31.12.18

Osho E-glasnik decembar 2018. br. 33.

                    OSHO MONTENEGRO

Tema broja DE - PROGRAMIRANJE


OSHO-YU e-glasnik
decembar 2018, broj 33
„Najveće čudo na svijetu je da budete toliko inteligentni da vas niko
– ni društvo, ni država, ni crkva – ne može hipnotisati.“
OSHO
                      

DE - PROGRAMIRANJE


Čitav naš program je osmišljen da nikada ne oblikujemo osobu, jer svako formiranje osobe je destruktivno za individualnost. To ide protiv njene prirode. I, potom, ona nikada neće biti blažena. Nema radosti protivno prirodi. Nema ekstaze ako ste protiv prirode. Protivno prirodi nema ničega osim očaja, patnje, agonije.
Čovjek treba da prati svoj instinkt. To treba razumjeti. Postoje dvije riječi: instinkt i intuicija. Instinkt je nesvjesna priroda, a intuicija je svjesna priroda. Prvo treba da vaš instinkt oslobodite od svih okova principa, dogmi, ispravnog i pogrešnog, morala i nemorala. To je prvi korak ka konačnoj slobodi koju će vam omogućiti vaš instinkt kroz mogućnost razvoja. A uporedo, vi treba da nastavite da meditirate jer meditacija nije program. Meditacija je samo metoda pomoću koje postajete svjesni toga što se događa sa vama. Ako počnete da posmatrate svoj instinkt i njegov razvoj, doći će trenutak kada će vaš instinkt početi da se mijenja u intuiciju. Ta riječ je veoma značajna.
Mi svugdje namećemo obuku. Takva obuka potiskuje vašu intuiciju. U školama, na fakultetima, na univerzitetima vam se daje podučavanje. To znači da vam se nameće nešto izvana, a intuicija znači da nešto dolazi iz vaše najdublje suštine. Ako ste nesvjesni, to će ostati kao instinkt. Ako ste svjesni, tada će instinkt plus svjesnost biti ravna intuiciji. Tada ćete po prvi put unutar sebe pronaći svog Majstora. Intuicija je vaš Majstor, vaš stvarni univerzitet. Tada ne trebate nikakve spise, ne trebate nikakvo vođstvo. Vaše unutarnje svjetlo je dovoljno da vas odvede do konačnog cilja, do prosvjetljenja. Zato je de-programiranje apsolutna nužnost. To jednostavno znači da očistite ličnost od prošlosti i da je vratite u bezazlenost djetinjstva. I nije bitno koga de-programirate. Naravno, vi treba da izbacite razne stvari. Ako de-programirate nekog Indijca, vi ne možete da izvacite TV jer on nema TV. Ako de-programirate Amerikanca, TV treba izbaciti. On je svakog dan pet ili šest sati prilijepljen za svoj TV; to uzima veći dio njegovog života. To je nešto što treba shvatiti.
Čovječanstvo je svedeno skoro do nivoa gledaoca. Vi gledate televizor šest sati dnevno. To znači da šest sati ne živite, vi jednostavno gledate druge ljude kako žive. Gledate druge ljude kako igraju fudbalsku utakmicu, boks meč, i vi tako bivate samo običan gledalac. A onda ima i filmova - i isto, opet ste običan gledalac. Potom su stvarni mečevi, i milioni ljudi polude. I onda Olimpijada – vi se upravo svodite na običnog gledaoca. Osamnaest osoba igraju neku igru, a sto hiljada ljudi su samo obični gledaoci. A ako pogledate život, svugdje je čovjek sveden od aktivnog učesnika do gledaoca. Dakle, ta vrsta života vam ne može donijeti radost. Vi ne živite, vi izbjegavate život. Bolje je da komponujete svoju muziku. To možda neće biti nešto veliko, to nije ni bitno. Vi možda nećete biti poznati muzičar; ni to nije bitno. To što je bitno je da ste to vi sami komponovali. Vi nijeste gledalac; vi ste učesnik, vi ste stvaralac. A ako se ljudi budu de-programirali, sva njihova energija će otići ka kreativnosti.
Vi idete u crkvu, slušate propovijedi - i to je vaša religija. Vi imate Bibliju i čitate Bibliju, nekoliko stranica svakog dana - i to je vaša religija. Vi nikada ne živite religiju, niti vaši svještenici žive religiju – čitanje Biblije ne znači da živite religiju. Vi ponovo radite nešto kao gledalac. De-programirana osoba prestaje da bude gledalac. Ona postaje kreativna sama od sebe. Nije važna vrijednost toga što stvara, vrijednost je u tome da stvara. Radost dolazi iz stvaralaštva. Stvarati bilo koju malu stvar – samo kuvanje hrane za nekoga koga volite je neizmjerna radost. Ali u Americi to ne treba da radite. Sve je dostupno, upakovano. Vaša čitava kreativnost je u tome kako otvoriti konzervu. Ako znate da otvorite konzervu, vi ste veliki kuvar. A to se događa u svakoj sferi života. Ljudi su bili obmanjivani.
De-programirana osoba će morati da započne svoj život sasvim iz početka. Zato je naša funkcija u tome da ne marimo što je nagomilano u njegovom umu. Amerikanac, Njemac, hindus, muhamedanac, to nije bitno; bilo što da je,bez razlike, mi to treba da izbacimo iz njegovog uma. Čitav um treba da bude ispražnjen od svega dobrog, lošeg, bilo čega da u njemu ima. Naravno, siromašan čovjek će imati drugačije stvari u svom umu, bogati čovjek će imati drugačije stvari u svom umu; ali kada se oba uma pročiste, oni su isti. Oba imaju samo prazninu, čednost, tišinu. Zato kada pročistite hrišćanina, kada pročistite hindusa, kada pročistite budistu, vi nećete naći tri vrste praznine. Praznina je samo jedne vrste. Zato je de-programiranje proces koji je isti za sve u svijetu. A proces je veoma jednostavan. Mi samo treba da ljude učinimo svjesnim da: “Vi ste nesrećni, vi patite, vaš život je bolan, agonija. Vi ne nalazite nikakav smisao u njemu. Vi ste očajni. Ipak, vi i dalje nastavljate istom linijom koja je uzrok svog tog očaja.” Niko ne želi da bude nesretan. Mi upravo treba da ga učinimo svjesnim da ni on to ne želi, da ostaje nesretan jer je povezan sa nečim što je uzrok njegove nesreće: katolička crkva, hindu religija, nešto za što misli da je duhovno, da će mu dati blaženstvo. Sve što su mu one dale je nevolja, ali on to ne povezuje sa njima.
Naša funkcija je da tu vezu učinimo jasnom. Kada jednom ta veza bude jasna, niko neće željeti da bude u nevolji. A ako je crkva ta koja ga čini nesretnim, on će zajedno sa svojom nevoljom odbaciti i crkvu, takođe. Kada jednom bude udisao čist vazduh, kada jednom bude izvan hrišćanske atmosfere, on će biti iznenađen da je nevolja nestala, da u njegovim nogama ima plesa, da u njegovom srcu ima pjesme. Jedno takvo iskustvo će mu omogućiti da prođe čitav proces – da isprazni svoj um od svih uslovljenosti. Kada krene u proces oslobađanja od svoje uslovljenosti, njegova patnja će nestati, a baš na tom mjestu će se klatno promijeniti. Umjesto patnje, on će početi da osjeća bljeskove radosti, novi prozori će se početi otvarati.
 Vaš rad je obavljen onda kada čovjeku date jasnu vizuju uzroka njegove nevolje. On neće nikada sam izaći iz svoje nevolje. On mora da ukloni uzrok. A ako ukloni uzrok, blaženstvo nije nešto što dolazi od bilo kuda, to je njegova sama priroda. Neka nevolja ode, odbacite uzrok, i vi ćete se naći u blaženstvu bez ikakvog razloga. Blaženstvo nema razlog. Ono je u našoj samoj prirodi. Sve što je potrebno je praznina kako bi naša priroda mogla imati prostor da raste, cvjeta i širi miris.
Osho
The Last Testament, Vol II, Chp 23


PREDSTAVLJAMO VAM


ITALIJA
INSTITUT ZA MEDITACIJU I DUHOVNI RAZVOJ

OSHO MIASTO, Institut za meditaciju i duhovni razvoj je najveći Osho centar u Italiji. Smješten je na jednoj veoma mirnoj lokaciji u divnoj i netaknutoj prirodi Montanjole Senese u Toskani, u blizini grada Siene. Osobe koje dolaze u Osho Miasto centar su obično privučene željom da iskuse i prodube rad na Osho meditacijama i da učestvuju u velikom broju programa.
Osho grupni programi bazirani na individualnom rastu, tjelesnoj svjesnosti, umjetnosti, iscjeljenju i meditaciji su postali poznati širom svijeta ne samo po svojoj profesionalnosti i kompetenciji iskusnih voditelja već i po dubokoj tišini, unutrašnjem skladu i slavlju koje se ostvaruje okupljanjem oko Majstora.
Sve aktivnosti su usmjerene na Oshov rad koji ostvaruje lični unutrašnji sklad, svjesnost i slavlje.


OSHO Miasto je takođe i zajednica u kojoj živi i radi 30-ak osoba dijeleći svoju ljubav prema Oshu, strast prema ličnom duhovnom traganju i spremnost da eksperimentišu u životu i radu u zajednicu kao instrumentu ličnog i duhovnog razvoja.Iz želje da se proširi taj veoma važan aspekt Oshove poruke prema što je moguće više prijatelja rođen je projekat Život u zajednici. U bliskoj budućnosti postoji ideja da se izgradi nova i veća meditaciona sala koja će moći primiti veći broj meditanata.

AKTIVNOSTI U OSHO MIASTO
Osho je 1981 godine izmijenio naziv zajednice Miasto u Institut za meditaciju I duhovni razvoj. Preuzevši taj pravac djelovanja program se godinama razvijao i dospio do današneg bogatog sadržaja.

MEDITACIJE
Osho je stvorio veliki broj meditacija posebno prilagođenih za savremenog čovjeka.
U Osho Miasto su svakodnevno organizovane dvije dnevne meditacije i Večernja meditacija kao završna meditacija. Za ovu meditaciju se preporučuje bijela odjeća jer se tehnika nekada zvala i Meditacija bijelih odora.

Raspored meditacija:

h 07,00 OSHO Dynamic Meditation
h 17,00 OSHO Dynamic Meditation
h 18,45 OSHO Evening Meditation
Jednom mjesečno tokom vikenda se organizuje Meditacioni kampa koji traje dva ili tri dana. Osim dnevnih meditacija postoji mogućnost da iskusite i druge Oshove meditacione tehnike. Povremeno se meditacione grupe obogaćuju muzikom u živo.
Grupe i seminari
Od marta pa do kraja godine Osho Miasto nudi veliki broj grupa i seminara koji jačaju svijest i lično iskustvo. Programi karakterišu različite tehnike ali koje su uvijek obogaćene preciznom strukturom i vođene od jednog ili više voditelja.
Takve aktivnosti su namijenjene osobama dobrog fizičkog i psihičkog zdravlja koje žele da prodube svoju svijst i meditaciju. Neke grupe su posebno namijenjene početnicima dok neke druge zahtijevaju pripremno iskustvo.
Grupe traju od dva do šest dana. One grupe koje su otvorene za svakoga su naglašene u samom opisu grupa. One osobe koje ulaze u svijet Osha po prvi put preporučuje se da prvo učestvuju u Meditacionom kampu.
Seminari traju duže i nude određene tehnike putem studiranja. Neki seminari se nude svima uklučujući i početnike. Za one seminare koji su posebno osmišljeni bivaju obezbijeđene određene diplome.Grupe obično započinju u 7 časova ujutro sa OSHO Dynamic Meditation . U 9 I 30 ili 10 časova se pravi pauza za laki ručak a potom se nastavlja sa radom do 17 časova kada se ponovo radi OSHO Dynamic Meditation . U 18 i 40 se organizuje Večernja meditacija Na kraju dana, većina grupa naveče imaju i konsultativne skupove.



Adresa:
Podere San Giorgio, 16
53012 Chiusdino (Siena) Italy
Tel: +39 0577 960124 Fax: +39 0577 960213 P. IVA 00824960520
oshomiasto@oshomiasto.it
http://www.oshomiasto.it/

UMJETNOST ŽIVLJENJA


Čovjek je ren da ostvari život, ali sve zavisi od njega. On može i da promaši život. On može da diše, može da jede, može i da ostari, može da ide prema grobu - ali, to nije život. To je samo gradacija smrti: od kolevke pa do groba, sedamdesetogodišnja gradacija smrti.
I  pošto  milioni  ljudi  oko  tebe  žive  tom  gradacijom  smrti, laganom smu, ti, takođe, počinješ da oponašaš taj nin. Djeca sve uče od onih koji su oko njih, a mi smo okruženi samo smu.
Zato je prvo da razumijemo šta ja podrazumijevam pod životom. To ne smije da bude obično bitisanje već rast i razvoj.
Postoje dvije raznolike stvari: stariti - to može i životinja; rast je prednost ljudskog bića. Samo su nekolike tvrdnje prave. Rast zni ulaženje svakog trenutka dublje u principe života, to zni ići dalje od smrti - ne prema smrti. Što dublje ulaziš u život, to više shvataš njegovu besmrtnost - ti se udaljavaš od smrti. Pravi trenutak je kad shvatiš da smrt nije ništa drugo do svlačenje odeće sa sebe, ili promjena kuće, doma, promjena forme - ništa ne umire, ništa ne može umrijeti.
Smrt je najva iluzija koja postoji.
Za rast, samo pogledaj drveće. Kako drveće raste, tako mu korijenje ide sve dublje u zemlju. To je ravnoteža - što više raste, korijenje mu dublje prodire u zemlju. Ti ne možeš imati visoko drvo sa malim korijenjem. Ono ne može da prehrani tako veliko drvo. U životu, rasti zni prodirati dublje u sebe. Tamo su tvoji korijeni.
Po meni, prvi princip života je meditacija. Sve drugo dolazi poslije. Djetinjstvo je najbolje vrijeme. Što više stariš, približavaš se smrti, sve je teže ući u meditaciju.
Meditacija je ulazak u tvoju besmrtnost, ulazak u tvoju vjnost, ulazak u tvoje blaženstvo. A dijete je najkvalifikovanija osoba za to, jer je j neopterećeno znanjem, religijom, obrazovanjem i svim drugim besmislicama. Ono je j bezbrižno.
Ali, na nesreću, njegova bezbrižnost je osuđivana kao neznanje. Neznanje i bezbrižnost imaju sličnosti, ali nijesu isto. Neukost je takođe stanje NE ZNATI, što je ujedno i osobina bezbrižnosti, nevinosti. No, postoji isto tako i velika razlika što je čitavo čovječanstvo previđalo sve do sada.
Bezazlenost nije moguće naučiti. No, ono i ne izaziva težnju da se  spozna.  Dijete  je  krajnje  zadovoljno,  ispunjeno.  Dijete  nema ambicija, ono nema želja. Ono je sasvim zaokupljeno trenutkom - ptica na grani sasvim zaokupi njegovu pažnju; samo leptir, njegove divne boje - i ono je očarano; duga na nebu, i ono ne može pojmiti da ima što značajnije od toga, bogatije od duge. I noć puna zvijezda, zvijezde iza zvijezda...
Bezazlenost je bogata, to je punoća, čistota. Neznanje je siromašno, ono je prosjačenje - ono želi ovo, želi ono, ono želi da je sposobno da zna, da je ptovano, da je dobrostojeće, vrijedno, ono želi da je moćno.
Neznanje se kreće stazom žudnje. Bezazlenost je stanje bez žudnji. Ali, pošto su oboje bez znanja, mi i dalje ostajemo zbunjeni njihovom prirodom. Mi prihvatamo oboje sa sigurnošću da su to iste stvari.
Prvi korak ka umjetnosti življenja će biti da se stvori jasna podjela između neznanja i bezazlenosti. Bezazlenost treba da bude podržana, prihvaćena - jer dijete nosi sa sobom najveće blago, blago koje se stiče kroz mudrost posle teških napora. Mudraci bi rekli da su ponovo našli dijete u sebi, da su se ponovo rodili.


U Indiji, braman, pravi znalac, sebe naziva dwij: dvaput ren. Zašto  dva  puta  rođen?  Što  se  dogodilo  prvom  renju?  Zašto  je potrebno drugo rođenje? I što on treba da dobije u drugom renju? U drugom renju on treba da dobije ono što je moguće i u prvom, a što mu drtvo, roditelji i narod oko njega skrše, odmah unište.
Svako dijete je nakljukano znanjem.
Njegova jednostavnost mu je bila oduzeta jer je jednostavnost bespomoćna  u  ovom  i  ovakvom  svijetu.  Njegova  jednostavnost  će tražiti svijet koji je kao i ono jednostavan. Njegova bezazlenost će biti iskorišćena na svaki mogući nin. Uplašeni od drtva, uplašeni od svijeta, mi treba da izgradimo sebe, mi pokušavamo da učinimo svako dijete  domišljatim, lukavimimo  ga  da  bude  u  kategoriji opsjednutosti i nemoći. A kada jednom dijete počne da raste u pogrešnom smjeru, ono i nastavlja da ide tim putem - njegov cijeli život odvija se u tom smjeru.
Onda kad shvatiš da si promašio život, prvo što se mora vratiti nazad jeste bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na svoje spise, zaboravi  religiju,  svoje  teologije,  svoje  filozofijePonovo  se  rodi, postani bezazlen - a to je u tvojim rukama. isti svoj um od svega što nijesi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih: roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga.
Jjednom ponovo budi jednostavan, j jednom budi dijete.
A to je čudo moguće ostvariti pomoću meditacije. Meditacija je, jednostavno, malo čudan metod hirurgije kojim se lišavaš svega što nije tvoje i spašavaš ono što je samo tvoje autentično biće. To spali sve drugo i ostavi te golog, samog pod suncem, na vjetru. To je kao da si prvi čovjek koji je sišao na zemlju - koji ne zna ništa, koji upravo treba da otkrije sve, koji treba da bude tragalac, koji kreće na hodočašće.
Drugi princip je hodočašće.
Život mora biti tragalaštvo - ne žudnja, već istraživanje; ne nekakva ambicija da se postane ovo ili ono, predsednik zemlje ili ministar vlade, već istraživanje sa kojim otkrivaš "ko sam ja."


Veoma je čudno što ljudi, koji ne znaju ko su, pokušavaju da budu neko. Oni ne znaju ko su ni sada; oni ne poznaju svoje biće, ali imaju za cilj da postanu neko.
Postati neko je bolest duše. Biće si ti. A kad počneš da otkrivaš svoje biće, to je početak života. Svaki trenutak je novo otkriće, svaki tren donosi novu radost. Nova misterija otvara nova vrata, nova ljubav počinje da raste u tebi - nova milost koju nijesi ranije osjetio, novo osjećanje ljepote, osjećanje božanskog.
Ti postaješ toliko senzitivan da ti je, čak, i najmanja vlat trave važna. Tvoja senzitivnost ti kaže da ta mala vlat trave ima isti značaj za egzistenciju kao najveća zvijezda. Bez te male vlati trave, egzistencija ne bi bila ono što jeste. A ta vlat trave je jedinstvena, nezamjenljiva, ona ima vlastitu individualnost. Ta senzitivnost će stvoriti nova prijateljstva sa drvećem, pticama, životinjama, sa planinama, rijekama, okeanom, sa zvijezdama. Život biva bogatiji što ljubav više raste, što više rastu prijateljstva.
Kako postaješ senzitivniji, život postaje prostraniji. To nije više jezerce već okean. To se ne okončava s tobom, tvojom suprugom i djecom - to se ne okončava uopšte. Čitava ova egzistencija biva tvoja porodica, i dok to ne postane tvoja porodica, nećeš spoznati život u cjelini. Pojedinac nije ostrvo, svi smo mi povezani. Mi smo prostrani kontinent, povezan na milion nina. I ako naša srca nijesu ispunjena ljubavlju za sve, isto toliko je naš život siromašniji.
Meditacija će ti donijetii senzitivnost, veliki osjećaj pripadnosti svijetu. Ovo je naš svijet - zvijezde su naše, mi nijesmo stranci ovdje. Mi istinski pripadamo egzistenciji. Mi smo dio nje, i srce smo njeno.
Zatim, meditacija ti me donijeti veliki mir - jer, smetlište znanja je nestalo. Mišljenje, koje je dio znanja, nestalo je. Iznenađujuća tišina se rađa. Ova tišina je jedina muzika koja postoji. Svaka druga muzika je samo jedan napor da se ova tišina prikaže. Proroci starog Istoka bili su svi saglasni u tome da se sva umjetnost - muzika, ples, poezija, slikarstvo - sve se rađa iz meditacije. Oni su se trudili da na neki nin približe ono što se ne može shvatiti. To su bili darovi namjenjeni  onima  koji  j nijesu  spremni  da  krenu  na  hodočašće.


Možda pjesma može podsti težnju da kreneš u traganje za izvorom, možda statua...
Kad nekom sljedom prilikom budeš ao u hram Gautama Bude ili Mahavire, samo sjedni u tišini i promatraj statue, jer su one urađene u meditativnom stanju, i kada ih promatraš dospijevaš u tišinu. To su statue meditacije i to se ne tiče Gautam Bude ili Mahavire, ali one podsjećaju na likove tih velikih ljudi: Mahavire, Bude, Neminate, Adinate... 24 tirtankare džainizma u jednom istom hramu, izgledaju nalik jedna drugoj, sasvim nalik.
Započni meditirati i stvari će početi da rastu u tebi - tišina, mir, blaženstvo, osjećajnost. I što god da izađe iz meditacije, pokušaj da to ispoljiš u životu. Dijeli to sa nekim, jer sve što podijeliš sa bližnjima, brže se razvijaš. A kada dospiješ do trenutka umiranja, tada ćeš znati da nema smrti. Tada možeš reći zbogom bez potrebe za ijednom suzom i tugom - možda suza radosti, ali ne tuge.
Ali ti treba da počneš sa bezazlenošću.
Zato prvo odbaci svu koještariju koju nosiš sa sobom. A svi nose previše smeća u sebi - upitajmo se zašto? Samo zbog toga što su drugi rekli da su to velike ideje, principi, načela...
Nijesi bio dovoljno inteligentan kada si radio sa sobom. Budi inteligentan sa sobom. Život je veoma jednostavan: to je veseli ples. Čitava planeta može biti puna veselja i plesa, ali to sprečavaju ljudi koji ozbiljnošću sprečavaju život da bude uz smijeh, da se svi mogu smijati. Život je za njih grijeh, život je za njih iskupljenje za neke imaginarne grijehove. Kako ti možeš uživati kada je takva klima oko tebe koja ukazuje na to da sve treba da bude iskupljeno; da ti treba da patiš, jer si ninio loša djela. Sve je to neka vrsta zatvora u koji si gurnut da bi patio.
Život nije zatvor, to nije iskupljenje. To je, naprotiv, nagrada, a ona je data onima koji to mogu oslušnuti, koji to zaslužuju. Tvoje je osnovno pravo da uživaš, a grijeh će biti ako ne uživaš u životu. Bilo bi protiv egzistencije ako ne bi sve uljeavao, ako bi sve ostavio kako si zatekao.
Ne, neka poslije tebe sve ostane srećnije, ljepše, miomirisno

Edicija
Osho Lotos Knjiga
Sve narudžbe na 
oshomonte@gmail.com
http://www.osho-yu.me/index.php…

OSHO MEDITACIONA TEHNIKA

ATISHA - MEDITACIJA SRCA



Atisha: Započni razvijati od sebe


...Radije nego da počneš uzimati svu nesreću svijeta, i apsorbirati je u srce, započni sa svojom vlastitom nesrećom. Nemoj letiti u duboko more tako brzo, prvo nauči plivati u plitkoj vodi. Jer ako počneš upijati bijedu cijele egzistencije, to će ostati samo eksperiment u špekulaciji. Neće biti stvarno. Biće samo verbalno. Ti možeš sebi reći, "Da, ja uzimam nesreću cijeloga svijeta" - ali šta možeš znati o bijedi cijeloga svijeta? Nisi iskusio ni svoju vlastiti jad.Mi nastavljamo izbjegavati vlastitu nesreću. Kada se osjetite jadno, uključite radio ili TV da se angažujete. Počnete čitati novine da bi zaboravili svoj bol ili idete u kino, ili ideš svojoj ženi ili mužu. Ideš u klub, kupovinu, samo da se na bilo koji način udaljiš od sebe, da nemoraš vidjeti ranu, da nemoraš gledati koliko te boli iznutra.
Ljudi nastavljaju izbjegavati sebe. Šta znaju o bijedi? Kako mogu uopće zamisliti jad cijele egzistencije? Prvo moraš započeti sa sobom. Ako se osjećaš jadno, dopusti da to postane meditacija. Tiho sjedi, zatvori vrata. Prvo osjeti tugu što je moguće jače. Osjeti povredu. Neko te je uvrijedio. Sada bi najjednostavniji način bio da i ti njega uvrijediš i postaneš okupiran njime. To nije meditacija.
Ako te je neko uvrijedio, osjeti zahvalnost da ti je dao priliku da osjetiš duboku povredu. Otvorio je ranu u tebi. Rana možda potiče od puno ranijih uvreda od kojih si patio cijeli život; on ne može biti uzrokom svih patnji ali je on pokrenuo proces.
Samo zatvori sobu, sjedni tiho, bez ljutnje prema osobi ali sa punom svjesnošću osjećaja koji se javio u tebi - povrede, osjećaja da si odbačen, da si uvrijeđen. A onda ćeš ostati iznenađen da nije samo taj čovjek tu: počinješ se sjećati svih muškaraca i svih žena, svih ljudi koji su te ikada uvrijedi.
Nećeš ih se samo početi sjećati, počet ćeš ih oslobađati. Ići ćeš u neku vrstu prvobitnog, primalnog. Osjeti povredu, osjeti bol. Nemoj ga izbjegavati. Zbog toga se pacijentima u mnogim terapijama kaže da ne uzimaju nikakve droge prije početka, iz jednostavnog razloga što su droge način bijega od tvoje vlastite bijede. One ti ne dopuštaju da vidiš vlastite rane, one ih potiskuju. One ti ne dopuštaju da ideš dublje u patnju, a dok god ne odeš unutar patnje nećeš se uspjeti osloboditi njenog zatvoreništva.
Naučno je savršeno odbaciti sve droge prije odlaska na grupu - ukoliko je moguće čak i droge kao što je kafa, čaj, pušenje, jer ovo sve su načini bijega. Jeste li posmatrali? Kad god osjetite nervozu zapalite cigaretu. To je način da se izbjegne nervoza, postanete okupirani pušenjem. Ustvari to je vrsta regresije. Pušenje vas navodi da se ponovo osjetite djetetom - nezabrinut, bez odgovornosti - jer pušenje ne predstavlja ništa drugo nego grudi. Vrući dim te jednostavno vraća natrag u dane kada si dojio majčino mlijeko, i toplo mlijeko ulazi; bradavica je sada postala cigareta. Cigareta je simbolična cucla.
Kroz regresiju nastojite izbjeći odgovornost i bol bivanja odraslim. A to je isto što se dešava sa mnogim drogama. Moderni čovjek je drogiran kao nikada prije, jer moderni čovjek živi u velikoj patnji. Bez droga bi bilo nemoguće živiti u takvoj patnji. Ove droge kreiraju barijere, drže te drogiranim, ne dopuštaju ti dovoljno senzitivnost da znaš svoj bol. Prva stvar za uraditi je zatvoriti vrata i prestati sa svim vrstama okupacija - gledanje TV-a, slušanje radija, čitanje knjige. Zaustavi sve okupacije jer i to je suptilna vrsta droge. Samo budi tih, potpuno sam. Nemoj se niti moliti, jer i to je ponovo vrsta droge, postaješ okupiran, počinješ pričati sa Bogom, počinješ se moliti i bježiš od sebe. Atisha kaže: Samo budi ono što jesi. Bez obzira na jačinu bola i bez obzira na patnju, dopusti to. Prvo ga osjeti u punom intenzitetu. Biće teško, biće kao cijepanje srca. Možeš početi plakati kao dijete, možeš se početi valjati na podu od dubokog bola, tijelo ti se može izvijati. Iznenada možeš postati svjestan da bol nije samo u srcu već u cijelom tijelu - boli svuda naokolo, bolno je svukuda, da tvoje tijelo nije ništa drugo do bol. Ako to možeš iskusiti - to je neizmjerno važno - onda započni to absorbirati. Nemoj odbaciti. To je tako dragocjena energija, nemoj je odbaciti. Upij je, popij je, prihvati je, zaželi joj dobrodošlicu, budi joj zahvalan. I reci si,"Ovaj put je neću izbjegavati, ovaj put je neću odbaciti, ovaj put je neću rasipati. Ovaj put ću je piti i primiti kao gosta. Ovaj put ću je probaviti."Može vam trebati nekoliko dana da je budete sposobni probaviti, ali onog dana kada se to dogodi, vi ste prošli kroz vrata koja će vas odvesti stvarno daleko. Novo putovanje je započelo u vašem životu, krećete se ka novoj vrsti postojanja - jer odmah, u momentu kada prihvatite bol bez imalo odbacivanja, ta energija i njen kvalitet se mijenjaju. To više nije bol. Ustvari svako ostane iznenađen i ne može vjerovati, jer to je prosto nevjerovatno. Ne možete vjerovati da patnja može biti transformirana u ekstazu, da bol može postati zadovoljstvo.
Ali u svakdonevnom životu niste svjesni da su suprotnosti uvijek zajedno spojene, da one nisu suprotnosti već da se nadopunjavaju. Jako dobro znate da vaša ljubav u bilo kojem momentu može prerasti u mržnju, kao i da mržnja u bilo kojem momentu može postati ljubav. Čak ukoliko mrzite sa punim intenzitetom, potpuno, to će svakako preći u ljubav...
Osho, Knjiga Mudrosti
MAJSTOROV SMIJEH


U jednom malom uredu gazda je ispričao jednu istrošenu staru anegdotu koju je inače pričao
već više puta. Svi su se smijali - morali su se smijati. Svima je inače to bilo dosadno, ali gazda je
gazda. I kada gazda isprica vic, ima da se smijete, to je dio službe. Samo se jedna daktilografkinja
nije smijala, sjedjela je kruto, ozbiljno. Gazda je rekao: “Što je sa tobom? Zašto se i ti ne smiješ?”

Ona mu tada reče: “Ja odlazim ovog mjeseca.” 

VIDEO

Život je tajna koju treba proživjeti


za pretplatu na e-glasnik prijavite se na zvanicnu facebook stranu 

Osho E-glasnik novembar 2020. br. 56

  OSHO MONTENEGRO OSHO ®      E - Glasnik Novembar 2020. broj 56 -Vizija  Novog čovjeka - Tema:  POŠTOVANJE ŽIVOTA   “...