PREDSTAVLJAMO VAM
Osho Meditacija u Sarajevu
Meditacije za cjelovito življenje
58 Sarajevo, Sfera, Mulamustafe Bašeskije
Kako smo radi uticaja okoline često bili ometani da se u potpunosti izrazimo i jako rano počeli potiskivati naše autentične emocije, fizičko izražavanje i kreativnost, nakon nekog vremena naš je život počeo bivati spontana reakcija, umjesto spontane kreacije.
Naše mogućnosti su puno šire.
Ukoliko želite započeti ili nastaviti istraživanje vaših skrivenih potencijala u atmosferi povjerenja i bez osuda, pridružite nam se. Biće vam omogućeno istraživanje unutrašnjih mogućnosti i kreativnosti različitim metodama rada koje uključuju aktivne meditacije, ples i druge tehnike da se izrazite.
Osho: "Nemoguće je sebe u potpunosti izložiti pred nekim. Radi toga mi na Istoku nismo nikada razvili nešto poput psihoanalize, mi smo razvili meditaciju. To je izlaganje sebe pred samim sobom. To je jedina mogućnost da čovjek može biti totalno pošten."
Mjesto održavanja: Baščaršija, Sfera Gymnazium, Mulamustafe Bašeskije 58(preko puta pravoslavne crkve)Vrijeme: Nedjelja od 10.00 do 12.00Cijena: 40km mjesečno
Kontakt: Za dogovore o individualnim meditacijama, Yoga kursu, privatnim konsultacijama i vježbama, kontaktirati na mob. 061/170-953 - Šejla, a za mjesečnu pretplatu Meditacija za cjelovito življenje u Sferi, kontaktirati na tel. 033 531-543
Sw. Veet je rođen 1968 godine u Indiji i započeo je sa Yoga praksom od svoje 6.-te godine. Učio je Yogu I meditacije sa raznim učiteljima. Yogu prakticira je preko 30 godina, a meditacije preko 20 godina.Kombinirajući različite tehnike, predstavlja jedinstven način Yoga sistema za modernog čovjeka, kao i sistem meditacija za cjelovito življenje.
sw. prem shunyam, ma dhyan shakta, sw. veet vedam
OSHO BISER
MEDITACIJA
MEDITACIJA JE STANJE NE-UMA. Meditacija je stanje čiste svijesti bez sadržaja u njoj. Obično je vaša svijest prepuna smeća isto kao kada je ogledalo prekriveno prašinom. Um je stalan saobraćaj: misli su u pokretu, želje se kreću, sjećanja se kreću, ambicije se kreću - to je jedan stalan saobraćaj iz dana u dan! Čak i dok spavate vaš um djeluje, vi sanjate. On i dalje razmišlja; on je i dalje u brigama i patnjama. On se sprema za naredni dan; podzemne pripreme su u toku.
Ne možete naći meditaciju putem uma jer će um nastojati da ustali sebe. Vi možete naći meditaciju samo ako stavite um po strani, ako budete staloženi, indiferentni, ne poistovjećujući se sa umom; gledajući kako um prolazi ali se ne poistovjećujući sa njim, ne misliti: "Ja sam to."
Meditacija je svijest o "Ja nijesam um". Kada svijest uđe dublje i dublje u vas, malo po malo, nekoliko trenutaka dođe - trenuci tišine, trenuci čistog prostora, transparentni trenuci, trenuci kada se u vama ništa ne pomjera i kada je sve mirno. U tim trenucima mira vi ćete spoznati ko ste i spoznaćete kakva je tajna ova egzistencija. Kada jednom okusite tih par kapi nektara, jedna velika težnja za poniranje sve dublje i dublje će se pojaviti. Neodoljiva želja će se ukazati, ukazaće se velika žeđ. Vi ćete postati vatra!
To je značenje sanijasa. Kada osjetite par trenutaka tišine, radosti, meditativnosti, poželjećete da to stanje postane STALNO, neprekidno. Želja da meditacija postane vaš stil života je smisao sanijasa. Ako su par trenutaka mogući, tada neće biti problema. Malo po malo će sve više i više takvih trenutaka dolaziti. Kada budete postali vještiji, kada budete naučili vještinu neuplićanja u um, kako budete učili umjetnost ostajanja izdvojeni, udaljeni od uma, kako budete učili nauku stvaranja distance između vas i vaših misli, tada će vas meditacija obasipati sve više i više. Što vas bude više obasipala, to će vas sve više mijenjati i preobražavati. Dolazi dan, dan velikog blaženstva kada će meditacija postati vaše prirodno stanje.
Um je nešto neprirodno; on nikada neće moći postati vaše prirodno stanje. Ali meditacija je prirodno stanje koje smo mi izgubili. To je izgubljeni raj, ali taj raj se može povratiti. Pogledajte u oči djeteta, zagledajte i vidjećete ogromnu tišinu, bezazlenost. Svako dijete dolazi na svijet sa meditativnim stanjem ali mora da bude uveden u načine funkcionisanja društva - ono se mora naučiti kako da razmišlja, kako da računa, kako da rasuđuje, kako da raspravlja; ono treba da nauči riječi, jezik, pojmove. I tako malo po malo gubi kontakt sa vlastitom bezazlenošću. Ono postaje zaprljano, zagađeno od strane društva. Ono tako postaje jedan umješan mehanizam; ono više nije čovjek.
Sve što je potrebno je da se još jednom povrati taj prostor. Vi ste to znali i prije, zato kada po prvi put upoznate medutaciju, bićete iznenađeni - veliki osjećaj će se pojaviti u vama kao da ste to već odnekud znali. Taj osjećaj je istinit: VI STE to znali i prije. Vi ste to zaboravili. Dijamant je bio izgubljen u gomili smeća. Ali ako možete da to razgrnete, vi ćete ponovo naći taj dijamant - to je vaše. On se ne može izgubiti: može se samo zaboraviti. Mi smo rođeni kao meditanti ali smo potom naučili puteve uma. Ali naša stvarna priroda ostaje skrivena negdje duboko nalik podvodnoj struji. Jednog dana, sa malim kopanjem, otkrićete da izvor i dalje postoji, postoji izvorište svježe vode. Najveća radost u životu je to pronaći.
"Zakopana u dubokom sloju svog nesvjesnog, na izvoru ljudske egzistencije, leži ogromna psihološka snaga. U čistom obliku, to je doživljeno kao žudnja, predmet koji stalno uzmiče od njega kao horizonti njegovog svijeta koji se šire kroz njegov rast. To možda započinje sa djetinjastim ushićenjem otkrića da dojka koja mu daje utjehu i nije dio njega. Od tog renutka ta žudnja vodi ljudski organizam do dovođenja u vezu sa sobom, do shvatanja, u dubokom osjećaju ljubavi, što leži iza njega. Ta žudnja može postati privrženost mnogim vrstama namjera i težnji. Ali spoznati to u njenoj čistoti, bez ikakve namjere, je spoznati sami život. Ta žudnja je Bog; a biti ta žudnja, čista i jednostavna, bez ikakvog sadržaja je meditacija"
Dijete se rodilo; dijete dolazi spremno sa velikom energijom. Dijete nije ništa drugo do otjelovljenje čiste energije. Prva stvar koju dijete traži je očigledno majčina dojka. Dijete je gladno. Devet mjeseci u majčinoj utrobi dijete se automatski hranilo; dijete je živjelo kao dio majke. Sada je odsječeno od majke; postalo je jedno odvojeno biće - i prva stvar, prva potreba je da traga za hranom. Tako započinje vanjsko putovanje. Energija postoji; energija počinje da se ispoljava. Prva stvar koju dijete želi da nađe je izvor hrane. Ono tako nalazi majčinu dojku. Nije slučajno da je ženina dojka postala jedan od najvećih simbola čovječanstva. Vi ćete to naći u umjetnosti, naći ćete i u skulpturama, naći ćete u poeziji - to ćete svugdje naći!
Dojka je postala tačka žarišta. Zašto? Zbog kojeg razloga? U osnovi to nije ništa do jedna žlijezda, ništa drugo do mehanizam za hranjenje djeteta. Ali zašto to ljude toliko okupira? Muškarci su zainteresovani za to; žene su zainteresovane za to - odakle tolika opsjednutost dojkom? Razlog je jasan: to je prvi kontakt djeteta sa svijetom, prvo iskustvo, najtemeljnije iskustvo. Sve ostalo je drugorazredno.
Prvo iskustvo je vezano za dojku. Zato ono dominira u svijetu umjetnosti, poezije, skulpture. Mušarac je postao opsjednut sa tim. Tako je i sa ženama! Možda one skrivaju svoje dojke ili ih pokazuju - obije stvari nijesu mnogo drugačije. Sakrivanje je način ukazivanja; sakrivanje je način da to učinite zanimljivijim, da pobudite interesovanje. Sakrivanje dojki izaziva želju kod muškarca da sazna kako one izgledaju, kakve su. Sakrivene dojke bivaju ljepše od golih dojki. Gole dojke su samo dio tijela. Ali zašto postoji tolika opsjednutost dojkama? Razlog je jednostavan: to je najbitnije iskustvo, prvo iskustvo. Ulazak u svijet je kroz dojke, a dojke čine dvije stvari: one hrane dijete - a prva stvar je da se preživi - a dojke su bile hrana, dojke su život. Druga stvar: dojke daju toplinu djetetu, zaštitu, ljubav. Zato su hrana i ljubav veoma povezani.
Kada vas neka žena voli, ona vam sprema divnu hranu. To predstavlja simboličan poziv. Kada vas neko voli, on vas poziva na večeru. Zašto? Hrana, na neki suptilan način, predstavlja dojke. Hrana i ljubav su povezani jer oboje dolaze od dojki. Postoji tek nekoliko ljudi koji su zaista odrasli. Djetinjastost ostaje. Zato su vam dojke interesantnije što su veće. Zašto? Jednostavan biloški razlog: što su dojke veće to je za dijete izvor hrane veći. Ako su dojke veoma male, to jednostavno znači da dijete neće moći opstati. Zato su žene sa ravnim grudima neprivlačne - ne zbog toga što postoji estetski razlog za neprivlačnost već zato što postoji neki biološki razlog. Ona ne može biti majka tvojoj djeci; u tome je razlog. Što ima veće dojke, ona izgleda više majčinski, biće više majčinski raspoložena. Izgleda da će biti u mogućnosti da rodi i da pomogne djetetu da preživi na jedan zdrav način.
Zato uvijek kada se osjetite nevoljenim počinjete puno da jedete. Ljudi koji su postali ovisni o hrani su ljudi kojima nedostaje ljubavi. Oni počinju to da nadopunjuju hranom. Ako ste zaista voljeni, ne možete jesti puno. Bićete iznenađeni ovim psihološki otkrićem: da ljudi koji su voljeni i koji su u ljubavi jedu manje. Oni uvijek jedu umjereno. Ljudi koji nijesu voljeni i koji nijesu u ljubavi jedu previše jer hrana daje dvije stvari. To će ih ispuniti, daće im osjećaj ispunjenosti jer se oni osjećaju praznim upravo zbog nedostatka ljubavi. Zar to nijeste primijetili? Dok djevojke još nijesu udate nijesu debele; kada se udaju, postaju sve deblje i deblje, ružnije i ružnije. Zašto? Zato što više nemaju problema - sve su postigle. Kada se jednom udaju, ljubavna žudnja nestane. Postaju utvrđene u određena pravila života, počinju sve da uzimaju zagarantovano.
Porodičnost pothranjuje inat. Muževi i supruge mrze jedno drugo; iako kažu: "Mi volimo jedno drugo", oni mrze jedno drugo. Duboko u sebi osjećaju zatočenost jedno drugim. Ljubav nestaje i ljudi počinju da jedu previše. Zapamtite odnos između ljubavi i hrane. Ali razlog leži u tome jer je to prvo iskustvo djeteta u kojem je ono dobilo obije stvari iz istog izvora. Oni su postali povezani: to je jednostavan slučaj uslovnog refleksa. Kada jednom dijete počne da traži majčinu dojku, putovanje ka spolja počinje. Ono je spoznalo jednu stvar: da je izvor njegovog života negdje vani. To je prvobitna obmana. Nakon toga će ono uvijek misliti o tome da ima više novca, više moći, više ugleda... da zadobija više i više pažnje od strane ljudi oko njega jer je izvor života negdje izvan njega. Zapravo, izvor života je unutar vas.
MEDITACIJA ZNAČI POSTATI SVJESTAN da je izvor života unutar vas. Tijelo je zavisno o spoljašnjosti, to je istina - ali vi nijeste samo tijelo. Vi ne zavisite o spoljašnjosti. Vi zavisite od unutrašnjeg svijeta. Postoje dva smjera: da se krećete ka vani ili ka unutra. Um je proces kretanja ka vani, um je započeo onog dana kada je dijete našlo majčinu dojku. To je početak uma. Um nastoji da vas udalji što je moguće više od vas samih. Meditacija je priznavanje: "Postoji i unutrašnji svijet, takođe, i ja treba da tragam za njim."
Um je usredsređen na određeni cilj, određeni predmet. Meditacija je traganje za spoznajom čiste žudnje - ne za samim predmetom već za žudnjom za predmetom. "Koja je ovo žudnja u meni da želim da imam više novca, da želim da imam ogromnu moć, da želim da postanem poznat... kakva je to žudnja u meni? Ko žudi za tim? Kakva je priroda te žudnje?" Ta žudnja se može spoznati u meditaciji. Spoznati je u njenoj čistoti znači spoznati Boga. Žudnja bez ikakvog sadržaja, čista žudnja, samo plamen bez imalo dima, to je Bog. Meditacija vas vodi ka Bogu jer vas vodi do vaše najdublje suštine. Kada počnete da se krećete ka unutra, krug se zatvara.
Vi postajete zreli samo onda kada otpočnete sa meditacijom; inače, ostaćete djetinjasti. Vaše igračke se mogu mijenjati - mala djeca se igraju sa malim igračkama, veća djeca, starija djeca, odrasla djeca se igraju sa velikim igračkama - ali tu nema kvalitativne razlike. Možete osmotriti... nekada će vaše dijete to raditi. Ono će stati na sto ispred vas i reći: "Gledaj, tata, ja sam viši od tebe." Ono stoji na stolu za kojim vi sjedite i kaže: "Gledaj, ja sam viši od tebe", a vi se tome smijete. Ali šta vi radite? Kada imate nešto više novca, osmotrite kako hodate. Vi kažete svim susjedima: "Pogledajte, ja sam viši od vas." Ili kada postanete predsjednik vaše zemlje, ili premijer, osmotrite kako hodate, sa kakvom sujetom, sa kolikim egom. Vi svima kažete: "Ja sam vas sve pobijedio. Ja sjedim na najvišoj stolici." To su iste igre! Od vašeg djetinjstva pa sve do starosti, vi nastavljate da igrate iste igre! Vi možete igrati igru Monopol ili možete igrati pravu igru monopala u biznisu - to ne čini razliku, to je ista igra samo se igra na višem nivou.
Kada jednom shvatite da je to uzrok vaše djetinjastosti, uma koji stremi ka vani... Mala djeca počinju sa dosezanjem mjeseca, a čak i najviši naučnici pokušavaju da dosegnu do mjeseca - oni će ga doseći. Nema velike razlike u tome. Stremeći ka vani, vi možete doseći i druge zvijezde ali ćete ostati djetinjasti. Čak i ako dosegnete do mjeseca, šta ćete tamo raditi? Vi ćete biti isti! Sa istim smećem u vašoj glavi, sa svim balegama svetih krava koje nosite u vašim srcima, vi ćete stojati na mjesecu. Tu neće biti nikakve razlike! Vi možete biti siromah, možete biti veoma bogati; možete biti sasvim nepoznat, a možete biti i svjetski poznat - to ne čini nikakvu razliku. Sve dok um ne načini zaokret i počne se kretati ka unutra, dok um ne zauzme sasvim novi pravac i postane meditacija...
Meditacija je um koji se okrenuo ka vlastitom izvoru.
Meditacija vas čini zrelim; meditacija vam zaista omogućuje da odrastete. Napuniti neke godine i ne znači odrasti je ja vidim neke ljude od osamdeset godina koji i dalje igraju igre, ružne igre politike moći - čak i u dobi od osamdest i dvije, osamdeset tri, osamdeset četiri! Uspavanost izgleda da je veoma duboka. Kada će se oni probuditi? Kada će početi razmišljati o unutrašnjem svijetu?
Smrt će uzeti sve što ste sakupili - vašu moć, vaš novac, vaš ugled. Ništa neće ostati, ništa, čak ni trag. Vaš čitav život će biti poništen. Smrt će doći i uništiti sve što ste stvorili; smrt će doći i dokazati da su sve vaše palate ništa drugo do samo kule od karata. Zrelost poznaje nešto u vama što je besmrtno, poznaje nešto u vama što će prevazići smrt - a to je meditacija. Um poznaje svijet; meditacija poznaje Boga. Um je način upoznavanja predmeta; meditacija je način upoznavanja subjekta. Um je zainteresovan za sadržinu, a meditacija je zainteresovana za ono što drži tu sadržinu - svijest. Um je opsjednut oblacima, a meditacija traga za nebom. Oblaci dođu i prođu: nebo ostaje, čeka.
Tragajte za unutrašnjim nebom. Ako ga pronađete nikada nećete umrijeti. Tijelo će umrijeti, um će umrijeti ali vi nikada nećete umrijeti. Spoznavši to znači da ste upoznali život. To što vi zovete život, zapravo i nije život jer će to umrijeti. Samo meditant zna što je život jer je on dospio do stvarnog izvora vječnosti.
OSHO
Narandžasta knjiga
(c) Osho International Foundation
OSHO MEDITACIONA TEHNIKA
VIPASANA
Vipasana je meditacija koja je više od drugih pomogla mnogim ljudima da se prosvijetle jer je ona veoma esencijalna. Sve druge meditacije posjeduju istu suštinu ali u nešto drugačijoj formi; nešto neesencijalno se integrira u njih. Ali vipasana je čista suština. Njoj se ništa ne može odbiti i ništa se ne može dodati da bi joj se doprinijelo. Vipasana je tako jednostavna da je i dijete može upražnjavati. Zapravo, dijete će to bolje uraditi od tebe jer ono još nije prepuno smeća koje ti um nameće; dijete je još čisto i čedno. Vipasana se može koristiti na tri načina - vi možete izabrati onaj koji vam najbolje odgovara.
Prvi način je: budi svjestan svojih aktivnosti, svog tijela, svog uma, svog srca. Ako hodaš, možeš da hodaš svjesno. Pokrećeš li svoje ruke, pokreći ih svjesno, savršeno svjestan da to ti radiš. Ti ih možeš pokretati i bez ikakve svijesti, na mehanički način... ti si u jutarnjoj šetnji; možeš poći u šetnju a da nijesi ni svjestan svojih stopala. Zato budi svjestan pokreta svog tijela. Dok jedeš, budi svjestan pokreta koji su potrebni tokom jela. Tuširaj se, budi svjestan svježine koja ti dolazi, voda pada po tebi i osjećaj ogromnu radost - samo budi budan. To se neće dogoditi u stanju nesvjesnosti ili uspavanosti.
Isto je i sa tvojim umom. Uvijek kada se neka misao ukaže u prostoru tvog uma, samo budi promatrač. Bilo koja emocija da se ukaže u prostoru tvog srca, samo ostani svjedok toga - nemoj se uključivati, nemoj se poistovjećivati, nemoj suditi što je dobro a što loše; to nije dio tvoje meditacije.
Drugi oblik je disanje; budi svjestan svog disanja. Kada udišeš, neka se stomak izdiže, a kada izdišeš, stomak se uvlači. Tako je drugi metod posvećen svjesnosti stomaka: on se izdiže i spušta. Samo ispravna svjesnost stomaka koji se diže i spušta... a stomak je veoma blizak životnom izvoru jer je dijete povezano sa životom preko majke i njegovog pupka. Iz pupka je smješten njegov izvor života. Zato kada se stomak izdigne, to je zaista životna energija, proljeće života koje se pojavljuje i nestaje sa svakim udisajem. Ni to nije teško, možda je još i lakše jer je to jednostavna tehnika.
U prvom obliku treba da budete svjesni svog tijela, svog uma, da budete svjesni emocija, raspoloženja. Zato to ima tri stepenice. Drugi pristup ima samo jednu stepenicu; samo stomak koji se podiže i spušta. Rezultat je isti. Kada postaneš svjesniji stomaka, um će biti tiši, srce će biti tiše, različita raspoloženja će nestati.
A u trećem obliku je svjesnost daha pri ulazu, kada dah uđe u nosnice. Osjetite to u njihovom ekstremu - druga krajnost od stomaka - osjetite to u nosu. Kada dah ulazi, pruža ti izvjesnu svježinu u nosnicama. A onda dah izlaz... dah ulazi, dah izlazi. I to je moguće. Taj način je lakši za muškarce nego za žene. Žene su svjesnije stomaka. Mnogi muškarci i ne dišu tako duboko, iz stomaka. Samo se njihova pluća izdižu i spuštaju zbog već stvorenog uvjerenja o atletskom načinu disanja. To će ti, zaista, pružiti ljepšI oblik tijela, razvijaće se prsa dok će stomak stagnirati. Muškarci su odabrali da dišu samo do nivoa pluća tako da su grudi postale veće a stomak se uvukao. Tako je on izgledao atletski.
Svugdje u svijetu, izuzev u Japanu, atletičari i njihovi treneri naglašavaju da treba pri disanju ispunjavati samo pluća, razvijajući grudi, a uvlačeći stomak. Ta ideja potiče od izgleda lava kome su prsa istaknuta a stomak mali i uvučen. Zato budite kao lavovi; to je postalo pravilo u atletici i gimnastici, i kod ljudi koji su radili sa tijelom. Japan je jedini izuzetak u kojem se ne vodi računa o tome da prsa treba da se razvijaju a stomak da stagnira. Potrebna je određena disciplina kojom se uvlači stomak; to uopšte nije prirodno. Japan je izabrao jedan prirodan način, zato biste bili iznenađeni kada biste vidjeli japanske statue Bude. Na taj način možete jednostavno razlikovati indijske od japanskih statua. Indijske statue Gautam Bude imaju veoma atletsko tijelo. ; stomak mu je veoma mali a grudi su mu razvijene. Ali japanski Buda je sasvim drugačiji; njegove grudi su skoro nepomične jer on diše iz stomaka zato mu je stomak veći. To ne izgleda baš dobro - jer je preovlađujuća ideja u svijetu previše stara, ali je disanje iz stomaka znatno prirodnije, opuštenije.
Dok noću spavaš, događa se da ne dišeš iz pluća već iz stomaka. Zato je noć tako opuštajuće iskustvo. Ujutro, poslije prospavane noći, osjećaš se svjež i podmlađen jer si cijele noći disao na prirodan način... bio si u Japanu! To su dvije stavke: ako se plašiš da dišeš iz stomaka i obraćaš pažnju na njegovo dizanje i spuštanje, ako se plašiš da će to pokvariti tvoju atletsku liniju... možda su muškarci više zainteresovani za atletsku formu. Za njih je onda prikladnije da promatraju ulazak zraka u nosnice. Promatraj, a kada vazduh počne da izlazi, i tada promatraj.
To su tri različita oblika. Svaki od njih uspješno djeluje. Ako poželiš da upražnjavaš dva načina odjednom, i to je dopušteno; tada će napor biti nešto veći. Ako, pak, želiš da koristiš sva tri oblika u isto vrijeme, možeš i to pokušati. Tada će mogućnosti biti uspješnije. Ali sve to ovisi o tebi, ovisi kako ti je lakše. Zapamti: lakoća je najbitnija. Kada se meditacija ugodi i kada se um uspokoji, ego će nestati. Ti ćeš biti prisutan, ali tu više neće biti tvoga "ja". Tada su vrata otvorena. Tada budi strpljiv i sačekaj sa ljubavlju, sa dobrodošlicom u srcu, sačekaj taj veliki trenutak - najveći trenutak u životu svakoga - trenutak prosvjetljenja. To će doći, sigurno će doći. To nije oklijevalo nijednog trenutka. Kada jednom budeš u pravom skladu, to će iznenada eksplodirati u tebi, to će te preporoditi. Starac je umro, novi čovjek je stigao.
MAJSTOROV SMIJEH
Serdar Gurudajal Sing je tutnjio M.G. ulicom u njegovom ambasadorskom automobilu kada ga je zaustavio saobraćajni policajac.Policajac pogleda unutar automobila i primjijeti jednu veliku crnu rupu iznad volana.
«Šta se dogodilo sa tvojim brzinomjerom?» upita policajac.
«Prodao sam ga!», odgovori mu Serdar Gurudajal Sing. «Više mi nije trebao.»
Šta misliš pod tim da ti više ne treba?» viknu policajac. «Kako ćeš mi reći koliko brzo si vozio?»
«To je lako» nasmija se Serdar Gurudajal Sing. «Pri brzini od 30 kilometara branik počinje da se trese, na 40 vrata počinju da se tresu, a na 50 moj turban se trese, na 60 mi se vilica počne tresti, a na 70 mi vilica ispada!»
