Osho E-glasnik mart 2019. br. 36

OSHO MONTENEGRO

OSHO GLASNIK

mart 2019, broj 36

OSHO GLASNIK mart 2019 br.36

Povodom 21. marta Dana prosvjetljenja Voljenog Majstora

Tema

PROSVJETLJENJE

Prosvjetljenje je cvjetanje. Proljeće života je sjeme; prosvjeteljenje je cvijet.

Sjeme treba da dođe do svojeg krajnjeg ispoljavanja.

Egzistencija je čovjeku dala najveću priliku. Ako on može ostvariti svjesnost, svijest, veću budnost, onda će njegovo proljeće života eksplodirati u novu dimenziju. Dimenzija života postaje dimenzija svjetlosti, spoznaje – spoznaje najdubljih korijena našeg bića u vječnosti. Onog trenutka kada spoznamo da su naši korijeni vječni, mi ćemo znati da će i naši cjetovi biti vječni. Prosvjetljenje je cvjetanje. Proljeće života je sjeme; prosvjeteljenje je cvijet. Sjeme treba da dođe do svojeg krajnjeg ispoljavanja – dalje se ne može  otići. Proljeće života je najniža prečaga na stepenicama, a prosvjetljenje je najviša prečaga na tim stepenicama, iako su stepenice iste. Promjene polako dolaze kako vi postajete svjesniji ko ste, i što je život – ne nešto intelektualno, ne nešto što se stiče čitanjem svetih spisa već samo čitanjem jedne knjige: vašeg bića, i dovoĐenje vaših  mogućnosti  do  ostvarenja.  Stoga,  to  što  je  sakriveno  u  sjemenu  postaje eksplozija u cvijetu, u mirisu. Miris je prosvjetljenje. On dolazi iz izvora života,  ali on nije

sinonim toga. Sjeme nije sinonim za cvijet, iako cvijet dolazi iz sjemena. Sjeme je maternica, ali cvijet – iako povezan sa sjemenom, sa utrobom – to je jedno sasvim drugačije iskustvo.

Svjesnost je obično objektivna. Vi poznajete druge, vi poznajete svijet, znate udaljene zvijezde. Onog trenutka kada se svjesnost okrene ka unutrašnjosti i počne da spoznaje sebe – drugim riječima, kada svjesnost postane predmet vlastite spoznaje – prosvjetljenje procvjeta u svojoj potpunoj ljepoti, u svojoj potpunoj besmrtnoj slavi.

Prosvjetljenje je eksplozija živih ćelija. Ona nije uopšte destruktivna već preobražava čitavog čovjeka. Na taj način, ona je destruktivna. Ona uništava starog čovjeka, ona uništava noć. Ona uništava sve što je sačinjavalo vašu ličnost: vašu ljubomoru, vaš gnjev, vašu mržnju, vašu požudu, vašu pohlepu – sve to jednostavno sasvim nestaje u jednom trenutku. I ta ista energija koja je bila uključena u ljubomoru, mržnju, pohlepu, ambiciju i hiljadu i jednu želju se promijenila u sasvim novi oblik energije: ljubav, tišinu, mir, milost, mudrost – u sve što je osnovno traganje samog života. Život je u sebi uspavan, on duboko spava.

Prosvjetljenje je potpuna budnost. Ali to je ona ista energija koja je bila uspavana i sada se probudila. Zato one nijesu iste, ali su dva ekstrema jedne iste energije. Ali to, ako ga primite kao intelektualno poimanje, neće vam pomoći na nijedan način. To treba da postane vaše iskustvo. Vi treba da vidite tu svjetlost. Vi treba da vidite tu eksploziju unutar vašeg bića. Treba da vidite kako mrak iščezava. Vi treba da vidite novu zoru novog života – život milosti i zahvalnosti, život ljepote i blaženstva.

TERAPIJA

BOL

Bol i zadovoljstvo su suštinski djelovi života. Ljudi su previše uplašeni bola tako da ga potiskuju, oni izbjegavaju svaku situaciju koja donosi bol, oni izmiču bolu. I konačno, oni su se zakačili za činjenicu da ako zaista želite da izbjegnete bol treba da se lišite zadovoljstva. Zbog toga vaši monasi izbjegavaju zadovoljstva – oni se plaše zadovoljstva. Zapravo, oni jednostavno izbjegavaju svaku mogućnost za bol. Oni znaju da ako izbjegnete zadovoljstvo, prirodno, neki veliki bol nije moguć; on dolazi samo kao sjenka zadovoljstva. Tada hodate po ravnom prostoru

– nikada ne dolazite do vrha i nikada ne padate u dolinu. Ali tada ste umrtvljeni, tada nijeste živi.

Život  bitiše  izmeĐu tih  krajnosti.  Ta  napetost  između bola  i  zadovoljstva  čini  vas sposobnim da stvarate veliku muziku; muzika bitiše samo u napetosti. Uništite li tu krajnost, vi ćete postati zatupljeni, bićete neaktivni, po vama će pasti prašina – nećete nikada imati nekog smisla u životu, nećete nikada spoznati njegov sjaj. Vi ćete promašiti život. Čovjek koji želi da spozna život i da proživi život treba da prihvati i primi smrt, takoĐe. Oni idu zajedno, oni su dva aspekta jednog istog fenomena.

Zbog toga je rast bolan. Vi treba da prođete kroz sve te boli koje ste izbjegavali. To boli. Treba da doĐete do svih rana koje ste nekada dobili a nijeste u njih zagledali. Ali što dublje ulazite u taj bol, to je dublja i vaša sposobnost da uđete u zadovoljstvo. Ako možete ući u bol do najdubljih granica, vi biste bili sposobni da dotaknete raj. Da biste se oslobodili bola, taj bol treba neizbježno  i prirodno prihvatiti. Bol je bol – jednostavna bolna činjenica. Patnja je, ipak, samo i uvijek, odbijanje bola, zahtjev da život ne bude bolan. To je odbijanje činjenice, odbijanje života i prirode stvari.

Rast je susretanje sa stvarnošću, suočavanje sa činjenicom, bilo kakva da je ona. I dopustite da ponovim: bol je samo bol; nema patnje u tome. Patnja dolazi od vaše želje da bola ne bude, da postoji nešto loše u bolu. Osmotrite, budite svjedoci, i bićete iznenaĐeni. Vi imate glavobolju: bol je prisutan ali nema patnje. Patnja je drugorazredni fenomen, bol je primaran. Glavobolja je prisutna, bol je prisutan; to je jednostavno činjenica. Nema prosuđivanja o tome – vi to ne nazivate dobro ili loše, vi tome ne dajete neku vrijednost; to je samo činjenica. Ruža je činjenica,  isto  tako i  trn.  Dan  je  činjenica,  isto  tako i  noć.  Glava je  činjenica,  isto  tako  i glavobolja. Vi samo to treba da primijetite. Buda je učio svoje učenike da kada imaju glavobolju da samo treba dva puta da kažu: „Glavobolja, glavobolja.“ Primijetite. Ali ne pojašnjavajte, ne kažite: „Zašto? Zašto mi se dogodila ova glavobolja? To nije trebalo da se dogodi meni.“

Samo kada ste odsutni bol postaje dio vašeg sistema. Ako ste prisutni, to vaše stvarno prisustvo spriječava da to postane dio vašeg bića. A ako možete  uvidjeti vaše nevolje, vi ih nećete sakupljati. Vi nijeste uspjeli da otkrijete pravo rješenje, zato to izbjegavate. Stoga i sakupljate mnogo patnje jer se plašite da se suočite sa tim, plašite se da to prihvatite. Rast postaje bolan – to je usljed pogrešnih uslovljavanja. Inače, lični razvoj nije bolan, on je krajnje prijatan.

MEDITACIJA

TIŠINA

Kada um izbaci svaki svoj besmisao i buku, kada je umni saobraćaj na nuli, kada se um sasvim zaustavi, kada je dospio do mirovanja, iznenada u toj tišini iskusite prisutstvo koje je uvijek bilo iznutra i spolja ali čega ste bili nesvjesni zato što je um bio previše bučan. Bilo je nemoguće čuti smireni tihi glas. A kada ste jednom to čuli vaš život se preobrazio. Tada ste po prvi put upoznali ukus religije. A ukus religije nije ukus hrišćanstva, niti hinduizma, ni judaizma, ni muhamedanstva; ukus religije je jednostavno samo ukus religioznosti. To nema ništa sa svim tim kultovima, sektama, dogmama, crkvama, sinagogama, hramovima, džamijama  – to nema ništa sa tim. Sve je to samo čista politika koja igra u ime religije.

Ja vas podučavam manje religiji a više religioznosti – a to je potreba danas i svih sjutra koji  će  slijediti.  Stare  religije  su  prevaziđene, njihovo  vrijeme  je  prošlo;  zapravo,  one  su vjekovima živjele neki posthumni život. Sve to je već mrtvo, mi samo još vučemo leš koji smrdi.

Meditacija je jedini način da se iskusi božansko,  da se iskusi istinska religija. Vi to ne možete dobiti iz Biblije, iz Gite, iz Korana, iz Talmuda – nikakve riječi, nikakvi spisi vam to ne mogu dati. Samo je tišina u mogućnosti da primi božansko, da postane začeta božanskim, da nosi Boga u vašoj utrobi, u vašem otkucaju srca, u vašem dahu, tako da ga možete osjetiti svugdje, u svakome!

Tišina je prisutstvo vaše svjesnosti, vašeg bića. Ispunite svoju tišinu vašim prisutstvom, zračenjem, i osjetite to kao pozitivan fenomen; nemojte na to gledati kao na odsutnost riječi. To nije odsutnost. Ako možete  biti pozitivno smireni, ako možete  uživati  u tome, ako se možete tome radovati, vi ćete biti u ogromnoj dobiti. I ne samo vi – i drugi koji dođu u kontakt sa vama,

i oni će biti u velikoj dobiti. A onda ponekada budite u tišini sa njima, onda kada bude vrijeme da budete u tišini.

Vi treba u tišini da osluškujete tišinu. Niti riječi niti djela već samo duboka tišina. I tada vaš sami život postaje slast, vaš sami život postaje izražajan, vaša egzistencija tada ima čari. A to je pjesma, to je vaša propovijed.

OSHO ART

Objektivna  umjetnost  znači  nešto  što  vam  pomaže  da  postanete  centrirani,  što  vam pomaže da postanete zdravi i cjeloviti. Posmatrajući Tadž Mahal na punom mjesecu, vi ćete ući u jedan veoma meditativan prostor. Posmatrajući kip Bude, samo sjedjeći u tišini pored kipa Bude, nešto u vama će postati smireno, nešto u vama će se stišati, nešto u vama će postati nalik Budi. To je objektivna umjetnost. Ona ima ogroman značaj. Ali objektivna umjetnost je iščezla iz svijeta jer su i mistici iščezli iz svijeta.

Objektivna umjetnost je moguća samo kada neko dosegne do višeg nivoa bića;

to je stvoreno od onih koji su dosegli do vrha.

HAIKU

Buson zapisa: 

MIRIS ŠLJIVE OKRUŽUJE MJESEC.

Miris šljive doseže do mjeseca i stvara oreol oko mjeseca. Samo meditant može iskusiti tako prefinjeno, divno iskustvo. Miris šljive doseže do mjeseca, okružuje ga, stvara oreol oko mjeseca. Neizmjerno lijepa živa slika.

Ponekada vidite oreol oko mjeseca. Kada on ode iza oblaka tada možete vidjeti oreol. Unutra možete vidjeti mjesec, a upravo oko njega, malo neodređen ali i dalje veoma lijep svijetli krug.

Mora da je Buson upravo izašao iz meditacije, video mjesec, i osjetio miris šljive.

VIDEO

RADOST TIŠINE

MAJSTOROV SMIJEH

U jedno mirno popodne, u dubokoj šumi, Dubidu, veoma naočit žabac, se spremao da pođe u

malo skakutanje oko ribnjaka.

On se osjećao sasvim dobro sa zbivanjima tog dana, čak i malo 'više', zato je obukao svoj novi blještavi bijeli Iv Sen Loran kupaći kostim.

Izašao je napolje i izložio se divnom suncu. Sunce je blago sijalo kroz visoko borovo drveće. Dubidu uhvati dubok udah svježeg vazduha i nasmiješi se. Zatim, pun života, reče jelenu koji je tuda prolazio: “Ja sam Bog!”

On potom malo odskakuta, a kada je sreo porodicu vilinih konjića, on isprsi svoje grudi i reče: “Ja sam Bog!”

Malo kasnije dođe do patke Dorin. Tada iskolači oči na nju, i u duhovnom tonu reče: “Ja sam

Bog!”

Dorin pogleda žapca i reče: “Što?” Dubidu ponovo reče: “Ja sam Bog!”

Ona reče: “Ja sam te posmatrala”, reče Dorin. “I ti si to govorio svima oko ribnjaka. Jesi li ozbiljan ili je to zbog tog sjajnog, bijelog Iv Sen Loran kupaćeg kostima?"

“Ja sam Bog!” reče Dubidu ponovo. “Dosta sa tvojim lupetanjem.  Dalje od mene, ti, umišljena

kretenska faco!” reče patka.

Na to, Dubidu spusti svoj blješteći kupaći kostim i izloži svoju mašineriju.

Dorin ga pogleda iznenađemo i tiho reče: “Oh, moj Bože!”

Copyright © Osho International Foundation.

www.osho-yu.me

https://www.facebook.com/oshopg/

za pretplatu na e-glasnik prijavite se na zvanicnu facebook stranu 

 https://www.facebook.com/oshopg

ili mail:osho.montenegro@gmail.com