OSHO MONTENEGRO
OSHO GLASNIK
mart 2019, broj 36
OSHO GLASNIK mart 2019 br.36
Povodom 21. marta Dana prosvjetljenja Voljenog Majstora
Tema
PROSVJETLJENJE
Prosvjetljenje je
cvjetanje. Proljeće života je
sjeme; prosvjeteljenje je
cvijet.
Sjeme treba da dođe do svojeg krajnjeg ispoljavanja.
Egzistencija je čovjeku dala najveću priliku. Ako on može ostvariti svjesnost, svijest, veću budnost, onda će njegovo proljeće života eksplodirati u novu
dimenziju. Dimenzija života postaje
dimenzija svjetlosti,
spoznaje – spoznaje
najdubljih korijena našeg
bića u vječnosti. Onog trenutka kada spoznamo da
su naši korijeni vječni, mi ćemo znati da će
i naši cjetovi biti vječni.
Prosvjetljenje je cvjetanje. Proljeće života je sjeme; prosvjeteljenje
je cvijet. Sjeme treba
da dođe
do svojeg krajnjeg ispoljavanja – dalje se ne može otići. Proljeće života je najniža
prečaga na stepenicama, a prosvjetljenje je najviša prečaga na tim
stepenicama, iako su stepenice iste.
Promjene polako dolaze kako vi postajete
svjesniji ko ste, i što je život – ne nešto intelektualno, ne
nešto što se stiče čitanjem svetih spisa već samo čitanjem jedne knjige: vašeg
bića, i dovoĐenje
vaših mogućnosti do ostvarenja.
Stoga,
to
što
je
sakriveno u sjemenu
postaje eksplozija u cvijetu, u mirisu. Miris
je prosvjetljenje. On dolazi iz izvora života,
ali on nije
sinonim toga. Sjeme nije sinonim za cvijet, iako cvijet dolazi iz sjemena. Sjeme je maternica, ali cvijet – iako povezan sa sjemenom, sa
utrobom – to je jedno
sasvim drugačije iskustvo.
Svjesnost je obično objektivna. Vi poznajete
druge, vi poznajete svijet, znate udaljene
zvijezde. Onog trenutka kada se svjesnost okrene ka unutrašnjosti i počne da spoznaje sebe –
drugim riječima, kada svjesnost postane predmet vlastite spoznaje – prosvjetljenje
procvjeta
u svojoj potpunoj ljepoti, u
svojoj potpunoj besmrtnoj slavi.
Prosvjetljenje je eksplozija živih ćelija. Ona nije uopšte destruktivna već preobražava
čitavog čovjeka. Na taj način, ona je destruktivna. Ona uništava starog čovjeka, ona uništava
noć. Ona uništava sve što je sačinjavalo vašu ličnost: vašu ljubomoru, vaš gnjev, vašu mržnju, vašu požudu, vašu pohlepu – sve to jednostavno sasvim nestaje u jednom trenutku. I ta ista energija koja je bila uključena u ljubomoru, mržnju, pohlepu,
ambiciju i hiljadu i jednu želju se
promijenila u sasvim novi oblik energije: ljubav, tišinu, mir, milost, mudrost
– u sve što je
osnovno traganje samog života. Život je
u sebi uspavan, on duboko spava.
Prosvjetljenje je potpuna budnost. Ali to je ona ista energija koja je bila uspavana i sada
se probudila. Zato one nijesu iste, ali su dva
ekstrema jedne iste energije. Ali to, ako ga primite
kao
intelektualno poimanje, neće vam pomoći na nijedan način. To treba
da postane vaše iskustvo. Vi treba da vidite tu svjetlost. Vi treba da vidite tu eksploziju unutar vašeg
bića. Treba da vidite kako mrak iščezava. Vi treba da vidite novu zoru novog
života – život milosti i
zahvalnosti,
život ljepote i blaženstva.
TERAPIJA
BOL
Bol
i zadovoljstvo su suštinski djelovi života. Ljudi su previše uplašeni bola tako da ga potiskuju, oni izbjegavaju svaku situaciju koja donosi bol, oni izmiču bolu. I
konačno, oni su se zakačili za činjenicu da
ako
zaista želite da izbjegnete bol treba da se lišite zadovoljstva. Zbog toga
vaši monasi izbjegavaju zadovoljstva – oni se
plaše zadovoljstva. Zapravo, oni jednostavno
izbjegavaju svaku mogućnost za bol. Oni znaju da ako izbjegnete zadovoljstvo, prirodno,
neki veliki bol nije moguć; on dolazi samo kao sjenka zadovoljstva. Tada hodate po ravnom prostoru
– nikada ne dolazite do vrha i nikada ne padate
u dolinu.
Ali tada ste umrtvljeni,
tada nijeste živi.
Život bitiše izmeĐu tih krajnosti. Ta napetost između bola i
zadovoljstva čini vas
sposobnim da stvarate veliku muziku; muzika
bitiše
samo u napetosti. Uništite li tu krajnost, vi
ćete postati zatupljeni, bićete neaktivni, po vama će pasti prašina
– nećete nikada imati nekog smisla u životu, nećete nikada
spoznati njegov sjaj. Vi ćete promašiti život. Čovjek koji želi da spozna život i da proživi život treba da prihvati
i primi smrt, takoĐe. Oni idu zajedno, oni su dva
aspekta jednog istog fenomena.
Zbog
toga
je rast bolan. Vi treba da prođete kroz sve te boli koje ste izbjegavali. To boli.
Treba da doĐete do svih rana koje ste nekada dobili a nijeste u njih zagledali. Ali što dublje ulazite u taj bol, to je dublja i vaša sposobnost
da uđete u zadovoljstvo. Ako možete ući u bol do najdubljih granica, vi biste bili sposobni
da dotaknete raj. Da biste se oslobodili bola, taj bol
treba neizbježno i prirodno prihvatiti. Bol je bol – jednostavna bolna činjenica. Patnja je, ipak, samo i uvijek, odbijanje bola, zahtjev da život ne bude bolan. To je odbijanje činjenice, odbijanje
života i
prirode stvari.
Rast je
susretanje sa stvarnošću, suočavanje sa činjenicom,
bilo kakva da
je ona. I dopustite da ponovim: bol je samo bol; nema patnje u tome. Patnja dolazi od vaše želje da bola
ne bude, da postoji nešto loše u bolu. Osmotrite, budite
svjedoci, i bićete iznenaĐeni. Vi imate
glavobolju: bol je prisutan ali nema patnje. Patnja je drugorazredni fenomen,
bol je primaran.
Glavobolja je prisutna, bol je prisutan; to je jednostavno činjenica. Nema prosuđivanja o
tome – vi to ne nazivate dobro ili loše, vi tome ne dajete neku vrijednost;
to je samo činjenica. Ruža je
činjenica, isto tako i trn. Dan je činjenica, isto tako i noć.
Glava je
činjenica, isto tako i glavobolja. Vi samo to treba da
primijetite. Buda je
učio svoje učenike
da kada imaju glavobolju
da samo treba dva puta da
kažu: „Glavobolja, glavobolja.“
Primijetite. Ali ne pojašnjavajte, ne kažite:
„Zašto? Zašto mi
se dogodila ova glavobolja? To nije trebalo
da se dogodi meni.“
Samo
kada ste odsutni bol postaje dio vašeg sistema. Ako ste prisutni, to vaše stvarno prisustvo spriječava da to postane dio vašeg bića. A ako možete
uvidjeti vaše nevolje, vi ih nećete sakupljati. Vi nijeste uspjeli da otkrijete pravo rješenje, zato to izbjegavate. Stoga i sakupljate mnogo patnje jer se plašite da se suočite sa tim, plašite se da to prihvatite. Rast postaje bolan – to je usljed pogrešnih
uslovljavanja. Inače, lični
razvoj
nije bolan, on je krajnje prijatan.
MEDITACIJA
TIŠINA
Kada um izbaci svaki svoj besmisao i buku, kada je umni saobraćaj na nuli, kada se um
sasvim zaustavi,
kada je dospio do mirovanja,
iznenada
u toj tišini iskusite
prisutstvo koje je uvijek bilo iznutra i spolja ali čega ste bili nesvjesni zato što je um bio previše bučan. Bilo je
nemoguće čuti smireni tihi glas. A kada ste jednom to čuli vaš život se preobrazio. Tada ste po prvi put upoznali ukus religije. A ukus religije
nije ukus hrišćanstva,
niti hinduizma, ni judaizma,
ni muhamedanstva; ukus religije je jednostavno samo ukus religioznosti. To
nema ništa sa svim tim kultovima, sektama, dogmama, crkvama, sinagogama, hramovima, džamijama – to nema
ništa sa tim. Sve je
to samo čista politika koja
igra u ime religije.
Ja vas podučavam manje religiji a
više religioznosti – a
to je potreba danas i svih sjutra
koji će slijediti. Stare religije su prevaziđene, njihovo vrijeme
je
prošlo; zapravo,
one
su
vjekovima živjele
neki posthumni život. Sve to
je
već mrtvo, mi samo još vučemo
leš
koji smrdi.
Meditacija je jedini način da se iskusi božansko, da se iskusi istinska religija. Vi to ne možete dobiti iz Biblije, iz Gite, iz Korana, iz Talmuda – nikakve riječi, nikakvi spisi vam to ne
mogu dati. Samo je tišina u mogućnosti
da primi božansko,
da postane začeta
božanskim, da nosi Boga
u vašoj utrobi, u vašem otkucaju srca, u vašem dahu, tako da ga možete
osjetiti svugdje, u svakome!
Tišina je prisutstvo vaše svjesnosti, vašeg bića. Ispunite svoju tišinu vašim prisutstvom, zračenjem, i osjetite
to kao pozitivan
fenomen; nemojte
na to gledati kao na odsutnost riječi. To nije odsutnost. Ako možete biti pozitivno smireni, ako možete
uživati u tome, ako se možete tome radovati, vi ćete biti u ogromnoj dobiti. I ne samo vi – i drugi koji dođu u kontakt
sa vama,
i oni će biti u velikoj dobiti. A onda ponekada budite u tišini sa njima, onda kada bude vrijeme da budete u tišini.
Vi treba u tišini da osluškujete tišinu. Niti riječi niti djela već samo duboka tišina. I tada
vaš
sami život postaje slast, vaš sami život postaje izražajan, vaša
egzistencija tada ima
čari. A to je pjesma, to je vaša propovijed.
OSHO ART
Objektivna
umjetnost
znači
nešto što vam
pomaže da postanete centrirani,
što
vam pomaže da postanete zdravi i cjeloviti. Posmatrajući Tadž Mahal na punom mjesecu, vi ćete ući
u jedan veoma meditativan prostor.
Posmatrajući kip Bude, samo sjedjeći u
tišini pored kipa Bude, nešto u vama će
postati smireno, nešto u vama će se stišati, nešto u vama će
postati nalik Budi. To je objektivna
umjetnost. Ona ima ogroman značaj. Ali objektivna umjetnost je iščezla iz svijeta jer su
i mistici iščezli iz svijeta.
Objektivna umjetnost je moguća samo kada neko dosegne do višeg nivoa bića;
to je stvoreno od onih koji su
dosegli do vrha.
HAIKU
Buson zapisa:
MIRIS ŠLJIVE OKRUŽUJE
MJESEC.
Miris šljive doseže do mjeseca i stvara oreol oko mjeseca. Samo meditant može iskusiti tako prefinjeno, divno iskustvo. Miris šljive
doseže do mjeseca, okružuje ga, stvara oreol oko mjeseca.
Neizmjerno lijepa živa slika.
Ponekada vidite oreol oko mjeseca. Kada on ode
iza oblaka tada možete vidjeti oreol.
Unutra možete vidjeti mjesec, a upravo oko njega, malo neodređen ali i dalje veoma lijep svijetli
krug.
Mora da je Buson upravo izašao iz meditacije, video mjesec,
i osjetio miris šljive.
VIDEO
RADOST TIŠINE
MAJSTOROV SMIJEH
U jedno mirno popodne, u
dubokoj šumi, Dubidu, veoma naočit žabac, se spremao da
pođe u
malo skakutanje
oko ribnjaka.
On se osjećao
sasvim dobro
sa zbivanjima tog dana, čak
i malo 'više',
zato je obukao
svoj novi blještavi bijeli Iv Sen Loran kupaći
kostim.
Izašao je napolje i
izložio se divnom suncu. Sunce je blago sijalo kroz visoko borovo drveće. Dubidu uhvati dubok udah svježeg vazduha i nasmiješi
se.
Zatim, pun života, reče jelenu koji
je tuda prolazio: “Ja sam Bog!”
On potom malo
odskakuta, a kada je
sreo porodicu vilinih konjića, on isprsi svoje grudi
i reče:
“Ja sam Bog!”
Malo kasnije dođe do patke Dorin.
Tada iskolači
oči
na nju, i u duhovnom tonu reče: “Ja sam
Bog!”
Dorin pogleda žapca i reče:
“Što?” Dubidu ponovo reče: “Ja sam Bog!”
Ona reče: “Ja
sam te posmatrala”, reče Dorin.
“I
ti si to govorio svima oko
ribnjaka. Jesi li
ozbiljan
ili je to zbog tog sjajnog, bijelog
Iv Sen Loran kupaćeg kostima?"
“Ja sam Bog!”
reče Dubidu
ponovo. “Dosta sa tvojim
lupetanjem.
Dalje od mene, ti,
umišljena
kretenska
faco!” reče patka.
Na to, Dubidu spusti svoj blješteći kupaći
kostim i izloži svoju
mašineriju.
Dorin ga pogleda iznenađemo i tiho
reče:
“Oh, moj Bože!”
Copyright © Osho International Foundation.
za pretplatu na e-glasnik prijavite se na zvanicnu facebook stranu
ili mail:osho.montenegro@gmail.com