OSHO Montenegro: Osho E-glasnik decembar 2019. br. 45

OSHO MONTENEGRO

OSHO^® E - Glasnik

Decembar 2019. broj 45

-Vizija Novog čovjeka -

Tema:

Odnosi

“Svaki odnos je ogledalo. To odražava vas. Kako možete poznavati sebe bez ogledala? Nema drugog načina. Oči druge osobe postaju nalik ogledalu.”

Međusobne odnose možete procjenjivati; možete uživati u tome, to je vaše stvaralaštvo. Možete osjećati ispunjenje – što god da želite, vi uspijevate da to ostvarite. Ali zapamtite jednu stvar: na drugoj strani nema nikoga. Vi ste sami.

Usljed takve situacije postoje ljudi koji vole svoje pse, koji vole svoje vrtove, koji vole svoje automobile, mogu voljeti sve na svijetu osim čovjeka. To je zato što čovjek znači da nijeste sami, drugi je prisutan. To je dijalog. Odnos sa kipom je monolog. Kip vam neće ništa reći, neće vas kritikovati, neće vas posjedovati. Vi posjedujete kipove; to možete prodavati na pijaci. Ali to ne možete raditi sa ljudskim bićem. U tome je problem.

Kada počnete da opštite sa ljudskim bićima treba da imate na umu da oni nijesu stvari, oni imaju svijest. Vi ne možete dominirati njima, iako svi pokušavaju da to rade, i tako uništavaju svoj život. Onog trenutka kada pokušate da upravljate ljudskim bićem, vi tako stvarate svog neprijatelja jer i to ljudsko biće želi da gospodari. Vi to možete nazvati ljubav, to možete nazvati prijateljstvo, ali ispod te zavjese prijateljstva, ili ljubavi ili bratstva postoji jedna duboka želja za vladanjem. Vi želite da gospodarite, ne želite da drugi gospodare vama. Tako ćete uvijek biti u stalnom sukobu sa ljudskim bićima. Što budete bliži, to će vas taj sukob više boljeti. Postoje na hiljade ljudi koji su bili veoma povrijeđeni međuljudskim odnosom tako da su odbacili svaku ljubav, prijateljstvo. Oni su se zato okrenuli stvarima. To je lakše: bilo što da želite druga strana je uvijek voljna.

Vi ste umjetnik, vi vajate. Ali da li ste ikada pomislili što radite? Vi razbijate komade mermera. To ne možete raditi ljudskom biću, ali ljudi i to rade ljudskim bićima, takođe. Roditelji sječu krila svojoj djeci, oduzimaju im slobodu, njihovu individualnost. Ljubavnici neprestano sječu jedno drugo. Biti u ljubavi sa nekim ljudskim bićem nije tako jednostavna stvar. Ljubavni odnos je najteži odnos u svijetu, iz prostog razloga što dvije svijesti, dva živa bića ne mogu dopustiti bilo kakvu vrstu ropstva. Voljeti ljudsko biće je jedna od najtežih stvari u svijetu, jer onog trenutka kada počnete pokazivati svoju ljubav, druga osoba počne osjećati moć. Ona zna da ste ovisni o njemu ili njoj. Vi tako možete biti psihološki i duhovno zarobljeni, a niko ne želi da bude rob. Ali svi vaši međusobni odnosi se preobražavaju u ropstvo. Nijedna statua vas ne može učiniti robom. Naprotiv, statua od vas stvara majstora rukotvorina, čini vas stvaraocem, umjetnikom. Tu nema sukoba. Pravi test za ljubav je među ljudskim bićima.

Čovjek je zaista inteligentan ukoliko može međuljudske odnose učiniti skladnim. Za to je potreban veliki uvid. Stvoriti kip ili naslikati neku divnu sliku je jedna stvar jer ta slika ne može reći: „Ja ne želim da me naslikate u taj ugao platna, ja to odbijam!“ Crtanje je moguće bilo gdje da to želite, ali odnošenje sa ljudskim bićima nije tako lako. Svako ljudsko biće ima urođeno pravo da ne dopusti da bude pod nečijom upravom – ali urođena dužnost je i da vi ne pokušavate da gospodarite nekim. I samo tada je moguće da neko prijateljstvo procvjeta.

TERAPIJA

OGLEDALO

Svaki odnos je ogledalo. To odražava vas. Kako možete poznavati sebe bez ogledala? Nema drugog načina. Oči druge osobe postaju nalik ogledalu, a kada vas neko voli, to ogledalo je veoma, veoma srodno vama; veoma, veoma je sretno sa vama, uživa sa vama. U tim ushićenim očima, vi se održavate, i po prvi put se određena prijemčivost rađa.

Inače, još od samog početka ste bili odbacivani. To je dio ružne strukture društva u kojem svako dijete dođe do osjećanja da nije prihvaćeno kao takvo. Ako ono učini nešto dobro - naravno, što god roditelji misle da je dobro – ako ono tako postupi, ono je prihvaćeno; ako ono učini nešto loše – a za što roditelji misle da je loše – ono je odbačeno. Stoga, dijete prije ili kasnije počne da osjeća: ‘Ja nijesam prihvaćen ovakav kakav sam, u mojoj suštini, već zbog onoga što uradim. Moje biće nije voljeno već moj rad.’ A to stvara duboko samo-odbacivanje, duboku samo-odbojnost. Ono počinje da mrzi sebe.

Ako se ne zaljubite, ako ne pronađete ljubavnike i prijatelje koji vas mogu prihvatiti, vi ćete ostati čitavog života sa tom odbačenošću. Ljubav je nužna. Vi morate da prođete kroz to. Vi možete jednog dana izaći iz toga, vi možete jednog dana to prevazići – i to treba da bude prevaziđeno – ali kako da to prevaziđete ako ne uđete u to? Zato ne budite uplašeni. I odbacite sve besmislice iz glave. Da, postoji strah! Vi možete biti odbijeni, ali ne plašite se tog straha. Taj rizik treba preuzeti, tek tada će neko doći i prihvatiti vas.

Ako pokucate na stotinu vrata, i devedeset devet budu zatvorene, ne plašite se – jedna će se otvoriti. Neko vas čeka. Neko će biti ispunjen kroz vas, a i vi ćete biti ispunjeni kroz nekoga. Neko čeka da postane ogledalo za vas, jer neko čeka da vas učini ogledalom za njega. Ne postoji drugi način da otkrijete ko je taj koji kuca, opipava, To je rizično, ali je i život rizičan.

MEDITACIJA

MEDITACIJA LJUBAVI

Ljubav treba jasnu viziju. Ljubav treba pročišćenje od svih vrsta ružnih stvari koje su u vašem umu: ljubomora, gnjev, želja za dominacijom. Ljubav je novi fenomen koji se ukazao iz ljudske svijesti. Vi to treba da naučite. Stvaranje divnog slikarstva, poezije, skulpture, muzike, plesa – sve je to u vašim rukama. Ali kada dođete u kontakt sa ljudskim bićem, vi treba da shvatite da je na drugoj strani ista svijest. Vi treba da pružite poštovanje i dostojanstvo osobi koju volite. To je razlog zbog čega ne možete ostvariti odnos sa ljudskim bićima.

Zato zaboravite ljudska bića i ljubav – samo meditirajte. To će u vama osloboditi uvid, viziju, jasnoću i energiju koju dajete. Ljubav je drugo ime za davanje obilja vaše energije. Vi je imate previše, vi ste opterećeni time. Vi biste željeli da to podijelite sa ljudima koje volite. Vaša ljubav – to što vi nazivate ljubav – to nije davanje, to je grabež, uzimanje. Zato treba da promijenite značenje ljubavi. To nije nešto što pokušavate da dobijete od drugih. A takva je bila sva istorija ljubavi – svi su pokušavali da to dobiju od drugih, što je više moguće. Oboje su nastojali da to dobiju, i, prirodno, niko ništa nije dobio. Ljubav nije nešto što se dobija. Ljubav je nešto što se daje. Ali vi to možete dati samo kada imate. Da li ima ljubavi u vama? Da li ste ikada postavili to pitanje? Sjedeći u tišini, da li ste ikada to uočili? Da li imate da date ljubavnu energiju?

Vi to nemate; ni drugi to nemaju. Tada se uhvatite u ljubavni odnos. Oboje se pretvarate, pretvarate se da ste dobili pravi raj. Oboje pokušavaju da ubijede jedno drugo da: „Kada se oženiš za mene hiljadu arapskih noći ćeš zabiraviti – naše noći, naši dani će biti zlatni.“ Ali vi ne znate da nemate ništa da date. Sve to govorite samo da bi nešto dobili. A druga osoba govori to isto. Kada se budete vjenčali tada će nastati nevolje jer oboje ćete čekati te arapske noći, a čak se neće dogoditi ni indijske noći! Tada nastaje gnjev, srdžba koja ubrzo postaje otrov.

Pretvaranje ljubavi u mržnju je veoma jednostavan fenomen jer se oboje osjećaju prevareni. Vi pokazujete jedno lice na plaži, u kinu, na plesnom podijumu. Sasvim je u redu da pola sata ili jedan sat sjedite na plaži, držite se za ruke i sanjate o divnom životu koji je pred vama. Ali kada se vjenčate, sve ono što ste očekivali i sanjali će početi da isparava.

Meditirajte. Postanite sve više i više smireni, opušteni, stišani. Neka se spokojstvo ukaže u vama. To će vam pomoći na hiljadu i jedan način, i ne samo u ljubavi, to će vam pomoći i da stvarate bolje skulpture. Jer čovjek koji ne može da voli ljudska bića – kako može stvarati? Što može stvoriti? On samo može da oponaša, ali ne može da stvara. Srce lišeno ljubavi ne može biti autentično kreativno. Svo stvaralaštvo proizilazi iz ljubavi, razumijevanja, tišine.

OSHO ART

„Stvari su zbrkane. Stvari su postale sve više i više naopačke. Svijet sve manje izgleda kao kosmos a sve više kao haos. U starim filozofijama, kosmologija je bila jedna od najvažnijih tema za diskusiju. Sada izgleda kao da više nema ni kosmosa, ni kosmologije. Čitav svijet izgleda kao da je u haosu, kao da je sve slučajno, nepredvidljivo. Ništa ne izgleda da je bitno, suštinski vrijedno; sve izgleda da se događa slučajno. A to se odražava na sve. To se odražava na umjetnost, to se odražava na nauku, to se odražava čak i na religiju.“

HAIKU

KADA KAMENI ČOVJEK

KLIMNE GLAVOM –

DRVENI STUB ZAPLJEŠĆE RUKAMA.

Majstor koji je napisao ovaj haiku – njegovo ime nije poznato – ostao je sasvim nepoznat. On kaže: to što se događa u ovom svijetu je “kameni čovjek klima glavom” a “drveni stub zapješće rukama”. Niko nije svjestan. Sve se događa nesvjesno, skoro kao da smo somnabulisti, mjesečari. Ta situacija uspavanosti se može promijeniti samo ako unesemo malo svijesti, malo budnosti. Ja kažem “malo svijesti” samo da vas ne uplašim jer, zapravo, to malo svijesti nije baš malo.

Ako unesete i malo svjesnosti, malo obazrivosti, malo posmatranja, čitav okean će se sliti u vas. Samo dajte malo prolaza, i vi ćete nestati, a to što će ostati je istina, vječna istina.

VIDEO

ZRELOST

MAJSTOROV SMIJEH

Džimi se izgubio u pustinji. On je lutao okolo dva dana skoro umirući od žeđi, i onda je došao do ženskog samostana.

On je znao da ga monahinje neće pustiti unutra jer je muškarac, zato je preskočio preko zida. Ponašao je najbliže kupatilo i napio se koliko mu je srce željelo. Onda je odlučio da se okupa.

Upravo je skidao svoju odjeću kada je čuo da se dvije monahinje približavaju. One su ušle u kupatilo, zato je on nag uskočio iza zavjese tuša. Kada su monahinje ušle, jedna od njih je vidjela Džimijevog đoku da viri iz zavjese.

"Što je ovo?", reče ona. "Ja ne znam", odgovori druga monahinja, i priđe da to povuče.

Razmišljajući brzo, Džimi izbaci cijev za sapun. "Pogledaj!", vrisnu monahinja, "aparat za sapun!" Zato druga monahinja to povuče, a Džimi izbaci još malo sapuna. Tada prva monahinja to povuče ponovo, ali Džimi nije imao više sapuna. Zato ona povuče ono drugo ponovo, i ponovo i ponovo.

Iznenada se okrenu ka drugoj monahinji i vrisnu: "Pogledaj! Šampon!"

AKTIVNOSTI