dolar da sahranim svještenika?"
Kokonat skoči, izvuče svoj novčanik i izvadi nešto novca.
"Damo", rečeo on, "ovdje je pet dolara. Uzmi ih, i sahrani njih pet!"

Copyright © Osho International Foundation.

za dobijanje e-glasnik na vasu mail adresu
prijavite se na zvanicnu facebook stranu
OSHO Meditativni Trenuci Podgorica
ili na mail: osho.montenegro@gmail.com

Ili se pridružite grupi 
OSHO klub Podgorica



OSHO is a registered trademark of Osho International Foundation, used with permission, www.osho.com/trademarks
Some material used here (images and text excerpts) is Copyright © OSHO International Foundation, www.osho.com/copyright


Osho E-glasnik mart 2022. br. 72

  OSHO ®      E - Glasnik Mart 2022. broj 72 -Vizija  Novog čovjeka - Tema:    PREDAJA –   u harmoniji sa egzistencijom. „ Predavanje zna...