Osho E-glasnik jun 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik
http://www.osho-yu.co.cc/
Jun 2009, broj 11

PREDSTAVLJAMO VAM

ITALIJA

INSTITUT ZA MEDITACIJU I DUHOVNI RAZVOJ

OSHO MIASTO, Institut za meditaciju i duhovni razvoj je najveći Osho centar u Italiji. Smješten je na jednoj veoma mirnoj lokaciji u divnoj i netaknutoj prirodi Montanjole Senese u Toskani, u blizini grada Siene. Osobe koje dolaze u Osho Miasto centar su obično privučene željom da iskuse i prodube rad na Osho meditacijama i da učestvuju u velikom broju programa.
Osho grupni programi bazirani na individualnom rastu, tjelesnoj svjesnosti, umjetnosti, iscjeljenju i meditaciji su postali poznati širom svijeta ne samo po svojoj profesionalnosti i kompetenciji iskusnih voditelja već i po dubokoj tišini, unutrašnjem skladu i slavlju koje se ostvaruje okupljanjem oko Majstora.
Sve aktivnosti su usmjerene na Oshov rad koji ostvaruje lični unutrašnji sklad, svjesnost i slavlje.

OSHO Miasto je takođe i zajednica u kojoj živi i radi 30-ak osoba dijeleći svoju ljubav prema Oshu, strast prema ličnom duhovnom traganju i spremnost da eksperimentišu u životu i radu u zajednicu kao instrumentu ličnog i duhovnog razvoja.Iz želje da se proširi taj veoma važan aspekt Oshove poruke prema što je moguće više prijatelja rođen je projekat Život u zajednici. U bliskoj budućnosti postoji ideja da se izgradi nova i veća meditaciona sala koja će moći primiti veći broj meditanata.

AKTIVNOSTI U OSHO MIASTO
Osho je 1981 godine izmijenio naziv zajednice Miasto u Institut za meditaciju I duhovni razvoj. Preuzevši taj pravac djelovanja program se godinama razvijao i dospio do današneg bogatog sadržaja.

MEDITACIJE

Osho je stvorio veliki broj meditacija posebno prilagođenih za savremenog čovjeka.
U Osho Miasto su svakodnevno organizovane dvije dnevne meditacije i Večernja meditacija kao završna meditacija. Za ovu meditaciju se preporučuje bijela odjeća jer se tehnika nekada zvala i Meditacija bijelih odora.

Raspored meditacija:

h 07,00 OSHO Dynamic Meditation

h 17,00 OSHO Dynamic Meditation

h 18,45 OSHO Evening Meditation

Jednom mjesečno tokom vikenda se organizuje Meditacioni kampa koji traje dva ili tri dana. Osim dnevnih meditacija postoji mogućnost da iskusite i druge Oshove meditacione tehnike. Povremeno se meditacione grupe obogaćuju muzikom u živo.

Grupe i seminari

Od marta pa do kraja godine Osho Miasto nudi veliki broj grupa i seminara koji jačaju svijest i lično iskustvo. Programi karakterišu različite tehnike ali koje su uvijek obogaćene preciznom strukturom i vođene od jednog ili više voditelja.
Takve aktivnosti su namijenjene osobama dobrog fizičkog i psihičkog zdravlja koje žele da prodube svoju svijst i meditaciju. Neke grupe su posebno namijenjene početnicima dok neke druge zahtijevaju pripremno iskustvo.
Grupe traju od dva do šest dana. One grupe koje su otvorene za svakoga su naglašene u samom opisu grupa. One osobe koje ulaze u svijet Osha po prvi put preporučuje se da prvo učestvuju u Meditacionom kampu.
Seminari traju duže i nude određene tehnike putem studiranja. Neki seminari se nude svima uklučujući i početnike. Za one seminare koji su posebno osmišljeni bivaju obezbijeđene određene diplome.Grupe obično započinju u 7 časova ujutro sa OSHO Dynamic Meditation . U 9 I 30 ili 10 časova se pravi pauza za laki ručak a potom se nastavlja sa radom do 17 časova kada se ponovo radi OSHO Dynamic Meditation . U 18 i 40 se organizuje Večernja meditacija Na kraju dana, većina grupa naveče imaju i konsultativne skupove.

Adresa:

Podere San Giorgio, 16

53012 Chiusdino (Siena) Italy

Tel: +39 0577 960124 Fax: +39 0577 960213 P. IVA 00824960520

oshomiasto@oshomiasto.it
http://www.oshomiasto.it/

POGLEDAJTE

OSHO MIASTO KOMUNA

PRIJATELJI OSHA

Moj "susret" s Oshom zbio se 2001. godine. Tada mi je bilo 50. Preko interneta sam "slucajno" srela Sunila, Indijca sa kojim se i danas dopisujem. Moj dotadašnji zivot bio je prepun uspona i padova (u to vrijeme više padova nego uspona). Moj odnos prema duhovnosti bio je dosta površan. Nešto malo meditacije i puno skepse prema svemu tome. Sunil je u to vrijeme puno pisao o Oshu. Bio je njegov učenik. Kada bih ovdje, u Hrvatskoj spomenula Osha, jedino što su ljudi o njemu znali bili su skandali, Rols Rojsevi i sl. Nakon nekoliko mjeseci stiže mi par knjiga iz Indije, od mog prijatelja Sunila. Naravno, Oshove knjige. Jedna od njih je "Enlightment - the only revolution", ili Ashtavakra Gita, kako ju je Osho volio nazivati. Procitavši nekih stotinjak stranica te knjige, iznenada odlučih prevesti ju.

Ispod moga ureda bila je radionica u vlasnistvu osobe koja se bavila uvozom rabljenih automobila. Nikada neću zaboraviti to jutro nakon što sam počela razmisljati o prevođenju Oshove knjige. Bilo je ljeto 2002. vruće. Dolazim u ured i otvaram prozor kako bih uhvatila jos malo jutarnje svjezine. Preda mnom, u dvoristu, kombi, bijeli kombi na čijim je stražnim vratima velikim slovima pisalo O S H O. Odem potraziti vlasnika - uvoznika tog kombija. Pitam ga gdje i od koga ga je kupio. On kaze u Njemackoj od nekog Indijca, dan prije. Istoga dana odnijela sam kući moje staro računalo I zapocela avanturu prevodjenja. Kazem avanturu, jer moj engleski u to vrijeme svodio se na nekoliko rijeci. Istina, sa 2o godina ja sam provela godinu dana u Londonu. Međutim, nakon toga se nisam sluzila engleskim i gotovo sve zaboravila. Ipak, moja zelja da prevedem knjigu bila je dovoljno snazna da započnem. Vise od želje, bila je to neka unutarnja potreba, nužnost.

Period prevođenja te knjige za mene je bio veličanstven. Čim bih sjela za računalo, neka divna energija, ljubav sama, prožimala bi moje bice. Postepeno sam shvatila da je to Njegova prisutnost. Nekih bih dana prevela po 50-ak stranica, ponekad samo 2-3. Danas znadem da je sve to ovisilo o mom unutrašnjem razumijevanju. Osho mi nije dopustao ići dalje sa prijevodom dok nisam istinski, na mojim najdubljim razinama razumijela, bolje reci spoznala sadržaj.

U to vrijeme imala sam privatni posao - knjigovođstveni biro i jedina u njemu radila. Dakle, 10, a nekad i vise sati rada dnevno. Kod kuce kćerka i ja. Prema tome, za racunalo kod kuce nisam nikada mogla sjesti prije 20 -21 sat naveče. U to vrijeme spavala sam najvise 3 - 4 sata dnevno, ali energije je bilo sve više i više. Nezaboravni trenuci, a sada vidim da su i neopisivi. Taj osjecaj da je Osho stalno uz mene, kao da viri preko mog ramena i pazi da slučajno neku riječ pogrešno ne prevedem. Osjećaj njegove ljubavi u svakom trenutku, uzdizao me do neslućenih razina.

Da ne duljim previse, za mene je to bila Škola "duhovnosti". Sve one meditacije koje sam propustila do tada, sva učenja, sve to zbilo se u tih par mjeseci, u vrijeme prevodjenja. Dugo, jako dugo ja nisam mogla čitati bilo sto drugo osim teknjige. Ona je stajala kao Biblija, uvijek u mojoj blizini. Taj moj prijevod objavljen je 2004.g. - Nova arka, Zageb. Za njih sam prevela jos jednu Oshovu knjigu, Od lijecenja do meditacije (kompilacija). U medjuvremenu sam otisla u mirovinu i preselila iz grada na selo. Ovdje, uz brigu o povrću i cvijeću, bavim se Jyotishem (Vedska astrologija) i naravno prijevodima duhovne literature. Sada to više nisu samo Oshove knjige, ima tu i Patanjalija, Shankare... Ali On je uvijek prisutan na neki način u mojem životu, kao inspiracija, izvor energije, ljubav sama. Eto, poželjela sam vam se javiti sa par riječi i podijeliti sa vama moj susret sa Oshom.

S ljubavlju

Vesna Mihalinec

OSHO BISER

O ŽENI

U hrišćanskoj teologiji možeš naći istu alegoriju u priči da je Bog stvorio svijet za šest dana i da se sedmog dana odmarao. Tih šest dana su šest čakri - šest centara bića. Sedma je odmor: osoba je stigla u svoj dom, odmorila se. Ta hrišćanska alegorija se nije shvatila pravilno. Hrišćani, posebno hrišćanski teolozi, nikada nisu išli dovoljno duboko u razjašnjenju te činjenice. Njihovo shvatanje je ostalo površno - najčešće logično, teoretski, ali nikada nije dotaklo stvarni problem. Bog je stvorio svijet: prvo je stvorio materiju, a posljednje što je stvorio bio je čovjek. Za pet prvih dana je stvarao sve što postoji na svijetu - stvari, životinje, ptice - a onda je šestog dana stvorio čovjeka. A u zadnjem trenutku tog šestog dana je stvorio i ženu. Sada je to veoma simbolično - žena je posljednja kreacija? Čak ni muškarac nije posljednji. Sva ljepota te alegorije je u tome što je rekao da je ženu stvorio od čovjeka. To znači da je žena prefinjenija, čistija forma.
Kao prvo: žena znači intuicija, poezija, imaginacija. Muškarac znači moć, proza, logika, razlog. To je sve simbolično: muškarac je agresivni kvalitet, žena je prihvatanje. Prihvatanje je jedan viši nivo. Muškarac je logičan, racionalan, analitičan, filozofičan; žena je religiozna, poetična, imaginarna - više fluidna, fleksibilna. Muškarac se bori sa Bogom. Nauka je čisti muški nusprodukt - muškarac se bori, buni, pokušava da pobijedi. Žena se nikada ne bori; ona je uvijek prijemčiva, uvijek čeka, predaje se. A u hrišćanskoj alegoriji se kaže da je Bog prvo stvorio muškarca. Muškarac je nešto najviše u animalnoj kategoriji, ali ako se čovječanstvo pita, žena je viša od njega. Hrišćanstvo je to objasnilo u jednom sasvim pogrešnom maniru - oni su to objašnjavali na muško šovinistički način. Oni su mislili da je muškarac važniji, zato što je Bog stvorio prvo muškarca. Tako bi onda životinje bile važnije! Ta logika je lažna. Oni su mislili da je muškarac prava stvar, žena je samo jedan dodatak. U zadnjem momentu Bog je uvidio da je nešto pogriješio pa je uzeo jedno rebro od muškarca i tako stvorio ženu.
Za ženu se nije mislilo da je veoma značajna - samo kao pomoćnica, samo zbog toga da bi se muškarac osjećao bolje, inače bi on bio sam. Ta priča je bila analizirana na takav način da proizilazi da je žena manje važna od muškarca - tek samo igračka sa kojom se muškarac igra, inače bi bio usamljen. Bog je muškarca volio previše i mislio da bi on bio tužan i sam...Ne, to nije istina.

OSHO
Božanski spjev
(c) Osho International Foundation

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

ATISHA - MEDITACIJA SRCA

Atisha: Započni razvijati od sebe

...Radije nego da počneš uzimati svu nesreću svijeta, i apsorbirati je u srce, započni sa svojom vlastitom nesrećom. Nemoj letiti u duboko more tako brzo, prvo nauči plivati u plitkoj vodi. Jer ako počneš upijati bijedu cijele egzistencije, to će ostati samo eksperiment u špekulaciji. Neće biti stvarno. Biće samo verbalno. Ti možeš sebi reći, "Da, ja uzimam nesreću cijeloga svijeta" - ali šta možeš znati o bijedi cijeloga svijeta? Nisi iskusio ni svoju vlastiti jad.Mi nastavljamo izbjegavati vlastitu nesreću. Kada se osjetite jadno, uključite radio ili TV da se angažujete. Počnete čitati novine da bi zaboravili svoj bol ili idete u kino, ili ideš svojoj ženi ili mužu. Ideš u klub, kupovinu, samo da se na bilo koji način udaljiš od sebe, da nemoraš vidjeti ranu, da nemoraš gledati koliko te boli iznutra.
Ljudi nastavljaju izbjegavati sebe. Šta znaju o bijedi? Kako mogu uopće zamisliti jad cijele egzistencije? Prvo moraš započeti sa sobom. Ako se osjećaš jadno, dopusti da to postane meditacija. Tiho sjedi, zatvori vrata. Prvo osjeti tugu što je moguće jače. Osjeti povredu. Neko te je uvrijedio. Sada bi najjednostavniji način bio da i ti njega uvrijediš i postaneš okupiran njime. To nije meditacija.
Ako te je neko uvrijedio, osjeti zahvalnost da ti je dao priliku da osjetiš duboku povredu. Otvorio je ranu u tebi. Rana možda potiče od puno ranijih uvreda od kojih si patio cijeli život; on ne može biti uzrokom svih patnji ali je on pokrenuo proces.
Samo zatvori sobu, sjedni tiho, bez ljutnje prema osobi ali sa punom svjesnošću osjećaja koji se javio u tebi - povrede, osjećaja da si odbačen, da si uvrijeđen. A onda ćeš ostati iznenađen da nije samo taj čovjek tu: počinješ se sjećati svih muškaraca i svih žena, svih ljudi koji su te ikada uvrijedi.
Nećeš ih se samo početi sjećati, počet ćeš ih oslobađati. Ići ćeš u neku vrstu prvobitnog, primalnog. Osjeti povredu, osjeti bol. Nemoj ga izbjegavati. Zbog toga se pacijentima u mnogim terapijama kaže da ne uzimaju nikakve droge prije početka, iz jednostavnog razloga što su droge način bijega od tvoje vlastite bijede. One ti ne dopuštaju da vidiš vlastite rane, one ih potiskuju. One ti ne dopuštaju da ideš dublje u patnju, a dok god ne odeš unutar patnje nećeš se uspjeti osloboditi njenog zatvoreništva.
Naučno je savršeno odbaciti sve droge prije odlaska na grupu - ukoliko je moguće čak i droge kao što je kafa, čaj, pušenje, jer ovo sve su načini bijega. Jeste li posmatrali? Kad god osjetite nervozu zapalite cigaretu. To je način da se izbjegne nervoza, postanete okupirani pušenjem. Ustvari to je vrsta regresije. Pušenje vas navodi da se ponovo osjetite djetetom - nezabrinut, bez odgovornosti - jer pušenje ne predstavlja ništa drugo nego grudi. Vrući dim te jednostavno vraća natrag u dane kada si dojio majčino mlijeko, i toplo mlijeko ulazi; bradavica je sada postala cigareta. Cigareta je simbolična cucla.
Kroz regresiju nastojite izbjeći odgovornost i bol bivanja odraslim. A to je isto što se dešava sa mnogim drogama. Moderni čovjek je drogiran kao nikada prije, jer moderni čovjek živi u velikoj patnji. Bez droga bi bilo nemoguće živiti u takvoj patnji. Ove droge kreiraju barijere, drže te drogiranim, ne dopuštaju ti dovoljno senzitivnost da znaš svoj bol. Prva stvar za uraditi je zatvoriti vrata i prestati sa svim vrstama okupacija - gledanje TV-a, slušanje radija, čitanje knjige. Zaustavi sve okupacije jer i to je suptilna vrsta droge. Samo budi tih, potpuno sam. Nemoj se niti moliti, jer i to je ponovo vrsta droge, postaješ okupiran, počinješ pričati sa Bogom, počinješ se moliti i bježiš od sebe. Atisha kaže: Samo budi ono što jesi. Bez obzira na jačinu bola i bez obzira na patnju, dopusti to. Prvo ga osjeti u punom intenzitetu. Biće teško, biće kao cijepanje srca. Možeš početi plakati kao dijete, možeš se početi valjati na podu od dubokog bola, tijelo ti se može izvijati. Iznenada možeš postati svjestan da bol nije samo u srcu već u cijelom tijelu - boli svuda naokolo, bolno je svukuda, da tvoje tijelo nije ništa drugo do bol. Ako to možeš iskusiti - to je neizmjerno važno - onda započni to absorbirati. Nemoj odbaciti. To je tako dragocjena energija, nemoj je odbaciti. Upij je, popij je, prihvati je, zaželi joj dobrodošlicu, budi joj zahvalan. I reci si,"Ovaj put je neću izbjegavati, ovaj put je neću odbaciti, ovaj put je neću rasipati. Ovaj put ću je piti i primiti kao gosta. Ovaj put ću je probaviti."Može vam trebati nekoliko dana da je budete sposobni probaviti, ali onog dana kada se to dogodi, vi ste prošli kroz vrata koja će vas odvesti stvarno daleko. Novo putovanje je započelo u vašem životu, krećete se ka novoj vrsti postojanja - jer odmah, u momentu kada prihvatite bol bez imalo odbacivanja, ta energija i njen kvalitet se mijenjaju. To više nije bol. Ustvari svako ostane iznenađen i ne može vjerovati, jer to je prosto nevjerovatno. Ne možete vjerovati da patnja može biti transformirana u ekstazu, da bol može postati zadovoljstvo.
Ali u svakdonevnom životu niste svjesni da su suprotnosti uvijek zajedno spojene, da one nisu suprotnosti već da se nadopunjavaju. Jako dobro znate da vaša ljubav u bilo kojem momentu može prerasti u mržnju, kao i da mržnja u bilo kojem momentu može postati ljubav. Čak ukoliko mrzite sa punim intenzitetom, potpuno, to će svakako preći u ljubav...

Osho, Knjiga Mudrosti

MAJSTOROV SMIJEH

U jednom malom uredu gazda je ispričao jednu istrošenu staru anegdotu koju je inače pričao
već više puta. Svi su se smijali - morali su se smijati. Svima je inače to bilo dosadno, ali gazda je
gazda. I kada gazda isprica vic, ima da se smijete, to je dio službe. Samo se jedna daktilografkinja
nije smijala, sjedjela je kruto, ozbiljno. Gazda je rekao: “Što je sa tobom? Zašto se i ti ne smiješ?”
Ona mu tada reče: “Ja odlazim ovog mjeseca.”

Osho E-glasnik maj 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik
www.osho-yu.co.cc
Maj 2009, broj 10

PREDSTAVLJAMO VAM
OSHO HUMANIVERSITY, HOLANDIJA

Osho Humaniversity je nezavisna organizacija koja je uvijek imala jaku duhovnu povezanost sa indijskim prosvijetljenim mistikom Oshom. Većina osoblja Humaniversity su sanijasini, učenici Osha. Osnivač Osho Humaniversity je Swami Anand Veeresh.

Veereshov lični odnos sa Oshom je uvijek bio jedan jednostavan i čisti odnos srca.

“Osho će uvijek biti moj Majstor. Ja ću uvijek biti Swami Anand Veeresh. Sanijasini će uvijek biti moja braća i sestre. Za mene će Osho umrijete samo kada i ja umrem jer je on uvijek u mojem srcu.” Veeresh

Veeresh je rođen 1938 godine u Njujorku. Od svoje 14 do 28 godine je bio ovisnik o drogama. Potom je pristupio rehabilitacionom programu u Feniks centru u Njujorku, u komuni za intenzivno oslobađanje od ovisnosti. Tamo je započeo svoje učešće u radu na humanom razvoju. Diplomirao je na odsjeku za Specijaliste ovisnosti i bio je odbran da u Londonu otvori Fenik centar. 1974 godine je sreo svog duhovnog majstora Osha.
Holandsko Ministarstvo zdravlja je 1975 godine pozvalo Veeresha da pokrene obrazovni program za strušnjake za ovisnost. Veeresh je 1978 godine osnovao Humaniversity sa ciljem da obučava terapeute koji rade sa ljudima. On je inovativan terapeut i inspirativan učitelj koji je stvorio mnogo terapijskih procesa uključujući AUM meditaciju i niz drugih socijalnih meditacija. On je nosilac crnog pojasa (Prvi Dan) u Hap Ki Dou i osnivač je Osho–Do i Humaniversity sistem borilačkih vještina. Veeresh je plodan slikar i muzički producent u Humaniversity sound-u.
Osho Humaniversity je međunarodni centar za terapiju, obuku i lični razvoj. Specijalizovan je u Umjetnosti humanosti. Ukoliko tragate za vlastitim razvojem, obrazovanjem ili napredovanjem u humanoj psihologiji, vaše iskustvo u Humaniversity će vam obezbijediti duboke i trajne rezultate na ličnom i profesionalnom planu. Ako tragate za jednim posebnim iskustvom, jedinstvenim susretom sa izuzetnim ljudima koji mogu proizvesti promjene u vašem životu, razmotrite da se bliže upoznate sa Humaniversity.

Osho Humaniversity je internacionalni centar za terapiju, obuku i lični razvoj. Terapeutski rad u Humaniversity je kulminacija Veereshove profesionalne karijere i vlastitog duhovnog traganja. Humaniversity terapija je holistička sinteza zapadnjačke psihoterapije i istočnjačkog pristupa meditaciji. Humaniversity je 1996 godine postao univerzitet za obuku studenata i stručnjaka u umjetnosti rada sa ljudima. Humaniversity je takođe poznat i pod imenom “Univerzitet prijateljstva”.
Humaniversity filozofija se zasniva na tome da je osnovni uzrok ljudskih problema usamljenost i emocionalna izolovanost. Ljubav i prijateljstvo je važan elemenat u procesu liječenja. Autentično prijateljstvo je uočeno kao najviši cilj koji ljudsko biće može ostvariti u društvu.
Rad u Humaniversity je zasnovan na grupnoj i zajedničkoj terapiji. Humaniversity je postavio veoma brižljivo osmišljen grupni menadžment system koji obezbjeđuje nabolju njegu i vođenje svakog učesnika. Nebitno koji obim grupe je u pitanju, individual I njena određena potreba je uvije u središtu.
Pristup Humaniversity terapiji je višeznačajno. Grupe su tipično heterogene. Na primjer, studenti terapije, duhovni tragaoci, domaćice, nezaposleni radnici, poslovni ljudi i “slučajno izgubljene duše” su u istom osnovnom programu. To stvara okruženje u kojem učesnici uče jedni od drugih i razvijaju kvalitete kao što su tolerancija, strpljivost i uzejamno poštovanje.

Humaniversity Foundation
Dr Wiardi Beckmanlaan 41931 BW Egmond aan ZeeThe Netherlands

Phone: +31-72-506 4114

Fax: +31-72-506 1844
http://www.humaniversity.nl/

POGLEDAJTE

Međunarodna proslava grljenjem u Osho Humaniversity centru

OSHO BISER

EMOCIJE

Sve emocije su energije. Ako se te energije ne koriste kreativno, one će uznemiriti neki dio tijela, neki dio uma. Energija treba da se koristi. Energija koja je unutar nas - a koja se ne koristi - će stvoriti određene blokade. Te blokade će postati bolest nalik tumoru. Da li to razumijete? To nije slučaj samo sa gnjevom - ako je u meni ljubav koju treba da dam, a ja nijesam sposoban da tu ljubav nekome dam, to će stvoriti blokadu unutar mene. Ako je unutar mene bijes koji ja ne znam da ispoljim, to može stvoriti blokadu. Ako je unutra strah koji nijesam sposoban da pokažem, strah može postati prepreka. Sva emocionalna stanja stvaraju energiju unutar nas i ta energija treba da se oslobodi.
To oslobađanje energije može biti na dva načina. Jedan način je via negativa. Na primjer, neko je ljut, stoga bi negativan način za tu osobu bio da ode i da nekoga gađa kamenjem, da udara štapom ili verbalno napadne. To je negativan način jer se ta energija upotrijebila ali on neće imati koristi od toga. Jedini plodovi koje će ubrati su da će osoba koju je verbalno napao uzvratiti duplom snagom. Osoba koju je udario kamen će takođe biti ljuta. Ona je ista kao i prva osoba: i ona će upotrijebiti negativan način da ispolji svoj bijes. Ona će takođe dići štap.
Ako vi bacite kamen na nekoga, on će baciti još veći kamen na vas. Ako se energija upotrijebi na negativan način, to će proizvesti još više bijesa i tako će ta enrergija propasti. Ponovo će se stvoriti gnjev, a usljed negativnih navika, ponovo će se stvoriti još više gnjeva. Stoga će ta energija ponovo propasti, a usljed reakcije druge osobe biće još gnjeva. Tako će se stvarati neograničena količina bijesa u čemu će se energija samo uništavati i čemu neće biti kraja. Gnjev će prestati samo ako bude upotrijebljen na pozitivan način, na kreativan način. Zbog toga je Mahavira rekao: "Osoba koja mrzi će zauzvrat primiti mržnju. Osoba koja pokaže gnjev prima gnjev. Osoba koja ima loše misli će zauzvrat primiti isto." Tome nema kraja, a energija biva uništena.

OSHO
Staza meditacije
(c) Osho International Foundation

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

OSHO TRATAK MEDITATION

TEHNIKA ZURENJA

Gledate li dugo u plamen, tokom nekoliko mjeseci, jedan sat dnevno, vaše treće oko počinje savršeno funkcionirati. Postajete budniji, ispunjeniji svjetlom.Riječ tratak potiče od korijena riječi koji znači suze (tears), zato morate gledati u plamen dok vam ne počnu teći suze iz očiju. Nastavite zuriti, ne trepćući, i treće će oko početi vibrirati.
Tehnika zurenja zapravo nije fokusirana na objekat u koji zurite, važno je samo zurenje. Jer kada zurite ne trepćući, postajete fokusirani, a priroda uma je da je stalno u pokretu. Ukoliko stvarno zurite, bez ijednog pokreta, um se nađe u teškoći. Priroda uma je da skače sa jednog objekta na drugi, neprestano u pokretu. Ukoliko zurite u tamu ili u svjetlost ili nešto drugo, ukoliko stvarno zurite, sva kretanja uma se zaustavljaju.
Jer ukoliko um nastavlja kretanje, zurenje neće biti prisutno, vi ćete zaboraviti na predmet. Kada um krene u drugom pravcu, zaboravićete, nećete se moći sjetiti u što ste gledali. Predmet će biti tamo fizički, ali za vas će iščeznuti jer vi niste više tu: vi ste otišli sa mislima.Zurenje, odnosno tratak znači ne dopustiti umu da se kreće. A kada ne dopuštate kretanje umu, u početku se on snažno bori, ali ukoliko nastavite raditi tehniku zurenja, polagano um će popuštati u toj borbi. Za trenutak će se zaustaviti. I kada se um zaustavi tada nema uma, jer on može postojati jedino u pokretu, razmišljanje može postojati jedino sa pokretom uma.
Kada nema pokreta, razmišljanje iščezava, ne možete misliti, jer razmišljanje znači pokret - kretanje od jedne misli do druge. To je proces.
Ukoliko zurite konstantno u jedan predmet, potpuno svjesni i budni.. jer vi možete zuriti i kroz mrtve oči, onda možete nastaviti sa procesom mišljenja - jedino oči, mrtve oči, koje ne gledaju. Samo sa mrtvim očima vi možete gledati, ali um će nastaviti raditi. To neće biti ni od kakve pomoći. Zurenje znači da su usredotočene ne samo vaše oči, već vaš cijeli um kroz oči.Zato, kakav god da je objekat zurenja - zavisno ako volite svjetlost neka bude svjetlost, ako volite tamu i to je dobro. Koji god da je objekat zurenja, suštinski to je nebitno - jedino bitno je kako totalno zaustaviti um kroz zurenje, da se fokusira, tako da se unutrašnje vrpoljenje i kolebanje zaustavi. To netremično gledanje će vas potpuno izmijeniti. Ono će postati meditacija.

MAJSTOROV SMIJEH

Mula Nasrudin je uhvaćen i izveden na sud, a kada je izlazio iz zgrade, rekao je prijatelju:
“Bilo je stvarno teško: sud me prvo osudio na pedeset rupija, jer sam poljubio neku strankinju na
putu. Zbog toga me je sudac kaznio sa samo pedeset rupija, ali kada je vidio tu ženu, tražio me je
još toliko novca, jer je zaključio da sam bio mrtav pijan!” Zbog toga što ta žena gotovo da i nije bila
žena; njena ružnoca bila je zastrašujuca, i sudac je shvatio da je nitko trijezan ne bi napastvovao!

Osho E-glasnik april 2009

OSHO MONTENEGRO

Tema Broja: MEDITACIJA

OSHO-YU e-glasnik
www.osho-yu.co.cc
April 2009, broj 9

PREDSTAVLJAMO VAM

Osho Meditacija u Sarajevu
Meditacije za cjelovito življenje
58 Sarajevo, Sfera, Mulamustafe Bašeskije

Kako smo radi uticaja okoline često bili ometani da se u potpunosti izrazimo i jako rano počeli potiskivati naše autentične emocije, fizičko izražavanje i kreativnost, nakon nekog vremena naš je život počeo bivati spontana reakcija, umjesto spontane kreacije.
Naše mogućnosti su puno šire.
Ukoliko želite započeti ili nastaviti istraživanje vaših skrivenih potencijala u atmosferi povjerenja i bez osuda, pridružite nam se. Biće vam omogućeno istraživanje unutrašnjih mogućnosti i kreativnosti različitim metodama rada koje uključuju aktivne meditacije, ples i druge tehnike da se izrazite.

Osho: "Nemoguće je sebe u potpunosti izložiti pred nekim. Radi toga mi na Istoku nismo nikada razvili nešto poput psihoanalize, mi smo razvili meditaciju. To je izlaganje sebe pred samim sobom. To je jedina mogućnost da čovjek može biti totalno pošten."

Mjesto održavanja: Baščaršija, Sfera Gymnazium, Mulamustafe Bašeskije 58(preko puta pravoslavne crkve)Vrijeme: Nedjelja od 10.00 do 12.00Cijena: 40km mjesečno
Kontakt: Za dogovore o individualnim meditacijama, Yoga kursu, privatnim konsultacijama i vježbama, kontaktirati na mob. 061/170-953 - Šejla, a za mjesečnu pretplatu Meditacija za cjelovito življenje u Sferi, kontaktirati na tel. 033 531-543

Sw. Veet je rođen 1968 godine u Indiji i započeo je sa Yoga praksom od svoje 6.-te godine. Učio je Yogu I meditacije sa raznim učiteljima. Yogu prakticira je preko 30 godina, a meditacije preko 20 godina.Kombinirajući različite tehnike, predstavlja jedinstven način Yoga sistema za modernog čovjeka, kao i sistem meditacija za cjelovito življenje.

sw. prem shunyam, ma dhyan shakta, sw. veet vedam


OSHO BISER

MEDITACIJA


MEDITACIJA JE STANJE NE-UMA. Meditacija je stanje čiste svijesti bez sadržaja u njoj. Obično je vaša svijest prepuna smeća isto kao kada je ogledalo prekriveno prašinom. Um je stalan saobraćaj: misli su u pokretu, želje se kreću, sjećanja se kreću, ambicije se kreću - to je jedan stalan saobraćaj iz dana u dan! Čak i dok spavate vaš um djeluje, vi sanjate. On i dalje razmišlja; on je i dalje u brigama i patnjama. On se sprema za naredni dan; podzemne pripreme su u toku.
Ne možete naći meditaciju putem uma jer će um nastojati da ustali sebe. Vi možete naći meditaciju samo ako stavite um po strani, ako budete staloženi, indiferentni, ne poistovjećujući se sa umom; gledajući kako um prolazi ali se ne poistovjećujući sa njim, ne misliti: "Ja sam to."
Meditacija je svijest o "Ja nijesam um". Kada svijest uđe dublje i dublje u vas, malo po malo, nekoliko trenutaka dođe - trenuci tišine, trenuci čistog prostora, transparentni trenuci, trenuci kada se u vama ništa ne pomjera i kada je sve mirno. U tim trenucima mira vi ćete spoznati ko ste i spoznaćete kakva je tajna ova egzistencija. Kada jednom okusite tih par kapi nektara, jedna velika težnja za poniranje sve dublje i dublje će se pojaviti. Neodoljiva želja će se ukazati, ukazaće se velika žeđ. Vi ćete postati vatra!
To je značenje sanijasa. Kada osjetite par trenutaka tišine, radosti, meditativnosti, poželjećete da to stanje postane STALNO, neprekidno. Želja da meditacija postane vaš stil života je smisao sanijasa. Ako su par trenutaka mogući, tada neće biti problema. Malo po malo će sve više i više takvih trenutaka dolaziti. Kada budete postali vještiji, kada budete naučili vještinu neuplićanja u um, kako budete učili umjetnost ostajanja izdvojeni, udaljeni od uma, kako budete učili nauku stvaranja distance između vas i vaših misli, tada će vas meditacija obasipati sve više i više. Što vas bude više obasipala, to će vas sve više mijenjati i preobražavati. Dolazi dan, dan velikog blaženstva kada će meditacija postati vaše prirodno stanje.
Um je nešto neprirodno; on nikada neće moći postati vaše prirodno stanje. Ali meditacija je prirodno stanje koje smo mi izgubili. To je izgubljeni raj, ali taj raj se može povratiti. Pogledajte u oči djeteta, zagledajte i vidjećete ogromnu tišinu, bezazlenost. Svako dijete dolazi na svijet sa meditativnim stanjem ali mora da bude uveden u načine funkcionisanja društva - ono se mora naučiti kako da razmišlja, kako da računa, kako da rasuđuje, kako da raspravlja; ono treba da nauči riječi, jezik, pojmove. I tako malo po malo gubi kontakt sa vlastitom bezazlenošću. Ono postaje zaprljano, zagađeno od strane društva. Ono tako postaje jedan umješan mehanizam; ono više nije čovjek.
Sve što je potrebno je da se još jednom povrati taj prostor. Vi ste to znali i prije, zato kada po prvi put upoznate medutaciju, bićete iznenađeni - veliki osjećaj će se pojaviti u vama kao da ste to već odnekud znali. Taj osjećaj je istinit: VI STE to znali i prije. Vi ste to zaboravili. Dijamant je bio izgubljen u gomili smeća. Ali ako možete da to razgrnete, vi ćete ponovo naći taj dijamant - to je vaše. On se ne može izgubiti: može se samo zaboraviti. Mi smo rođeni kao meditanti ali smo potom naučili puteve uma. Ali naša stvarna priroda ostaje skrivena negdje duboko nalik podvodnoj struji. Jednog dana, sa malim kopanjem, otkrićete da izvor i dalje postoji, postoji izvorište svježe vode. Najveća radost u životu je to pronaći.

"Zakopana u dubokom sloju svog nesvjesnog, na izvoru ljudske egzistencije, leži ogromna psihološka snaga. U čistom obliku, to je doživljeno kao žudnja, predmet koji stalno uzmiče od njega kao horizonti njegovog svijeta koji se šire kroz njegov rast. To možda započinje sa djetinjastim ushićenjem otkrića da dojka koja mu daje utjehu i nije dio njega. Od tog renutka ta žudnja vodi ljudski organizam do dovođenja u vezu sa sobom, do shvatanja, u dubokom osjećaju ljubavi, što leži iza njega. Ta žudnja može postati privrženost mnogim vrstama namjera i težnji. Ali spoznati to u njenoj čistoti, bez ikakve namjere, je spoznati sami život. Ta žudnja je Bog; a biti ta žudnja, čista i jednostavna, bez ikakvog sadržaja je meditacija"

Dijete se rodilo; dijete dolazi spremno sa velikom energijom. Dijete nije ništa drugo do otjelovljenje čiste energije. Prva stvar koju dijete traži je očigledno majčina dojka. Dijete je gladno. Devet mjeseci u majčinoj utrobi dijete se automatski hranilo; dijete je živjelo kao dio majke. Sada je odsječeno od majke; postalo je jedno odvojeno biće - i prva stvar, prva potreba je da traga za hranom. Tako započinje vanjsko putovanje. Energija postoji; energija počinje da se ispoljava. Prva stvar koju dijete želi da nađe je izvor hrane. Ono tako nalazi majčinu dojku. Nije slučajno da je ženina dojka postala jedan od najvećih simbola čovječanstva. Vi ćete to naći u umjetnosti, naći ćete i u skulpturama, naći ćete u poeziji - to ćete svugdje naći!
Dojka je postala tačka žarišta. Zašto? Zbog kojeg razloga? U osnovi to nije ništa do jedna žlijezda, ništa drugo do mehanizam za hranjenje djeteta. Ali zašto to ljude toliko okupira? Muškarci su zainteresovani za to; žene su zainteresovane za to - odakle tolika opsjednutost dojkom? Razlog je jasan: to je prvi kontakt djeteta sa svijetom, prvo iskustvo, najtemeljnije iskustvo. Sve ostalo je drugorazredno.
Prvo iskustvo je vezano za dojku. Zato ono dominira u svijetu umjetnosti, poezije, skulpture. Mušarac je postao opsjednut sa tim. Tako je i sa ženama! Možda one skrivaju svoje dojke ili ih pokazuju - obije stvari nijesu mnogo drugačije. Sakrivanje je način ukazivanja; sakrivanje je način da to učinite zanimljivijim, da pobudite interesovanje. Sakrivanje dojki izaziva želju kod muškarca da sazna kako one izgledaju, kakve su. Sakrivene dojke bivaju ljepše od golih dojki. Gole dojke su samo dio tijela. Ali zašto postoji tolika opsjednutost dojkama? Razlog je jednostavan: to je najbitnije iskustvo, prvo iskustvo. Ulazak u svijet je kroz dojke, a dojke čine dvije stvari: one hrane dijete - a prva stvar je da se preživi - a dojke su bile hrana, dojke su život. Druga stvar: dojke daju toplinu djetetu, zaštitu, ljubav. Zato su hrana i ljubav veoma povezani.
Kada vas neka žena voli, ona vam sprema divnu hranu. To predstavlja simboličan poziv. Kada vas neko voli, on vas poziva na večeru. Zašto? Hrana, na neki suptilan način, predstavlja dojke. Hrana i ljubav su povezani jer oboje dolaze od dojki. Postoji tek nekoliko ljudi koji su zaista odrasli. Djetinjastost ostaje. Zato su vam dojke interesantnije što su veće. Zašto? Jednostavan biloški razlog: što su dojke veće to je za dijete izvor hrane veći. Ako su dojke veoma male, to jednostavno znači da dijete neće moći opstati. Zato su žene sa ravnim grudima neprivlačne - ne zbog toga što postoji estetski razlog za neprivlačnost već zato što postoji neki biološki razlog. Ona ne može biti majka tvojoj djeci; u tome je razlog. Što ima veće dojke, ona izgleda više majčinski, biće više majčinski raspoložena. Izgleda da će biti u mogućnosti da rodi i da pomogne djetetu da preživi na jedan zdrav način.
Zato uvijek kada se osjetite nevoljenim počinjete puno da jedete. Ljudi koji su postali ovisni o hrani su ljudi kojima nedostaje ljubavi. Oni počinju to da nadopunjuju hranom. Ako ste zaista voljeni, ne možete jesti puno. Bićete iznenađeni ovim psihološki otkrićem: da ljudi koji su voljeni i koji su u ljubavi jedu manje. Oni uvijek jedu umjereno. Ljudi koji nijesu voljeni i koji nijesu u ljubavi jedu previše jer hrana daje dvije stvari. To će ih ispuniti, daće im osjećaj ispunjenosti jer se oni osjećaju praznim upravo zbog nedostatka ljubavi. Zar to nijeste primijetili? Dok djevojke još nijesu udate nijesu debele; kada se udaju, postaju sve deblje i deblje, ružnije i ružnije. Zašto? Zato što više nemaju problema - sve su postigle. Kada se jednom udaju, ljubavna žudnja nestane. Postaju utvrđene u određena pravila života, počinju sve da uzimaju zagarantovano.
Porodičnost pothranjuje inat. Muževi i supruge mrze jedno drugo; iako kažu: "Mi volimo jedno drugo", oni mrze jedno drugo. Duboko u sebi osjećaju zatočenost jedno drugim. Ljubav nestaje i ljudi počinju da jedu previše. Zapamtite odnos između ljubavi i hrane. Ali razlog leži u tome jer je to prvo iskustvo djeteta u kojem je ono dobilo obije stvari iz istog izvora. Oni su postali povezani: to je jednostavan slučaj uslovnog refleksa. Kada jednom dijete počne da traži majčinu dojku, putovanje ka spolja počinje. Ono je spoznalo jednu stvar: da je izvor njegovog života negdje vani. To je prvobitna obmana. Nakon toga će ono uvijek misliti o tome da ima više novca, više moći, više ugleda... da zadobija više i više pažnje od strane ljudi oko njega jer je izvor života negdje izvan njega. Zapravo, izvor života je unutar vas.
MEDITACIJA ZNAČI POSTATI SVJESTAN da je izvor života unutar vas. Tijelo je zavisno o spoljašnjosti, to je istina - ali vi nijeste samo tijelo. Vi ne zavisite o spoljašnjosti. Vi zavisite od unutrašnjeg svijeta. Postoje dva smjera: da se krećete ka vani ili ka unutra. Um je proces kretanja ka vani, um je započeo onog dana kada je dijete našlo majčinu dojku. To je početak uma. Um nastoji da vas udalji što je moguće više od vas samih. Meditacija je priznavanje: "Postoji i unutrašnji svijet, takođe, i ja treba da tragam za njim."
Um je usredsređen na određeni cilj, određeni predmet. Meditacija je traganje za spoznajom čiste žudnje - ne za samim predmetom već za žudnjom za predmetom. "Koja je ovo žudnja u meni da želim da imam više novca, da želim da imam ogromnu moć, da želim da postanem poznat... kakva je to žudnja u meni? Ko žudi za tim? Kakva je priroda te žudnje?" Ta žudnja se može spoznati u meditaciji. Spoznati je u njenoj čistoti znači spoznati Boga. Žudnja bez ikakvog sadržaja, čista žudnja, samo plamen bez imalo dima, to je Bog. Meditacija vas vodi ka Bogu jer vas vodi do vaše najdublje suštine. Kada počnete da se krećete ka unutra, krug se zatvara.
Vi postajete zreli samo onda kada otpočnete sa meditacijom; inače, ostaćete djetinjasti. Vaše igračke se mogu mijenjati - mala djeca se igraju sa malim igračkama, veća djeca, starija djeca, odrasla djeca se igraju sa velikim igračkama - ali tu nema kvalitativne razlike. Možete osmotriti... nekada će vaše dijete to raditi. Ono će stati na sto ispred vas i reći: "Gledaj, tata, ja sam viši od tebe." Ono stoji na stolu za kojim vi sjedite i kaže: "Gledaj, ja sam viši od tebe", a vi se tome smijete. Ali šta vi radite? Kada imate nešto više novca, osmotrite kako hodate. Vi kažete svim susjedima: "Pogledajte, ja sam viši od vas." Ili kada postanete predsjednik vaše zemlje, ili premijer, osmotrite kako hodate, sa kakvom sujetom, sa kolikim egom. Vi svima kažete: "Ja sam vas sve pobijedio. Ja sjedim na najvišoj stolici." To su iste igre! Od vašeg djetinjstva pa sve do starosti, vi nastavljate da igrate iste igre! Vi možete igrati igru Monopol ili možete igrati pravu igru monopala u biznisu - to ne čini razliku, to je ista igra samo se igra na višem nivou.
Kada jednom shvatite da je to uzrok vaše djetinjastosti, uma koji stremi ka vani... Mala djeca počinju sa dosezanjem mjeseca, a čak i najviši naučnici pokušavaju da dosegnu do mjeseca - oni će ga doseći. Nema velike razlike u tome. Stremeći ka vani, vi možete doseći i druge zvijezde ali ćete ostati djetinjasti. Čak i ako dosegnete do mjeseca, šta ćete tamo raditi? Vi ćete biti isti! Sa istim smećem u vašoj glavi, sa svim balegama svetih krava koje nosite u vašim srcima, vi ćete stojati na mjesecu. Tu neće biti nikakve razlike! Vi možete biti siromah, možete biti veoma bogati; možete biti sasvim nepoznat, a možete biti i svjetski poznat - to ne čini nikakvu razliku. Sve dok um ne načini zaokret i počne se kretati ka unutra, dok um ne zauzme sasvim novi pravac i postane meditacija...
Meditacija je um koji se okrenuo ka vlastitom izvoru.
Meditacija vas čini zrelim; meditacija vam zaista omogućuje da odrastete. Napuniti neke godine i ne znači odrasti je ja vidim neke ljude od osamdeset godina koji i dalje igraju igre, ružne igre politike moći - čak i u dobi od osamdest i dvije, osamdeset tri, osamdeset četiri! Uspavanost izgleda da je veoma duboka. Kada će se oni probuditi? Kada će početi razmišljati o unutrašnjem svijetu?
Smrt će uzeti sve što ste sakupili - vašu moć, vaš novac, vaš ugled. Ništa neće ostati, ništa, čak ni trag. Vaš čitav život će biti poništen. Smrt će doći i uništiti sve što ste stvorili; smrt će doći i dokazati da su sve vaše palate ništa drugo do samo kule od karata. Zrelost poznaje nešto u vama što je besmrtno, poznaje nešto u vama što će prevazići smrt - a to je meditacija. Um poznaje svijet; meditacija poznaje Boga. Um je način upoznavanja predmeta; meditacija je način upoznavanja subjekta. Um je zainteresovan za sadržinu, a meditacija je zainteresovana za ono što drži tu sadržinu - svijest. Um je opsjednut oblacima, a meditacija traga za nebom. Oblaci dođu i prođu: nebo ostaje, čeka.
Tragajte za unutrašnjim nebom. Ako ga pronađete nikada nećete umrijeti. Tijelo će umrijeti, um će umrijeti ali vi nikada nećete umrijeti. Spoznavši to znači da ste upoznali život. To što vi zovete život, zapravo i nije život jer će to umrijeti. Samo meditant zna što je život jer je on dospio do stvarnog izvora vječnosti.

OSHO
Narandžasta knjiga
(c) Osho International Foundation

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

VIPASANA

Vipasana je meditacija koja je više od drugih pomogla mnogim ljudima da se prosvijetle jer je ona veoma esencijalna. Sve druge meditacije posjeduju istu suštinu ali u nešto drugačijoj formi; nešto neesencijalno se integrira u njih. Ali vipasana je čista suština. Njoj se ništa ne može odbiti i ništa se ne može dodati da bi joj se doprinijelo. Vipasana je tako jednostavna da je i dijete može upražnjavati. Zapravo, dijete će to bolje uraditi od tebe jer ono još nije prepuno smeća koje ti um nameće; dijete je još čisto i čedno. Vipasana se može koristiti na tri načina - vi možete izabrati onaj koji vam najbolje odgovara.
Prvi način je: budi svjestan svojih aktivnosti, svog tijela, svog uma, svog srca. Ako hodaš, možeš da hodaš svjesno. Pokrećeš li svoje ruke, pokreći ih svjesno, savršeno svjestan da to ti radiš. Ti ih možeš pokretati i bez ikakve svijesti, na mehanički način... ti si u jutarnjoj šetnji; možeš poći u šetnju a da nijesi ni svjestan svojih stopala. Zato budi svjestan pokreta svog tijela. Dok jedeš, budi svjestan pokreta koji su potrebni tokom jela. Tuširaj se, budi svjestan svježine koja ti dolazi, voda pada po tebi i osjećaj ogromnu radost - samo budi budan. To se neće dogoditi u stanju nesvjesnosti ili uspavanosti.
Isto je i sa tvojim umom. Uvijek kada se neka misao ukaže u prostoru tvog uma, samo budi promatrač. Bilo koja emocija da se ukaže u prostoru tvog srca, samo ostani svjedok toga - nemoj se uključivati, nemoj se poistovjećivati, nemoj suditi što je dobro a što loše; to nije dio tvoje meditacije.
Drugi oblik je disanje; budi svjestan svog disanja. Kada udišeš, neka se stomak izdiže, a kada izdišeš, stomak se uvlači. Tako je drugi metod posvećen svjesnosti stomaka: on se izdiže i spušta. Samo ispravna svjesnost stomaka koji se diže i spušta... a stomak je veoma blizak životnom izvoru jer je dijete povezano sa životom preko majke i njegovog pupka. Iz pupka je smješten njegov izvor života. Zato kada se stomak izdigne, to je zaista životna energija, proljeće života koje se pojavljuje i nestaje sa svakim udisajem. Ni to nije teško, možda je još i lakše jer je to jednostavna tehnika.
U prvom obliku treba da budete svjesni svog tijela, svog uma, da budete svjesni emocija, raspoloženja. Zato to ima tri stepenice. Drugi pristup ima samo jednu stepenicu; samo stomak koji se podiže i spušta. Rezultat je isti. Kada postaneš svjesniji stomaka, um će biti tiši, srce će biti tiše, različita raspoloženja će nestati.
A u trećem obliku je svjesnost daha pri ulazu, kada dah uđe u nosnice. Osjetite to u njihovom ekstremu - druga krajnost od stomaka - osjetite to u nosu. Kada dah ulazi, pruža ti izvjesnu svježinu u nosnicama. A onda dah izlaz... dah ulazi, dah izlazi. I to je moguće. Taj način je lakši za muškarce nego za žene. Žene su svjesnije stomaka. Mnogi muškarci i ne dišu tako duboko, iz stomaka. Samo se njihova pluća izdižu i spuštaju zbog već stvorenog uvjerenja o atletskom načinu disanja. To će ti, zaista, pružiti ljepšI oblik tijela, razvijaće se prsa dok će stomak stagnirati. Muškarci su odabrali da dišu samo do nivoa pluća tako da su grudi postale veće a stomak se uvukao. Tako je on izgledao atletski.
Svugdje u svijetu, izuzev u Japanu, atletičari i njihovi treneri naglašavaju da treba pri disanju ispunjavati samo pluća, razvijajući grudi, a uvlačeći stomak. Ta ideja potiče od izgleda lava kome su prsa istaknuta a stomak mali i uvučen. Zato budite kao lavovi; to je postalo pravilo u atletici i gimnastici, i kod ljudi koji su radili sa tijelom. Japan je jedini izuzetak u kojem se ne vodi računa o tome da prsa treba da se razvijaju a stomak da stagnira. Potrebna je određena disciplina kojom se uvlači stomak; to uopšte nije prirodno. Japan je izabrao jedan prirodan način, zato biste bili iznenađeni kada biste vidjeli japanske statue Bude. Na taj način možete jednostavno razlikovati indijske od japanskih statua. Indijske statue Gautam Bude imaju veoma atletsko tijelo. ; stomak mu je veoma mali a grudi su mu razvijene. Ali japanski Buda je sasvim drugačiji; njegove grudi su skoro nepomične jer on diše iz stomaka zato mu je stomak veći. To ne izgleda baš dobro - jer je preovlađujuća ideja u svijetu previše stara, ali je disanje iz stomaka znatno prirodnije, opuštenije.
Dok noću spavaš, događa se da ne dišeš iz pluća već iz stomaka. Zato je noć tako opuštajuće iskustvo. Ujutro, poslije prospavane noći, osjećaš se svjež i podmlađen jer si cijele noći disao na prirodan način... bio si u Japanu! To su dvije stavke: ako se plašiš da dišeš iz stomaka i obraćaš pažnju na njegovo dizanje i spuštanje, ako se plašiš da će to pokvariti tvoju atletsku liniju... možda su muškarci više zainteresovani za atletsku formu. Za njih je onda prikladnije da promatraju ulazak zraka u nosnice. Promatraj, a kada vazduh počne da izlazi, i tada promatraj.
To su tri različita oblika. Svaki od njih uspješno djeluje. Ako poželiš da upražnjavaš dva načina odjednom, i to je dopušteno; tada će napor biti nešto veći. Ako, pak, želiš da koristiš sva tri oblika u isto vrijeme, možeš i to pokušati. Tada će mogućnosti biti uspješnije. Ali sve to ovisi o tebi, ovisi kako ti je lakše. Zapamti: lakoća je najbitnija. Kada se meditacija ugodi i kada se um uspokoji, ego će nestati. Ti ćeš biti prisutan, ali tu više neće biti tvoga "ja". Tada su vrata otvorena. Tada budi strpljiv i sačekaj sa ljubavlju, sa dobrodošlicom u srcu, sačekaj taj veliki trenutak - najveći trenutak u životu svakoga - trenutak prosvjetljenja. To će doći, sigurno će doći. To nije oklijevalo nijednog trenutka. Kada jednom budeš u pravom skladu, to će iznenada eksplodirati u tebi, to će te preporoditi. Starac je umro, novi čovjek je stigao.

MAJSTOROV SMIJEH

Serdar Gurudajal Sing je tutnjio M.G. ulicom u njegovom ambasadorskom automobilu kada ga je zaustavio saobraćajni policajac.
Policajac pogleda unutar automobila i primjijeti jednu veliku crnu rupu iznad volana.
«Šta se dogodilo sa tvojim brzinomjerom?» upita policajac.
«Prodao sam ga!», odgovori mu Serdar Gurudajal Sing. «Više mi nije trebao.»
Šta misliš pod tim da ti više ne treba?» viknu policajac. «Kako ćeš mi reći koliko brzo si vozio?»
«To je lako» nasmija se Serdar Gurudajal Sing. «Pri brzini od 30 kilometara branik počinje da se trese, na 40 vrata počinju da se tresu, a na 50 moj turban se trese, na 60 mi se vilica počne tresti, a na 70 mi vilica ispada!»

Osho E-glasnik mart 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik
www.osho-yu.co.cc
Mart 2009, broj 8

PREDSTAVLJAMO VAM

DVADESET PRVI MART je dan Oshovog prosvjetljenja. Taj dan se slavi u svim Oshovim centrima i komunama širom svijeta. Svi Oshovi sanijasini i prijatelji taj dan doživljavaju kao posebnu priliku da se sastanu i proslave uz pjesmu i ples. Mi ćemo tom slavlju doprinijeti objavljujući ovo specijalno izdanje Osho E-glsnika tematski posvećenog PROSVJETLJENJU.

MOJE BUĐENJE

Prisjećam se tog sudbonosnog datuma - dvadeset prvog marta 1953 godine. Ja sam radio na sebi tokom mnogih života – uporno sam radio na sebi, lutao, činio sve što se može učiniti – i ništa se nije dogodilo.Sada shavatam zašto se ništa nije dogodilo. Upravo taj trud je bio prepreka, upravo to opterećenje me spriječavalo, upravo taj poriv za traganjem je bio prepreka. To ne znači da osoba može doseći to bez traganja. Traganje je potrebno ali onda dolazi trenutak kada to traganje treba odbaciti. Čamac je potreban da pređemo rijeku ali tada dolazi trenutek kada treba da izađete iz tog čamca, da ga potuno zaboravite i ostavite za sobom. Trud je potreban, bez truda ništa nije moguće ostvariti. A isto tako, samo sa trudom ništa nije moguće postići.Upravo prije dvadeset prvog marta 1953 godine, sedam dana prije, ja sam prestao da radim na sebi. Dođe trenutak kada uvidite sav besmisao truda. Vi ste uradili sve što se moglo uraditi, i ništa se nije dogodilo. Vi ste uradili sve što čovjek može uraditi. Što još možete uraditi? U samoj bespomoćnosti čovjek odbaci svako traganje. Onog dana kada je traganje prestalo, onog dana kada nijesam ništa tražio, onog dana kada nijesam očekivao da se nešto dogodi, ono se počelo događati. Nova energija se probudila – iz ničega. To nije dolazilo iz nekog izvora. To je dolazilo iz sada-ovdje i odasvuda. To je bilo u drveću, u stijenama, u nebu, u suncu i u zraku – to je bilo svuda. A ja sam to tražio veoma uporno i mislio da je to negdje veoma daleko, a to je bilo veoma blizu i baš tu. Upravo pošto sam za tim tragao nijesam bio u mogućnosti da vidim da je to bilo pored mene. Traganje je uvijek za nečim dalekim, traganje je uvijek za nečim udaljenim – a to uopšte nije bilo udaljeno. Ja sam postao usmjeren ka daljini, i tako izgubio osjećaj bliskosti. Oči su postale uprte ka daljinama, ka horizontu, i tako izgubile mogućnost da vide ono što je upravo tu, što me okružuje.Onog dana kada je trud nestao, i ja sam nestao, takođe. To je usljed toga što ne možete bitisati bez truda, ne možete bitisati bez želje, ne možete bitisati bez težnje. Fenomen ega, sebe, nije stvar, to je određeni proces. To nije neka supstanca koja boravi u vama; vi to morate da stvarate svakog trenutka. To je nalik vožnji bicikla. Ako okrećete pedale, ono se kreće, ako ne okrećete pedale, ono će stati. Ono će se malo kretati usljed prošle radnje, ali ako prestanete da okrećete pedale, biciklo zapravo počinje da se zaustavlja. Ono više nema energije, nema više nimalo snage da krene bilo gdje. Ono će ubrzo zastati i pasti.Ego bitiše samo zato što mi pokrećemo želje, zato što težimo da nešto postignemo, zato što trčimo ispred sebe, uskačemo u budućnost, uskačemo u sjutrašnjicu. Uskakanje u nešto ne-egzistencijalno stvara ego. Pošto je to iskakanje iz ne-egzistencijalnog, to stvara privid. Ono je sačinjeno samo od želja i iz ničega drugoga. Ono sadrži samo žudnju i ništa drugo. Ego nije u sadašnjosti, on je u budućnosti. Ako ste okrenuti ka budućnosti, ego vam izgleda veoma stvaran. Ako ste u sadašnjosti, ego je privid, on počinje da iščezava. Onog dana kada sam prestao da tragam ... i nije u redu reći da sam prestao da tragam, bolje je reći da je traganje prestalo. Dopustite da to ponovim: bolje je reći da je to bio dan kada je traganje stalo. Jer ako ja budem to zaustavio, ja ću ponovo biti prisutan. Tada zaustavljanje postaje moj trud, tada zaustavljanje postaje moja želja, a želje nastoje da bitišu na veoma suptilan način.Vi ne možete zaustaviti želje; vi to samo možete shvatiti. Samo u potpunom razumijevanju to se zaustavlja. Zapamtite, niko ne može zaustaviti želje, a stvarnost se događa samo onda kada želje stanu. Stoga je to dilema. Što da se radi? Želja je prisutna a Bude govore da želje treba zaustaviti, a onda kažu da se želje ne mogu zaustaviti. Što onda činiti? Tako stavljate ljude u dilemu. Oni su zaista u željama. Vi kažete da to treba zaustaviti – u redu. A potom kažete da se to ne može zaustaviti. Što onda treba uradi? Želje treba shvatiti. Vi ih možete shvatiti, možete vidjeti besmisao toga. Potreban je direktan uvid, potrebno je neposredno prodiranje. Zagledajte u želje, uvidite što je to, i vi ćete vidjeti da je to lažno, vidjećete da to nije egzistencijalno. Tada želja otpadne, a onda istovremeno otpadne i nešto u vama. Želje i ego bitišu u saradnji, oni se dopunjuju. Ego ne može bitisati bez želja, želje ne mogu bitisati bez ega. Želje su ispoljavanje ega, a ego je uvođenje želja. Oni su zajedno, dvije strane jednog istog fenomena. Danom prestanka želja, ja sam se osjećao veoma beznadežno i bespomoćno. Nije bilo nade jer nije bilo budućnosti. Ničemu se nije moglo nadati jer se svaka nada pokazala kao besmislena, nije ničemu vodila. Vi ste se vrtjelu u krug. To vas je izazivalo, zvalo, stavaralo je nove privide, ono vas je dozivalo: »Hajde, požuri, ti ćeš uspjeti.« Ali koliko god da ste jurili nigdje nijeste stizali.Usljed toga Bude to nazivaju privid. To je nalik horizontu koji vidite. To samo tako izgleda ali ne postoji. Ako krenete prema njemu, on će izmicati ispred vas. Što više budete jurili za njim, to će on brže odmicati. Što budete sporije išli, on će sporije odlaziti. Ali jedno je sigurno – udaljenost od vas i horizonta ostaje sasvim ista. Vi ne možete umanjiti udaljenost između vas i horizonta čak ni jedan santimetar.Vi ne možete umanjiti udaljenost između vas i vaše nade. Nada je horizont. Vi pokušavate da premostite sebe sa horizontom, sa nadom, sa ispoljenom željom. Želja je most, most iz snova – pošto horizont ne postoji, vi ne možete izgraditi most ka tome, vi samo možete sanjati o tom mostu. Vi se ne možete povezati sa ne-egzistencijalnim, sa nečim što ne postoji.Onog dana kada su želje stale, onog dana kada sam to uvidio i shvatio, to je jednostavno postalo izlišno. Ja sam bio bespomoćan i neznadežan. Ali upravo tog trenutka se nešto počelo događati. Počelo se ostvarivati upravo ono na čemu sam radio mnogo života a što se nije ostvarivalo.Jedina nada je u vašoj beznadežnosti, u vašoj beželjnosti je jedino moguće ispunjenje, a u vašoj neizmjernoj bespomoćnosti iznenada cijela egzistencija počinje da vam pomaže. To je čekalo na vas. Kada je ono vidjelo da vi radite po svome, ono se nije miješalo. Ono je čekalo. Ono može beskonačno čekati jer za to nije potrebna žurba. To je vječnost. Onog trenutka kada nijeste radili po svome, kada ste to odbacili, kada ste nestali - tada je cijela egzistencija jurnula ka vama, ušla je u vas. Tada su se po prvi put stvari počele događati.

Prije prosvjetljenja

Sedam dana sam živio u veoma beznadežnom i bespomoćnom stanju ali u isto vrijeme se nešto počelo ukazivati. Kada kažem beznadežno, ja ne mislim na ono što vi podrazumijevate. Ja jednostavno mislim da u meni nije bilo nadanja. Nada je bila odsutna. Ja ne kažem da sam bio beznadežan i tužan. Ustvari sam bio sretan, bio sam veoma smiren, sjedinjen i usredsređen. Bio sam beznadežan ali u nekom sasvim novom smislu. Pošto nije bilo nadanja, kako je onda moglo biti beznadežnosti? Oboje je nestalo.Beznadežnost je bila potpuna i konačna. Nada je nestala, a sa njom je nestala i njena druga strana - beznadežnost. To je bilo savim novo iskustvo – biti bez nade. To nije bilo negativno stanje. Ja moram da koristim takve riječi ali to nije bilo negativno stanje. To je bilo sasvim pozitivno. To nije bilo čak ni odsustvo toga, osjećalo se prisustvo. Nešto se u meni prelivalo, preplavljivalo me je. A kada kažem da sam bio bespomoćan, ja ne mislim to bukvalno. Jednostavno kažem da sam bio oslobođen sebe. Upravo to mislim kada kažem bespomoćan. Ja sam prepoznao činjenicu da nijesam postojao, tako nijesam mogao zavisiti o sebi, nijesam mogao stajati na svom tlu – ispod mene nije bilo tla. Bio sam u nekom ambisu... ambisu bez dna. Ali nije bilo straha jer nije bilo ničega što je trebalo štititi. Nije bilo straha jer nije bilo nekoga ko bi se plašio.

Poslije prosvjetljenja

Tih sedam dana su bili dani ogromnog preobražaja, potpunog preobražaja. A zadnjeg dana je prisustvo sasvim nove energije, nove svjetlosti i novog zadovoljstva postalo tako snažno da je bilo skoro nepodnošljivo – kao da sam eksplodirao, kao da sam poludio od blaženstva. Nova generacija na Zapadu ima pravu riječ za to – ja sam bio u stanju otkačenosti, skamenjen od blaženstva. Bilo je nemoguće izvući neko značenje iz toga što se dogodilo. To je bio neki beščulni svijet – teško da se objasni, da se stavi u neku kategoriju, teško da se iskaže riječima, jezikom, nekim objašnjenjem. Svi spisi su izgledali mrtvi, i sve riječi koje su korišćene za to iskustvo su izgledale veoma nejasne, neprecizne. To je bilo tako životno. To je bilo nalik plimnom talasu blaženstva.Cio taj dan je bio veoma čudan, napet, bilo je to iskustvo rastrojenosti. Prošlost je iščezla, upravo kao da nikada nije pripadala meni, kao da sam samo o tome negdje pročitao, kao da sam to samo sanjao, kao da je to bila nečija priča koju sam čuo ili koju mi je neko ispričao. To je nestalo iz moje prošlosti, bio sam iskorijenjen iz moje lične istorije, izgubio sam vlastitu autobiografiju. Postao sam ne-biće, ono što Buda naziva anatta. Granice su nestale, razlike su iščezle. Um je nestao, bio je milionima kilometara daleko od mene. Bilo je teško da ga uhvatim, sve više i više se udaljavao, a nije bilo težnje da ga zadržim blizu. Bilo je jednostavno nezainteresovanosti za sve to. To je bilo u redu. Nije bilo nikakve težnje da se nastavi sa prošlošću. Predveče je postalo tako teško da se to podnosi – škodilo mi je, boljelo je. To je bilo nalik bolovima žene koja počne da se porađa, a žene tada veoma pate – porođajne muke. Tih dana sam obično išao na spavanje oko dvanaest ili jedan poslije ponoći, ali tog dana je bilo nemoguće ostati budan tako kasno. Oči su mi se sklapale, bilo je teško da ih držim otvorenim. Nešto sam predosjećao, nešto je trebalo da se dogodi. Bilo je teško reći šta bi to trebalo da bude – možda je to mogla biti i moja smrt – ali nije bilo straha. Bio sam spreman za to. Tih sedam dana su bili predivni tako da sam bio spreman i da umrem, ništa više nije bilo potrebno. Ti dani su bili tako nevjerovatno blaženstveni. Ja sam bio veoma zadovoljan. Čak i da je smrt došla, ja bih je spreman dočekao. Ali sam osjećao da će se nešto dogoditi – nešto nalik smrti, nešto veoma drastično, nešto što bi moglo biti čak i smrt ili novo rođenje, raspeće ili uskrsnuće – ali nešto veoma značajno je bilo upravo iza ugla. Bilo je nemoguće da držim otvorene oči. Bio sam opijen. Otišao sam na spavanje oko osam. To nije bilo ni nalik snu. Sada razumijem što je Patandžali mislio kada je govorio da su san i samadhi slični. Samo sa jednom razlikom – da ste u samadiju istovremeno sasvim budni i uspavani. Uspavani i budni, cijelo tijelo je opušteno, svaka ćelija tijela je sasvim opuštena, i sve opušteno funkcioniše, a ipak unutar vas gori svijetlost svjesnosti... jasno, neprigušeno. Vi bivate budni a ipak opušteni, rasterećeni ali potpuno svjesni. Tijelo je u najdubljem mogućem snu, a vaša svijest je na najvišem vrhuncu budnosti. Vrh svijesti i dolina tijela se tu susreću.Zaspao sam. To je bilo veoma čuno spavanje. Tijelo je spavalo a ja sam bio budan. Bilo je veom čudno – kao da sam bio podijeljen u dva smjera, dvije dimenzije; kao da su krajnosti postale sasvim usmjerene, kao da sam bio u obije krajnosti ... pozitivno i negativno su se susreli, san i budnost su se sreli, smrt i život su se susreli. To je trenutak kada možete reći da su se » tvorac i djelo susreli«.To je bilo neobično. Po prvi put vas nešto protrese do korijena, razdrma vaše temelje. Vi više nikada ne možete biti isti nakon tog iskustva; to unosi novo viđenje u vaš život, novi kvalitet.Nešto oko dvanaest moje oči su se iznenada otvorile – ja ih nijesam otvorio. San je bio nečim prekinut. Ja sam osjetio ogromno prisustvo nečega oko mene u mojoj sobi. To je bila jedna veoma mala soba. Osjetio sam kako život pulsira svuda oko mene, osjetio sam jake vibracije – skoro nalik uraganu, moćne munje svjetlosti, radosti, eksatze. Ja sam se utopio u to.To je bilo tako stvarno da je sve drugo postalo nestvarno. Zidovi u sobi su postali nestvarni, kuća je postala nestvarna, moje tijelo je postalo nestvarno. Sve je bilo nestvarno jer je tada po prvi put postojala stvarnost.

Osho

The Discipline of Transcendence

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

PRONALAŽENJE PRAVOG IZVORA

Šiva reče: Radosno je ugledati dugo odsutnog prijatelja, dopusti ovu radost.

Kada sretnete prijatelja i osjetite radost u svom srcu, koncentrišite se na tu radost. Osjetite to i postanite to, i sretnite se sa prijateljem dok ste ispunjeni radošću. Neka prisustvo prijatelja bude u pozadini, a vi ostanite usredišteni u vašem osjećanju sreće. Ovo vam se može dogoditi i u mnogim drugim prilikama. Sunce izlazi, ti iznenada osjetiš da i u tebi nešto izlazi. Tada zaboravi sunce; neka ono ostane u pozadini. Vi budite usredišteni u vlastitom osjećanju energije koja se ukazuje. Kada se suočite sa njom, ona će se raširiti. Ona će postati vaše tijelo, vaše biće. Zato nemoj biti samo posmatrač toga, stopi se sa time. Postoje neki trenuci kada si radostan, sretan, kada osjećaš blaženstvo, ali ti to izbjegavaš jer si postao usredišten na predmete. Uvijek kada se ukaže radost, ti pomisliš da to dolazi spolja. Kada sretneš prijatelja - naravno, tebi tada izgleda da ta radost potiče od susreta sa njim, zato što si ga vidio. To nije uistinu tako.
Radost je uvijek unutar vas. Prijatelj je samo bio situacija. Prijatelj je pomogao da to izađe van, pomogao vam je da to vidite. A to nije slučaj samo sa radošću već i sa svim drugim: sa ljutnjom, tugom, jadom, srećom, sa svim drugim je tako. Drugi su samo situacija pomoću koje se nešto što je sakriveno u vama ispoljava. Oni nijesu uzročnici; oni nijesu prouzrokovali nešto u vama. Sve što vam se događa, događa se vama. To je oduvijek bilo tu; samo je uslijed tog susreta sa prijateljem, uslijed te situacije, nešto sakriveno u vama je dobilo mogućnost da se ukaže, da se otvori - to je izašlo iz nekog sakrivenog izvora - to je postalo uočljivo, ispoljivo. Kada vam se to dogodi, uvijek nastojte da ostanete usredišteni u tom osjećanju, potom ćete imati sasvim drugačiji pristup prema svemu u životu. Postupite tako čak i sa negativnim emocijama.
Kada ste ljuti, nemojte se usmjeravati ka osobi koja vas je uvrijedila. Neka ona bude u pozadini. Vi tada samo budite ljuti. Osjetite ljutinu u potpunosti; dopustite da se to dogodi unutar vas. Nemojte rasuđivati; nemojte reći da je taj čovjek to prouzrokovao. Nemojte osuđivati tog čovjeka. On je samo postao situacija, prilika da se ispolji nešto što je unutar vas. Buite mu zahvalni što je prouzrokovao da se ispolji i otvori nešto to je bilo sakriveno. On vas je udario negdje gdje je sakrivena rana čekala. Sada to znate, zato budite ta rana. Sa negativnošću ili pozitivnošću, sa bilo kojom emocijom, iskoristite to, i tada će se dogoditi znatne promjene u vama. Ako je emocija negativna, vi ćete se osloboditi toga samim uvidom da je to bilo unutar vas. Ako je emocija pozitivna, vi ćete postati sama ta emocija. Ako je to radost, vi ćete postati radost. Ako je to gnjev, gnjev će nestati.
U ovome je razlika između pozitivnih i negativnih emocija: ako se uvjerite u određenu emociju, i ako sa time ta emocija iščezne, znajte da je to bilo negativno. Ako se u susretu sa oređenom emociojom pretvorite u tu emociju, ako se potom ta emocija proširi i postane vaše biće, to je pozitivno. Svjesnost djeluje različito u oba slučaja. Ako je to neka otrovna emocija, vi ćete to proživjeti putem svijesti. Ako je to nešto dobro, blaženstvo, ekstaza, vi se sjedinjujete sa time. Svjesnost ovisi o tome.

MAJSTOROV SMIJEH

Mula Nasrudin je veoma stario i odlučio da posjeti ljekara.
Izgledao je veoma iscrpljeno zato mu ljekar reče:
“Mogu vam reći zato jedno. Moraćete da svoj ljubavni život prepolovite.”
Mula mu reče:” U redu, ali koju polovinu?
Onu kada pričam o ljubavi ili onu kada mislim o ljubavi.”

Osho E-glasnik februar 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik 

www.osho-yu.co.cc

Februar 2009, broj 7

PREDSTAVLJAMO VAM

IMPRESIJE IZ PUNE

Swami Bashir ( Nebojša Jovanović) , Oshov učenik iz Bora ,Srbija, će vam kroz svoje iskustvo boravka u Osho internacionaloj komuni u Puni, Indija, približiti jedinstvenu atmosferu i duh prostora u kojem je živio Buda 20-og vijeka.

Najbolje vreme za posetu Osho komuni u Puni je period decembar-januar jer se tada organizuju dva najznačajnija slavlja: Oshov rođendan (11.Decembar) i Oshov samadi (19.januar). Tada su i vremenski uslovi najbolji: vrijeme je suvo sa temperaturom oko 25 stepeni celzijusa.Dolazak do Bombaja (Mumbai) je individualno opredeljenje. Praksa pokazuje da je najpovoljnije uzeti let iz Atine ili Bukuresta. No, sada postoje i mnoge druge ekonomičnije opcije.Po dolasku na bombajski aerodrom možete uzeti  mini buseve koji vas za 10 eura voze direktno do ašrama u Puni koji je udaljen oko 250 km. Zbog uslova na putevima vožnja traje oko 5 časova; voznja je prijatna i udobna.Kad stignete do Komune (sada Osho International Meditation Resort) ulazite u Welcome Center i tu se registrujete. Registraciju placate 19.50 eura. Registracija uključuje: test na aids, izradu 4 male fotigrafije i plastične kartice-propusnice i usluga za Welcome Day. Za Welcome Day dobijate vodica; obično je tu više ljudi i on vam pokazuju ceo ašram, sve objekte i ukratko vas upoznaje sa životom i radom u ašramu, a i upoznaje vas i sa Residential Programom (Ako planirate da ostanete duže i radite u komuni postoji mogućnost popusta). Narednih dana vi odlučujete šta ćete i kako ćete provesti vaš boravak. Meditation ulaznica za jedan dan kosta 5 eura što podrazumijeva učestvovanje u cjelodnevnom meditacionom programu završno sa večernjom White rope meditation. 

Prenoćiste van komune kosta oko 4 eura, što predpostavlja sobu sa kupatilom. To može biti i jeftinije,oko 3 eura, ako delite kupatilo sa drugima. Ormarić u ašramskoj garderobi košta dnevno 50 centi. To je dobro da se uzme jer tu držite odjeću, peškir, lićne stvari jer je odmah tu tuš-prostorija odnosno kabine za tuširanje i ne treba da idete do sobe da se tokom dana tuširate i presvlačite. Hrana je vegetarijanska i dnevno košta, ako jedete indijsku hranu, oko 5-6 eura, a ako ste pristalica evropske kuhinje onda je to za 20-25% skuplje. Hrana je kvalitetna, higijenski ispravna i raznovrsna. Oko komune postoji mnoštvo indijskih restorana u kojima možete za 1 euro da jedete bukvalno koliko hoćete. Neki kažu da su ti restorančići pomalo rizični u smislu higijenske ispravnosti namirnica. Ja sam tu jeo 7-8 puta raznovrsno povrce i ništa mi se nije desilo. No, izbegavao sam salatu zato sto je bila monsuska sezona, to me je savetovala jedna Kazahstanka koja je tu ponekad svraćala. Stolice za meditaciju koštaju izmedju 8-10 eura. Propusnice mogu da vas koštaju i jeftinije ako ih kupite vise, a najvise mozete kupiti 5, a tada vas jedna kosta 4 eura. Jednodnevna propusnica vam omogućuje da svakoga dana koristite sledeće: Dinamičnu meditaciju, slušanje Osovog audio-predavanja, Nadabrahma meditaciju, Kundalini meditacija i The Evening Meeting, a to je posebno lep dogadjaj; priča za sebe. Možete da koristite bazen, tenis, ping-pong, da šetate u eko Terta parku, možete da koristite teretanu i sl. Đakuzi bazen se posebno plaća, kao i jos neke specificnosti. Ako zelite da ostavite pasoš, novac i druge vrednosti u safe-depozitu, to košta 2 eura mesečno. Atmosfera u asramu je izvanredna, prijateljska, svepodržavajuća i opuštena; omogućuje vam priliku da se u potpunosti ispoljite. A ako ste za samotnost, mozete i da se osamite u mnogim mirnim prostorima ašrama; ljudi vas prećutno podržavaju, razumeju, jednostavno vam daju podršku. 

Ukratko, moj doživljaj komune je bio intenzivan: iznutra je sve prolazilo kroz mene i smenjivalo se; grmljavina, bura i mirno more, mrkli mrak i rujna zora, krik usamljenog vuka i veseli cvrkut ptica; napetost i opuštenost,..... No, jedno je sigurno, dan za danom, ja sam polako ali sigurno osećao neku novu i svežu energiju koja se rađala u meni, nove uvide o sebi i mom meditacionom radu, i kako sve izbalansirati što bolje: svoj unutrasnji zivot, rad i zivot u ovom pojavnom materjalnom svetu. Ne znam ni ja, ali nesto mi se desilo, osetio sam neku novu životnu snagu u sebi. Ta snaga mi daje spremnost da sve rizikujem, da sve stavim na kocku kako bih živeo u saglasnosti i koordinaciji sa svojim najdubljim htenjima. Nema ništa lepše nego kada dan za danom primećujes i promatraš, kada uočavaš da si sve više i više ujedinjen u samome sebi, svojoj originalnosti i jedinstvenosti. Kroz šta god da prolazis, ti jednostavno slaviš sebe onakvog kakav jesi; a onda ti i tuga dođe lepa i obogaćuje te...Iza svega toga stoji jedna duboka radost svakodnevnog duhovnog rasta i samoizgrađivanja samog sebe. 

Napomena: Autentični zapis na DVD-u pod nazivom “Silent explosion”, film o životu i radu u komuni, možete dobiti po cijeni od 3 eura (plus poštanski troškovi) narudžbom na našu e-mail adresu.

OSHO BISER

Čovjek je sloboda

 

Ja želim da vam kažem da suština ne prethodi egzistenciji; naprotiv, egzistencija stoji ispred suštine.Čovjek je jedino biće na zemlji koje posjeduje slobodu. Pas je rođen kao pas, on će živjeti kao pas i umrijeće kao pas, tu nema slobode. Ruža će ostati ruža; nema mogućnosti za bilo kakvom transformacijom - ona ne može postati lotos. Tu nema ni riječi o izboru, tu nema nikakve slobode. Tu je čovjek sasvim drugačiji. U tome je čovjekova veličanstvenost, njegova posebnost, njegova jedinstvenost. Zbog toga ja kažem da Čarls Darvin nije u pravu jer je počeo sa upoređivanjem čovjeka sa drugim životinjama; on nije zapazio osnovnu razliku. Osnovna razlika je: sve životinje su rođene sa programom, samo je čovjek rođen bez programa. Čovjek je rođen kao TABULA RAZA, čista tabla; ništa nije napisano na njoj. Vi treba da ispišete na njoj sve što želite da ispišete; to treba da bude vaše stvaralaštvo. Čovjek nije samo slobodan - ja volim da kažem da je čovjek sama sloboda. To je njegova najdublja suština, to je njegova prava duša. Onog tenutka kada čovjeku oduzmete slobodu, vi ste mu tada oduzeli njegovo najvrijednije blago, njegovo istinsko kraljevstvo. Tada je on običan prosjak, i znatno gori i od životinja jer one makar imaju određeni program. Tada je čovjek jednostavno izgubljen. Kada je jednom to shvati, da je čovjek rođen KAO sloboda, tada se počnu ptvarati sve dimenzije rasta. Tada je na vama što želite da postanete a što ne želite da postanete. To će biti vaša vlastita kreacija. Tada život postaje avantura - ne samo preživljavanje već doživljaj, istraživanje, razotkrivanje. Istina vam nije unaprijed data, vi treba da je stvorite. Na neki način, vi svakog trenutka stvarate sebe.

Osho

Philosophia Ultima, Chapter #2

Chapter title: Man is Born as Freedom

(c) 1980 Osho International Foundation

 

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

UNUTARNJE PROMATRANJE

Ove tehnike su u vezi sa upražnjavanjem promatranja. Prije no što uđemo u razmatranje ovih tehnika potrebno je nešto shvatiti o očima jer ove tehnike ovise o tome. Prva stvar: oči su dio ljudskog tijela koji je najmanje tjelesan, skoro netjelesan. Ako stvar može postati ne-materijalna, isto tako je i sa očima. Oči su materija ali, istovremeno, i nijesu materija. Oči su mjesto stjecišta vas i vašeg tijela. Nigdje drugo u tijelu nije to stjecište tako duboko izraženo. Vaše tijelo i vi ste znatno podijeljeni. Velika udaljenost je među vama, ali u području očiju, vi ste veoma bliski sa svojim tijelom, tu je vaše tijelo veoma bluzu vas, takođe. Zato se oči mogu koristiti za unutarnje putovanje. Jednostavni skok iz očiju vas može odvesti do izvorišta. To nije moguće postići sa glavom, ni sa srcem, isto tako ni sa bilo kojit dijelom tijela. Bilo iz kog dijela tijela je potrebno da dugo putujete; udaljenost je velika. Ali iz očiju je dovoljan samo jedan korak da se dospije do sebe. Oči su veoma protočne, pokretljive, u stalnom su pokretu, a taj pokret ima vlastiti ritam, određeni sistem, vlastiti mehanizam. Vaše oči se ne kreću nasumice, anarhično, one posjeduju svoj ritam koji nam kazuje mnogo toga. Ako imate neke seksualne misli na umu, vaše oči se drugačije pokreću - sa drugim ritmom. Samo po vašem pogledu i pokretu očiju, može se zaljučiti koje misli imate. Ako ste gladni, ako mislite o hrani, oči posjeduju drugačiji pokret. Zato zapamtite da su pokreti očiju i misli povezani. Zato se događa, ako zaustavite oči i njihov pokret, vaš proces razmišljanja će automatski stati. Isto tako, ukoliko vaš proces razmišljanja zastane, zastaće i oči. I još nešto: oči se neprekidno kreću od jednog predmeta do drugog; od A do B, od B do C, one se stalno kreću. Pokret je u njihovoj prirodi. To je nali toku rijeke: pokret je njihova priroda! A uslijed tog pokreta, oni su veoma živahne! Pokret je i život. Vi možete i pokušati da zaustavite oči u određenom trenutku, na određenom mjestu, na nekom predmetu, i da im ne dopustite da se kreću, ali pokret je u njihovoj prirodi. Vi ne možete zaustaviti pokret, ali možete zastaviti kretnje očiju: shvatite tu razliku. Vi možete zautaviti oči na nekom određenom mjestu - na neku mrlju na zidu. Vi možete zuriti u tu tačku; možete ukočiti pogled, ali pokret je u njihovoj prirodi. Zato se one neće kretati od predmeta A do predmeta B jer ste ih vi prisilili da se zadrže na predmetu A, no, tada će se javiti jedan veoma čudan fenomen. Pokret mora biti prisutan; to je u njihovoj prirodi. Ako im ne dopustite da se kreću od A do B, one će se početi kretati od spolja ka unutra. Ako se one mogu kretati od A do Be ili ukoliko im ne dopustite spoljašnje kretanje, one će nastaviti da se kreću iznutra. Pokret je njihova priroda; one trebaju kretanje. Ako ih iznenada zaustavite i ne dopustite da se kreću spolja, one će početi da se kreću iznutra. Zato postoje dvije mogućnosti za kretanje. Jedan način je kretanje od objekta A do objekta B - to je spoljaŠnje kretanje; to je prirodni način kretanja. Ali postoji i jedno drugačije kretanje koje je blisko tantri i jogi - ne dopustiti da se ostvaruje pokret od jednog predmeta do drugog i zaustavljanje tog kretanja. Tada oči čine skok sa nekog spoljnjeg predmeta ka unutarnjem prostoru svijest. One tada počinju da se kreću ka unutra. Zapamtite ta mjesta; tada će vam biti lakše da shvatite ove tehnike.

MAJSTOROV SMIJEH

Jedan čovjek je ušao u krojačnicu i vidio čovjeka kako jednom rukom visi o plafon.

«Šta ovaj radi tu?» upita krojača.

«Ma, ne obraćajte pažnju», reče krojač, «misli da je sijalica.»

«Pa zašto mu ne kažete da nije» upita začuđeni mušterija.

«Šta?» uzvrati krojač. «Zar da radim u mraku?»

POGLEDAJTE

OSHO: Marriage and Children

 

http://www.youtube.com/watch?v=5ocbZhRQS9I