Osho E-glasnik mart 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik
www.osho-yu.co.cc
Mart 2009, broj 8

PREDSTAVLJAMO VAM

DVADESET PRVI MART je dan Oshovog prosvjetljenja. Taj dan se slavi u svim Oshovim centrima i komunama širom svijeta. Svi Oshovi sanijasini i prijatelji taj dan doživljavaju kao posebnu priliku da se sastanu i proslave uz pjesmu i ples. Mi ćemo tom slavlju doprinijeti objavljujući ovo specijalno izdanje Osho E-glsnika tematski posvećenog PROSVJETLJENJU.

MOJE BUĐENJE

Prisjećam se tog sudbonosnog datuma - dvadeset prvog marta 1953 godine. Ja sam radio na sebi tokom mnogih života – uporno sam radio na sebi, lutao, činio sve što se može učiniti – i ništa se nije dogodilo.Sada shavatam zašto se ništa nije dogodilo. Upravo taj trud je bio prepreka, upravo to opterećenje me spriječavalo, upravo taj poriv za traganjem je bio prepreka. To ne znači da osoba može doseći to bez traganja. Traganje je potrebno ali onda dolazi trenutak kada to traganje treba odbaciti. Čamac je potreban da pređemo rijeku ali tada dolazi trenutek kada treba da izađete iz tog čamca, da ga potuno zaboravite i ostavite za sobom. Trud je potreban, bez truda ništa nije moguće ostvariti. A isto tako, samo sa trudom ništa nije moguće postići.Upravo prije dvadeset prvog marta 1953 godine, sedam dana prije, ja sam prestao da radim na sebi. Dođe trenutak kada uvidite sav besmisao truda. Vi ste uradili sve što se moglo uraditi, i ništa se nije dogodilo. Vi ste uradili sve što čovjek može uraditi. Što još možete uraditi? U samoj bespomoćnosti čovjek odbaci svako traganje. Onog dana kada je traganje prestalo, onog dana kada nijesam ništa tražio, onog dana kada nijesam očekivao da se nešto dogodi, ono se počelo događati. Nova energija se probudila – iz ničega. To nije dolazilo iz nekog izvora. To je dolazilo iz sada-ovdje i odasvuda. To je bilo u drveću, u stijenama, u nebu, u suncu i u zraku – to je bilo svuda. A ja sam to tražio veoma uporno i mislio da je to negdje veoma daleko, a to je bilo veoma blizu i baš tu. Upravo pošto sam za tim tragao nijesam bio u mogućnosti da vidim da je to bilo pored mene. Traganje je uvijek za nečim dalekim, traganje je uvijek za nečim udaljenim – a to uopšte nije bilo udaljeno. Ja sam postao usmjeren ka daljini, i tako izgubio osjećaj bliskosti. Oči su postale uprte ka daljinama, ka horizontu, i tako izgubile mogućnost da vide ono što je upravo tu, što me okružuje.Onog dana kada je trud nestao, i ja sam nestao, takođe. To je usljed toga što ne možete bitisati bez truda, ne možete bitisati bez želje, ne možete bitisati bez težnje. Fenomen ega, sebe, nije stvar, to je određeni proces. To nije neka supstanca koja boravi u vama; vi to morate da stvarate svakog trenutka. To je nalik vožnji bicikla. Ako okrećete pedale, ono se kreće, ako ne okrećete pedale, ono će stati. Ono će se malo kretati usljed prošle radnje, ali ako prestanete da okrećete pedale, biciklo zapravo počinje da se zaustavlja. Ono više nema energije, nema više nimalo snage da krene bilo gdje. Ono će ubrzo zastati i pasti.Ego bitiše samo zato što mi pokrećemo želje, zato što težimo da nešto postignemo, zato što trčimo ispred sebe, uskačemo u budućnost, uskačemo u sjutrašnjicu. Uskakanje u nešto ne-egzistencijalno stvara ego. Pošto je to iskakanje iz ne-egzistencijalnog, to stvara privid. Ono je sačinjeno samo od želja i iz ničega drugoga. Ono sadrži samo žudnju i ništa drugo. Ego nije u sadašnjosti, on je u budućnosti. Ako ste okrenuti ka budućnosti, ego vam izgleda veoma stvaran. Ako ste u sadašnjosti, ego je privid, on počinje da iščezava. Onog dana kada sam prestao da tragam ... i nije u redu reći da sam prestao da tragam, bolje je reći da je traganje prestalo. Dopustite da to ponovim: bolje je reći da je to bio dan kada je traganje stalo. Jer ako ja budem to zaustavio, ja ću ponovo biti prisutan. Tada zaustavljanje postaje moj trud, tada zaustavljanje postaje moja želja, a želje nastoje da bitišu na veoma suptilan način.Vi ne možete zaustaviti želje; vi to samo možete shvatiti. Samo u potpunom razumijevanju to se zaustavlja. Zapamtite, niko ne može zaustaviti želje, a stvarnost se događa samo onda kada želje stanu. Stoga je to dilema. Što da se radi? Želja je prisutna a Bude govore da želje treba zaustaviti, a onda kažu da se želje ne mogu zaustaviti. Što onda činiti? Tako stavljate ljude u dilemu. Oni su zaista u željama. Vi kažete da to treba zaustaviti – u redu. A potom kažete da se to ne može zaustaviti. Što onda treba uradi? Želje treba shvatiti. Vi ih možete shvatiti, možete vidjeti besmisao toga. Potreban je direktan uvid, potrebno je neposredno prodiranje. Zagledajte u želje, uvidite što je to, i vi ćete vidjeti da je to lažno, vidjećete da to nije egzistencijalno. Tada želja otpadne, a onda istovremeno otpadne i nešto u vama. Želje i ego bitišu u saradnji, oni se dopunjuju. Ego ne može bitisati bez želja, želje ne mogu bitisati bez ega. Želje su ispoljavanje ega, a ego je uvođenje želja. Oni su zajedno, dvije strane jednog istog fenomena. Danom prestanka želja, ja sam se osjećao veoma beznadežno i bespomoćno. Nije bilo nade jer nije bilo budućnosti. Ničemu se nije moglo nadati jer se svaka nada pokazala kao besmislena, nije ničemu vodila. Vi ste se vrtjelu u krug. To vas je izazivalo, zvalo, stavaralo je nove privide, ono vas je dozivalo: »Hajde, požuri, ti ćeš uspjeti.« Ali koliko god da ste jurili nigdje nijeste stizali.Usljed toga Bude to nazivaju privid. To je nalik horizontu koji vidite. To samo tako izgleda ali ne postoji. Ako krenete prema njemu, on će izmicati ispred vas. Što više budete jurili za njim, to će on brže odmicati. Što budete sporije išli, on će sporije odlaziti. Ali jedno je sigurno – udaljenost od vas i horizonta ostaje sasvim ista. Vi ne možete umanjiti udaljenost između vas i horizonta čak ni jedan santimetar.Vi ne možete umanjiti udaljenost između vas i vaše nade. Nada je horizont. Vi pokušavate da premostite sebe sa horizontom, sa nadom, sa ispoljenom željom. Želja je most, most iz snova – pošto horizont ne postoji, vi ne možete izgraditi most ka tome, vi samo možete sanjati o tom mostu. Vi se ne možete povezati sa ne-egzistencijalnim, sa nečim što ne postoji.Onog dana kada su želje stale, onog dana kada sam to uvidio i shvatio, to je jednostavno postalo izlišno. Ja sam bio bespomoćan i neznadežan. Ali upravo tog trenutka se nešto počelo događati. Počelo se ostvarivati upravo ono na čemu sam radio mnogo života a što se nije ostvarivalo.Jedina nada je u vašoj beznadežnosti, u vašoj beželjnosti je jedino moguće ispunjenje, a u vašoj neizmjernoj bespomoćnosti iznenada cijela egzistencija počinje da vam pomaže. To je čekalo na vas. Kada je ono vidjelo da vi radite po svome, ono se nije miješalo. Ono je čekalo. Ono može beskonačno čekati jer za to nije potrebna žurba. To je vječnost. Onog trenutka kada nijeste radili po svome, kada ste to odbacili, kada ste nestali - tada je cijela egzistencija jurnula ka vama, ušla je u vas. Tada su se po prvi put stvari počele događati.

Prije prosvjetljenja

Sedam dana sam živio u veoma beznadežnom i bespomoćnom stanju ali u isto vrijeme se nešto počelo ukazivati. Kada kažem beznadežno, ja ne mislim na ono što vi podrazumijevate. Ja jednostavno mislim da u meni nije bilo nadanja. Nada je bila odsutna. Ja ne kažem da sam bio beznadežan i tužan. Ustvari sam bio sretan, bio sam veoma smiren, sjedinjen i usredsređen. Bio sam beznadežan ali u nekom sasvim novom smislu. Pošto nije bilo nadanja, kako je onda moglo biti beznadežnosti? Oboje je nestalo.Beznadežnost je bila potpuna i konačna. Nada je nestala, a sa njom je nestala i njena druga strana - beznadežnost. To je bilo savim novo iskustvo – biti bez nade. To nije bilo negativno stanje. Ja moram da koristim takve riječi ali to nije bilo negativno stanje. To je bilo sasvim pozitivno. To nije bilo čak ni odsustvo toga, osjećalo se prisustvo. Nešto se u meni prelivalo, preplavljivalo me je. A kada kažem da sam bio bespomoćan, ja ne mislim to bukvalno. Jednostavno kažem da sam bio oslobođen sebe. Upravo to mislim kada kažem bespomoćan. Ja sam prepoznao činjenicu da nijesam postojao, tako nijesam mogao zavisiti o sebi, nijesam mogao stajati na svom tlu – ispod mene nije bilo tla. Bio sam u nekom ambisu... ambisu bez dna. Ali nije bilo straha jer nije bilo ničega što je trebalo štititi. Nije bilo straha jer nije bilo nekoga ko bi se plašio.

Poslije prosvjetljenja

Tih sedam dana su bili dani ogromnog preobražaja, potpunog preobražaja. A zadnjeg dana je prisustvo sasvim nove energije, nove svjetlosti i novog zadovoljstva postalo tako snažno da je bilo skoro nepodnošljivo – kao da sam eksplodirao, kao da sam poludio od blaženstva. Nova generacija na Zapadu ima pravu riječ za to – ja sam bio u stanju otkačenosti, skamenjen od blaženstva. Bilo je nemoguće izvući neko značenje iz toga što se dogodilo. To je bio neki beščulni svijet – teško da se objasni, da se stavi u neku kategoriju, teško da se iskaže riječima, jezikom, nekim objašnjenjem. Svi spisi su izgledali mrtvi, i sve riječi koje su korišćene za to iskustvo su izgledale veoma nejasne, neprecizne. To je bilo tako životno. To je bilo nalik plimnom talasu blaženstva.Cio taj dan je bio veoma čudan, napet, bilo je to iskustvo rastrojenosti. Prošlost je iščezla, upravo kao da nikada nije pripadala meni, kao da sam samo o tome negdje pročitao, kao da sam to samo sanjao, kao da je to bila nečija priča koju sam čuo ili koju mi je neko ispričao. To je nestalo iz moje prošlosti, bio sam iskorijenjen iz moje lične istorije, izgubio sam vlastitu autobiografiju. Postao sam ne-biće, ono što Buda naziva anatta. Granice su nestale, razlike su iščezle. Um je nestao, bio je milionima kilometara daleko od mene. Bilo je teško da ga uhvatim, sve više i više se udaljavao, a nije bilo težnje da ga zadržim blizu. Bilo je jednostavno nezainteresovanosti za sve to. To je bilo u redu. Nije bilo nikakve težnje da se nastavi sa prošlošću. Predveče je postalo tako teško da se to podnosi – škodilo mi je, boljelo je. To je bilo nalik bolovima žene koja počne da se porađa, a žene tada veoma pate – porođajne muke. Tih dana sam obično išao na spavanje oko dvanaest ili jedan poslije ponoći, ali tog dana je bilo nemoguće ostati budan tako kasno. Oči su mi se sklapale, bilo je teško da ih držim otvorenim. Nešto sam predosjećao, nešto je trebalo da se dogodi. Bilo je teško reći šta bi to trebalo da bude – možda je to mogla biti i moja smrt – ali nije bilo straha. Bio sam spreman za to. Tih sedam dana su bili predivni tako da sam bio spreman i da umrem, ništa više nije bilo potrebno. Ti dani su bili tako nevjerovatno blaženstveni. Ja sam bio veoma zadovoljan. Čak i da je smrt došla, ja bih je spreman dočekao. Ali sam osjećao da će se nešto dogoditi – nešto nalik smrti, nešto veoma drastično, nešto što bi moglo biti čak i smrt ili novo rođenje, raspeće ili uskrsnuće – ali nešto veoma značajno je bilo upravo iza ugla. Bilo je nemoguće da držim otvorene oči. Bio sam opijen. Otišao sam na spavanje oko osam. To nije bilo ni nalik snu. Sada razumijem što je Patandžali mislio kada je govorio da su san i samadhi slični. Samo sa jednom razlikom – da ste u samadiju istovremeno sasvim budni i uspavani. Uspavani i budni, cijelo tijelo je opušteno, svaka ćelija tijela je sasvim opuštena, i sve opušteno funkcioniše, a ipak unutar vas gori svijetlost svjesnosti... jasno, neprigušeno. Vi bivate budni a ipak opušteni, rasterećeni ali potpuno svjesni. Tijelo je u najdubljem mogućem snu, a vaša svijest je na najvišem vrhuncu budnosti. Vrh svijesti i dolina tijela se tu susreću.Zaspao sam. To je bilo veoma čuno spavanje. Tijelo je spavalo a ja sam bio budan. Bilo je veom čudno – kao da sam bio podijeljen u dva smjera, dvije dimenzije; kao da su krajnosti postale sasvim usmjerene, kao da sam bio u obije krajnosti ... pozitivno i negativno su se susreli, san i budnost su se sreli, smrt i život su se susreli. To je trenutak kada možete reći da su se » tvorac i djelo susreli«.To je bilo neobično. Po prvi put vas nešto protrese do korijena, razdrma vaše temelje. Vi više nikada ne možete biti isti nakon tog iskustva; to unosi novo viđenje u vaš život, novi kvalitet.Nešto oko dvanaest moje oči su se iznenada otvorile – ja ih nijesam otvorio. San je bio nečim prekinut. Ja sam osjetio ogromno prisustvo nečega oko mene u mojoj sobi. To je bila jedna veoma mala soba. Osjetio sam kako život pulsira svuda oko mene, osjetio sam jake vibracije – skoro nalik uraganu, moćne munje svjetlosti, radosti, eksatze. Ja sam se utopio u to.To je bilo tako stvarno da je sve drugo postalo nestvarno. Zidovi u sobi su postali nestvarni, kuća je postala nestvarna, moje tijelo je postalo nestvarno. Sve je bilo nestvarno jer je tada po prvi put postojala stvarnost.

Osho

The Discipline of Transcendence

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

PRONALAŽENJE PRAVOG IZVORA

Šiva reče: Radosno je ugledati dugo odsutnog prijatelja, dopusti ovu radost.

Kada sretnete prijatelja i osjetite radost u svom srcu, koncentrišite se na tu radost. Osjetite to i postanite to, i sretnite se sa prijateljem dok ste ispunjeni radošću. Neka prisustvo prijatelja bude u pozadini, a vi ostanite usredišteni u vašem osjećanju sreće. Ovo vam se može dogoditi i u mnogim drugim prilikama. Sunce izlazi, ti iznenada osjetiš da i u tebi nešto izlazi. Tada zaboravi sunce; neka ono ostane u pozadini. Vi budite usredišteni u vlastitom osjećanju energije koja se ukazuje. Kada se suočite sa njom, ona će se raširiti. Ona će postati vaše tijelo, vaše biće. Zato nemoj biti samo posmatrač toga, stopi se sa time. Postoje neki trenuci kada si radostan, sretan, kada osjećaš blaženstvo, ali ti to izbjegavaš jer si postao usredišten na predmete. Uvijek kada se ukaže radost, ti pomisliš da to dolazi spolja. Kada sretneš prijatelja - naravno, tebi tada izgleda da ta radost potiče od susreta sa njim, zato što si ga vidio. To nije uistinu tako.
Radost je uvijek unutar vas. Prijatelj je samo bio situacija. Prijatelj je pomogao da to izađe van, pomogao vam je da to vidite. A to nije slučaj samo sa radošću već i sa svim drugim: sa ljutnjom, tugom, jadom, srećom, sa svim drugim je tako. Drugi su samo situacija pomoću koje se nešto što je sakriveno u vama ispoljava. Oni nijesu uzročnici; oni nijesu prouzrokovali nešto u vama. Sve što vam se događa, događa se vama. To je oduvijek bilo tu; samo je uslijed tog susreta sa prijateljem, uslijed te situacije, nešto sakriveno u vama je dobilo mogućnost da se ukaže, da se otvori - to je izašlo iz nekog sakrivenog izvora - to je postalo uočljivo, ispoljivo. Kada vam se to dogodi, uvijek nastojte da ostanete usredišteni u tom osjećanju, potom ćete imati sasvim drugačiji pristup prema svemu u životu. Postupite tako čak i sa negativnim emocijama.
Kada ste ljuti, nemojte se usmjeravati ka osobi koja vas je uvrijedila. Neka ona bude u pozadini. Vi tada samo budite ljuti. Osjetite ljutinu u potpunosti; dopustite da se to dogodi unutar vas. Nemojte rasuđivati; nemojte reći da je taj čovjek to prouzrokovao. Nemojte osuđivati tog čovjeka. On je samo postao situacija, prilika da se ispolji nešto što je unutar vas. Buite mu zahvalni što je prouzrokovao da se ispolji i otvori nešto to je bilo sakriveno. On vas je udario negdje gdje je sakrivena rana čekala. Sada to znate, zato budite ta rana. Sa negativnošću ili pozitivnošću, sa bilo kojom emocijom, iskoristite to, i tada će se dogoditi znatne promjene u vama. Ako je emocija negativna, vi ćete se osloboditi toga samim uvidom da je to bilo unutar vas. Ako je emocija pozitivna, vi ćete postati sama ta emocija. Ako je to radost, vi ćete postati radost. Ako je to gnjev, gnjev će nestati.
U ovome je razlika između pozitivnih i negativnih emocija: ako se uvjerite u određenu emociju, i ako sa time ta emocija iščezne, znajte da je to bilo negativno. Ako se u susretu sa oređenom emociojom pretvorite u tu emociju, ako se potom ta emocija proširi i postane vaše biće, to je pozitivno. Svjesnost djeluje različito u oba slučaja. Ako je to neka otrovna emocija, vi ćete to proživjeti putem svijesti. Ako je to nešto dobro, blaženstvo, ekstaza, vi se sjedinjujete sa time. Svjesnost ovisi o tome.

MAJSTOROV SMIJEH

Mula Nasrudin je veoma stario i odlučio da posjeti ljekara.
Izgledao je veoma iscrpljeno zato mu ljekar reče:
“Mogu vam reći zato jedno. Moraćete da svoj ljubavni život prepolovite.”
Mula mu reče:” U redu, ali koju polovinu?
Onu kada pričam o ljubavi ili onu kada mislim o ljubavi.”

Osho E-glasnik februar 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik 

www.osho-yu.co.cc

Februar 2009, broj 7

PREDSTAVLJAMO VAM

IMPRESIJE IZ PUNE

Swami Bashir ( Nebojša Jovanović) , Oshov učenik iz Bora ,Srbija, će vam kroz svoje iskustvo boravka u Osho internacionaloj komuni u Puni, Indija, približiti jedinstvenu atmosferu i duh prostora u kojem je živio Buda 20-og vijeka.

Najbolje vreme za posetu Osho komuni u Puni je period decembar-januar jer se tada organizuju dva najznačajnija slavlja: Oshov rođendan (11.Decembar) i Oshov samadi (19.januar). Tada su i vremenski uslovi najbolji: vrijeme je suvo sa temperaturom oko 25 stepeni celzijusa.Dolazak do Bombaja (Mumbai) je individualno opredeljenje. Praksa pokazuje da je najpovoljnije uzeti let iz Atine ili Bukuresta. No, sada postoje i mnoge druge ekonomičnije opcije.Po dolasku na bombajski aerodrom možete uzeti  mini buseve koji vas za 10 eura voze direktno do ašrama u Puni koji je udaljen oko 250 km. Zbog uslova na putevima vožnja traje oko 5 časova; voznja je prijatna i udobna.Kad stignete do Komune (sada Osho International Meditation Resort) ulazite u Welcome Center i tu se registrujete. Registraciju placate 19.50 eura. Registracija uključuje: test na aids, izradu 4 male fotigrafije i plastične kartice-propusnice i usluga za Welcome Day. Za Welcome Day dobijate vodica; obično je tu više ljudi i on vam pokazuju ceo ašram, sve objekte i ukratko vas upoznaje sa životom i radom u ašramu, a i upoznaje vas i sa Residential Programom (Ako planirate da ostanete duže i radite u komuni postoji mogućnost popusta). Narednih dana vi odlučujete šta ćete i kako ćete provesti vaš boravak. Meditation ulaznica za jedan dan kosta 5 eura što podrazumijeva učestvovanje u cjelodnevnom meditacionom programu završno sa večernjom White rope meditation. 

Prenoćiste van komune kosta oko 4 eura, što predpostavlja sobu sa kupatilom. To može biti i jeftinije,oko 3 eura, ako delite kupatilo sa drugima. Ormarić u ašramskoj garderobi košta dnevno 50 centi. To je dobro da se uzme jer tu držite odjeću, peškir, lićne stvari jer je odmah tu tuš-prostorija odnosno kabine za tuširanje i ne treba da idete do sobe da se tokom dana tuširate i presvlačite. Hrana je vegetarijanska i dnevno košta, ako jedete indijsku hranu, oko 5-6 eura, a ako ste pristalica evropske kuhinje onda je to za 20-25% skuplje. Hrana je kvalitetna, higijenski ispravna i raznovrsna. Oko komune postoji mnoštvo indijskih restorana u kojima možete za 1 euro da jedete bukvalno koliko hoćete. Neki kažu da su ti restorančići pomalo rizični u smislu higijenske ispravnosti namirnica. Ja sam tu jeo 7-8 puta raznovrsno povrce i ništa mi se nije desilo. No, izbegavao sam salatu zato sto je bila monsuska sezona, to me je savetovala jedna Kazahstanka koja je tu ponekad svraćala. Stolice za meditaciju koštaju izmedju 8-10 eura. Propusnice mogu da vas koštaju i jeftinije ako ih kupite vise, a najvise mozete kupiti 5, a tada vas jedna kosta 4 eura. Jednodnevna propusnica vam omogućuje da svakoga dana koristite sledeće: Dinamičnu meditaciju, slušanje Osovog audio-predavanja, Nadabrahma meditaciju, Kundalini meditacija i The Evening Meeting, a to je posebno lep dogadjaj; priča za sebe. Možete da koristite bazen, tenis, ping-pong, da šetate u eko Terta parku, možete da koristite teretanu i sl. Đakuzi bazen se posebno plaća, kao i jos neke specificnosti. Ako zelite da ostavite pasoš, novac i druge vrednosti u safe-depozitu, to košta 2 eura mesečno. Atmosfera u asramu je izvanredna, prijateljska, svepodržavajuća i opuštena; omogućuje vam priliku da se u potpunosti ispoljite. A ako ste za samotnost, mozete i da se osamite u mnogim mirnim prostorima ašrama; ljudi vas prećutno podržavaju, razumeju, jednostavno vam daju podršku. 

Ukratko, moj doživljaj komune je bio intenzivan: iznutra je sve prolazilo kroz mene i smenjivalo se; grmljavina, bura i mirno more, mrkli mrak i rujna zora, krik usamljenog vuka i veseli cvrkut ptica; napetost i opuštenost,..... No, jedno je sigurno, dan za danom, ja sam polako ali sigurno osećao neku novu i svežu energiju koja se rađala u meni, nove uvide o sebi i mom meditacionom radu, i kako sve izbalansirati što bolje: svoj unutrasnji zivot, rad i zivot u ovom pojavnom materjalnom svetu. Ne znam ni ja, ali nesto mi se desilo, osetio sam neku novu životnu snagu u sebi. Ta snaga mi daje spremnost da sve rizikujem, da sve stavim na kocku kako bih živeo u saglasnosti i koordinaciji sa svojim najdubljim htenjima. Nema ništa lepše nego kada dan za danom primećujes i promatraš, kada uočavaš da si sve više i više ujedinjen u samome sebi, svojoj originalnosti i jedinstvenosti. Kroz šta god da prolazis, ti jednostavno slaviš sebe onakvog kakav jesi; a onda ti i tuga dođe lepa i obogaćuje te...Iza svega toga stoji jedna duboka radost svakodnevnog duhovnog rasta i samoizgrađivanja samog sebe. 

Napomena: Autentični zapis na DVD-u pod nazivom “Silent explosion”, film o životu i radu u komuni, možete dobiti po cijeni od 3 eura (plus poštanski troškovi) narudžbom na našu e-mail adresu.

OSHO BISER

Čovjek je sloboda

 

Ja želim da vam kažem da suština ne prethodi egzistenciji; naprotiv, egzistencija stoji ispred suštine.Čovjek je jedino biće na zemlji koje posjeduje slobodu. Pas je rođen kao pas, on će živjeti kao pas i umrijeće kao pas, tu nema slobode. Ruža će ostati ruža; nema mogućnosti za bilo kakvom transformacijom - ona ne može postati lotos. Tu nema ni riječi o izboru, tu nema nikakve slobode. Tu je čovjek sasvim drugačiji. U tome je čovjekova veličanstvenost, njegova posebnost, njegova jedinstvenost. Zbog toga ja kažem da Čarls Darvin nije u pravu jer je počeo sa upoređivanjem čovjeka sa drugim životinjama; on nije zapazio osnovnu razliku. Osnovna razlika je: sve životinje su rođene sa programom, samo je čovjek rođen bez programa. Čovjek je rođen kao TABULA RAZA, čista tabla; ništa nije napisano na njoj. Vi treba da ispišete na njoj sve što želite da ispišete; to treba da bude vaše stvaralaštvo. Čovjek nije samo slobodan - ja volim da kažem da je čovjek sama sloboda. To je njegova najdublja suština, to je njegova prava duša. Onog tenutka kada čovjeku oduzmete slobodu, vi ste mu tada oduzeli njegovo najvrijednije blago, njegovo istinsko kraljevstvo. Tada je on običan prosjak, i znatno gori i od životinja jer one makar imaju određeni program. Tada je čovjek jednostavno izgubljen. Kada je jednom to shvati, da je čovjek rođen KAO sloboda, tada se počnu ptvarati sve dimenzije rasta. Tada je na vama što želite da postanete a što ne želite da postanete. To će biti vaša vlastita kreacija. Tada život postaje avantura - ne samo preživljavanje već doživljaj, istraživanje, razotkrivanje. Istina vam nije unaprijed data, vi treba da je stvorite. Na neki način, vi svakog trenutka stvarate sebe.

Osho

Philosophia Ultima, Chapter #2

Chapter title: Man is Born as Freedom

(c) 1980 Osho International Foundation

 

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

UNUTARNJE PROMATRANJE

Ove tehnike su u vezi sa upražnjavanjem promatranja. Prije no što uđemo u razmatranje ovih tehnika potrebno je nešto shvatiti o očima jer ove tehnike ovise o tome. Prva stvar: oči su dio ljudskog tijela koji je najmanje tjelesan, skoro netjelesan. Ako stvar može postati ne-materijalna, isto tako je i sa očima. Oči su materija ali, istovremeno, i nijesu materija. Oči su mjesto stjecišta vas i vašeg tijela. Nigdje drugo u tijelu nije to stjecište tako duboko izraženo. Vaše tijelo i vi ste znatno podijeljeni. Velika udaljenost je među vama, ali u području očiju, vi ste veoma bliski sa svojim tijelom, tu je vaše tijelo veoma bluzu vas, takođe. Zato se oči mogu koristiti za unutarnje putovanje. Jednostavni skok iz očiju vas može odvesti do izvorišta. To nije moguće postići sa glavom, ni sa srcem, isto tako ni sa bilo kojit dijelom tijela. Bilo iz kog dijela tijela je potrebno da dugo putujete; udaljenost je velika. Ali iz očiju je dovoljan samo jedan korak da se dospije do sebe. Oči su veoma protočne, pokretljive, u stalnom su pokretu, a taj pokret ima vlastiti ritam, određeni sistem, vlastiti mehanizam. Vaše oči se ne kreću nasumice, anarhično, one posjeduju svoj ritam koji nam kazuje mnogo toga. Ako imate neke seksualne misli na umu, vaše oči se drugačije pokreću - sa drugim ritmom. Samo po vašem pogledu i pokretu očiju, može se zaljučiti koje misli imate. Ako ste gladni, ako mislite o hrani, oči posjeduju drugačiji pokret. Zato zapamtite da su pokreti očiju i misli povezani. Zato se događa, ako zaustavite oči i njihov pokret, vaš proces razmišljanja će automatski stati. Isto tako, ukoliko vaš proces razmišljanja zastane, zastaće i oči. I još nešto: oči se neprekidno kreću od jednog predmeta do drugog; od A do B, od B do C, one se stalno kreću. Pokret je u njihovoj prirodi. To je nali toku rijeke: pokret je njihova priroda! A uslijed tog pokreta, oni su veoma živahne! Pokret je i život. Vi možete i pokušati da zaustavite oči u određenom trenutku, na određenom mjestu, na nekom predmetu, i da im ne dopustite da se kreću, ali pokret je u njihovoj prirodi. Vi ne možete zaustaviti pokret, ali možete zastaviti kretnje očiju: shvatite tu razliku. Vi možete zautaviti oči na nekom određenom mjestu - na neku mrlju na zidu. Vi možete zuriti u tu tačku; možete ukočiti pogled, ali pokret je u njihovoj prirodi. Zato se one neće kretati od predmeta A do predmeta B jer ste ih vi prisilili da se zadrže na predmetu A, no, tada će se javiti jedan veoma čudan fenomen. Pokret mora biti prisutan; to je u njihovoj prirodi. Ako im ne dopustite da se kreću od A do B, one će se početi kretati od spolja ka unutra. Ako se one mogu kretati od A do Be ili ukoliko im ne dopustite spoljašnje kretanje, one će nastaviti da se kreću iznutra. Pokret je njihova priroda; one trebaju kretanje. Ako ih iznenada zaustavite i ne dopustite da se kreću spolja, one će početi da se kreću iznutra. Zato postoje dvije mogućnosti za kretanje. Jedan način je kretanje od objekta A do objekta B - to je spoljaŠnje kretanje; to je prirodni način kretanja. Ali postoji i jedno drugačije kretanje koje je blisko tantri i jogi - ne dopustiti da se ostvaruje pokret od jednog predmeta do drugog i zaustavljanje tog kretanja. Tada oči čine skok sa nekog spoljnjeg predmeta ka unutarnjem prostoru svijest. One tada počinju da se kreću ka unutra. Zapamtite ta mjesta; tada će vam biti lakše da shvatite ove tehnike.

MAJSTOROV SMIJEH

Jedan čovjek je ušao u krojačnicu i vidio čovjeka kako jednom rukom visi o plafon.

«Šta ovaj radi tu?» upita krojača.

«Ma, ne obraćajte pažnju», reče krojač, «misli da je sijalica.»

«Pa zašto mu ne kažete da nije» upita začuđeni mušterija.

«Šta?» uzvrati krojač. «Zar da radim u mraku?»

POGLEDAJTE

OSHO: Marriage and Children

 

http://www.youtube.com/watch?v=5ocbZhRQS9I

Osho E-glasnik januar 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik

Januar 2009, broj 6 

www.osho-yu.com - sajt je u izradi

PREDSTAVLJAMO VAM

Osho Meditacija u Sarajevu

Sfera, Fitness i meditacijski centar otvoren je u septembru 2003. Sa lokacijom u strogom centru grada i puno slobodnih parkirališnih mjesta, Sfera privlači mnoge redovne kao i povremene članove.

Da bi pomogli svojim članovima u održavanju dobre fizičke kondicije, Sfera predstavlja novi program koji zadržava i poboljšava naše unutrašnje stanje.
Sada mozete raditi Oshove meditacije u grupi sa detaljno objašnjenom tehnikom meditacije kao i drugim pomoćnim napomenama trenera.

Program meditacije se održava svakog utorka u 19.30. Cijena je 3,5 EURA. Ukoliko želite ucestvovati u meditaciji, obavezno se ranije najavite telefonom.

Osho meditacije koje radimo u Sferi su: Giberrish, Nadabrahma, No-Mind (Ne-Um), Trakata, Mandala, Chakra Sounds (Chakra zvuci), Kundalini i Dinamicka Meditacija.

Za dogovor o programu Oshove meditacijie molimo nazvati: 033 200 544
svaki dan od 11.00 do 15.00 i
od 15.30 do 21.00

Ili na mobilni: 061 190505
od 15.00 - 18.00
Adresa: Kotromanica 48, Centar, u blizini Skenderije

E-mail: sfera@lsinter.net

OSHO BISER

UMJETNOST

Takozvana moderna umjetnost nije ništa drugo do katarza. Pikasovo slikarstvo može spasiti Pikasa da ne poludi, ali to je sve. A to je opasno za vas koji to gledate jer ako ponirete u nečije bljuvotine, vi ćete poludjeti. Izbjegnite to!
Nikada ne držite Pikasovu sliku u spavaćoj sobi jer ćete imati noćne more. Samo pomislite: stanite ispred neke Pikasove slike petnaest minuta i zagledajte se u nju... počećete da se osjećate nespokojno, neugodno, bunovno, odvratno. Što se dogodilo? To je neka bljuvotina! To je njemu pomoglo, to je bilo dobro za njega, ali nije dobro za druge.
Pogledajte Mikelanđelovo djelo i možete satima meditirati. Što više budete ponirali u takvu meditaciju bićete sve smireniji i spokojniji. To nije bljuvotina. On je u to unio nešto nepoznato. To nije njegovo ludilo koje je kroz slikarstvo, skulpture, kroz poeziju ili muziku izbacio iz svog nervnog sistema. To ne znači da je on bio bolestan i da je želio da se oslobodi svoje bolesti, ne! To je bilo nešto sasvim drugo: on je bio bremenit a ne bolestan. On je bio bremenit - zatrudnio je sa Bogom. Nešto se ukorijenilo u njegovo biće i on je želio da to podijeli sa drugima. To je zrelost, ispunjenost.
On je živio na kreativan način, on je volio život na kreativan način. On je dopustio da život uđe u njegov najdublji hram, a tada je postao bremenit sa životom, zatrudnio je sa Bogom. A kada ste trudni, vi treba da se porodite.
Pikaso je povraćanje, Mikelanđelo je porađanje. Niče je povraćanje, Buda je porađanje. Postoji velika razlika između to dvoje. Roditi dijete je jedno, a povraćati je nešto sasvim drugo.
Betoven je porađanje. Kroz njega je dospjelo nešto veoma vrijedno. Slušajući njegovu muziku bivate preporođeni, i tako bivate prenešeni u jedan drugi svijet. On vam je dao nekoliko bljeskova sa druge obale.
Devedeset devet procenata moderene umjetnosti je pataloška. Ako bi to nestalo iz svijeta bilo bi veoma iscjeljujuće, bilo bi od velike pomoći. To ne bi remetilo. Savremeni um je gnjevni um - gnjevan je zato što se ne može susresti sa svojim bićem, gnjevan je jer ste izgubili svaki smisao, gnjevan je jer više ne znate što je važno.
Jedna poznata knjiga Žan Pol Sartra se zove Gađenje. To je stanje savremenog uma; savremeni um je izmučen, on je pod velikim mukama. A muke su njegovo stvaralaštvo.

OSHO

Kreativnost

(c) Osho International Foundation

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

OSJETITE SVOJE "JA"

Šiva reče: O, ti, lotosovog pogleda, slatka na dodir, kada pjevaš, kada gledaš, kada nešto kušaš, budi svjesna da si to ti, i razotkrij vječni život.

Ova tehnika govori: dok radite bilo što - dok pjevate, promatrate, kušate - budite svjesni da ste to vi, i tako otkrijte život koji uvijek postoji: otkrijte unutar sebe struju, energetski tok, život koji uvijek bitiše. Ali mi nijesmo svjesni sebe.
Gurdžijev je koristio prisjećanje sebe kao osnovnu tehniku na Zapadu. Prisjećanje sebe je proisteklo iz ove sutre. Cio Gurdžijev sistem se temelji na ovoj jedinoj sutri: prisjeti se sebe bilo što da radiš. To je veoma teško. To izgleda veoma lako, ali vi brzo zaboravljate. Vi se ne možete prisjećati sebe duže od tri-četiri sekunde. Imaćete osjećaj da se sjećate, a onda ćete se iznenada okrenuti nekoj drugoj misli. Čak i sa tom mišlju: "U redu, ja se prisjećam sebe", vi ćete to izgubiti, jer ni ta misao nije prisjećanje sebe. U prisjećanju sebe neće biti misli; vi ćete biti potpuno prazni. To nije mentalni proces. To ne znači da ćeš reći: "Da, ja sam". Reći to, znači da ćeš izgubiti sebe. To je samo stvar uma; "Ja sam" je mentalni proces.
Osjetiti "Ja sam", nije dovoljno reći "Ja sam". Nemojte to verbalizovati! Samo osjetite da ste to vi. Nemojte razmišljati. Osjetite! Pokušajte to. To je teško, ali ako budete uporni, to će se dogoditi. Dok hodate, prisjetite se da ste to vi, doživite osjećaj svog bića bez ikakvih misli, bez ikakvih ideja. Samo osjetite. Ja dotaknem vašu ruku ili stavim ruku na vašu glavu: nemojte verbalizovati. Samo osjetite dodir, a u tom dodiru nemojte osjetiti samo dodir već dodirnutog. Tada vaša svijest postaje dvostrijelna.
Vi šetate ispod drveća: drveće je tu, lahor je tu, sunce upravo izlazi. Sve je to svijet oko vas; vi ste svjesni toga. Zastani na trenutak i prisjeti se da si to ti, ali nemoj verbalizovati. Samo osjeti da si to ti. Taj neverbalni osjećaj, makar i na trenutak, će vam dati bljesak - bljesak kakav vam ni LSD ne može pružiti, bljesak koji pripada stvarnosti. Samo na jedan tren ste bili vraćeni u centar svog bića. Vi ste iza ogledala; vi ste prevazišli svijet refleksije; sada ste egzistencijalni. A to možete činiti bilo kada. To ne zahtijeva neki posebni prostor ili određeno vrijeme. Vi ne možete reći: "Sada nemam vremena". Dok jedete, to možete upražnjavati, dok se kupate, možete to činiti, kada se krećete ili sjedite, i tada to možete koristiti - u bilo koje doba. Nije bitno što radite, naglo se možete ptisjetiti sebe, a onda nastojte da produžite trajanje tog bljeska unutar vašeg bića.
To će biti teško. U jednom trenutku ćete osjetiti da je to tu, slijedećeg trenutka ćete se udaljiti od toga. Uključiće se neka misao, neka refleksija, i vi ćete biti uvučeni u tu refleksiju. Ali nemojte biti tužni i razočarani, nemojte se pokolebati. To je zato što smo životima unazad bili povezani sa takvim odsjajima. To će postati mehanička radnja. Snažno, automatski, mi ćemo biti gurnuti ka tom odsjaju. Ali ako makar i na tren budete osjetili taj bljesak, to je dovoljno za početak. A zašto je to dovoljno? Zato što nikada nijeste sastavili dva trenutka. Vi ste uvijek samo u jednom trenutku. A ako možete imati bljesak samo na jedan tren, vi možete i ostati u tome. Potreban je samo trud - za to je potreban neprestani napor.

Osho

(c) 1980 Osho International Foundation

MAJSTOROV SMIJEH

Pijanac uđe u bar u Glazgovu i upita:
“Jesam li ja bio ovdje sinoć?”
“Da, bili ste” odgovori barmen.
“Jesam li puno potrošio?”
“Nešto oko 30 funti.”
“Hvala Bogu, ja sam mislio da sam ih izgubio.”

Osho E-glasnik decembar 2008

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik

www.osho-yu.com

Decembar 2008, broj 5

Dragi Prijatelji Osha,

pred vama je prvi broj Osho e-glasnika u novoj seriji. Namjera nam je da vam periodično, za sada jednom mjesečno, ponudimo segrmente neobjavljenih Oshovih tekstova, niz informacija o životu i radu u Oshovim centrima kod nas i u svijetu, kao i o idejama i našim planovima.

Bili bismo sretni ukoliko makar malo doprinesemo da se vaše duhovno traganje nadahne Oshovim riječima i njegom vizijom.

U Oshovim centrima i komunama u svijetu je i dalje velika ekspanzija duhovnog rasta posredstvom Oshovim meditacionih tehnika i drugih metoda.

Kod nas na Balkanu očito stvari sporo idu i potrebni su veliki napori da se otvore prostori za male oaze duhovnosti.

Ovaj naš primjer je simboličan doprinos da se makar i virtuelno ostvari neko spiritualno zajedništo.

Radovalo bi nas ako biste se uključili u zajedničko uređivanje ovog E-Glasnika. Pridružite nam se sa nekim kraćim tekstom, fotografijom ili komentarom kada je u pitanju vaše upražnjavanje Oshovih tehnika, druženja ili čitanja Oshovih knjiga.

Rado bismo objavili vaše priloge na ovoj stranici.

Stoga, krenimo skupa u ostvarenju duhovnih sloboda.

OSHO MONTENEGRO Team

NEŠTO O NAMA

OSHO Montenegro Team trenutno čini nas troje: Habiba, Zaratustra i Mahavira.

Činimo koliko možemo u ovom trenutku da našeg Majstora približimo duhovnoj i čitalačkoj publici na ex-YU prostorime koja razumije ovaj jezik.

Naše profesinalno i duhovno iskustvo nastojimo da iskoristimo kako bismo što bolje približili mudrost i prosvijetljeni duh našeg i vašeg voljenog Osha.

Habiba je interesantana slikarka i grafički dizajner čije će iskustvo obogatiti stranice ovog e-Glasnika kao i naših izdanja koje možete potražiti na našem sajtu.

Zaratustra je muzičar, prevodilac i stručnjak za marketing i grafički dizajn. Prije otkrića Osha spiritualno je putovao mnogim duhovnim pravcima.

Za Mahaviru je dovoljno reći da je Oshov saputnik već skoro trideset godina, pjesnik, instruktor Osho meditacionih tehnika, prvi prevodilac i izdavač Oshovih knjiga na prostorima Jugoslavije.

Mala grupa ali odabrana. Pridružite nam se!

OSHO BISER

Tilopa je Majstor, Naropa je njegov učenik, i Tilopa kaže:

Mahamudra je iza svih reči i simbola,

ali se tebi, Naropa, ozbiljnom i odanom,

ovo mora reći…

To je iza reči i simbola, svih reči i simbola. Pa kako onda može da se objasni? Ako je to stvarno iza svih reči i simbola, kako će se onda preneti? Da li postoji bilo kakav način? Da, ima načina: ako je tu Naropa, tu je i put. Način postoji ako postoji pravi učenik. Od učenika zavisi da li će put biti pronađen ili neće.

Ako je učenik toliko prijemčiv da u sebi ne poseduje um - da ne prosuđuje šta je ispravno a šta ne, ukoliko je ne-um sam po sebi, ako je svoj um predao Majstoru, ako je postao prijemčiv i prazan i spreman da prihvati bezuslovno sve što mu se pruži - tada reči i simboli nisu ni potrebni, tada se nešto može dati. A ti možeš da čuješ i između reči, možeš da čitaš između redova - reči su samo izgovor. Prave stvari se dešavaju upravo između reči.

Reči su samo trik, pomoćno sredstvo. Prave stvari prate reči kao senka. A ako si suviše unutar uma, slušaćeš reči, ali tada to ne može da ti se prenese. Ali ako uopšte nisi u umu, tada fina senka koja prati reči, veoma suptilna, jedino je srce može videti, nevidljivo mreškanje svetlosti, titraji… Tada je prenos moguć.

Osho

Tantra

Najviša spoznaja

Naslov orginala

Tantra: Supreme Understanding

(c) Osho International Foundation

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

Opušteni i prirodni

Čovjek može biti opsjednut meditacijom. A opsjednutost je problem: bili ste opsjednuti novcem, a sada ste opsjednuti meditacijom. Novac nije problem, opsjednutost je problem.

Vi ste bili opsjednuti trgovinom, sada ste opsjednuti Bogom. Trgovina nije problem, opsjednutost je problem.

Čovjek treba da bude opušten i prirodan, i da ne bude osjednut ničim, ni umom ni meditacijom. Samo tada, neopterečneni, neopsjednuti, kada samo tečete, vrhovno vam se događa.

Osho

Narandžasta knjiga

(c) 1980 Osho International Foundation

MAJSTOROV SMIJEH

Hjumi Goldberg posjeti ljekara Feelgooda u veoma lošem stanju.

«Morate mi pomoći», zapomažući reće Hjumi.

«Ne mogu zapamtiti ništa nakon nekoliko minuta. To me izluđuje.»

«Dobro» reče doca. «Koliko dugo imate taj problem?»

Hjumi zastade i potom reče zamišljeno:»Kakav problem?»

OSHO E-GLASNIK br. 4

OSHO MONTENEGRO

RELIGIJA NIJE TRADICIJA

Ljudi su konvencionalni, konformistični, tradicionalisti. A po meni, religija je buntovništvo- buntovništvo protiv svih konvencija, svih konformizama, protiv svih tradicija. Religija nikada nije tradicija, ne može biti tradicija. Nauka može biti tradicija, ali religija nikada ne može biti tradicija. Nauka i jeste tradicija. Prisjetimo se Njutna, na trenutak samo pomislimo da nije bilo Njutna... ni Albert Ajnštajna ne bi moglo biti. Ajnštajn je bio moguć samo posle Njutnovog rođenja. Prvo se Njutn morao dogoditi. Zato je nauka tradicionalna, to je jedan stalni kontinuitet. Izvadi samo jednu ciglu iz te tvorevine i čitavi zamak nauke će pasti.
Moje prisustvo je moguće i da nikada nije postojalo Hrista. Ja sam tu ne zbog toga što je bilo Mahavire, Patanđalija, što je bilo Bude, Konfučija ili Lao Cea. Religija nije kontinuitet; to je individualni fenomen, to je lično rascvjetavanje. Ti se možeš prosvijetliti iako možda nijesi svjestan da se to dogodilo nekome prije tebe. Ti nijesi povezan sa prošlošću na način na koji je povezana nauka. Zbog toga se događa da, kada jednom nešto bude otkriveno, postaje vlasništvo svih.
Ajnštajn je radio naporno trinaest godina da otkrije teoriju relativiteta; ti sada to sve možeš pročitati za jedan čas - nema potrebe da to iznova otkrivaš. Edison je godinama predano radio, skoro tri godine, da bi otkrio prvu električnu sijalicu; sada vi možete proizvoditi te sijalice, nije ponovo potreban Edison. Obični radnici koji ništa ne znaju o elektricitetu mogu to proizvoditi- oni to i proizvode.
Ali religiozne istine su nešto sasvim drugo: ti ih moraš otkrivati uvijek iznova. Ono što je Buda otkrio ne postaje automatski i sveopšte vlasništvo. To umire sa njim, to nestaje sa njim; to je samo jedno individualno iskustvo, lična aroma. U tome je ljepota religije: da se to nikada ne može naći na prodaji na pijaci. Možda se nauka može naučiti u školama, fakultetima i institutima; religija se ne može učiti. Ona se uopšte ne može naučiti; ti se ne možeš informisati o religiji. Ti možeš samo to lično otkriti.
Da, vi možete dobiti inspiraciju, ali inspiracija nije i informacija. Vi možete biti inspirisani prisustvom Bude, možete biti zapaljeni. Vi možete dospjeti do žarke žudnje da budete nalik Budi, ali vi morate sve to sami da razotkrijete. I vi to ne možete prenijeti na svoju djecu kao neko nasljedstvo. Sve što možete dati, sve što možete doprinijeti je da mu približite snažnu žudnju za istinom- to je sve, ali to nije i sama istina. Odatle je veoma teško masama da shvate što ja govorim. To je bilo teško i kada je Buda bio živ, bilo je teško i kada je Isus bio ovdje- uvijek će to biti teško - jer mase žive u skladu sa prošlošću. One se vraćaju, stalno se povraćaju tradicionalnom načinu razmišljanja. Njima je unaprijed rečeno što je ispravno a što nije; rečeno im je bilo da li Bog postoji ili ne, i oni su sve to naučili. Oni su tako dobili previše informacija pa im je um prepun svega toga, puni su takvog znanja; sada misle da sve to već znaju.
Zato kada neko dođe i donese neku novu objavu na svijet, kada neko nešto novo objavi, kada neko objavi da je otvoreniji za Boga, da je postao posrednik sa Bogom, narod se uznemiri. Njihove predodžbe se ispolje; njihovi stari koncepti bivaju dovedeni u opasnost; štaviše, oni počnu osjećati:" Ako je ovaj čovjek u pravu, onda smo mi svo vrijeme bili u zabludi- i ne samo mi već i naši preci, naši očevi." Sve to se usmjeri protiv njihovog ega. Oni se tako radije vraćaju svom egu nego da pogledaju u istinu. A onda, shodno njihovim predodžbama, oni čuju nešto što uopšte nije bilo rečeno. Ja kažem jednu stvar, a oni odmah to sebi objasne u sladu sa njihovim idejama. Oni to ne žele saslušati u tišini; oni to propuštaju kroz razne filtere njihovih misli.
Na primjer, ovdje sjede zajedno jevreji, mohamedanci, hindusi, hrišćani, džaini, budisti, siki- sve vrste ljudi se ovdje sakupljaju. Misliš li da kada nešto kažem jevrejinu, on to isto čuje kao džain, da muhamedanac isto čuje kao i hrišćanin, da budist isto čuje što i hindus? Nemoguće! Muhamedanac ima svoje ideje...Kada, na primjer, ja govorim o ponovnom rođenju, hrišćanin, jevrej i muhamedanac su tada obazrivi- nesvjesno su na straži- jer je njima bilo rečeno da samo jedan život postoji; oni ne mogu povjerovati da postoji mnogo rođenja i mnogi životi. Ali kada govorim o toj temi, hindusi su zadovoljni, sasvim saglasni. I budisti su saglasni, i džaini su saglasni, sasvim saglasni; ne postoji tada nekog problema u njihovom umu. I ne samo da se u tome slažu sa mnom- oni su srećni jer im izgleda kako se ja slažem sa njima! A to je tako i sa svim drugim stvarima.
Riječi ne posjeduju sasvim određeno značenje; one to ne mogu imati, inače bi svaka verbalna komunikacija bila veoma naučna. Riječi imaju mnoga značenja, mnoge prostore, zato kada čuješ neku riječ ti tome možeš dati boju tvog uma. Ti to čuješ u nekom tvom ličnom prostoru, na neki svoj privatan način; ti posjeduješ svoje osobeno značenje. Kada ja govorim o Bogu, budisti se odmah zaustave u slušanju, prestanu slušati o tome. To se dogodi sasvim automatski- oni se automatski okrenu. Bog? Buda im je govorio da su to besmislice, da su to besmislene ideje, i da to treba da bude tako. I ne samo Buda- tokom dvadeset i pet vjekova mnogi drugi mistici, koji su dospjeli do vrhovnog, su im govorili da Bog nije tu. Ali hindusi, muhamedanci, hrišćani i jevreji su bili sasvim saglasni i sretni jer, naravno, ja govorim o Bogu- o njihovom Bogu! Džaini i budisti tada neće biti sretni; oni ne vjeruju u Boga.
Kada govorim o duši, džaini će biti sretni, hindusi će biti sretni, biće muhamedanci sretni, i hrišćani, i jevreji, ali budisti neće biti zadovoljni. Samo oni ne vjeruju ni u dušu. Oni kažu da ne postoji individualno biće; sve je u pokretu i promjeni. Upravo nalik Gangu koji se mijenja svakog trena, isto kao što ti ne možeš zakoračiti u istu rijeku dva puta, ne možeš sresti istu individuu ponovo. Ništa nije stalno, baš ništa. Sem promjena, sve se mijenja. Zato budisti, kada ja počnem govoriti o Bogu ili duši, prestanu da me slušaju. Oni kažu: "To nije za nas, nije nama upućeno." Oni to ne rade svjesno- to su samo automatska, nesvjesna reagovanja, shodno njihovim navikama, običajima, uslovljavanjima.
Nema puno ljudi koji su protiv mene: stvarni razlog njihovog protivljenja je u tome što oni ne razumiju ono što govorim ili čuju nešto što uopšte nije ni bilo rečeno. Oni uopšte nijesu svjesni što ja ovdje radim. Oni nikada ne dođu ovdje. Oni to zaključuju shodno napisima iz novina. Neki trećerazredni novinar ovdje dođe i zapiše nešto- što on može napisati o meditaciji? On nikada nije meditirao.
Pogledajte samo te gluposti svijeta! Vi nećete poslati nekog novinara da obavještava o nekoj operaciji ako on ne zna ništa o medicini- ili ćete to uraditi? Ako se odvija neka konferencija o hirurgiji, vi ćete poslati novinara koji poznaje tu oblast; samo on može o tome izvještavati. Ako fizičari naprave neki skup, čitaju se dokumenta i o tome se diskutuje, ti pošalješ nekoga- treba da pošalješ nekoga- nekog eksperta koji poznaje fiziku. A moderna fizika je jedan veoma razvojni fenomen, potrebne su godine studija za to. Taj pojedinac mora biti i fizičar ako želi objektivno da izvještava. Ti se ne možeš u tome osloniti na nekog običnog novinara koji izvještava o političkim temama i njihovim razmiricama. Ti ne možeš poslati istog novinara da piše o fizičarima; tamo treba da pošalješ posebnu osobu ili moraš da angažuješ fizičara da piše o tom skupu jer će samo on to sve moći razumjeti.
Rečeno je da je za Ajnštajnovog života samo dvanaest osoba u čitavom svijet znalo što on govori. Ko je tada mogao izvještavati o njemu? Samo neko od tih dvanaest osoba je mogao nešto napisati kako bi bilo dostupno razumu širokih masa. Ali kada vi šaljete novinara ovdje, nikada ne sumnjate, nikada ne provjeravate da li je on bio meditant, da li će on znati nešto o meditaciji, nešto o yogi, o sufizmu, o tantri, zenu, o tao. Ne, ti to nećeš zahtijevati. Bilo ko će za tebe biti dobar da napiše nešto o svim tim raznolikim temama. A čitaoci, običan narod, ovise o njihovim izvještajima jer nijesu nikada u svom životu meditirali. Oni nikada nijesu imali ni jedan tren meditacije u svom životu. Oni ništa ne znaju o stanju bez uma. Oni ništa ne znaju o tim pauzama, intervalima tišine, tim prostorima kada um nestaje, kada ego nestaje, kada i vrijeme iščezava. Kako on može sve to razumjeti? Samo da gledaš ljude kako u tišini sjede, možeš li to tako spoznati? Ako neko sjedi u tišini sa zatvorenim očima, ti ga možeš slikati, možeš dobiti njegovu sliku ali ne možeš dobiti sliku njegovog unutarnjeg događanja. Ti možeš vidjeti ljude kako plešu, možeš ih vidjeti kao sufije kako plešu vrtnju derviša; ti ih tako možeš vidjeti i objaviti da si vidio ljude kako plešu, kako skaču, ali kako možeš znati što se tada događa u njihovom unutarnjem svijetu?
Ti moraš učestvovati! Moraš sebe otplesati. Ti ćeš tako dobiti okus toga. Samo tada ćeš biti sposoban da objaviš nešto o tome- i to samo nešto, nikako sve, jer je sve nemoguće opisati; to se ne da iskazati. Onda ti ljudi koji ne razumiju taj događaj, njihov izvještaj može biti samo senzacionalan. A onda mase to pročitaju, a oni, inače, sve čitaju u skladu sa svojim poimanjima, i tada je neizbježna pogrešna konotacija, tada se slažu pogrešni zaključci jedan na drugi...sloj nad slojem zabluda! Ja sam sigurno čovjek kojeg u ovom trenutku najnejasnije tumače u svijetu!
Mene mogu shvatiti samo oni koji su u dubokoj ljubavi, u dubokom povjerenju sa mnom. Ja mogu biti shvaćen samo od onih koji su spremni da stave svoj um na stranu. U takvom stanju tišine, nešto iz mene će taći tvoje srce, nešto će pokrenuti proces poimanja.

OSHO
The Book of the Books, Vol. 2
(c) Osho International Foundation

RELIGIOZNOST:

RAST I PREOBRAžAJ


Rast znači da se rađaš svakog dana. Rođenje ne prestaje onog dana kada si se rodio- toga dana samo ono počinje; to je samo početak tvog rođenja. Onog dana kada si izašao iz tijela svoje majke, toga dana nijesi bio rođen, ti si tada samo počeo da se rađaš; tada je započeto tvoje rođenje: to je samo bio početak. Čovjek se rađa sve do smrti. Tvoje rođenje se ne događa u jednom trenutku. Proces tvog rađanja se nastavlja u dugom periodu vremena od sedamdeset, osamdeset, devedeset godina, onoliko dugo koliko živiš. To je kontinuitet.
Svakoga dana ćeš osjećati radost- raste novo lišće, nove grane, novo cvijeće, nove travke, drveće se izdiže sve više i više da dotakne nove prostore. Ti ćeš biti vođen u dubinu, u visinu, dostizaćeš svoje vrhunce. Rast nije bolan. Ali on će ponekada i biti bolan- to je zbog tebe, zbog tvojih pogrešnih uslovljavanja. Tebe su učili da ne rasteš; učili su te da ostaneš kakav si, da budeš statičan, govorili su ti da se vežeš za poznato i odomaćeno. Zbog toga uvijek počneš plakati kada ti neko oduzme nešto poznato iz ruku. Igračka se razbila, ono što te smiruje je izgubljeno. Zapamti, samo ti jedna stvar u tome može pomoći: svijest- ništa drugo. Rast će ostati bolan sve dok ne prihvatiš život sa svim njegovim uzletima i padovima. I ljeto i zima se moraju podjednako prihvatiti.
Ovo ja nazivam meditacijom. Meditacija je kada se isprazniš od svega onoga što je staro i što su ti govorili, što su ti radili. Tek tada ćeš vidjeti. Ili, bolje reći, tada je uviđaj: rođenje novoga. Ali ti moraš proći kroz mnoge boli, mnoge agonije. To je zbog toga jer si živio u jednom određenom društvenom sistemu, u određenom kulturnom miljeu- hinduističkom, muhamedanskom, hrišćanskom ili indijskom, njemačkom, japanskom. To su samo različiti načini izbjegavanja boli, i ništa drugo. Ti si bio dio jedne kulture, zbog toga je tvoj razvoj bio bolan- jer kulture pokušavaju da ti onemoguće da rasteš; njima je stalo da ostaneš nezreo, da ostaneš mlad. Oni ti ne dopuštaju da se razvijaš psihološki kao što se razvijaš fiziološki. Jedna zrela osoba će biti u mogućnosti da sagleda sve te besmislice- takva osoba će biti sposobna da sve to prozre. I ta osoba se neće moći prisiliti da bude sluga.
U Sovjetskom Savezu su mlade ljude prisiljavali da ostanu nezreli, mladi. Inače bi oni odbacili tu suludu vlast koja tamo postoji, oni bi odbacili taj totalitarni diktatorski režim- kada bi mogli odrast, oni ni jedan tren ne bi trpjeli takvu vlast. Sovjetska vlast ih je tako prisiljavala da ostanu nedorasli- ovisni. To ja podrazumijevam pod pojmom "nedorasli" - ostati zavisan. Zbog toga zemlje postaju "otadžbine" ili "majka domovina". Zašto otac i majka? Što država ima sa majkom ili ocem? Postoji neke logike u tome. Nijedan otac ne želi da njegov sin odraste jer kada odraste, on ide svojim putem. Nijedna majka ne želi da joj kći odraste; kada odraste ona odlazi od kuće. Svaka majka nesvjesno nastoji da kćerku zadrži kod sebe, da ne postane zrela. Tako će kći uvijek gledati na majku; uvijek kada je u nevolji ona će tražiti majku.
Porodica je oslonjena na ovisnost, i društvo je utemeljeno na zavisnost- oboje ovise o tvom sluganstvu koje je moguće samo ukoliko ste nezreli i nedorasli. A oni se trude da takvi ostanete. Zbog toga se javlja bol. Bol nije zbog rasta već zbog tvoje kulture, tvog društva, vaših religija koje ulažu znatne "investicije" u vas i ne dozvoljavaju da odrastete.
Preuzmi svoje biće. Suoči se sa svojim bolom i odbaci sve vrste obrobljavanja- jer samo ukoliko ste slobodni od svih obrobljavanja bićete u mogućnosti da pjevate svoju pjesmu i da plešete svoj ples. To je upravo smisao molitve. Ako ste sposobni da pjevate pjesmu svog srca, vi ste ispunjeni. Tada ste nalik drvetu koje je procvjetalo.

U proljeće, mnoštvo cvijeća; a u jesen,
mjesec žetve.
Ljeti, osvježava lahor; a zimi,
snijeg.
Ako nebitne stvari ne opterećuju tvoj um,
svako doba je dobro doba.

To je jedno zen kazivanje. "Ako nebitne stvari ne opterećuju tvoj um..." Rast je bolan jer ti nosiš previše nebitnih stvari u svom umu. Ti si ih trebao već davno odbaciti. Ali tebe još niko nije učio da to treba odbacivati, tebe su samo učili da sve sakupljaš- nebitno, beznačajno. A pošto nosiš mnogo nepotrebnog tereta, odatle je i tvoj razvoj otežan. Inače bi rast bio lak, kao kada se otvara pupoljak na ruži.
Postoje mnogi ljudi koji čak slušaju svoj unutarnji glas.Taj unutarnji glas je samo koještarija.To su samo fragmenti tvog uma; to nema nikakve vrijednosti. Zbog toga ti pomisliš da ponekada čuješ neko unutarnje vođstvo ili da čuješ Učitelja iz daljine- Majstora KH ili neki duh, neki tibetanski duh- i ti nastaviš da zamišljaš te stvari. Ti ćeš tako samo zaluđivati sebe. To su samo fragmenti, djelići uma. Ako ti budeš slijedio te fragmente, ti ćeš poludjeti- jer će te tako jedan dio tebe vući na jednu stranu, a drugi na drugu stranu. Ti ćeš tako padati nadolje. Zapamti, to je neuroza- a ti moraš da naučiš da slušaš sve svoje glasove. Nemoj vjerovati nijednom. Samo vjeruj tišini. Nemoj vjerovati nijednom glasu jer su to glasovi uma. A ti nemaš samo jedan um, ti posjeduješ mnoge umove. Ta zabluda je istrajna- a mi mislimo da imamo samo jedan um. To je loše.
Vi imate mnogo umova. Ujutro je jedan um na vrhu. Oko podna je drugi um voditelj, a naveče treći- vi tako imate mnogo umova. Gurdžijev za to kaže da imate mnogo slugu. Mahavira tvrdi da ste izdijeljeni. Vi ste čitava masa! Ako bi ti slušao sve te svoje unutarnje glasove i slijedio ih, to bi uništilo čitav tvoj život...Ti bi poludio. Ako to nastaviš, ti ćeš sigurno poludjeti. A ti me pitaš:" Što da radim?" Ti ne treba da radiš ništa u skladu sa tim glasovima. Ti ćeš samo čekati da se tišina javi. Promatraj to- indiferentan, prazan, udaljen. Samo jednostavno gledaj, osmatraj to bez ikakvog poistovjećenja sa bilo kojim glasom. Biće ti potrebno nešto vremena da stvoriš distancu jer su to glasovi koji su veoma zadovoljavajući, to su glasovi koji udovoljavaju tvom egu.

Jedan je čovjek pozvao prijatelja na čaj. "Sinoć sam meditirao i ukazao mi se anđeo koji mi je rekao da sam odabran od Boga za novog proroka." Prijatelj ga na to zapita:" Ali zašto baš ti?"
Čovjek mu na to odgovori: "I ja sam ga to upitao. On mi je rekao da je to zbog toga jer sam ja prokleto lakovjeran."
Nemoj vjerovati nikakvom glasu. Ostani samo isprazan, samo gledaj. A promatrajući, to će sve nestati- jer ako ti ne bivaš poistovjećen sa time, ti ga nećeš prizivati ni udovoljavati mu. A kada svi glasovi nestanu, kada se ta buka smiri, tada samo beskrajna tišina ostaje. Ta tišina je glas Boga. Zapamti, Bog se ne objavljuje sem putem tišine, on se samo tišinom oglašava. On nikada ništa ne govori. Tu nema šta da se kaže; tu ne postoji verbalne komunikacije. Ali ta tišina, ta ogromna tišina, ti daje jasnoću, daje ti svjetlost, pruža ti mogućnost da se pravilno krećeš kroz život. To ti ne daje nikakva uputstva, smjerove, mape, to ti ne obezbjeđuje nikakvo uvođenje- ništa od toga. To ti samo daje oči da bi mogao vidjeti svoj put. Tada se ti počneš kroz život kretati svojim očima. Obično se ti krećeš zaslijepljeno. A slijepi čovjek treba vođenje, slijepac treba glasove, on treba mape. Čovjek koji ima oči ne treba ništa.
Bog ti dolazi u tišini. Bog je tišina. Zapamti ovo: samo vjeruj tišini i ničemu drugome. Inače ćeš se ponovo zaplesti u um. A biti zapleten u um znači biti u velikoj nevolji i jadu. Biti slobodan od uma znači spoznati blaženstvo, znači spoznati blagodet.

OSHO
The Revolution
(c) Osho International Foundation



MAJSTOROV SMIJEH

Zgodna studentkinja je nervozno došla ljekaru i tražila od njega da obavi jednu neobičnu operaciju: da otkloni hiruškim putem veliku naslagu zelenog voska sa njenog pupka.

Vidjevši to kao škakljiv zadatak, ljekar je upita:

"Kako se to dogodilo?"

"Pa, vidite doktore," reče djevojka, "moj prijatelj obožava da jede uz svjetlost voštanice."