10.2.09

Osho E-glasnik februar 2009

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik 

www.osho-yu.co.cc

Februar 2009, broj 7

PREDSTAVLJAMO VAM

IMPRESIJE IZ PUNE

Swami Bashir ( Nebojša Jovanović) , Oshov učenik iz Bora ,Srbija, će vam kroz svoje iskustvo boravka u Osho internacionaloj komuni u Puni, Indija, približiti jedinstvenu atmosferu i duh prostora u kojem je živio Buda 20-og vijeka.

Najbolje vreme za posetu Osho komuni u Puni je period decembar-januar jer se tada organizuju dva najznačajnija slavlja: Oshov rođendan (11.Decembar) i Oshov samadi (19.januar). Tada su i vremenski uslovi najbolji: vrijeme je suvo sa temperaturom oko 25 stepeni celzijusa.Dolazak do Bombaja (Mumbai) je individualno opredeljenje. Praksa pokazuje da je najpovoljnije uzeti let iz Atine ili Bukuresta. No, sada postoje i mnoge druge ekonomičnije opcije.Po dolasku na bombajski aerodrom možete uzeti  mini buseve koji vas za 10 eura voze direktno do ašrama u Puni koji je udaljen oko 250 km. Zbog uslova na putevima vožnja traje oko 5 časova; voznja je prijatna i udobna.Kad stignete do Komune (sada Osho International Meditation Resort) ulazite u Welcome Center i tu se registrujete. Registraciju placate 19.50 eura. Registracija uključuje: test na aids, izradu 4 male fotigrafije i plastične kartice-propusnice i usluga za Welcome Day. Za Welcome Day dobijate vodica; obično je tu više ljudi i on vam pokazuju ceo ašram, sve objekte i ukratko vas upoznaje sa životom i radom u ašramu, a i upoznaje vas i sa Residential Programom (Ako planirate da ostanete duže i radite u komuni postoji mogućnost popusta). Narednih dana vi odlučujete šta ćete i kako ćete provesti vaš boravak. Meditation ulaznica za jedan dan kosta 5 eura što podrazumijeva učestvovanje u cjelodnevnom meditacionom programu završno sa večernjom White rope meditation. 

Prenoćiste van komune kosta oko 4 eura, što predpostavlja sobu sa kupatilom. To može biti i jeftinije,oko 3 eura, ako delite kupatilo sa drugima. Ormarić u ašramskoj garderobi košta dnevno 50 centi. To je dobro da se uzme jer tu držite odjeću, peškir, lićne stvari jer je odmah tu tuš-prostorija odnosno kabine za tuširanje i ne treba da idete do sobe da se tokom dana tuširate i presvlačite. Hrana je vegetarijanska i dnevno košta, ako jedete indijsku hranu, oko 5-6 eura, a ako ste pristalica evropske kuhinje onda je to za 20-25% skuplje. Hrana je kvalitetna, higijenski ispravna i raznovrsna. Oko komune postoji mnoštvo indijskih restorana u kojima možete za 1 euro da jedete bukvalno koliko hoćete. Neki kažu da su ti restorančići pomalo rizični u smislu higijenske ispravnosti namirnica. Ja sam tu jeo 7-8 puta raznovrsno povrce i ništa mi se nije desilo. No, izbegavao sam salatu zato sto je bila monsuska sezona, to me je savetovala jedna Kazahstanka koja je tu ponekad svraćala. Stolice za meditaciju koštaju izmedju 8-10 eura. Propusnice mogu da vas koštaju i jeftinije ako ih kupite vise, a najvise mozete kupiti 5, a tada vas jedna kosta 4 eura. Jednodnevna propusnica vam omogućuje da svakoga dana koristite sledeće: Dinamičnu meditaciju, slušanje Osovog audio-predavanja, Nadabrahma meditaciju, Kundalini meditacija i The Evening Meeting, a to je posebno lep dogadjaj; priča za sebe. Možete da koristite bazen, tenis, ping-pong, da šetate u eko Terta parku, možete da koristite teretanu i sl. Đakuzi bazen se posebno plaća, kao i jos neke specificnosti. Ako zelite da ostavite pasoš, novac i druge vrednosti u safe-depozitu, to košta 2 eura mesečno. Atmosfera u asramu je izvanredna, prijateljska, svepodržavajuća i opuštena; omogućuje vam priliku da se u potpunosti ispoljite. A ako ste za samotnost, mozete i da se osamite u mnogim mirnim prostorima ašrama; ljudi vas prećutno podržavaju, razumeju, jednostavno vam daju podršku. 

Ukratko, moj doživljaj komune je bio intenzivan: iznutra je sve prolazilo kroz mene i smenjivalo se; grmljavina, bura i mirno more, mrkli mrak i rujna zora, krik usamljenog vuka i veseli cvrkut ptica; napetost i opuštenost,..... No, jedno je sigurno, dan za danom, ja sam polako ali sigurno osećao neku novu i svežu energiju koja se rađala u meni, nove uvide o sebi i mom meditacionom radu, i kako sve izbalansirati što bolje: svoj unutrasnji zivot, rad i zivot u ovom pojavnom materjalnom svetu. Ne znam ni ja, ali nesto mi se desilo, osetio sam neku novu životnu snagu u sebi. Ta snaga mi daje spremnost da sve rizikujem, da sve stavim na kocku kako bih živeo u saglasnosti i koordinaciji sa svojim najdubljim htenjima. Nema ništa lepše nego kada dan za danom primećujes i promatraš, kada uočavaš da si sve više i više ujedinjen u samome sebi, svojoj originalnosti i jedinstvenosti. Kroz šta god da prolazis, ti jednostavno slaviš sebe onakvog kakav jesi; a onda ti i tuga dođe lepa i obogaćuje te...Iza svega toga stoji jedna duboka radost svakodnevnog duhovnog rasta i samoizgrađivanja samog sebe. 

Napomena: Autentični zapis na DVD-u pod nazivom “Silent explosion”, film o životu i radu u komuni, možete dobiti po cijeni od 3 eura (plus poštanski troškovi) narudžbom na našu e-mail adresu.


OSHO BISER

Čovjek je sloboda

 

Ja želim da vam kažem da suština ne prethodi egzistenciji; naprotiv, egzistencija stoji ispred suštine.Čovjek je jedino biće na zemlji koje posjeduje slobodu. Pas je rođen kao pas, on će živjeti kao pas i umrijeće kao pas, tu nema slobode. Ruža će ostati ruža; nema mogućnosti za bilo kakvom transformacijom - ona ne može postati lotos. Tu nema ni riječi o izboru, tu nema nikakve slobode. Tu je čovjek sasvim drugačiji. U tome je čovjekova veličanstvenost, njegova posebnost, njegova jedinstvenost. Zbog toga ja kažem da Čarls Darvin nije u pravu jer je počeo sa upoređivanjem čovjeka sa drugim životinjama; on nije zapazio osnovnu razliku. Osnovna razlika je: sve životinje su rođene sa programom, samo je čovjek rođen bez programa. Čovjek je rođen kao TABULA RAZA, čista tabla; ništa nije napisano na njoj. Vi treba da ispišete na njoj sve što želite da ispišete; to treba da bude vaše stvaralaštvo. Čovjek nije samo slobodan - ja volim da kažem da je čovjek sama sloboda. To je njegova najdublja suština, to je njegova prava duša. Onog tenutka kada čovjeku oduzmete slobodu, vi ste mu tada oduzeli njegovo najvrijednije blago, njegovo istinsko kraljevstvo. Tada je on običan prosjak, i znatno gori i od životinja jer one makar imaju određeni program. Tada je čovjek jednostavno izgubljen. Kada je jednom to shvati, da je čovjek rođen KAO sloboda, tada se počnu ptvarati sve dimenzije rasta. Tada je na vama što želite da postanete a što ne želite da postanete. To će biti vaša vlastita kreacija. Tada život postaje avantura - ne samo preživljavanje već doživljaj, istraživanje, razotkrivanje. Istina vam nije unaprijed data, vi treba da je stvorite. Na neki način, vi svakog trenutka stvarate sebe.

Osho

Philosophia Ultima, Chapter #2

Chapter title: Man is Born as Freedom

(c) 1980 Osho International Foundation

 

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

UNUTARNJE PROMATRANJE

Ove tehnike su u vezi sa upražnjavanjem promatranja. Prije no što uđemo u razmatranje ovih tehnika potrebno je nešto shvatiti o očima jer ove tehnike ovise o tome. Prva stvar: oči su dio ljudskog tijela koji je najmanje tjelesan, skoro netjelesan. Ako stvar može postati ne-materijalna, isto tako je i sa očima. Oči su materija ali, istovremeno, i nijesu materija. Oči su mjesto stjecišta vas i vašeg tijela. Nigdje drugo u tijelu nije to stjecište tako duboko izraženo. Vaše tijelo i vi ste znatno podijeljeni. Velika udaljenost je među vama, ali u području očiju, vi ste veoma bliski sa svojim tijelom, tu je vaše tijelo veoma bluzu vas, takođe. Zato se oči mogu koristiti za unutarnje putovanje. Jednostavni skok iz očiju vas može odvesti do izvorišta. To nije moguće postići sa glavom, ni sa srcem, isto tako ni sa bilo kojit dijelom tijela. Bilo iz kog dijela tijela je potrebno da dugo putujete; udaljenost je velika. Ali iz očiju je dovoljan samo jedan korak da se dospije do sebe. Oči su veoma protočne, pokretljive, u stalnom su pokretu, a taj pokret ima vlastiti ritam, određeni sistem, vlastiti mehanizam. Vaše oči se ne kreću nasumice, anarhično, one posjeduju svoj ritam koji nam kazuje mnogo toga. Ako imate neke seksualne misli na umu, vaše oči se drugačije pokreću - sa drugim ritmom. Samo po vašem pogledu i pokretu očiju, može se zaljučiti koje misli imate. Ako ste gladni, ako mislite o hrani, oči posjeduju drugačiji pokret. Zato zapamtite da su pokreti očiju i misli povezani. Zato se događa, ako zaustavite oči i njihov pokret, vaš proces razmišljanja će automatski stati. Isto tako, ukoliko vaš proces razmišljanja zastane, zastaće i oči. I još nešto: oči se neprekidno kreću od jednog predmeta do drugog; od A do B, od B do C, one se stalno kreću. Pokret je u njihovoj prirodi. To je nali toku rijeke: pokret je njihova priroda! A uslijed tog pokreta, oni su veoma živahne! Pokret je i život. Vi možete i pokušati da zaustavite oči u određenom trenutku, na određenom mjestu, na nekom predmetu, i da im ne dopustite da se kreću, ali pokret je u njihovoj prirodi. Vi ne možete zaustaviti pokret, ali možete zastaviti kretnje očiju: shvatite tu razliku. Vi možete zautaviti oči na nekom određenom mjestu - na neku mrlju na zidu. Vi možete zuriti u tu tačku; možete ukočiti pogled, ali pokret je u njihovoj prirodi. Zato se one neće kretati od predmeta A do predmeta B jer ste ih vi prisilili da se zadrže na predmetu A, no, tada će se javiti jedan veoma čudan fenomen. Pokret mora biti prisutan; to je u njihovoj prirodi. Ako im ne dopustite da se kreću od A do B, one će se početi kretati od spolja ka unutra. Ako se one mogu kretati od A do Be ili ukoliko im ne dopustite spoljašnje kretanje, one će nastaviti da se kreću iznutra. Pokret je njihova priroda; one trebaju kretanje. Ako ih iznenada zaustavite i ne dopustite da se kreću spolja, one će početi da se kreću iznutra. Zato postoje dvije mogućnosti za kretanje. Jedan način je kretanje od objekta A do objekta B - to je spoljaŠnje kretanje; to je prirodni način kretanja. Ali postoji i jedno drugačije kretanje koje je blisko tantri i jogi - ne dopustiti da se ostvaruje pokret od jednog predmeta do drugog i zaustavljanje tog kretanja. Tada oči čine skok sa nekog spoljnjeg predmeta ka unutarnjem prostoru svijest. One tada počinju da se kreću ka unutra. Zapamtite ta mjesta; tada će vam biti lakše da shvatite ove tehnike.


MAJSTOROV SMIJEH

Jedan čovjek je ušao u krojačnicu i vidio čovjeka kako jednom rukom visi o plafon.

«Šta ovaj radi tu?» upita krojača.

«Ma, ne obraćajte pažnju», reče krojač, «misli da je sijalica.»

«Pa zašto mu ne kažete da nije» upita začuđeni mušterija.

«Šta?» uzvrati krojač. «Zar da radim u mraku?»


POGLEDAJTE

OSHO: Marriage and Children

 

http://www.youtube.com/watch?v=5ocbZhRQS9I

23.1.09

Osho E-glasnik januar 2009

OSHO MONTENEGRO


OSHO-YU e-glasnik
Januar 2009, broj 6 
www.osho-yu.com - sajt je u izradi


PREDSTAVLJAMO VAM

Osho Meditacija u Sarajevu



Sfera, Fitness i meditacijski centar otvoren je u septembru 2003. Sa lokacijom u strogom centru grada i puno slobodnih parkirališnih mjesta, Sfera privlači mnoge redovne kao i povremene članove.

Da bi pomogli svojim članovima u održavanju dobre fizičke kondicije, Sfera predstavlja novi program koji zadržava i poboljšava naše unutrašnje stanje.
Sada mozete raditi Oshove meditacije u grupi sa detaljno objašnjenom tehnikom meditacije kao i drugim pomoćnim napomenama trenera.

Program meditacije se održava svakog utorka u 19.30. Cijena je 3,5 EURA. Ukoliko želite ucestvovati u meditaciji, obavezno se ranije najavite telefonom.

Osho meditacije koje radimo u Sferi su: Giberrish, Nadabrahma, No-Mind (Ne-Um), Trakata, Mandala, Chakra Sounds (Chakra zvuci), Kundalini i Dinamicka Meditacija.

Za dogovor o programu Oshove meditacijie molimo nazvati: 033 200 544
svaki dan od 11.00 do 15.00 i
od 15.30 do 21.00

Ili na mobilni: 061 190505
od 15.00 - 18.00
Adresa: Kotromanica 48, Centar, u blizini Skenderije

E-mail: sfera@lsinter.net




OSHO BISER

UMJETNOST


Takozvana moderna umjetnost nije ništa drugo do katarza. Pikasovo slikarstvo može spasiti Pikasa da ne poludi, ali to je sve. A to je opasno za vas koji to gledate jer ako ponirete u nečije bljuvotine, vi ćete poludjeti. Izbjegnite to!
Nikada ne držite Pikasovu sliku u spavaćoj sobi jer ćete imati noćne more. Samo pomislite: stanite ispred neke Pikasove slike petnaest minuta i zagledajte se u nju... počećete da se osjećate nespokojno, neugodno, bunovno, odvratno. Što se dogodilo? To je neka bljuvotina! To je njemu pomoglo, to je bilo dobro za njega, ali nije dobro za druge.
Pogledajte Mikelanđelovo djelo i možete satima meditirati. Što više budete ponirali u takvu meditaciju bićete sve smireniji i spokojniji. To nije bljuvotina. On je u to unio nešto nepoznato. To nije njegovo ludilo koje je kroz slikarstvo, skulpture, kroz poeziju ili muziku izbacio iz svog nervnog sistema. To ne znači da je on bio bolestan i da je želio da se oslobodi svoje bolesti, ne! To je bilo nešto sasvim drugo: on je bio bremenit a ne bolestan. On je bio bremenit - zatrudnio je sa Bogom. Nešto se ukorijenilo u njegovo biće i on je želio da to podijeli sa drugima. To je zrelost, ispunjenost.
On je živio na kreativan način, on je volio život na kreativan način. On je dopustio da život uđe u njegov najdublji hram, a tada je postao bremenit sa životom, zatrudnio je sa Bogom. A kada ste trudni, vi treba da se porodite.
Pikaso je povraćanje, Mikelanđelo je porađanje. Niče je povraćanje, Buda je porađanje. Postoji velika razlika između to dvoje. Roditi dijete je jedno, a povraćati je nešto sasvim drugo.
Betoven je porađanje. Kroz njega je dospjelo nešto veoma vrijedno. Slušajući njegovu muziku bivate preporođeni, i tako bivate prenešeni u jedan drugi svijet. On vam je dao nekoliko bljeskova sa druge obale.
Devedeset devet procenata moderene umjetnosti je pataloška. Ako bi to nestalo iz svijeta bilo bi veoma iscjeljujuće, bilo bi od velike pomoći. To ne bi remetilo. Savremeni um je gnjevni um - gnjevan je zato što se ne može susresti sa svojim bićem, gnjevan je jer ste izgubili svaki smisao, gnjevan je jer više ne znate što je važno.
Jedna poznata knjiga Žan Pol Sartra se zove Gađenje. To je stanje savremenog uma; savremeni um je izmučen, on je pod velikim mukama. A muke su njegovo stvaralaštvo.

OSHO
Kreativnost
(c) Osho International Foundation




OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

OSJETITE SVOJE "JA"

Šiva reče: O, ti, lotosovog pogleda, slatka na dodir, kada pjevaš, kada gledaš, kada nešto kušaš, budi svjesna da si to ti, i razotkrij vječni život.

Ova tehnika govori: dok radite bilo što - dok pjevate, promatrate, kušate - budite svjesni da ste to vi, i tako otkrijte život koji uvijek postoji: otkrijte unutar sebe struju, energetski tok, život koji uvijek bitiše. Ali mi nijesmo svjesni sebe.
Gurdžijev je koristio prisjećanje sebe kao osnovnu tehniku na Zapadu. Prisjećanje sebe je proisteklo iz ove sutre. Cio Gurdžijev sistem se temelji na ovoj jedinoj sutri: prisjeti se sebe bilo što da radiš. To je veoma teško. To izgleda veoma lako, ali vi brzo zaboravljate. Vi se ne možete prisjećati sebe duže od tri-četiri sekunde. Imaćete osjećaj da se sjećate, a onda ćete se iznenada okrenuti nekoj drugoj misli. Čak i sa tom mišlju: "U redu, ja se prisjećam sebe", vi ćete to izgubiti, jer ni ta misao nije prisjećanje sebe. U prisjećanju sebe neće biti misli; vi ćete biti potpuno prazni. To nije mentalni proces. To ne znači da ćeš reći: "Da, ja sam". Reći to, znači da ćeš izgubiti sebe. To je samo stvar uma; "Ja sam" je mentalni proces.
Osjetiti "Ja sam", nije dovoljno reći "Ja sam". Nemojte to verbalizovati! Samo osjetite da ste to vi. Nemojte razmišljati. Osjetite! Pokušajte to. To je teško, ali ako budete uporni, to će se dogoditi. Dok hodate, prisjetite se da ste to vi, doživite osjećaj svog bića bez ikakvih misli, bez ikakvih ideja. Samo osjetite. Ja dotaknem vašu ruku ili stavim ruku na vašu glavu: nemojte verbalizovati. Samo osjetite dodir, a u tom dodiru nemojte osjetiti samo dodir već dodirnutog. Tada vaša svijest postaje dvostrijelna.
Vi šetate ispod drveća: drveće je tu, lahor je tu, sunce upravo izlazi. Sve je to svijet oko vas; vi ste svjesni toga. Zastani na trenutak i prisjeti se da si to ti, ali nemoj verbalizovati. Samo osjeti da si to ti. Taj neverbalni osjećaj, makar i na trenutak, će vam dati bljesak - bljesak kakav vam ni LSD ne može pružiti, bljesak koji pripada stvarnosti. Samo na jedan tren ste bili vraćeni u centar svog bića. Vi ste iza ogledala; vi ste prevazišli svijet refleksije; sada ste egzistencijalni. A to možete činiti bilo kada. To ne zahtijeva neki posebni prostor ili određeno vrijeme. Vi ne možete reći: "Sada nemam vremena". Dok jedete, to možete upražnjavati, dok se kupate, možete to činiti, kada se krećete ili sjedite, i tada to možete koristiti - u bilo koje doba. Nije bitno što radite, naglo se možete ptisjetiti sebe, a onda nastojte da produžite trajanje tog bljeska unutar vašeg bića.
To će biti teško. U jednom trenutku ćete osjetiti da je to tu, slijedećeg trenutka ćete se udaljiti od toga. Uključiće se neka misao, neka refleksija, i vi ćete biti uvučeni u tu refleksiju. Ali nemojte biti tužni i razočarani, nemojte se pokolebati. To je zato što smo životima unazad bili povezani sa takvim odsjajima. To će postati mehanička radnja. Snažno, automatski, mi ćemo biti gurnuti ka tom odsjaju. Ali ako makar i na tren budete osjetili taj bljesak, to je dovoljno za početak. A zašto je to dovoljno? Zato što nikada nijeste sastavili dva trenutka. Vi ste uvijek samo u jednom trenutku. A ako možete imati bljesak samo na jedan tren, vi možete i ostati u tome. Potreban je samo trud - za to je potreban neprestani napor.

Osho
(c) 1980 Osho International Foundation



MAJSTOROV SMIJEH

Pijanac uđe u bar u Glazgovu i upita:
“Jesam li ja bio ovdje sinoć?”
“Da, bili ste” odgovori barmen.
“Jesam li puno potrošio?”
“Nešto oko 30 funti.”
“Hvala Bogu, ja sam mislio da sam ih izgubio.”

21.12.08

Osho E-glasnik decembar 2008

OSHO MONTENEGRO

OSHO-YU e-glasnik

Decembar 2008, broj 5

Dragi Prijatelji Osha,

pred vama je prvi broj Osho e-glasnika u novoj seriji. Namjera nam je da vam periodično, za sada jednom mjesečno, ponudimo segrmente neobjavljenih Oshovih tekstova, niz informacija o životu i radu u Oshovim centrima kod nas i u svijetu, kao i o idejama i našim planovima.

Bili bismo sretni ukoliko makar malo doprinesemo da se vaše duhovno traganje nadahne Oshovim riječima i njegom vizijom.

U Oshovim centrima i komunama u svijetu je i dalje velika ekspanzija duhovnog rasta posredstvom Oshovim meditacionih tehnika i drugih metoda.

Kod nas na Balkanu očito stvari sporo idu i potrebni su veliki napori da se otvore prostori za male oaze duhovnosti.

Ovaj naš primjer je simboličan doprinos da se makar i virtuelno ostvari neko spiritualno zajedništo.

Radovalo bi nas ako biste se uključili u zajedničko uređivanje ovog E-Glasnika. Pridružite nam se sa nekim kraćim tekstom, fotografijom ili komentarom kada je u pitanju vaše upražnjavanje Oshovih tehnika, druženja ili čitanja Oshovih knjiga.

Rado bismo objavili vaše priloge na ovoj stranici.

Stoga, krenimo skupa u ostvarenju duhovnih sloboda.

OSHO MONTENEGRO Team



NEŠTO O NAMA


OSHO Montenegro Team trenutno čini nas troje: Habiba, Zaratustra i Mahavira.

Činimo koliko možemo u ovom trenutku da našeg Majstora približimo duhovnoj i čitalačkoj publici na ex-YU prostorime koja razumije ovaj jezik.

Naše profesinalno i duhovno iskustvo nastojimo da iskoristimo kako bismo što bolje približili mudrost i prosvijetljeni duh našeg i vašeg voljenog Osha.

Habiba je interesantana slikarka i grafički dizajner čije će iskustvo obogatiti stranice ovog e-Glasnika kao i naših izdanja koje možete potražiti na našem sajtu.

Zaratustra je muzičar, prevodilac i stručnjak za marketing i grafički dizajn. Prije otkrića Osha spiritualno je putovao mnogim duhovnim pravcima.

Za Mahaviru je dovoljno reći da je Oshov saputnik već skoro trideset godina, pjesnik, instruktor Osho meditacionih tehnika, prvi prevodilac i izdavač Oshovih knjiga na prostorima Jugoslavije.

Mala grupa ali odabrana. Pridružite nam se!


OSHO BISER



Tilopa je Majstor, Naropa je njegov učenik, i Tilopa kaže:

Mahamudra je iza svih reči i simbola,

ali se tebi, Naropa, ozbiljnom i odanom,

ovo mora reći…

To je iza reči i simbola, svih reči i simbola. Pa kako onda može da se objasni? Ako je to stvarno iza svih reči i simbola, kako će se onda preneti? Da li postoji bilo kakav način? Da, ima načina: ako je tu Naropa, tu je i put. Način postoji ako postoji pravi učenik. Od učenika zavisi da li će put biti pronađen ili neće.

Ako je učenik toliko prijemčiv da u sebi ne poseduje um - da ne prosuđuje šta je ispravno a šta ne, ukoliko je ne-um sam po sebi, ako je svoj um predao Majstoru, ako je postao prijemčiv i prazan i spreman da prihvati bezuslovno sve što mu se pruži - tada reči i simboli nisu ni potrebni, tada se nešto može dati. A ti možeš da čuješ i između reči, možeš da čitaš između redova - reči su samo izgovor. Prave stvari se dešavaju upravo između reči.

Reči su samo trik, pomoćno sredstvo. Prave stvari prate reči kao senka. A ako si suviše unutar uma, slušaćeš reči, ali tada to ne može da ti se prenese. Ali ako uopšte nisi u umu, tada fina senka koja prati reči, veoma suptilna, jedino je srce može videti, nevidljivo mreškanje svetlosti, titraji… Tada je prenos moguć.


Osho

Tantra

Najviša spoznaja

Naslov orginala

Tantra: Supreme Understanding

(c) Osho International Foundation

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

Opušteni i prirodni

Čovjek može biti opsjednut meditacijom. A opsjednutost je problem: bili ste opsjednuti novcem, a sada ste opsjednuti meditacijom. Novac nije problem, opsjednutost je problem.

Vi ste bili opsjednuti trgovinom, sada ste opsjednuti Bogom. Trgovina nije problem, opsjednutost je problem.

Čovjek treba da bude opušten i prirodan, i da ne bude osjednut ničim, ni umom ni meditacijom. Samo tada, neopterečneni, neopsjednuti, kada samo tečete, vrhovno vam se događa.

Osho

Narandžasta knjiga

(c) 1980 Osho International Foundation


MAJSTOROV SMIJEH


Hjumi Goldberg posjeti ljekara Feelgooda u veoma lošem stanju.

«Morate mi pomoći», zapomažući reće Hjumi.

«Ne mogu zapamtiti ništa nakon nekoliko minuta. To me izluđuje.»

«Dobro» reče doca. «Koliko dugo imate taj problem?»

Hjumi zastade i potom reče zamišljeno:»Kakav problem?»

24.12.01

OSHO E-GLASNIK br. 4

OSHO MONTENEGRO

RELIGIJA NIJE TRADICIJA

Ljudi su konvencionalni, konformistični, tradicionalisti. A po meni, religija je buntovništvo- buntovništvo protiv svih konvencija, svih konformizama, protiv svih tradicija. Religija nikada nije tradicija, ne može biti tradicija. Nauka može biti tradicija, ali religija nikada ne može biti tradicija. Nauka i jeste tradicija. Prisjetimo se Njutna, na trenutak samo pomislimo da nije bilo Njutna... ni Albert Ajnštajna ne bi moglo biti. Ajnštajn je bio moguć samo posle Njutnovog rođenja. Prvo se Njutn morao dogoditi. Zato je nauka tradicionalna, to je jedan stalni kontinuitet. Izvadi samo jednu ciglu iz te tvorevine i čitavi zamak nauke će pasti.
Moje prisustvo je moguće i da nikada nije postojalo Hrista. Ja sam tu ne zbog toga što je bilo Mahavire, Patanđalija, što je bilo Bude, Konfučija ili Lao Cea. Religija nije kontinuitet; to je individualni fenomen, to je lično rascvjetavanje. Ti se možeš prosvijetliti iako možda nijesi svjestan da se to dogodilo nekome prije tebe. Ti nijesi povezan sa prošlošću na način na koji je povezana nauka. Zbog toga se događa da, kada jednom nešto bude otkriveno, postaje vlasništvo svih.
Ajnštajn je radio naporno trinaest godina da otkrije teoriju relativiteta; ti sada to sve možeš pročitati za jedan čas - nema potrebe da to iznova otkrivaš. Edison je godinama predano radio, skoro tri godine, da bi otkrio prvu električnu sijalicu; sada vi možete proizvoditi te sijalice, nije ponovo potreban Edison. Obični radnici koji ništa ne znaju o elektricitetu mogu to proizvoditi- oni to i proizvode.
Ali religiozne istine su nešto sasvim drugo: ti ih moraš otkrivati uvijek iznova. Ono što je Buda otkrio ne postaje automatski i sveopšte vlasništvo. To umire sa njim, to nestaje sa njim; to je samo jedno individualno iskustvo, lična aroma. U tome je ljepota religije: da se to nikada ne može naći na prodaji na pijaci. Možda se nauka može naučiti u školama, fakultetima i institutima; religija se ne može učiti. Ona se uopšte ne može naučiti; ti se ne možeš informisati o religiji. Ti možeš samo to lično otkriti.
Da, vi možete dobiti inspiraciju, ali inspiracija nije i informacija. Vi možete biti inspirisani prisustvom Bude, možete biti zapaljeni. Vi možete dospjeti do žarke žudnje da budete nalik Budi, ali vi morate sve to sami da razotkrijete. I vi to ne možete prenijeti na svoju djecu kao neko nasljedstvo. Sve što možete dati, sve što možete doprinijeti je da mu približite snažnu žudnju za istinom- to je sve, ali to nije i sama istina. Odatle je veoma teško masama da shvate što ja govorim. To je bilo teško i kada je Buda bio živ, bilo je teško i kada je Isus bio ovdje- uvijek će to biti teško - jer mase žive u skladu sa prošlošću. One se vraćaju, stalno se povraćaju tradicionalnom načinu razmišljanja. Njima je unaprijed rečeno što je ispravno a što nije; rečeno im je bilo da li Bog postoji ili ne, i oni su sve to naučili. Oni su tako dobili previše informacija pa im je um prepun svega toga, puni su takvog znanja; sada misle da sve to već znaju.
Zato kada neko dođe i donese neku novu objavu na svijet, kada neko nešto novo objavi, kada neko objavi da je otvoreniji za Boga, da je postao posrednik sa Bogom, narod se uznemiri. Njihove predodžbe se ispolje; njihovi stari koncepti bivaju dovedeni u opasnost; štaviše, oni počnu osjećati:" Ako je ovaj čovjek u pravu, onda smo mi svo vrijeme bili u zabludi- i ne samo mi već i naši preci, naši očevi." Sve to se usmjeri protiv njihovog ega. Oni se tako radije vraćaju svom egu nego da pogledaju u istinu. A onda, shodno njihovim predodžbama, oni čuju nešto što uopšte nije bilo rečeno. Ja kažem jednu stvar, a oni odmah to sebi objasne u sladu sa njihovim idejama. Oni to ne žele saslušati u tišini; oni to propuštaju kroz razne filtere njihovih misli.
Na primjer, ovdje sjede zajedno jevreji, mohamedanci, hindusi, hrišćani, džaini, budisti, siki- sve vrste ljudi se ovdje sakupljaju. Misliš li da kada nešto kažem jevrejinu, on to isto čuje kao džain, da muhamedanac isto čuje kao i hrišćanin, da budist isto čuje što i hindus? Nemoguće! Muhamedanac ima svoje ideje...Kada, na primjer, ja govorim o ponovnom rođenju, hrišćanin, jevrej i muhamedanac su tada obazrivi- nesvjesno su na straži- jer je njima bilo rečeno da samo jedan život postoji; oni ne mogu povjerovati da postoji mnogo rođenja i mnogi životi. Ali kada govorim o toj temi, hindusi su zadovoljni, sasvim saglasni. I budisti su saglasni, i džaini su saglasni, sasvim saglasni; ne postoji tada nekog problema u njihovom umu. I ne samo da se u tome slažu sa mnom- oni su srećni jer im izgleda kako se ja slažem sa njima! A to je tako i sa svim drugim stvarima.
Riječi ne posjeduju sasvim određeno značenje; one to ne mogu imati, inače bi svaka verbalna komunikacija bila veoma naučna. Riječi imaju mnoga značenja, mnoge prostore, zato kada čuješ neku riječ ti tome možeš dati boju tvog uma. Ti to čuješ u nekom tvom ličnom prostoru, na neki svoj privatan način; ti posjeduješ svoje osobeno značenje. Kada ja govorim o Bogu, budisti se odmah zaustave u slušanju, prestanu slušati o tome. To se dogodi sasvim automatski- oni se automatski okrenu. Bog? Buda im je govorio da su to besmislice, da su to besmislene ideje, i da to treba da bude tako. I ne samo Buda- tokom dvadeset i pet vjekova mnogi drugi mistici, koji su dospjeli do vrhovnog, su im govorili da Bog nije tu. Ali hindusi, muhamedanci, hrišćani i jevreji su bili sasvim saglasni i sretni jer, naravno, ja govorim o Bogu- o njihovom Bogu! Džaini i budisti tada neće biti sretni; oni ne vjeruju u Boga.
Kada govorim o duši, džaini će biti sretni, hindusi će biti sretni, biće muhamedanci sretni, i hrišćani, i jevreji, ali budisti neće biti zadovoljni. Samo oni ne vjeruju ni u dušu. Oni kažu da ne postoji individualno biće; sve je u pokretu i promjeni. Upravo nalik Gangu koji se mijenja svakog trena, isto kao što ti ne možeš zakoračiti u istu rijeku dva puta, ne možeš sresti istu individuu ponovo. Ništa nije stalno, baš ništa. Sem promjena, sve se mijenja. Zato budisti, kada ja počnem govoriti o Bogu ili duši, prestanu da me slušaju. Oni kažu: "To nije za nas, nije nama upućeno." Oni to ne rade svjesno- to su samo automatska, nesvjesna reagovanja, shodno njihovim navikama, običajima, uslovljavanjima.
Nema puno ljudi koji su protiv mene: stvarni razlog njihovog protivljenja je u tome što oni ne razumiju ono što govorim ili čuju nešto što uopšte nije ni bilo rečeno. Oni uopšte nijesu svjesni što ja ovdje radim. Oni nikada ne dođu ovdje. Oni to zaključuju shodno napisima iz novina. Neki trećerazredni novinar ovdje dođe i zapiše nešto- što on može napisati o meditaciji? On nikada nije meditirao.
Pogledajte samo te gluposti svijeta! Vi nećete poslati nekog novinara da obavještava o nekoj operaciji ako on ne zna ništa o medicini- ili ćete to uraditi? Ako se odvija neka konferencija o hirurgiji, vi ćete poslati novinara koji poznaje tu oblast; samo on može o tome izvještavati. Ako fizičari naprave neki skup, čitaju se dokumenta i o tome se diskutuje, ti pošalješ nekoga- treba da pošalješ nekoga- nekog eksperta koji poznaje fiziku. A moderna fizika je jedan veoma razvojni fenomen, potrebne su godine studija za to. Taj pojedinac mora biti i fizičar ako želi objektivno da izvještava. Ti se ne možeš u tome osloniti na nekog običnog novinara koji izvještava o političkim temama i njihovim razmiricama. Ti ne možeš poslati istog novinara da piše o fizičarima; tamo treba da pošalješ posebnu osobu ili moraš da angažuješ fizičara da piše o tom skupu jer će samo on to sve moći razumjeti.
Rečeno je da je za Ajnštajnovog života samo dvanaest osoba u čitavom svijet znalo što on govori. Ko je tada mogao izvještavati o njemu? Samo neko od tih dvanaest osoba je mogao nešto napisati kako bi bilo dostupno razumu širokih masa. Ali kada vi šaljete novinara ovdje, nikada ne sumnjate, nikada ne provjeravate da li je on bio meditant, da li će on znati nešto o meditaciji, nešto o yogi, o sufizmu, o tantri, zenu, o tao. Ne, ti to nećeš zahtijevati. Bilo ko će za tebe biti dobar da napiše nešto o svim tim raznolikim temama. A čitaoci, običan narod, ovise o njihovim izvještajima jer nijesu nikada u svom životu meditirali. Oni nikada nijesu imali ni jedan tren meditacije u svom životu. Oni ništa ne znaju o stanju bez uma. Oni ništa ne znaju o tim pauzama, intervalima tišine, tim prostorima kada um nestaje, kada ego nestaje, kada i vrijeme iščezava. Kako on može sve to razumjeti? Samo da gledaš ljude kako u tišini sjede, možeš li to tako spoznati? Ako neko sjedi u tišini sa zatvorenim očima, ti ga možeš slikati, možeš dobiti njegovu sliku ali ne možeš dobiti sliku njegovog unutarnjeg događanja. Ti možeš vidjeti ljude kako plešu, možeš ih vidjeti kao sufije kako plešu vrtnju derviša; ti ih tako možeš vidjeti i objaviti da si vidio ljude kako plešu, kako skaču, ali kako možeš znati što se tada događa u njihovom unutarnjem svijetu?
Ti moraš učestvovati! Moraš sebe otplesati. Ti ćeš tako dobiti okus toga. Samo tada ćeš biti sposoban da objaviš nešto o tome- i to samo nešto, nikako sve, jer je sve nemoguće opisati; to se ne da iskazati. Onda ti ljudi koji ne razumiju taj događaj, njihov izvještaj može biti samo senzacionalan. A onda mase to pročitaju, a oni, inače, sve čitaju u skladu sa svojim poimanjima, i tada je neizbježna pogrešna konotacija, tada se slažu pogrešni zaključci jedan na drugi...sloj nad slojem zabluda! Ja sam sigurno čovjek kojeg u ovom trenutku najnejasnije tumače u svijetu!
Mene mogu shvatiti samo oni koji su u dubokoj ljubavi, u dubokom povjerenju sa mnom. Ja mogu biti shvaćen samo od onih koji su spremni da stave svoj um na stranu. U takvom stanju tišine, nešto iz mene će taći tvoje srce, nešto će pokrenuti proces poimanja.

OSHO
The Book of the Books, Vol. 2
(c) Osho International Foundation

RELIGIOZNOST:

RAST I PREOBRAžAJ


Rast znači da se rađaš svakog dana. Rođenje ne prestaje onog dana kada si se rodio- toga dana samo ono počinje; to je samo početak tvog rođenja. Onog dana kada si izašao iz tijela svoje majke, toga dana nijesi bio rođen, ti si tada samo počeo da se rađaš; tada je započeto tvoje rođenje: to je samo bio početak. Čovjek se rađa sve do smrti. Tvoje rođenje se ne događa u jednom trenutku. Proces tvog rađanja se nastavlja u dugom periodu vremena od sedamdeset, osamdeset, devedeset godina, onoliko dugo koliko živiš. To je kontinuitet.
Svakoga dana ćeš osjećati radost- raste novo lišće, nove grane, novo cvijeće, nove travke, drveće se izdiže sve više i više da dotakne nove prostore. Ti ćeš biti vođen u dubinu, u visinu, dostizaćeš svoje vrhunce. Rast nije bolan. Ali on će ponekada i biti bolan- to je zbog tebe, zbog tvojih pogrešnih uslovljavanja. Tebe su učili da ne rasteš; učili su te da ostaneš kakav si, da budeš statičan, govorili su ti da se vežeš za poznato i odomaćeno. Zbog toga uvijek počneš plakati kada ti neko oduzme nešto poznato iz ruku. Igračka se razbila, ono što te smiruje je izgubljeno. Zapamti, samo ti jedna stvar u tome može pomoći: svijest- ništa drugo. Rast će ostati bolan sve dok ne prihvatiš život sa svim njegovim uzletima i padovima. I ljeto i zima se moraju podjednako prihvatiti.
Ovo ja nazivam meditacijom. Meditacija je kada se isprazniš od svega onoga što je staro i što su ti govorili, što su ti radili. Tek tada ćeš vidjeti. Ili, bolje reći, tada je uviđaj: rođenje novoga. Ali ti moraš proći kroz mnoge boli, mnoge agonije. To je zbog toga jer si živio u jednom određenom društvenom sistemu, u određenom kulturnom miljeu- hinduističkom, muhamedanskom, hrišćanskom ili indijskom, njemačkom, japanskom. To su samo različiti načini izbjegavanja boli, i ništa drugo. Ti si bio dio jedne kulture, zbog toga je tvoj razvoj bio bolan- jer kulture pokušavaju da ti onemoguće da rasteš; njima je stalo da ostaneš nezreo, da ostaneš mlad. Oni ti ne dopuštaju da se razvijaš psihološki kao što se razvijaš fiziološki. Jedna zrela osoba će biti u mogućnosti da sagleda sve te besmislice- takva osoba će biti sposobna da sve to prozre. I ta osoba se neće moći prisiliti da bude sluga.
U Sovjetskom Savezu su mlade ljude prisiljavali da ostanu nezreli, mladi. Inače bi oni odbacili tu suludu vlast koja tamo postoji, oni bi odbacili taj totalitarni diktatorski režim- kada bi mogli odrast, oni ni jedan tren ne bi trpjeli takvu vlast. Sovjetska vlast ih je tako prisiljavala da ostanu nedorasli- ovisni. To ja podrazumijevam pod pojmom "nedorasli" - ostati zavisan. Zbog toga zemlje postaju "otadžbine" ili "majka domovina". Zašto otac i majka? Što država ima sa majkom ili ocem? Postoji neke logike u tome. Nijedan otac ne želi da njegov sin odraste jer kada odraste, on ide svojim putem. Nijedna majka ne želi da joj kći odraste; kada odraste ona odlazi od kuće. Svaka majka nesvjesno nastoji da kćerku zadrži kod sebe, da ne postane zrela. Tako će kći uvijek gledati na majku; uvijek kada je u nevolji ona će tražiti majku.
Porodica je oslonjena na ovisnost, i društvo je utemeljeno na zavisnost- oboje ovise o tvom sluganstvu koje je moguće samo ukoliko ste nezreli i nedorasli. A oni se trude da takvi ostanete. Zbog toga se javlja bol. Bol nije zbog rasta već zbog tvoje kulture, tvog društva, vaših religija koje ulažu znatne "investicije" u vas i ne dozvoljavaju da odrastete.
Preuzmi svoje biće. Suoči se sa svojim bolom i odbaci sve vrste obrobljavanja- jer samo ukoliko ste slobodni od svih obrobljavanja bićete u mogućnosti da pjevate svoju pjesmu i da plešete svoj ples. To je upravo smisao molitve. Ako ste sposobni da pjevate pjesmu svog srca, vi ste ispunjeni. Tada ste nalik drvetu koje je procvjetalo.

U proljeće, mnoštvo cvijeća; a u jesen,
mjesec žetve.
Ljeti, osvježava lahor; a zimi,
snijeg.
Ako nebitne stvari ne opterećuju tvoj um,
svako doba je dobro doba.

To je jedno zen kazivanje. "Ako nebitne stvari ne opterećuju tvoj um..." Rast je bolan jer ti nosiš previše nebitnih stvari u svom umu. Ti si ih trebao već davno odbaciti. Ali tebe još niko nije učio da to treba odbacivati, tebe su samo učili da sve sakupljaš- nebitno, beznačajno. A pošto nosiš mnogo nepotrebnog tereta, odatle je i tvoj razvoj otežan. Inače bi rast bio lak, kao kada se otvara pupoljak na ruži.
Postoje mnogi ljudi koji čak slušaju svoj unutarnji glas.Taj unutarnji glas je samo koještarija.To su samo fragmenti tvog uma; to nema nikakve vrijednosti. Zbog toga ti pomisliš da ponekada čuješ neko unutarnje vođstvo ili da čuješ Učitelja iz daljine- Majstora KH ili neki duh, neki tibetanski duh- i ti nastaviš da zamišljaš te stvari. Ti ćeš tako samo zaluđivati sebe. To su samo fragmenti, djelići uma. Ako ti budeš slijedio te fragmente, ti ćeš poludjeti- jer će te tako jedan dio tebe vući na jednu stranu, a drugi na drugu stranu. Ti ćeš tako padati nadolje. Zapamti, to je neuroza- a ti moraš da naučiš da slušaš sve svoje glasove. Nemoj vjerovati nijednom. Samo vjeruj tišini. Nemoj vjerovati nijednom glasu jer su to glasovi uma. A ti nemaš samo jedan um, ti posjeduješ mnoge umove. Ta zabluda je istrajna- a mi mislimo da imamo samo jedan um. To je loše.
Vi imate mnogo umova. Ujutro je jedan um na vrhu. Oko podna je drugi um voditelj, a naveče treći- vi tako imate mnogo umova. Gurdžijev za to kaže da imate mnogo slugu. Mahavira tvrdi da ste izdijeljeni. Vi ste čitava masa! Ako bi ti slušao sve te svoje unutarnje glasove i slijedio ih, to bi uništilo čitav tvoj život...Ti bi poludio. Ako to nastaviš, ti ćeš sigurno poludjeti. A ti me pitaš:" Što da radim?" Ti ne treba da radiš ništa u skladu sa tim glasovima. Ti ćeš samo čekati da se tišina javi. Promatraj to- indiferentan, prazan, udaljen. Samo jednostavno gledaj, osmatraj to bez ikakvog poistovjećenja sa bilo kojim glasom. Biće ti potrebno nešto vremena da stvoriš distancu jer su to glasovi koji su veoma zadovoljavajući, to su glasovi koji udovoljavaju tvom egu.

Jedan je čovjek pozvao prijatelja na čaj. "Sinoć sam meditirao i ukazao mi se anđeo koji mi je rekao da sam odabran od Boga za novog proroka." Prijatelj ga na to zapita:" Ali zašto baš ti?"
Čovjek mu na to odgovori: "I ja sam ga to upitao. On mi je rekao da je to zbog toga jer sam ja prokleto lakovjeran."
Nemoj vjerovati nikakvom glasu. Ostani samo isprazan, samo gledaj. A promatrajući, to će sve nestati- jer ako ti ne bivaš poistovjećen sa time, ti ga nećeš prizivati ni udovoljavati mu. A kada svi glasovi nestanu, kada se ta buka smiri, tada samo beskrajna tišina ostaje. Ta tišina je glas Boga. Zapamti, Bog se ne objavljuje sem putem tišine, on se samo tišinom oglašava. On nikada ništa ne govori. Tu nema šta da se kaže; tu ne postoji verbalne komunikacije. Ali ta tišina, ta ogromna tišina, ti daje jasnoću, daje ti svjetlost, pruža ti mogućnost da se pravilno krećeš kroz život. To ti ne daje nikakva uputstva, smjerove, mape, to ti ne obezbjeđuje nikakvo uvođenje- ništa od toga. To ti samo daje oči da bi mogao vidjeti svoj put. Tada se ti počneš kroz život kretati svojim očima. Obično se ti krećeš zaslijepljeno. A slijepi čovjek treba vođenje, slijepac treba glasove, on treba mape. Čovjek koji ima oči ne treba ništa.
Bog ti dolazi u tišini. Bog je tišina. Zapamti ovo: samo vjeruj tišini i ničemu drugome. Inače ćeš se ponovo zaplesti u um. A biti zapleten u um znači biti u velikoj nevolji i jadu. Biti slobodan od uma znači spoznati blaženstvo, znači spoznati blagodet.

OSHO
The Revolution
(c) Osho International Foundation



MAJSTOROV SMIJEH

Zgodna studentkinja je nervozno došla ljekaru i tražila od njega da obavi jednu neobičnu operaciju: da otkloni hiruškim putem veliku naslagu zelenog voska sa njenog pupka.

Vidjevši to kao škakljiv zadatak, ljekar je upita:

"Kako se to dogodilo?"

"Pa, vidite doktore," reče djevojka, "moj prijatelj obožava da jede uz svjetlost voštanice."

24.12.00

OSHO E-GLASNIK Br. 3

OSHO MONTENEGRO


PRVI SUSRET SA MAJSTOROM

U dva sata stižem u bungalov gde je smešten. Već je mnogo ljudi došlo i čeka da Ga vidi. Njegov sekretar dolazi i ljudi počinju da ulaze u Njegovu sobu. Jedan po jedan. Izlaze većinom za dva-tri minuta. Sad ulazi žena ispred mene - ja sam sledeća. Samo da bih videla način na koji ulazi kod Osha, zavirujem kroz prozor. Osho sedi na sofi, a pod je prekriven ćilimom. Žena se klanja pred Oshom, dodiruje mu stopala i seda na pod. Kažem sebi: "Ovo je, izgleda, pravi način da mu se priđe." Srce mi uzbuđeno tuče a istovremeno je obuzeto i nekim nepoznatim strahom. Za nekoliko trenutaka, žena izlazi, a ja ulazim u sobu.
Osho me pozdravlja širokim osmehom. Jednostavno sve zaboravim i kao da me nešto privuče ka Njemu, zagrlim Ga, a On to prima sa takvom ljubavlju da osećam da nisam samo ja ta koja je našla Njega, nego da je i On našao svoje izgubljeno dete. Izgleda veoma srećan i smešta me da sednem na sofu, sa Negove leve strane. Svojom levom rukom miluje mi leđa, a desnu je stavio u moje ruke. Gledam u Njegove oči - tako su pune svetlosti i ljubavi i osećam da znam ovog čoveka čitavu večnost. Svojim magičnim dodirom učinio je čudo i vraćam se u normalno stanje iz onog osećanja umiranja od kada sam čula Negov govor, prošle noći.
Pita me čime se bavim, ali sam nesposobna da odgovorim. On kaže: "Ne brini, sve će biti dobro.” Sada mogu da govorim pa mu kažem da radim u transportnoj kompaniji u Bombaju.
Pita: ”Da li bi htela da radiš za mene?” Ni neznajući šta to znači, ja klimnem glavom.
Poziva sekretara, predstavlja me i kaže mi: "Obrati se njemu.”
Za sekundu se dižem da odem, načinim dva-tri koraka, pa se opet okrenem da Ga pogledam. On se jednostavno smeši, a ja se vraćam i sedam na ćilim kraj Njegovih nogu.
On kaže: "Zatvori oči” i postavlja svoje desno stopalo na centar mog srca. Osećam neku energiju kako iz Njegovog stopala utiče u moje telo i moj um se prazni - samo čujem zvuk svoga daha. Osećam da se vreme zaustavilo. Možda je to trajalo samo nekoliko trenutaka kad Ga čujem kako kaže: "Vrati se… polako otvori oči”. On sedi zatvorenih očiju. Polako ustajem i kliznem iz sobe sa svojim srcem koje pleše od radosti. Ovo je kao da sam pronašla izgubljeno blago.

(iz knjige “Sto priča za deset hiljada Buda”. Autobiografska ispovjest Ma Dharma Jyoti, jedne od prvih Oshovig učenica sa početla šezdesetih godina.)

SUMNJA ILI VJERA


Pitanje: "Osjećam da nijesam ni osjećajan ni intelektualan tip čovjeka. Ja sam pomiješani tip. Mogu li koristiti dvije različite tehnike? Molim Vas da me uputite."

Ovo je značajno pitanje. Mnoge stvari treba shvatiti. Jedno - kada osjetite da nijeste ni intelektualan ni emocionalan tip, onda dobro znajte da ste intelektualan tip jer je zbunjenost dio toga. Emocionalan tip nije nikada zbunjen. Onaj koji pripada grupi emocionalnih tipova neće osjećati takvu konfuziju. Emocije su uvijek potpune i cjelovite. Intelekt je uvijek podijeljen, izdijeljen, konfuzan. To je stvarna priroda intelekta. Zašto? Zato što intelekt zavisi od sumnje, a emocije zavise od vjere. Uvijek kada ima sumnje, ima i podjele; sumnja nikada ne može biti cjelovita. Kako i može? Prava priroda sumnje je sumnjičenje. Ona nikada ne može biti potpuna. Nikada ne možete u potpunosti sumnjati. Ako u nešto potpuno sumnjate, to postaje vjera.
Sumnja je uvijek konfuzija; u osnovi, kada sumnjate, vi sumnjate i u svoju sumnju. Ne možete biti sigurni u to. Sumnjičavi um, čak, ne može biti siguran ni u sumnju. Zato će izvjesna zbrkanost biti prisutna, a svaki sloj se oslanja na sljedeći sloj sumnje, konfuzije. Intelektualan tip uvijek osjeća na ovaj način: uvijek je prisutno osjećanje da: "Ja sam sada i ovdje, ne pripadam nigdje drugdje." Ili: "Nekada sam ovdje, a nekada tamo, nekada ovo, a nekada ono". Ali emocionalan tip je u skladu sa sobom. Pošto je vjera u temelju, emocije nijesu podijeljene. To je cjelovitost, individualnost. Zato, ako imate neku sumnju, ako nijeste sasvim sigurni kojem tipu pripadate, znajte dobro da pripadate intelektualnom tipu ljudi. Tada koristite tehnike koje su namijenjene intelektualnim tipovima. Ako ne osjećate nikakvu zbrku, tada pripadate samo emocionalnom tipu, osjećajnom tipu ljudi.
Na primjer, Ramakrišna - on je osjećajan tip. Vi ne možete izazvati sumnju u njemu; to je nemoguće, jer sumnja može biti stvorena samo ukoliko je ona već bila tu. Niko ne može izazvati sumnju u vama, ukoliko ona nije skrivena u vama. Drugi vam samo mogu pomoći da to izađe van. Oni to ne mogu stvoriti. Ni vjera ne može biti stvorena. I u tome vam pomažu drugi da se ona manifestuje, da izađe vani.
Vaš osnovni tip se ne može promijeniti, zato je veoma bitno da znate svoj osnovni tip - jer ako činite nešto što vam nije svojstveno, sa čime nijeste u skladu, vi tako samo gubite vrijeme i energiju. A tako ćete steći još mnogo više konfuzije, usljed tih pogrešnih napora. U vama se ne može stvoriti ni sumnja ni vjera. Vi već posjedujete sjeme jednog ili drugog. Ako posjedujete sumnju, bolje bi bilo da ne razmišljate o vjeri jer će to biti samo obmana i hipokrizija. Ako sumnjate, nemojte se plašiti. Čak i sumnja vas može odvesti do Božanskog. To treba da iskoristite.
Ponoviću vam: čak i sumnja vas može odvesti do Božanskog - jer ako vaša sumnja može poništiti Božansko, onda je ona jača od njega. Čak i sumnja se može iskoristiti. Od nje se mogu načiniti tehnike. Ali se nemojte obmanjivati. Postoje ljudi koji propovijedaju da ukoliko sumnjate ne možete dospjeti do Božanskog. Šta onda treba raditi? Tada treba da to potiskujete, da se prisiljavate, da to krijete, da stvarate lažno vjerovanje. Ali sve to će biti samo na površini. To nikada neće dotaći vašu dušu. Duboko u sebi ćete ostati sumnjičavi, a samo na površini, samo ćete spolja stvoriti utisak vjerovanja.
U tome je razlika između vjere i vjerovanja. Vjerovanje je uvijek lažno. Vjera je kvalitativna; vjerovanje je koncept. Vjera je kakvoća vašeg uma; vjerovanje je samo stečena vještina. Zato oni koji sumnjaju i plaše se toga, oni se vežu za vjerovanje. Oni kažu: "Ja vjerujem", ali oni nemaju vjeru. Duboko u sebi oni znaju da sumnjaju. Oni se stalno plaše toga. Ako dotaknete, ako počnete kritikovati njihovo vjerovanje, oni će se odmah razljutiti. Zašto? Čemu gnjev, čemu iritiranost? Oni nijesu iritirani zbog vas. Oni su se razljutili uslijed sopstvenog vjerovanja koje ste vi pomogli da izađe van. Ako ste pred čovjekom vjere, vi ga možete kritikovati; on se neće ljutiti jer vi ne možete uništiti njegovu vjeru.
Ramakrišna je taj tip, Čaitanja ili Mira - oni su osjećajni tipovi. Jedan od najljepših umova Bengala, Kešav Čandra, je krenuo da posjeti Ramakrišnu. On nije došao samo da ga sretne već i da ga pobijedi jer je Ramakrišna bio nepismen, uopšte nije išao u školu. A Kešav Čandra je bio jedan od najvećih umova ikad rođenih u Indiji, jedan od najoštroumnijih, logičarski intelekt. Bilo je izvjesno da će Ramakrišna biti poražen. Kada je Kešav Čandra stigao, svi intelektualci Kalkute su se okupili u Dakšinešvar da vide kako će Ramakrišna biti pobijeđen. Kešav Čandra je počeo sa raspravom, ali mora da je bio veoma obeshrabren jer je Ramakrišna veoma uživao u njegovoj raspravi - zapravo, previše je uživao u tome. Kada je ovaj iznio neko stanovište protiv Boga, Ramakrišna bi počeo da skače i pleše.
Njemu je počelo biti neprijatno, pa je rekao: "Šta to radite? Treba da odgovorite na moje argumente." Zapisano je da je tada Ramakrišna rekao: "Kada sam te vidio, moja vjera se učvrstila. Nemoguće je da postoji jedan takav intelekt bez Boga." Tako osjećajan tip gleda na stvari. "Zato sam pretpostavio", nastavio je Ramakrišna, "da ćeš prije ili kasnije postati veći poklonik od mene jer ti posjeduješ veći um. Kako se možeš sa takvim umom boriti protiv Božanskog? Takvo oštroumlje?Čak i jedna luda, jedan idiot nalik meni bi dospio do Boga. Kako je bilo moguće da nijesi dospio do Njega?"
On nije bio ljut, nije raspravljao, ali je tako pobijedio Kešav Čandru. Kešav Čandra je tada dotakao njegova stopala i rekao: "Vi ste jedini teist kojeg sam sreo sa kim je izlišno raspravljati. Gledajući vas u oči, gledajući vaše kretnje i način kako se ponašate prema meni, to je moj prvi bljesak da Bog postoji. Vi ste dokaz za to bez ikakvog dokazivanja." Ramakrišna je postao dokaz.
Intelektualan tip treba da prođe kroz sumnju. Nemojte sebi nametati nijedno vjerovanje; to će biti samoobmanjivanje. Vi ne možete nikoga obmanjivati. Samo možete sebe odmanjivati. Nemojte se prisiljavati; budite autentični. Ako je sumnja vaša priroda, onda prođite kroz sumnju. Sumnjajte koliko je god moguće i nemojte odabrati nijednu tehniku koja je bazirana na vjeri. To nije za vas. Odaberite neku tehniku koja je naučno ispitana. Nema potrebe da vjerujete.
Postoje dvije vrste metoda. Jedna je eksperimentalna, iskustvena. Nije vam rečeno da vjerujete. Rečeno vam je da je oprobate, a posljedica će viti vjerovanje, vjera. Naučnik ne može da vjeruje. On može da prihvati neku hipotezu na kojoj će raditi, na kojoj će eksperimentisati. Ako eksperiment pokaže da je u pravu, ako eksperiment dokaže da je hipoteza ispravna, on će donijeti takav zaključak. Do vjere se dospijeva kroz eksperiment. Zato postoje ovih 112 tehnika koje unaprijed ne zahtijevaju nikakvu vjeru sa vaše strane.
Zato su Mahavira i Buda intelektualni tipovi, a Ramakrišna i Čaitanja osjećajni tipovi ljudi. Usljed toga, Buda tvrdi da ne treba vjerovati u Boga; Bog ne postoji. On kaže: "Radi što ti kažem, ali nemoj vjerovati u mene. Iskusi ono što ti kažem i ako taj eksperiment dokaže da je to u redu, onda možeš povjerovati tome." Buda kaže: "Nemojte mi vjerovati, nemojte vjerovati u ono što govoim. Nemojte vjerovati samo zbog toga što sam ja to rekao. Eksperimentišite, prođite kroz to i sve dok ne dospijete do sopstvenog zaključka, ostanite u sumnji. Vaše iskustvo će postati vaša vjera." Mahavir kaže: "Nema potrebe da vjerujete u nikoga - čak ni u Gurua, ni u Učitelja. Samo uradite tehniku."
Nauka nikada ne kaže da vjerujete. Ona kaže da napravite eksperiment, da uđete u laboratoriju. To je za intelektualne tipove. Nemojte pokušavati da vjerujete prije no što uradite eksperiment. Vi i ne možete to pokušati. Tako ćete samo sve izvještačiti. Budite stvarni unutar sebe. Ostanite stvarni i autentični.
Ponekada se dogodi da čak i ateisti dospiju do Božanskog, upravo zbog njihove istine o sebi. Mahavir je ateist; on ne vjeruje u Boga. Buda je ateist; on ne vjeruje u nikakvog Boga. Zato se Budi dogodilo čudo. Rečeno je da je bio najmanje pobožan čovjek i čovjek koji je najviše ličio Bogu. Oboje - najmanje pobožan, a najsličniji Bogu. On je bio apsolutan intelektualac, ali je dospio do toga zato što nikada nije obmanjivao sebe. On je radio eksperimente. Šest godina je neprestano radio različite eksperimente: ove i one, ovakve i onakve i - nije vjerovao. Dok nešto nije dokazano da je istinito putem eksperimenta, on u to nije vjerovao. Zato bi uvijek nešto preduzimao i ako se ništa ne bi dogodilo, on bi to napustio.
Jednog dana je uspio. Upravo sumnjičenjem, sumnjičenjem i sumnjičenjem, eksperimentišući, trenutak je došao: taj trenutak je došao kada više nije bilo mjesta za sumnju. Bez nekog objekta, sumnja otpada. Sada više nema predmeta sumnje. On je sumnjao u sve i sada je sumnja postala izlišna. Sumnja je otpala, a u tom otpadanju - on se Realizovao. Tada je otkrio da sumnja i nije bila neka stvarnost: zapravo, to je bilo samo usljed sumnjičavstva, a vi ne možete sumnjati u sumnjičavca. Sumnjičavac je tu da kaže: "Ne, to nije u redu."
To ne mora biti u redu ili može biti u redu, ali ko je taj koji može reći da je nešto u redu ili nije u redu? Taj izvor iskazivanja je u redu, istinit je. Vi možete reći da nema Boga, ali ne možete reći: "Ja ne postojim", jer onog trenutka kada kažete: "Ja ne postojim", tada ste potvrdili sebe. Ko je načinio taj zaključak? Ne možete odbiti sebe, a da u isto vrijeme i ne prihvatite sebe. To je nemoguće. Čak i da negirate sebe, morate biti prisutni. Ne možete nekome reći, nekom gostu koji će zakucati na vaša vrata: "Ja nijesam kući". Kako to možete reći? To bi bio apsurd jer ako kažete: "Ja nijesam kući", dokazujete da ste tu.
Buda je sumjao u sve, ali nije mogao sumnjati u sebe. Kada je sve postalo sumnjivo i neupotrebljivo, on se konačno vratio sebi. Tada je takva sumnja bila nemoguća, zato je i otpala. On se iznenada probudio u svojoj stvarnosti, u sopstvenom izvorištu svijesti, u stvarnom podneblju svjesnosti. Tako je on bio najmanje pobožan, ali je bio najviše nalik Bogu. Zaista, prije njega još niko nije hodao ovom zemljom da je bio tako nalik Bogu. Ali njegov instinkt je bio intelektualan.
Postoje obadvije vrste tehnika. Ako osjetite da ste intelektualni, zbunjeni, sumnjičavi - nemojte koristiti tehnike vjere. One nijesu za vas. Sve tehnike nijesu za svakog. Ako imate vjere, nema potrebe da koristite neke druge metode - nema potrebe! Ako posjedujete vjeru, onda koristite one tehnike koje traže vjeru kao preduslov. Ali nastojte da budete autentični; to je osnovno. Veoma je bitno da to imate stalno na umu. Veoma je lako biti obmanut - VEOMA je lako da se obmanete jer mi nastojimo da oponašamo druge. Možete početi da oponašate Ramakrišnu, a da i ne znate da nijesta taj tip čovjeka. Ako budete oponašali, postaćete imitator; ništa vam se stvarno neće dogoditi. Možete imitirati Budu. To se događa svakodnevno jer se rađamo u religijama. Usljed toga se ponavlja mnogo besmislica. Vi se ne možete roditi u nekoj religiji; treba da odaberete. Religija nema ništa sa krvlju, kostima, rođenjem - ništa!
Neko se rodi kao budist. On može biti osjećajan tip, ali će morati da slijedi Budu. Tako će njegov cio život biti protraćen. Neko je rođen kao intelektualan tip. On može biti rođen kao muhamedanac ili može biti rođen i u nekom posvećenom kultu. Njegov život će biti protraćen, a on će biti izvještačen. Cio svijet je nereligiozan samo zato što je religija glupo povezana sa rođenjem. Tu nema nikakve veze. To treba svjesno da odaberete jer prvo morate da shvatite koji ste tip čovjeka, a tek onda da odaberete. Svijet će biti duboko religiozan onog dana kada svima dopustimo da odaberu svoju religiju, metod, tehniku, svoj put. Ali religija je postala organizovana i politička organizacija. Zato mi nastojimo da djetetu nametnemo religiju odmah pošto se rodi. Mi ga uslovljavamo religijom. Roditelji se plaše da im dijete može preći u drugu organizaciju. Još prije no što postane svjesno, dijete treba uništiti, usloviti, prisiliti. Prije no što postane svjesno i bude moglo da razmišlja o stvarima, njegov um mora biti uslovljen tako da ne može slobodno da misli. Vi ne možete slobodno misliti jer sve što pomislite je preduslovljeno.
Čitao sam Bertrana Rasela. On kaže: "Intelektualno gledano, Budu smatram većim od Isusa. Ali duboko u mom srcu to nije moguće prihvatiti: Isus je veći od Bude. Najviše što mogu, ukoliko bi prisiljavao sebe, mogu ih staviti u istu ravan, da su isti. Intelektualno sagledavajući, osjećam da je Buda gigant. Isus nije ništa prema njemu."
Odakle jedno takvo osjećanje? Zato što je i Bertran Rasel intelektualan tip i Buda mu je bliži, a Isus mu nije tako blizak. Ali njegov um je bio uslovljen hrišćanstvom. To nije bilo vjerodostojno jer ta upoređenja nijesu imala smisla. Ona su jednostavno ukazivala na Bertran Rasela. To nije govorilo ni o Budi ni o Isusu jer poređenje nije bilo moguće. Za one koji su osjećajni, Isus će izgledati veći od Bude. Ali ukoliko je taj budista, ako je rođen kao budista, to će biti teško. Njegov um će biti u nelagodnosti ako pomisli da je neko veći od Bude. To je teško, na neki način je nemoguće, jer bilo šta da mislite, to je već pothranjeno u vama: to je već umetnuto. Vaš um je poput kompjutera. Umetnute su mu informacije, pohranjeni su podaci. Vi ste već utemeljeni u neki besmisleni koncept, u tradicije. To ne možete tako lako odbaciti; zato je religija samo riječ. Samo neki ljudi mogu biti religiozni jer tek nekoliko njih se može pobuniti protiv vlastitih uslovljavanja. Samo revolucionaran um može postati religiozan - um koji vidi stvari oko sebe, koji vidi činjenice i tek onda odlučuje šta da radi.
Zato osjetite koji ste tip, pokušajte da osjetite svoj tip. To nije tako teško. Prva stvar: ako se osjećate zbrkano, vi ste intelektualan tip. Ako se osjećate sigurno, vjerujuće, onda produžite sa drugačijim tehnikama koje zahtijevaju vjeru kao osnovu. I drugo, zapamtite, nikada ne radite obadvije tehnike. To će samo stvoriti još više konfuzije u vama. Ništa nije loše; obadvije su u redu. Ramakrišna je u pravu, Buda je u pravu. Zapamtite jedno: u ovom svijetu vas mnoge stvari mogu odvesti do Istine - postoje mnoge staze. Tu ne postoji monopol. Čak i neki kontradiktoran put, neka sasvim apsurdna staza vas može dovesti do istog cilja.
“KNJIGA TAJNI 2”
(c) Osho International Foundation


FILOZOFIJA

PITAGORA JE TREBAO DA ISKUJE NOVU RIJEČ, i iskovao je predivnu riječ. "Filozofija" znači težnja ka mudrosti - to nije ljubav za znanjem; zapamtite, to je ljubav prema mudrosti. Znanje je intelektualno, mudrost je intuitivna. Znanje dolazi iz glave, mudrost dolazi od srca. Zato je to ljubav - ne logika već ljubav, ona nije proračunata već bezazlena, nije lukava već inteligentna, nije intelektualna već inteligentna. A on je iskovao i riječ "filozof", takođe - to je prijatelj mudrosti. Da li ste ikada primijetili? - uvijek kada sa nekim započnete neku raspravu više ste okrenuti svom egu nego istini. Ponekada, čak, uvidite i lažnost vaših rasprava, ali to ne možete prihvatiti jer vrijeđa ego. Vi raspravljate zato što je to vaše mišljenje, a ne zato što je to istina. Vi raspravljate protiv drugačijeg mišljenja zato što je to njegovo mišljenje, a ne zato što je to neistinito. Rasprava započinje ne zbog istine već nekog ego razloga - tada je to sofizam, tada je to veoma ružan fenomen.
Vi volite neku ženu - to je divno iskustvo. Ljubav između muškarca i žene sadrži veliku istinu, njen miomiris, blagostanje. To je jedna od najnevjerovatnijih misterija života. Ali kada idete kod prostitutke, to nije isto - fizički to je isto, ali spiritualno je sasvim drugačije. Prostitutka je ružna pojava: voljena je nešto božanstveno.
Filozofija je nalik voljenoj: sofizam je prostitutka. A sofisti čine upravo isto - prostituišu se. Oni su spremni da raspravljaju za bilo koga, za bilo koga ko je spreman da im plati. Ako platite sofisti, on će rasapravljati umjesto vas. Ako mu neko drugi plati više, on će raspravljati za njega. On je tada spreman i da raspravlja protiv vas ukoliko mu neko plati više.
Čuo sam:

Svake nedjelje je jedan sveštenik bio uznemiren zbog jednog starca koji je bio veoma poštovan, bogat i dobrostojeći, ali koji se nedolično ponašao u crkvi. On je običavao da sjedi upravo ispred sveštenika i čim bi on započeo službu, starac bi odmah zaspao i počeo glasno da hrče. A to je, naravno, bilo uznemiravajuće - upravo je sjedio ispred njega i hrčao.
Sveštenik je bio uznemiren i pitao se šta da radi? Čovjek je bio bogat i nije mu smio reći: "To nije u redu". Zato je našao način. Mali dječak, njegov unuk, je obično pratio starca. Sveštenik je pozvao dječaka i rekao mu: "Daću ti četiri annasa svake nedjelje - uvijek kada tvoj djed zaspe, ti ga samo prodrmaj, samo ga probudi." Dječak je bio sretan i to je uradio; stvar je djelovala.
Tokom tri naredne nedjelje sve je bilo sasvim u redu: čim bi starac počeo da hrče, dječak bi ga prodrmao. Ali četvrte nedjelje starac je zahrkao, sveštenik je čekao, ali dječak je i dalje sjedio mirno. Poslije službe on pozva dječaka i uputa ga: "U čemu je stvar? Zar si zaboravio?"
On mu odgovori: "Ne. Ali sada mi on plaća jednu rupiju. Rekao mi je: 'Ako me ne budeš uznemiravao, ja ću ti davati jednu rupiju."

To je bio slučaj i sa sofistima. Oni su bili spremni da diskutuju za svakoga, za bilo koga ko je bio spreman da im plati. Oni su bili veliki diskutanti. Ali mudrost nema ništa zajedničko sa raspravom! Buda nije bio diskutant - on je nešto iskusio. Ako je koristio logiku i jezik, to je bilo samo da bi iskazao ono što je iskusio, a ne da bi to dokazivao. On nije do svog iskustva dospio putem jezika i logike: on je to iskusio kroz meditaciju, a onda je upotrijebio jezik i logiku da bi to iskazao.
Logika i jezik su u redu kada su iskazivanja u pitanju, ali oni nijesu kreativni - oni su samo izražajni. Istinu je potrebno iskazati, tada su riječi korisne. Ali gledano spolja, veoma je teško rasuditi ko ispoljava svoje iskustvo, a ko se samo igra riječima. To je veoma teško za one koji još ništa nijesu sami iskusili.
Pitagora je došao u Indiju, sreo je velike mudre ljude; on je sreo velike mudrace, velike bramane. Po prvi put je vidio mudre ljude! Meditirao je godinama... postao je mudar čovjek na svoj način, postao je prosvijetljen. A potom se vratio u Grčku i vidio što se tamo dogodilo: zaljubljena je nestala - ostala je samo prostitutka.
On je iskovao te nove riječi - to su divne riječi, ali i one su zapale u istu zamku. Ako sada odetete na univerzitete, bilo na Istoku ili na Zapadu, nećete naići na filozofiju u Pitagorinom duhu; tamo ne borave filozofi, pogotovo ne na univerzitetima, u duhu Pitagore. Sada je na univerzitetima ponovo prisutan sofizam, a univerzitetski profesori i filozofi su ponovo postali sofisti. Stoga je filozofija na samrtnom odru - idite i uvjerite se u to na univerzitetima. Na hiljade studenata se upisuju na nauke, matematiku, fiziku, hemiju, bilogiju, geologiju. Pitajte koliko studenata pohađa filozofiju - mogu se izbrojati na prste.
Kada sam studirao filozofiju bilo je samo tri studenta. Ja sam bio jedan od njih, a dvoje drugih su bile dvije djevojke. Samo tri osobe, a odsjek je imao deset profesora - jedna trećina profesora na svakog studenta. A te dvije djevojke uopšte i nijesu bile zainteresovane za filozofiju. Njihov jedini interes je bio da dospiju do diplome - tako bi stekle boljeg muža. Pošto nijesu bile primljene ni na jedan drugi fakultet, zato su odabrale filozofiju. One uopšte nijesu bile zainteresovane za to.
To se događalo ponovo i ponovo... Jedan od profesora je bio veliki asketa; on se zarekao da neće pogledati nijednu ženu. Sada su bile dvije djevojke u grupi - zato je on morao da drži predavanja zatvorenih očiju. A te dvije djevojke su skoro uvijek bile odsutne tako da sam ja jedini tu sjedio pred njime koji je držao zatvorene oči. Tako sam ja naučio da slušam zatvorenih očiju - zapravo, on je pričao, a ja sam spavao.
Jednog dana je on to otkrio. Prvo je pomislio da sam i ja asketa i da sam se odlučio da ne pogledam ženu - on je bio presrećan da je pronašao makar jednu finu dušu. Cio univerzitet se smijao, a on je mislio: "Ovo je veoma dobro - makar je jedna osoba prisutna..." Ali jednog dana je to otkrio: pošto nije bilo djevojaka, on je mogao da otvori oči, a ja sam duboko spava.
Upitao me je: "U čemu je stvar?"
Rekao sam mu: "Stvar je u tome što ne vidim nikakvu filozofiju u tome što predajete. Zato je znatno bolje i korisnije da dobro spavam. To što predajete je samo smeće, trulež. Vi ne poznajete tu stvar!"
To je zaista bilo tako. A taj čovjek je bio pošten - prvo je bio šokiran, ali potom je otkrio istinu. Pošto je tog dana govorio o Patanđaliju i samadiju, ja sam ga upitao: "Znate li šta je samadi? Da li ste to ikada iskusili? Sve što govorite jeste učeno ali nije mudrost. Sve što govorite je mehanički; kompjuter to može obaviti znatno bolje i uspješnije od vas. Vi ste čitali o samadiju - ali čitati o samadiju ne znači i poznavati to. To je nalik slijepom čovjeku koji je čitao o svjetlosti i koji o tome može govoriti, on može biti sposoban i da piše velike teze o svjetlosti, ali on o tome ništa ne zna. On ništa o tome ne zna, baš ništa. On nema oči."
To se događalo u cijelom svijetu, a razlog tome nije bio zato što ljudi nijesu bili zainteresovani za istinu - razlog je bio taj što je filozofija ponovo postala sofistička. Najveći filozofi ovog vijeka nijesu ništa drugo do lingvisti, logičarski pozitivisti, logičarski sitničari. Bertrand Rasel, G. E. Mur, Ludvig Vitgenstein - sve velika imena u filozofiji, ali svi oni su bili veoma preokupirani jezikom. Oni nijesu bili zainteresovani da li postoji Bog ili ne; oni su se zanimali time na koliko se načina može upotrijebiti riječ "Bog", da li je ta upotreba ispravna ili ne, može li se riječ "Bog" upotrijebiti ili ne može i, ako se može upotrijebiti, koje značenje ta riječ donosi. Oni nijesu bili zainteresovani za istinu o Bogu: oni su se samo zanimali za riječ "Bog" - i to su analizirali.ž
Samo pomislite na osobu koja analizira riječ "ljubav" - možete li takvu osobu nazvati ljubavnik? Ljubav je nešto što treba iskusiti, nešto što treba proživjeti. Filozof, biti istinski filozof, znači da treba biti filozof života. Suština riječi filozofija znači nešto što je egzistencijalno, iskustveno; to treba da bude utemeljeno u meditaciji, a ne u argumentaciji. Tako je "filozofija" ponovo pala na loš glas. Potrebna je nova riječ. Na primjer, bolje bi bilo da se riječ "filozofija" zamjeni sa "filousija". Usija dolazi od korijena riječi "suština". "Filousija" bi značila onog koji žudi za suštinom ili Bitnošću, onog koji ne želi samo da o tome razmišlja već i da to iskusi, ostvari, uvidi.
To je uistinu značenje indijske riječi za filozofiju - darshan. Darshan znači uvidjeti, vidjeti. Bolje bi bilo da i sada činimo istu stvar koju je činio i Pitagora prije dvadeset pet vjekova. On je riječ sophia promijenio u "filozofija". Sada je potrebno ponovo promijeniti riječ "filozofija" - ja predlažem "filousija": žednja za iskustvom suštine ili Bitnosti, a ne samo za razmišljanjem o tome.

“Vječna filozofija”
(c) Osho International Foundation

Osho E-glasnik mart 2022. br. 72

  OSHO ®      E - Glasnik Mart 2022. broj 72 -Vizija  Novog čovjeka - Tema:    PREDAJA –   u harmoniji sa egzistencijom. „ Predavanje zna...