Osho E-glasnik avgust 2019. br. 41

OSHO MONTENEGRO

OSHO^®   E - Glasnik

Avgust 2019., broj 41

-Vizija  Novog čovjeka -

Tema:

DESTRUKTIVNOST

“Um se razvijao u destruktivnom pravcu samo da bi zaštitio sebe. Sada bi ta energija trebalo biti kreativno iskorišćena.”

Čovjek živi skoro četiri miliona godina na ovoj planeti. Veći dio tog vremena je bilo ispunjeno mračnim noćima bez vatre, sa divljim životinjama, opasnostima i strahom koji je prožimao svaki trenutak. Usljed tog straha čovjek je stvorio mogućnost za opstanak.
Možda ste primijetili da je dijete najslabašniji potomak u prirodi. Ono je godinama briga drugih dok ne stane na svoje noge. U dubokim šumama majka je bila neprestano zabrinuta za svoje dijete. Divlje životinje su , kao i čovjek, bile u stalnom traganju za hranom. Osnovno traganje milionima godina bilo je samo za hranom. Pa čak i danas za milione ljudi to je ostao osnovni cilj.
Um se uvijek razvijao na granici opstanka: kako se sakriti, naći sklonište, kako živjeti u mraku a da vas ne unište. Takva teška vremena su trajala milionima godina. A čovjekov potomak je bio slabašan i nije se mogao boriti sve dok nije otkrio oružje.

Čovjek se u prošlosti borio i sa drvećem - i bio je u pravu. Mi sada ne razmišljamo na taj način. Morali smo da raskrčimo šume i izgradimo gradove i sela. Isto tako, i da bi istjerali divlje zvijeri iz njih. Pošto je um prošao takvu borbu, on ne može lako zaboraviti dugotrajne navike. Iako danas nemamo nekog razloga za borbu, mi proizvodimo sve više i više oružja samo iz puke navike. Svako danas zna da bi Treći svjetski rat bio nemoguć jer bi uništio čitav svijet. Čitava planeta bi postala jedno veliko groblje. Sav zanos borbe je bio u pobjedi, ali ako ne bi bilo pobjednika, kakva bi svrha bila u tome? Sada samo pet zemalja imaju nuklearno oružje, ali do kraja vijeka imaće ih dvadeset i pet zemalja. Niko ne shvata zbog čega sve to? Već i sada imamo dovoljno nuklearnog oružja da možemo uništiti zemlju sedam puta.

Um i dalje ponavlja iste stare strahove. Čak i ako bi pristali da ne proizvode nuklearno oružje neprijatelj bi i dalje postojao. Svaka država razmišlja na isti način. Zato je i prisutna činjenica da sedamdeset posto svjetskih dobara, proizvodnje i izuma, odlazi na rat koji se neće nikada dogoditi. Upravo zbog njegove totalitarnosti, trebalo bi tu mogućnost isključiti.

Um se razvijao u destruktivnom pravcu samo da bi zaštitio sebe. No sada bi ta energija trebalo biti kreativno iskorišćena. To je bio um koji je stvorio atomsku i hidrogensku bombu i uništio gradove Hirošimu i Nagasaki u nekoliko sekundi. No, danas su te bombe pri usporedbi sa američkim i ruskim nuklearnim naoružanjem samo dječije igre, igračke. Oni su otišli znatno dalje u ovih četrdeset godina - mi možemo uništiti SVE za svega deset minuta.

OSHO

Zen movement

REKONSTRUKCIJA UMA

Ova totalitarnost je velika prilika jer sada moramo naći način da zaštitimo sebe od straha našeg uma, da zaštitimo sebe od vlastitog oružja. Nema više neprijatelja koga treba ubiti, a Treći svjetski rat - ukoliko bi se uopšte dogodio - bio bi globalno samoubistvo. Mi treba da zaštitimo sebe od vlastitog uma. On je stvoren zbog određenih razloga, da nas zaštiti od divljih zvijeri koje su nam milenijumima prijetile. No, sada smo u opasnosti od našeg destruktivnog oružja. Ovo je veliki trenutak u istoriji čovječanstva, možda i u ukupnoj istoriji univerzuma, jer mi samo naslućujemo da se možda život krije još na nekoj planeti, no to nije još provjereno. Možda je samo na zemlji život dospio do tog nivoa da nekoliko ljudi postanu buddhe, da nekoliko ljudi dospiju do spoznaje univerzalne tajne života. Uništiti to je sasvim idiotski, sasvim protiv Univerzuma.

Jedini izlaz iz toga je da otkrijete nešto u sebi što savladava naš um jer on ne zna ništa drugo do destrukciju. On zna samo jedan jezik koji je u strahu, u opasnosti, i kako spasiti sebe od antagonističke vasione. Čak je i veliki čovjek nalik Bertrandu Raselu napisao knjigu “Osvajanje prirode” ( The Conquest of Nature) u kojoj ispoljava isti strah uma: mi treba da osvajamo! To treba da se promijeni, jer mi treba da uživamo u prirodi. Treba da otkrivamo tajnu i misteriju prirode i da idemo iza granice uma. Takva obmanjivanja nijesu naša priroda.

Stoga nam je potrebna meditacija. Meditacija znači otkrivanje nečeg u sebi što može biti jače od uma. Samo tako se možemo zaštititi da ne uništavamo čovječanstvo i ovu divnu planetu. Do sada je um bio naš opstanak. Od sada će naš opstanak biti samo u meditaciji. Meditacija znači izaći izvan uma, tragati za nečim u svijesti što je više od uma, što naređuje umu i što može preurediti sami um. Um je samo jedan biokompjuter; on treba nove podatke, to je sve. Umjesto straha, on može naučiti ljubav; umjesto osjećanja opasnosti, on može uživati u beskonačnosti životnih izvorišta: gdje nema smrti, gdje se samo oblici smjenjuju, gdje se iznova i iznova život nastavlja. To je ono što treba pokušati. To su svi mudraci u prošlosti činili. U prošlosti to i nije bilo toliko primjenjivano. No, sada ćete: ili slušati glas mudrosti, ili vam prijeti samoubistvo. Nema drugog izbora: meditacija ili samoubistvo - sveopšte samoubistvo.

Sada nas je um doveo u položaj kada smo stasali za rekonstrukciju, za stvaralaštvo. Ukoliko je čovjek mogao biti toliko destruktivan, on bi se mogao transformisati za kreativnost - to je jedna te ista energija. Energija je neutralna; možete je staviti u službu smrti, a možete i u interesu života. Naši napori sa umom i tijelom treba da se usmjere u službi života, kreativnosti, muzike, poezije, plesa. Veliki je to trenutak kada možemo obnoviti um sa novim informacijama, tako da taj isti um, koji je donio nuklearno naoružanje, može sada da donese veliku radost: dovoljno hrane, bolju odjeću, više zdravlja, duži život, manje bolesti - on može sasvim eliminisati starost.

Vrijeme je za to došlo jer niko imalo pametan nije zainteresovan za Treći svjetski rat. Samo nekoliko vremešnih političara to zatežu, iako ni oni otvoreno ne mogu reći da su za tako nešto. No, njihove se pripreme nastavljaju, i to je opasno jer se takav rat može dogoditi i slučajno. Nikada nije bilo takve podijeljenosti u gledištima. Zato, oni koji žele da počine samoubistvo to mogu uraditi, ali njima se ne smije dopustiti da unište čitav svijet.

OSHO

Zen movement

TERAPIJA

Depresivnost

Depresivnost znači da je gnjev u vama u negativnom stanju. Depresivnost je negativno stanje gnjeva. Sama ta riječ je značajna – to kaže da je nešto bilo potiskivano; to je značenje depresivnosti. Vi ste nešto unutar vas potiskivali, a kada se gnjev previse pritiska, on postaje tuga. Tuga je negativan način gnjeva, biti gnjevan na ženstven način. Ako sa toga uklonite pritisak, to će postati gnjev. Mora da ste bili gnjevni na neke određene stvari u svom djetinjstvu ali to nijeste ispoljavali – odatle je ta depresija. Pokušajte da shvatite! A problem je taj da se depresija ne može riješiti jer to i nije neki stvarni problem. Stvarni problem je gnjev – a vi nastojite da osudite depresiju, i tako se borite sa sjenkama.

Prvo pogledajte zašto ste depresivni. Zagledajte duboko u to i naći ćete gnjev. Ogroman gnjev je u vama: možda prema vašoj majci, prema vašem ocu, prema svijetu, prema sebi, ali u tome nije stvar. Vi ste veoma gnjevni iznutra, a još od samog djetinjstva ste pokušavali da se osmjehujete, da ne budete gnjevni. To nije dobro. Vas su tome učili, i to ste dobro naučili. Zato na površini izgledate sretni, na površini je osmjeh, a svi ti osmjesi su lažni. Duboko u sebi držite ogroman bijes. Stoga, to ne možete ispoljiti, i vi sjedite na tome – to je depresija; tada se osjećate depresivno.

Neka to krene, neka gnjev dođe. Kada se jednom gnjev podigne vaša depresija će otići. Zar nijeste posmatrali da se nekada nakon stvranog gnjeva osoba osjeća dobro, živahno? Počnite nešto da radite u vašem domu. Radite neku meditaciju gnjeva svakog dana: Dvadeset minuta će biti dosta. Nakon trećeg dana ćete mnogo uživati u toj vježbi tako da ćete to jedva dočekate. To će vam dati tako veliko olakšanje, i vi ćete vidjeti da depresija iščezava. Po prvi put ćete se uistinu smijati, jer sa tom depresijom se nijeste mogli smijati, pretvarali ste se.

Čovjek ne može da živi bez osmjeha, zato treba da se pretvara, ali takav osmjeh veoma mnogo boli. To vas ne čini sretnim; to vas jednostavno podsjeća koliko ste nesretni. Ali vi ste postali svjesni toga – to je dobro. Uvijek kada vas nešto zaboli, to pomaže. Čovjek je toliko postao bolestan da ga zaboli kada mu nešto pomogne. To dotakne negdje neku ranu. Ali to je dobro.

Osho

This Is It!, Talk #5

MEDITACIJA

DVA KORAKA

Postoje dva koraka u meditaciji. Prvi korak je da ne budete u sukobu sa sobom, da ne dopustite više da ratujete sa sobom – um ratuje sa tijelom, razum se bori sa osjećanjima, osjećanja se bore sa seksualnošću. Neprestana borba se odvija – zar to nijeste primijetili? Postoji neprestani rat; nastavlja se bez imalo prekida. Naravno, ne možete biti sretni. Dok ti zaraćeni elementi unutar vas ne zagrle jedni druge, prestanu da ratuju, zaljube se jedni u druge ili se stope jedni u druge, neće biti mogućnosti za sreću. Sreća će ostati samo kao nada. Sreća je sjenka harmonije, ona prati harmoniju. Nema drugog načina da budete srećni. Dok ne budete u skladu sa sobom, vi ćete se boriti i boriti, bićete sve više i više nezadovoljni, i zapadati u sve veću i veću patnju. Upravo kao što vas sjenka prati, tako vas i sreća prati kada ste u potpunom skladu.

Prvi korak se dogodi u vama – a kada vi postanete jedno pulsiranje bez dioba, jedan talas energije bez unutrašnjeg neprijateljstva, bez nižeg i višeg, bez izbirljivosti, bez procjenjivanja, bez osuđivanja, kada ste jednostavno sjedinjeni tada se dogodi drugi korak. Kada ste jedno, vi možete i vidjeti jedno – samo tada se jedinstvo može vidjeti. Oči su vam očišćene, tada možete jasno vidjeti. Kada ste sjedinjeni možete odmah vidjeti jedinstvo oko vas. Tada znate jezik jedinstva. Jezik mnoštva je nestao – te buke više nema, te ludnice više nema, ta noćna mora je okončana. Vi ste smireni. U toj smirenosti se možete odmah stopiti sa egzistencijom; tada se možete uskladiti sa pulsom same egzistencije. To je drugi korak meditacije.

Prvi korak je težak, drugi nije težak. Prvi traži trud, veliki napor; drugi korak je veoma jednostavan, dolazi skoro automatski. Prvi korak je nalik slijepom čovjeku koji je operisan, i koji sada ima oči. Drugi korak je kao poslije operacije: oči postoje, i slijepi čovjek može otvoriti svoje oči, može vidjeti svjetlost i svijet svjetlosti, milione radosti boja, svjetlosti, ljepote, oblika oko sebe.

Prvi korak treba trud, drugi dolazi nenaporno. Prvi je više kao joga, drugi je više nalik zenu – ili, da se izrazimo više u duhu modernog poređenja: prvi je nalik Gurdžijevu, a drugi je više nalik Krišnamurtiju. Zbog toga i kažem da je zen vrhunac. Zen je posljednja riječ. Joga je početak putovanja, zen je kraj. Kada ste sjedinjeni i kada iznenada ugledate jedinstvo oko sebe, sve prepreke tada nestaju. Tada više ne postoji „Ja“ i ne postoji „ti“. Tada postoji samo Bog, istina ili samadi, ili bilo kako da želite to da nazovete – nirvana.

Osho

Zen: The Path of Paradox vol. 1

OSHO ART

Objektivna umjetnost znači nešto što vam pomaže da postanete centrirani, što vam pomaže da postanete zdravi i cjeloviti. Posmatrajući Tadž Mahal na punom mjesecu, vi ćete ući u jedan veoma meditativan prostor. Posmatrajući kip Bude, samo sjedjeći u tišini pored kipa Bude, nešto u vama će postati smireno, nešto u vama će se stišati, nešto u vama će postati nalik Budi. To je objektivna umjetnost. Ona ima ogroman značaj. Ali objektivna umjetnost je iščezla iz svijeta jer su i mistici iščezli iz svijeta.“

OSHO

HAIKU

*

Bončo zapisa:

RIJEKA,

JEDNA DUGA LINIJA

KROZ SNIJEŽNO POLJE.

Život je kao rijeka, duga rijeka – duga linija kroz sniježno polje. A potom, što se dogodi? Svaka rijeka, mala ili velika, nestane u okean, nađe svoj put bez ikakvog uputstva, bez ijedne sutre, bez ikakvom majstora. Ona može ići ustranu, cik-cak, ali na kraju će stići do okeana. A to stizanje do okeana postaje okean. To je preporod. To je ono što mi podrazumijevamo pod meditacijom. To je ono što mi shvatamo kao zen manifest.

Svakoj rijeci je predodređeno da jednog dana iščezne u okean. Ide plesno, ide radosno. Nema potrebe da brine, nema potrebe da žuri. Okaen vas čeka – vi imate vaše vrijeme, ali iskoristite to vrijeme sa radošću a ne sa napetošću i u očaju. Radujte se, plešite, pjevajte i volite, i na kraju ćete nestati u okean. Okean vas uvijek čeka. Čak i kada ste veoma daleko od okeana, vi ste dio njega - uvijek stižete, stalno se približavate okeanu.

Svako postaje buddha, danas ili sjutra – a ima samo sedam dana u nedjelji, zato možete da birate!

*

VIDEO

NE SLIJEDITE VOĐE

MAJSTOROV SMIJEH

U kuhinji Bijele kuće, šef Egbred i njegov pomoćnik Biaver su pržili nešto luka.

Sa suzama od isparenja koje su tekle niz njihovo lice, Egbred reče:

"Znaš, Bog nam je dao ovo povrće da nas rasplače."

"Jes, slažem se", reče Biaver, brišući oči.

Upravo tada, predsjednik Ronald uđe u kuhinju obučen samo u donji veš i sa šeširom.

"Znate li", nastavi šef, obraćajući se predsjedniku, "Bog nam je dao ovo povrće da nas nasmije!"

Copyright © Osho International Foundation.

www.osho-yu.me

https://www.facebook.com/pgosho/

za dobijanje e-glasnik na vasu mail adresu

prijavite se na zvanicnu facebook stranu

OSHO Meditativni Trenuci Podgorica

https://www.facebook.com/pgosho/

ili na mail: osho.montenegro@gmail.com

Ili se pridružite grupi 

OSHO klub Podgorica

https://www.facebook.com/groups/679021129181199/

OSHO is a registered trademark of Osho International Foundation, used with permission, www.osho.com/trademarks

Some material used here (images and text excerpts) is Copyright © OSHO International Foundation, www.osho.com/copyright