OSHO MONTENEGRO
OSHO GLASNIK
januar 2019, broj 34
Tema
STRAH OD SMRTI
“Strah znači samo jednu stvar:
nedostatak znanja i ulaženje u nepoznato. Hrabrost
je upravo suprotna
od straha. Strah od smrti je
nesumnjivo najveći
strah i najdestruktivniji
za vašu hrabrost.”
STRAH OD SMRTI
Promatrajte samo ljude u trenutku smrti. Njihova patnja nije zbog težine smrti. Smrt nije uopšte bolna, ona je sasvim bezbolna. To je pravo opuštanje, to je nalik dubokom snu. Da li je duboki san bolan? Ali oni nijesu zabrinuti zbog smrti, dubokog sna i takvog opuštanja, oni su zabrinuti jer znaju da je duboko spavanje izvan njihove kontrole. Strah znači samo jednu stvar: nedostatak znanja i ulaženje u nepoznato. Hrabrost je upravo suprotna od straha. Strah od smrti je nesumnjivo najveći strah i najdestruktivniji za vašu hrabrost.
Stoga vam mogu sugerisati samo jednu stvar. Sada se više ne možete vratiti svojoj prošloj smrti, ali zato možete učiniti jednu drugu stvar: Uvijek biti spreman i krenuti od poznatog ka nepoznatom, u bilo čemu, u bilo kom iskustvu. Upravo uskočiti u nešto što je novo, u tu novost, u njenu svježinu, tada je to očaravajuće. Tada je to hrabrost. Čak je i bolje ako se nepoznato pokazalo kao lošije nego poznato - u tome nije bit.
Ljudi kažu: sve što je staro nije i zlatno. Ja kažem, čak i ako je sve staro zlatno, zaboravite to.
Izaberite novo - zlato ili ne, to nije važno.
Počnite pomoću jcdnostavne vježbe, a to je: uvijek zapamtite, kada god imate prilike za izbor, vi izaberite nešto novo, nepoznato, riskantno, opasno, nesigurno, i sigurno nećete biti na gubitku. Samo tada, tog puta smrt može biti veoma otkrivajuće iskustvo.
Hrabrost će stići ka vama. Samo počnite sa jednostavnom formulom: nikada nemojte promašiti nepoznato. Uvijek izaberite nepoznato, i krenite nezadrživo prema tome. Čak i ako patite, to je cijena toga - to se uvijek plaća. Vi uvijek izlazite iz toga zreliji, odvažniji, intelegentniji.
Stoga vam mogu sugerisati samo jednu stvar. Sada se više ne možete vratiti svojoj prošloj smrti, ali zato možete učiniti jednu drugu stvar: Uvijek biti spreman i krenuti od poznatog ka nepoznatom, u bilo čemu, u bilo kom iskustvu. Upravo uskočiti u nešto što je novo, u tu novost, u njenu svježinu, tada je to očaravajuće. Tada je to hrabrost. Čak je i bolje ako se nepoznato pokazalo kao lošije nego poznato - u tome nije bit.
Ljudi kažu: sve što je staro nije i zlatno. Ja kažem, čak i ako je sve staro zlatno, zaboravite to.
Izaberite novo - zlato ili ne, to nije važno.
Počnite pomoću jcdnostavne vježbe, a to je: uvijek zapamtite, kada god imate prilike za izbor, vi izaberite nešto novo, nepoznato, riskantno, opasno, nesigurno, i sigurno nećete biti na gubitku. Samo tada, tog puta smrt može biti veoma otkrivajuće iskustvo.
Hrabrost će stići ka vama. Samo počnite sa jednostavnom formulom: nikada nemojte promašiti nepoznato. Uvijek izaberite nepoznato, i krenite nezadrživo prema tome. Čak i ako patite, to je cijena toga - to se uvijek plaća. Vi uvijek izlazite iz toga zreliji, odvažniji, intelegentniji.
OSHO
Rajneesh
Bibble,
knjiga IV
PROBUDI
SE I PJEVAJ
Izvjesnost smrti je jedna od najznačajnijih okolnosti. A smrt nikada do sada nije bila tako izvjesna najizvjesnija od postanka čovječanstva. Zapravo, ljudi će konačno prestati proizvoditi naoružanje. Umjesto što će se boriti sa svojim susjedima, oni će sa njima pjevati i plesati. Vrijeme je tako kratko da nema ni pomisli o borbi.
Ljudi će zaboraviti na sve razlike među njima: na religije, komunizam, socijalizam, fašizam. Sve te razlike su dobre kada imate previše vremena, no sada je vrijeme veoma kratko. Vi ne možete sebi priuštiti sve te razlike kao što su hrišćanstvo, hinduizam, muhamedanstvo.
Sama kratkoća vremena i opasnost od globalnog uništenja će stvoriti transformaciju kod ljudi. Možda ćete i vi zateći sebe u poziciji da bi svjetski krah bio uslovljen razlikama u religijama, nacijama, neprekidnim ratovima, sukobima, i da je sada vrijeme da po prvi put započnemo zajedno da slavimo i uživamo svu ljepotu ove planete.
Smrt možda i neće doći, smrt i ne dolazi ljudima koji žive potpuno i intenzivno. A ako smrt i dode Ijudima koji su živjeli potpuno, oni će to prihvatiti sa dobrodošlicom jer je to veliki odmor. Oni su umorni od života jer su živjeli veoma intenzivno, potpuno, tako da smrt doće kao prijatelj. Upravo kao što noć doće kao relaksacija posle teškog radnog dana, tako dolazi i smrt kao neki duboki i divni san. U smrti nema ničeg ružnog, to je najčistija stvar.
Ako nas ispuni strah od smrti, to znači da za života u nama nijesu bile ispunjene neke praznine. Stoga su strahovi od smrti veoma indikativni i od pomoći - oni vam ukazuju da vaš ples treba ići nešto brže, da vi treba da izgarate u vatri života sa obije strane. Plešite tako vatreno da plesač nestane, i samo ples ostane. Tada neće biti nikakve mogućnosti da vas strah od smrti posjeti.
Kad god neko umre - neko koga ste poznavali, voljeli, i sa kim ste živjeli, neko ko je postao dio vašeg bića - nešto u vama takođe umire. Naravno, on će vam nedostajati - vakum će se osjećati - to je prirodno. Ali isti taj vakum može biti pretvoren u vrata. A smrt su vrata ka Bogu. Smrt je jedini preostali fenomen koji nije korumpiran od strane čovjeka. Inače, čovjek je sve korupirao, sve zagadio. Samo je smrt ostala još netaknuta, nevina, nekorumpirana od strane čovjeka. Čovjek bi volio da svoje ruke umiješ a i u to, ali on ne može to držati, ne može je posjedovati. Smrt je sasvim neuhvativa, ona ostaje nepoznata, ona ostaje netaknuta. I tako čovjek ostaje na gubitku kada je u pitanju smrt. On to ne može razumjeti, ne može od toga napraviti nauku, to je razlog zašto je smrt još neiskorištena. Smrt je sada jedina nepotkupljena stvar na svijetu.
Iskoristite te momente! Kada iznenada smrt uđe u vašu svijest, čitav život osjetite beznačajnim. On je beznačajan. Smrt vam otkriva istinu. Kada se odjednom suočite sa smrću, ona tada sama po sebi počinje da nestaje. Tako izne nada postajete svjesni da i ta nečija smrt nagovještava vašu smrt. Svaka smrt je svačija smrt.
Zato treba prihvatiti i svoju smrt. To je jedna od najvećih stvari koju čovjek može učiniti. Samo ako ste u dubokoj meditaciji, to je moguće, u protivnom to nije moguće - jer je čitav ljudski um uvježban da bude protiv smrti. Mi smo vjekovima bili učeni da je smrt protiv života, da je smrt neprijatelj života, da je smrt kraj života. Naravno, tako smo mi plašeni, i ne možemo se relaksirati, ne možemo to izbiti iz naših glava.
Ako se ne budete mogli osloboditi tog osjećanja ostaćete napeti u vašem životu, to je zato jer smrt nije odvojena od života.
Ona nije kraj života, naprotiv, to je samo vrhunac, sami klimaks života. A ako se vi bojite klimaksa, prirodno je da nećete biti u mogućnosti da se relaksirate na bilo koji mogući način jer ćete uvijek osjećati da je smrt skrivena negdje u blizini. Bićete uvijek u strahu.
Ljudi koji se boje smrti ne mogu se relaksirati ni u snu, zato što je i sam san na neki način smrt u malom koja dolazi svaki dan. Ljudi koji se boje smrti, takođe se boje i ljubavi jer je i ljubav , na neki način, smrt. Ljudi koji se boje smrti boje se i od samih orgazmičkih iskustava jer u svakom orgazmu ego umire. Onaj koji se boji smrti bojaće se svega. On će tako promašiti sav razlog postojanja.
Dok ne prihvatite smrt, vi ostajete polovični, ostajete djelimični, ostajete neujednačeni. Kada prihvatite i smrt postajete uravnoteženi. Tada je sve prihvaćeno: noć i dan, ljeto i zima, svijetlo i tama, oboje. Kada je oboje prihvaćeno, oba polariteta života, vi tada postižete životni balans. Tada postajete umireni, spokojni, postajete cjeloviti. A ako razmišljate o cjelovit osti, smrt će vam dati ono što vam pripada. Život je lijep, krasan, ali i smrt je isto tako lijepa. Život ima svoje blagoslove, kao i što smrt ima svoje. Hiljade je cvjetova u životu, ali je, takođe, mnogo svjetova i u smrti.
OSHO
Golden Future
Terapija
VRATA KA RAVNOTEŽI
Kad god neko umre - neko koga ste poznavali, voljeli, i sa kim ste živjeli, neko ko je postao dio vašeg bića - nešto u vama takođe umire. Naravno, on će vam nedostajati - vakum će se osjećati - to je prirodno. Ali isti taj vakum može biti pretvoren u vrata. A smrt su vrata ka Bogu. Smrt je jedini preostali fenomen koji nije korumpiran od strane čovjeka. Inače, čovjek je sve korupirao, sve zagadio. Samo je smrt ostala još netaknuta, nevina, nekorumpirana od strane čovjeka. Čovjek bi volio da svoje ruke umiješ a i u to, ali on ne može to držati, ne može je posjedovati. Smrt je sasvim neuhvativa, ona ostaje nepoznata, ona ostaje netaknuta. I tako čovjek ostaje na gubitku kada je u pitanju smrt. On to ne može razumjeti, ne može od toga napraviti nauku, to je razlog zašto je smrt još neiskorištena. Smrt je sada jedina nepotkupljena stvar na svijetu.
Iskoristite te momente! Kada iznenada smrt uđe u vašu svijest, čitav život osjetite beznačajnim. On je beznačajan. Smrt vam otkriva istinu. Kada se odjednom suočite sa smrću, ona tada sama po sebi počinje da nestaje. Tako izne nada postajete svjesni da i ta nečija smrt nagovještava vašu smrt. Svaka smrt je svačija smrt.
Zato treba prihvatiti i svoju smrt. To je jedna od najvećih stvari koju čovjek može učiniti. Samo ako ste u dubokoj meditaciji, to je moguće, u protivnom to nije moguće - jer je čitav ljudski um uvježban da bude protiv smrti. Mi smo vjekovima bili učeni da je smrt protiv života, da je smrt neprijatelj života, da je smrt kraj života. Naravno, tako smo mi plašeni, i ne možemo se relaksirati, ne možemo to izbiti iz naših glava.
Ako se ne budete mogli osloboditi tog osjećanja ostaćete napeti u vašem životu, to je zato jer smrt nije odvojena od života.
Ona nije kraj života, naprotiv, to je samo vrhunac, sami klimaks života. A ako se vi bojite klimaksa, prirodno je da nećete biti u mogućnosti da se relaksirate na bilo koji mogući način jer ćete uvijek osjećati da je smrt skrivena negdje u blizini. Bićete uvijek u strahu.
Ljudi koji se boje smrti ne mogu se relaksirati ni u snu, zato što je i sam san na neki način smrt u malom koja dolazi svaki dan. Ljudi koji se boje smrti, takođe se boje i ljubavi jer je i ljubav , na neki način, smrt. Ljudi koji se boje smrti boje se i od samih orgazmičkih iskustava jer u svakom orgazmu ego umire. Onaj koji se boji smrti bojaće se svega. On će tako promašiti sav razlog postojanja.
Dok ne prihvatite smrt, vi ostajete polovični, ostajete djelimični, ostajete neujednačeni. Kada prihvatite i smrt postajete uravnoteženi. Tada je sve prihvaćeno: noć i dan, ljeto i zima, svijetlo i tama, oboje. Kada je oboje prihvaćeno, oba polariteta života, vi tada postižete životni balans. Tada postajete umireni, spokojni, postajete cjeloviti. A ako razmišljate o cjelovit osti, smrt će vam dati ono što vam pripada. Život je lijep, krasan, ali i smrt je isto tako lijepa. Život ima svoje blagoslove, kao i što smrt ima svoje. Hiljade je cvjetova u životu, ali je, takođe, mnogo svjetova i u smrti.
OSHO
Rajneesh bible, vol 4
MEDITACIJA
|
MEDITACIJE ŽIVOTA I SMRTI
Upravo stvorite osjećanje da iščezavate iz tijela. Radite to deset, petnaest minuta, i vi ćete početi da to osjećate tokom cijele nedjelje. Meditirajte na taj način i zaspite. Nemojte to prekidati. Neka se meditacija preokrene u san, a ako vas san obuzme, uđite u to.
Ujutro, onog trenutka kada osjetite da ste budni – nemojte otvarati oči – uradite meditaciju života. Osjetite da ste sasvim živi, da se život vratio i da je čitavo tijelo prepuno životnosti i energije.
Počnite da se pokrećete i gibate u krevetu sa zatvorenim očima. Samo osjetite da život protiče kroz vas. Osjetite da tijelo posjeduje ogroman energetski tok – upravo suprotno od meditacije smrti. Zato radite meditaciju smrti uveče prije no što zaspite, a meditaciju života upravo prije no što ustanete.
Sa meditacijom života ćete moći ostvariti duboko disanje. Osjetite da ste prepuni energije, a život dolazi sa disanjem. Osjetite se ispunjenim i veoma sretnim, živahnim. Nakon petnaest minuta ustanite.
Sa meditacijom života ćete moći ostvariti duboko disanje. Osjetite da ste prepuni energije, a život dolazi sa disanjem. Osjetite se ispunjenim i veoma sretnim, živahnim. Nakon petnaest minuta ustanite.
S P O Z N A J T E S M R T
B E Z
U M I R A N J A
Meditacija i smrt su veoma slična iskustva. U smrti vaš ego nestaje: samo vaše čisto biće
ostaje. Isto se događa i
u meditaciji: iščezavanje ega i prisustvo samo vašeg čistog „biti”, bitisanje vašeg bića.
Sličnost je toliko duboka da su oni ljudi koji su uplašeni od smrti, isto tako zaplaženi i od meditacije.
Drugim riječima, ako
nijeste
uplašeni od meditacije nećete se
bojati ni smrti.
Meditacija vas sprema za smrt.
Naše čitavo obrazovanje je temeljeno na životu. To je samo polovično obrazovanje, a ona druga
polovina
-
koja
je
značajnija, koja biva krešendo
života - je sasvim
ispuštena iz svih sistema
obrazovanja
koji su do sada postojali.
Meditacija je ta koja vas priprema za onu drugu polovinu; pomaže vam da spoznate smrt bez
umiranja. I kada jednom spoznate smrt bez umiranja, tada će strah od smrti nestati zauvijek. Čak i kada
smrt dođe, vi ćete biti u tišini i promatraćete to, znajući potpuno
da to neće načiniti ni jednu najmanju
ogrebotinu
na vašem biću. To je došlo da odvede vaše tijelo,
vaš um, ali ne i vaše biće.
Vi pripadate besmrtnom životu.
OSHO
Hidden
Splendour
OSHO ART
Osho se u
svom slikarskom radu vodio idejom Objektivne umjetnosti koja
ima
za cilj da posmatrača uvede u sferu
meditativnosti, opuštenosti i dobrobiti.
U ovom i u narednim izdanjima
našeg Osho glasnika ćemo
objavljivati Oshova
umjetnička djela.
“Razlika između subjektivne i objektivne umjetnosti je u osnovi meditacija. Sve što
proizilazi iz uma će
ostati subjektivna umjetnost, a bilo što da proiziĊe iz ne-uma, iz
tišine, iz meditacije će biti
objektivna
umjetnost”
Osho
Haiku
*
Takuan
zapisa:
MI SMO OVDJE DOŠLI
KAO PRIVREMENI GOSTI.
I BEZ UMA KOJI OSTAJE,
MI SE VRAĆAMO U MJESTONAŠEG ROĐENJA.
U malom haiku, on je opisao čitav život. Dijete dolazi na
svijet pozvano od roditelja kao gost. Ostaje
tu neko vrijeme, i onda se ponovo vraća u nepoznati univerzum, isto kao što se talasi ukazuju i nestaju
u okean. Takav je naš takozvani život.
Ako to shvatite, vi postajete skromni,
postajete krajnje smireni. Vi znate da ste ovdje samo gosti; nema potrebe da bilo što posjedujete, nema potrebe da se
vežete za bilo što. Sve
će ostati iza vas kad
odete. Plimni talas
smrti će doći i očistiće obalu
od svih zapisa koje ste napravili.
*
P S E U D O - R E L I G I J E :
S T R A H O D S M R T I I Ž I V O T A
Pseudo-religije ne znaju ništa o smrti. U stvari, one ne znaju ništa ni o
životu, takođe. Odatle je taj strah, strah od oboje. Nije moguće bojati se samo od smrti jer smrt nije odvojena od života, smrt jc dio života. To nije prestanak života, to je epizoda u
životu, život
se nastavlja. Smrt se događa mnogo puta, milione puta; to je samo događaj. Ali, pseudo -religije se boje i jednog i
drugog. Pseudo relgije se boje življenja, takođe.
Treba prvo razumjeti to, samo tada možete shvatiti zašto se oni boje smrti. Oni su svi za odricanje od života, za askezu. Svi
su oni utemcljcni na anti-životnom stanovištu: nešto je pogrešno u
životu, život je rođen iz probitnog grijeha, nije u redu što živite.
Adam i Eva su bili kažnjeni jer su htjjeli živjeti, željeli su znati, željeli su razumjeti, istraživati, tragati - to je bio njihov
osnovni grijeh.
Vi ste nasljednici Adama
i Eve. Vi ste rođeni u grijehu. Ono što su Adam i Eva učinili to su religije
pokušavale ne činiti, tako da ste vi ponovo „prihvaćeni” od Boga, dobrodošli natrag na nebo. Religije su u
strahu od života, u strahu od sa znanja - a to nijesu odvojene stvari.
Pseudo-religije vas uče da budete u strahu od života. Takode, one nijesu samo u strahu od smrti. One ne govore o smrti, misle da je neuljudno
govoriti o smrti. To nije dobra etika ako sjedeći za večerom počnete govoriti o smrti. Što govoriti za večerom? Čak i na
groblju, kada se ljudi okupe da ukažu svoju zadnju sućut, oni ne govore o smrti.
Živite sasvim intezivno koliko je moguće, i samo okus života će vam dati kljuć zašto se ne treba bojati smrti. Jednom kada spoznate svoj
život, njegovu vatru, znaćete da nema smrti.
|
Ovaj život kojeg čovjek spozna živjeći intenzivno je vječni život. Osjećanje njegove vječnosti narasta istovremeno čim ste životni. Što dublje, intezivnije živite, to sve više osjećate da nema smrti.
U mojoj religiji, smrt se slavi jer smrti i nema. To je samo
ulazak u drugi život. Mi, zaparavo, proslavljamo rođenje, a ljudi
misle da proslavljamo smrt - jer ne postoji smrti kao takva, ništa ne umire, samo se oblici mijenjaju. Život se prenosi iz jedne
forme u drugu, i to treba biti trenutak veselja, radosti za sve, jer on
umire samo naizlged. Sa naše strane to izgleda kao da on
umire, a
sa
druge strane, on biva rođen.
OSHO
Rajneesh Bible,
knjiga III
Video
SLAVITI SMRT
Majstorov smijeh
Stari čovjek Finkleštajn i baka Faginbaum su sjedjeli
zajedno na verandi njihovog doma.
Oni su razgovarali o dobrim starim vremenima,
kada
Fink upita baku:
“Da li si
ikada pocrvenila?” “Svakako da
jesam”, uzvrati bakica.
“Ja sam
pocrvenila četiri
puta u svom životu.
Prvi
put, kada sam se svukla
pred svojim suprugom. Drugi put,
kada
sam se svukla pred svojim ljubavnikom.
Treći put, kada sam uzela novac za to. A četvrti
puta,
kada sam dala novac za to. A što je sa tobom?”
Fink
se smiri na trenutak, a onda reče: “Ja sam pocrvenio dva puta. Prvi put, kada nijesam
mogao
drugi put.
A drugi put, kada nijesam
mogao
ni prvi put.”
*
Copyright © Osho International Foundation.
za pretplatu na e-glasnik prijavite se na zvanicnu
facebook stranu
ili mail:osho.montenegro@gmail.com
