OSHO E-GLASNIK Br. 3

OSHO MONTENEGRO


PRVI SUSRET SA MAJSTOROM

U dva sata stižem u bungalov gde je smešten. Već je mnogo ljudi došlo i čeka da Ga vidi. Njegov sekretar dolazi i ljudi počinju da ulaze u Njegovu sobu. Jedan po jedan. Izlaze većinom za dva-tri minuta. Sad ulazi žena ispred mene - ja sam sledeća. Samo da bih videla način na koji ulazi kod Osha, zavirujem kroz prozor. Osho sedi na sofi, a pod je prekriven ćilimom. Žena se klanja pred Oshom, dodiruje mu stopala i seda na pod. Kažem sebi: "Ovo je, izgleda, pravi način da mu se priđe." Srce mi uzbuđeno tuče a istovremeno je obuzeto i nekim nepoznatim strahom. Za nekoliko trenutaka, žena izlazi, a ja ulazim u sobu.
Osho me pozdravlja širokim osmehom. Jednostavno sve zaboravim i kao da me nešto privuče ka Njemu, zagrlim Ga, a On to prima sa takvom ljubavlju da osećam da nisam samo ja ta koja je našla Njega, nego da je i On našao svoje izgubljeno dete. Izgleda veoma srećan i smešta me da sednem na sofu, sa Negove leve strane. Svojom levom rukom miluje mi leđa, a desnu je stavio u moje ruke. Gledam u Njegove oči - tako su pune svetlosti i ljubavi i osećam da znam ovog čoveka čitavu večnost. Svojim magičnim dodirom učinio je čudo i vraćam se u normalno stanje iz onog osećanja umiranja od kada sam čula Negov govor, prošle noći.
Pita me čime se bavim, ali sam nesposobna da odgovorim. On kaže: "Ne brini, sve će biti dobro.” Sada mogu da govorim pa mu kažem da radim u transportnoj kompaniji u Bombaju.
Pita: ”Da li bi htela da radiš za mene?” Ni neznajući šta to znači, ja klimnem glavom.
Poziva sekretara, predstavlja me i kaže mi: "Obrati se njemu.”
Za sekundu se dižem da odem, načinim dva-tri koraka, pa se opet okrenem da Ga pogledam. On se jednostavno smeši, a ja se vraćam i sedam na ćilim kraj Njegovih nogu.
On kaže: "Zatvori oči” i postavlja svoje desno stopalo na centar mog srca. Osećam neku energiju kako iz Njegovog stopala utiče u moje telo i moj um se prazni - samo čujem zvuk svoga daha. Osećam da se vreme zaustavilo. Možda je to trajalo samo nekoliko trenutaka kad Ga čujem kako kaže: "Vrati se… polako otvori oči”. On sedi zatvorenih očiju. Polako ustajem i kliznem iz sobe sa svojim srcem koje pleše od radosti. Ovo je kao da sam pronašla izgubljeno blago.

(iz knjige “Sto priča za deset hiljada Buda”. Autobiografska ispovjest Ma Dharma Jyoti, jedne od prvih Oshovig učenica sa početla šezdesetih godina.)

SUMNJA ILI VJERA


Pitanje: "Osjećam da nijesam ni osjećajan ni intelektualan tip čovjeka. Ja sam pomiješani tip. Mogu li koristiti dvije različite tehnike? Molim Vas da me uputite."

Ovo je značajno pitanje. Mnoge stvari treba shvatiti. Jedno - kada osjetite da nijeste ni intelektualan ni emocionalan tip, onda dobro znajte da ste intelektualan tip jer je zbunjenost dio toga. Emocionalan tip nije nikada zbunjen. Onaj koji pripada grupi emocionalnih tipova neće osjećati takvu konfuziju. Emocije su uvijek potpune i cjelovite. Intelekt je uvijek podijeljen, izdijeljen, konfuzan. To je stvarna priroda intelekta. Zašto? Zato što intelekt zavisi od sumnje, a emocije zavise od vjere. Uvijek kada ima sumnje, ima i podjele; sumnja nikada ne može biti cjelovita. Kako i može? Prava priroda sumnje je sumnjičenje. Ona nikada ne može biti potpuna. Nikada ne možete u potpunosti sumnjati. Ako u nešto potpuno sumnjate, to postaje vjera.
Sumnja je uvijek konfuzija; u osnovi, kada sumnjate, vi sumnjate i u svoju sumnju. Ne možete biti sigurni u to. Sumnjičavi um, čak, ne može biti siguran ni u sumnju. Zato će izvjesna zbrkanost biti prisutna, a svaki sloj se oslanja na sljedeći sloj sumnje, konfuzije. Intelektualan tip uvijek osjeća na ovaj način: uvijek je prisutno osjećanje da: "Ja sam sada i ovdje, ne pripadam nigdje drugdje." Ili: "Nekada sam ovdje, a nekada tamo, nekada ovo, a nekada ono". Ali emocionalan tip je u skladu sa sobom. Pošto je vjera u temelju, emocije nijesu podijeljene. To je cjelovitost, individualnost. Zato, ako imate neku sumnju, ako nijeste sasvim sigurni kojem tipu pripadate, znajte dobro da pripadate intelektualnom tipu ljudi. Tada koristite tehnike koje su namijenjene intelektualnim tipovima. Ako ne osjećate nikakvu zbrku, tada pripadate samo emocionalnom tipu, osjećajnom tipu ljudi.
Na primjer, Ramakrišna - on je osjećajan tip. Vi ne možete izazvati sumnju u njemu; to je nemoguće, jer sumnja može biti stvorena samo ukoliko je ona već bila tu. Niko ne može izazvati sumnju u vama, ukoliko ona nije skrivena u vama. Drugi vam samo mogu pomoći da to izađe van. Oni to ne mogu stvoriti. Ni vjera ne može biti stvorena. I u tome vam pomažu drugi da se ona manifestuje, da izađe vani.
Vaš osnovni tip se ne može promijeniti, zato je veoma bitno da znate svoj osnovni tip - jer ako činite nešto što vam nije svojstveno, sa čime nijeste u skladu, vi tako samo gubite vrijeme i energiju. A tako ćete steći još mnogo više konfuzije, usljed tih pogrešnih napora. U vama se ne može stvoriti ni sumnja ni vjera. Vi već posjedujete sjeme jednog ili drugog. Ako posjedujete sumnju, bolje bi bilo da ne razmišljate o vjeri jer će to biti samo obmana i hipokrizija. Ako sumnjate, nemojte se plašiti. Čak i sumnja vas može odvesti do Božanskog. To treba da iskoristite.
Ponoviću vam: čak i sumnja vas može odvesti do Božanskog - jer ako vaša sumnja može poništiti Božansko, onda je ona jača od njega. Čak i sumnja se može iskoristiti. Od nje se mogu načiniti tehnike. Ali se nemojte obmanjivati. Postoje ljudi koji propovijedaju da ukoliko sumnjate ne možete dospjeti do Božanskog. Šta onda treba raditi? Tada treba da to potiskujete, da se prisiljavate, da to krijete, da stvarate lažno vjerovanje. Ali sve to će biti samo na površini. To nikada neće dotaći vašu dušu. Duboko u sebi ćete ostati sumnjičavi, a samo na površini, samo ćete spolja stvoriti utisak vjerovanja.
U tome je razlika između vjere i vjerovanja. Vjerovanje je uvijek lažno. Vjera je kvalitativna; vjerovanje je koncept. Vjera je kakvoća vašeg uma; vjerovanje je samo stečena vještina. Zato oni koji sumnjaju i plaše se toga, oni se vežu za vjerovanje. Oni kažu: "Ja vjerujem", ali oni nemaju vjeru. Duboko u sebi oni znaju da sumnjaju. Oni se stalno plaše toga. Ako dotaknete, ako počnete kritikovati njihovo vjerovanje, oni će se odmah razljutiti. Zašto? Čemu gnjev, čemu iritiranost? Oni nijesu iritirani zbog vas. Oni su se razljutili uslijed sopstvenog vjerovanja koje ste vi pomogli da izađe van. Ako ste pred čovjekom vjere, vi ga možete kritikovati; on se neće ljutiti jer vi ne možete uništiti njegovu vjeru.
Ramakrišna je taj tip, Čaitanja ili Mira - oni su osjećajni tipovi. Jedan od najljepših umova Bengala, Kešav Čandra, je krenuo da posjeti Ramakrišnu. On nije došao samo da ga sretne već i da ga pobijedi jer je Ramakrišna bio nepismen, uopšte nije išao u školu. A Kešav Čandra je bio jedan od najvećih umova ikad rođenih u Indiji, jedan od najoštroumnijih, logičarski intelekt. Bilo je izvjesno da će Ramakrišna biti poražen. Kada je Kešav Čandra stigao, svi intelektualci Kalkute su se okupili u Dakšinešvar da vide kako će Ramakrišna biti pobijeđen. Kešav Čandra je počeo sa raspravom, ali mora da je bio veoma obeshrabren jer je Ramakrišna veoma uživao u njegovoj raspravi - zapravo, previše je uživao u tome. Kada je ovaj iznio neko stanovište protiv Boga, Ramakrišna bi počeo da skače i pleše.
Njemu je počelo biti neprijatno, pa je rekao: "Šta to radite? Treba da odgovorite na moje argumente." Zapisano je da je tada Ramakrišna rekao: "Kada sam te vidio, moja vjera se učvrstila. Nemoguće je da postoji jedan takav intelekt bez Boga." Tako osjećajan tip gleda na stvari. "Zato sam pretpostavio", nastavio je Ramakrišna, "da ćeš prije ili kasnije postati veći poklonik od mene jer ti posjeduješ veći um. Kako se možeš sa takvim umom boriti protiv Božanskog? Takvo oštroumlje?Čak i jedna luda, jedan idiot nalik meni bi dospio do Boga. Kako je bilo moguće da nijesi dospio do Njega?"
On nije bio ljut, nije raspravljao, ali je tako pobijedio Kešav Čandru. Kešav Čandra je tada dotakao njegova stopala i rekao: "Vi ste jedini teist kojeg sam sreo sa kim je izlišno raspravljati. Gledajući vas u oči, gledajući vaše kretnje i način kako se ponašate prema meni, to je moj prvi bljesak da Bog postoji. Vi ste dokaz za to bez ikakvog dokazivanja." Ramakrišna je postao dokaz.
Intelektualan tip treba da prođe kroz sumnju. Nemojte sebi nametati nijedno vjerovanje; to će biti samoobmanjivanje. Vi ne možete nikoga obmanjivati. Samo možete sebe odmanjivati. Nemojte se prisiljavati; budite autentični. Ako je sumnja vaša priroda, onda prođite kroz sumnju. Sumnjajte koliko je god moguće i nemojte odabrati nijednu tehniku koja je bazirana na vjeri. To nije za vas. Odaberite neku tehniku koja je naučno ispitana. Nema potrebe da vjerujete.
Postoje dvije vrste metoda. Jedna je eksperimentalna, iskustvena. Nije vam rečeno da vjerujete. Rečeno vam je da je oprobate, a posljedica će viti vjerovanje, vjera. Naučnik ne može da vjeruje. On može da prihvati neku hipotezu na kojoj će raditi, na kojoj će eksperimentisati. Ako eksperiment pokaže da je u pravu, ako eksperiment dokaže da je hipoteza ispravna, on će donijeti takav zaključak. Do vjere se dospijeva kroz eksperiment. Zato postoje ovih 112 tehnika koje unaprijed ne zahtijevaju nikakvu vjeru sa vaše strane.
Zato su Mahavira i Buda intelektualni tipovi, a Ramakrišna i Čaitanja osjećajni tipovi ljudi. Usljed toga, Buda tvrdi da ne treba vjerovati u Boga; Bog ne postoji. On kaže: "Radi što ti kažem, ali nemoj vjerovati u mene. Iskusi ono što ti kažem i ako taj eksperiment dokaže da je to u redu, onda možeš povjerovati tome." Buda kaže: "Nemojte mi vjerovati, nemojte vjerovati u ono što govoim. Nemojte vjerovati samo zbog toga što sam ja to rekao. Eksperimentišite, prođite kroz to i sve dok ne dospijete do sopstvenog zaključka, ostanite u sumnji. Vaše iskustvo će postati vaša vjera." Mahavir kaže: "Nema potrebe da vjerujete u nikoga - čak ni u Gurua, ni u Učitelja. Samo uradite tehniku."
Nauka nikada ne kaže da vjerujete. Ona kaže da napravite eksperiment, da uđete u laboratoriju. To je za intelektualne tipove. Nemojte pokušavati da vjerujete prije no što uradite eksperiment. Vi i ne možete to pokušati. Tako ćete samo sve izvještačiti. Budite stvarni unutar sebe. Ostanite stvarni i autentični.
Ponekada se dogodi da čak i ateisti dospiju do Božanskog, upravo zbog njihove istine o sebi. Mahavir je ateist; on ne vjeruje u Boga. Buda je ateist; on ne vjeruje u nikakvog Boga. Zato se Budi dogodilo čudo. Rečeno je da je bio najmanje pobožan čovjek i čovjek koji je najviše ličio Bogu. Oboje - najmanje pobožan, a najsličniji Bogu. On je bio apsolutan intelektualac, ali je dospio do toga zato što nikada nije obmanjivao sebe. On je radio eksperimente. Šest godina je neprestano radio različite eksperimente: ove i one, ovakve i onakve i - nije vjerovao. Dok nešto nije dokazano da je istinito putem eksperimenta, on u to nije vjerovao. Zato bi uvijek nešto preduzimao i ako se ništa ne bi dogodilo, on bi to napustio.
Jednog dana je uspio. Upravo sumnjičenjem, sumnjičenjem i sumnjičenjem, eksperimentišući, trenutak je došao: taj trenutak je došao kada više nije bilo mjesta za sumnju. Bez nekog objekta, sumnja otpada. Sada više nema predmeta sumnje. On je sumnjao u sve i sada je sumnja postala izlišna. Sumnja je otpala, a u tom otpadanju - on se Realizovao. Tada je otkrio da sumnja i nije bila neka stvarnost: zapravo, to je bilo samo usljed sumnjičavstva, a vi ne možete sumnjati u sumnjičavca. Sumnjičavac je tu da kaže: "Ne, to nije u redu."
To ne mora biti u redu ili može biti u redu, ali ko je taj koji može reći da je nešto u redu ili nije u redu? Taj izvor iskazivanja je u redu, istinit je. Vi možete reći da nema Boga, ali ne možete reći: "Ja ne postojim", jer onog trenutka kada kažete: "Ja ne postojim", tada ste potvrdili sebe. Ko je načinio taj zaključak? Ne možete odbiti sebe, a da u isto vrijeme i ne prihvatite sebe. To je nemoguće. Čak i da negirate sebe, morate biti prisutni. Ne možete nekome reći, nekom gostu koji će zakucati na vaša vrata: "Ja nijesam kući". Kako to možete reći? To bi bio apsurd jer ako kažete: "Ja nijesam kući", dokazujete da ste tu.
Buda je sumjao u sve, ali nije mogao sumnjati u sebe. Kada je sve postalo sumnjivo i neupotrebljivo, on se konačno vratio sebi. Tada je takva sumnja bila nemoguća, zato je i otpala. On se iznenada probudio u svojoj stvarnosti, u sopstvenom izvorištu svijesti, u stvarnom podneblju svjesnosti. Tako je on bio najmanje pobožan, ali je bio najviše nalik Bogu. Zaista, prije njega još niko nije hodao ovom zemljom da je bio tako nalik Bogu. Ali njegov instinkt je bio intelektualan.
Postoje obadvije vrste tehnika. Ako osjetite da ste intelektualni, zbunjeni, sumnjičavi - nemojte koristiti tehnike vjere. One nijesu za vas. Sve tehnike nijesu za svakog. Ako imate vjere, nema potrebe da koristite neke druge metode - nema potrebe! Ako posjedujete vjeru, onda koristite one tehnike koje traže vjeru kao preduslov. Ali nastojte da budete autentični; to je osnovno. Veoma je bitno da to imate stalno na umu. Veoma je lako biti obmanut - VEOMA je lako da se obmanete jer mi nastojimo da oponašamo druge. Možete početi da oponašate Ramakrišnu, a da i ne znate da nijesta taj tip čovjeka. Ako budete oponašali, postaćete imitator; ništa vam se stvarno neće dogoditi. Možete imitirati Budu. To se događa svakodnevno jer se rađamo u religijama. Usljed toga se ponavlja mnogo besmislica. Vi se ne možete roditi u nekoj religiji; treba da odaberete. Religija nema ništa sa krvlju, kostima, rođenjem - ništa!
Neko se rodi kao budist. On može biti osjećajan tip, ali će morati da slijedi Budu. Tako će njegov cio život biti protraćen. Neko je rođen kao intelektualan tip. On može biti rođen kao muhamedanac ili može biti rođen i u nekom posvećenom kultu. Njegov život će biti protraćen, a on će biti izvještačen. Cio svijet je nereligiozan samo zato što je religija glupo povezana sa rođenjem. Tu nema nikakve veze. To treba svjesno da odaberete jer prvo morate da shvatite koji ste tip čovjeka, a tek onda da odaberete. Svijet će biti duboko religiozan onog dana kada svima dopustimo da odaberu svoju religiju, metod, tehniku, svoj put. Ali religija je postala organizovana i politička organizacija. Zato mi nastojimo da djetetu nametnemo religiju odmah pošto se rodi. Mi ga uslovljavamo religijom. Roditelji se plaše da im dijete može preći u drugu organizaciju. Još prije no što postane svjesno, dijete treba uništiti, usloviti, prisiliti. Prije no što postane svjesno i bude moglo da razmišlja o stvarima, njegov um mora biti uslovljen tako da ne može slobodno da misli. Vi ne možete slobodno misliti jer sve što pomislite je preduslovljeno.
Čitao sam Bertrana Rasela. On kaže: "Intelektualno gledano, Budu smatram većim od Isusa. Ali duboko u mom srcu to nije moguće prihvatiti: Isus je veći od Bude. Najviše što mogu, ukoliko bi prisiljavao sebe, mogu ih staviti u istu ravan, da su isti. Intelektualno sagledavajući, osjećam da je Buda gigant. Isus nije ništa prema njemu."
Odakle jedno takvo osjećanje? Zato što je i Bertran Rasel intelektualan tip i Buda mu je bliži, a Isus mu nije tako blizak. Ali njegov um je bio uslovljen hrišćanstvom. To nije bilo vjerodostojno jer ta upoređenja nijesu imala smisla. Ona su jednostavno ukazivala na Bertran Rasela. To nije govorilo ni o Budi ni o Isusu jer poređenje nije bilo moguće. Za one koji su osjećajni, Isus će izgledati veći od Bude. Ali ukoliko je taj budista, ako je rođen kao budista, to će biti teško. Njegov um će biti u nelagodnosti ako pomisli da je neko veći od Bude. To je teško, na neki način je nemoguće, jer bilo šta da mislite, to je već pothranjeno u vama: to je već umetnuto. Vaš um je poput kompjutera. Umetnute su mu informacije, pohranjeni su podaci. Vi ste već utemeljeni u neki besmisleni koncept, u tradicije. To ne možete tako lako odbaciti; zato je religija samo riječ. Samo neki ljudi mogu biti religiozni jer tek nekoliko njih se može pobuniti protiv vlastitih uslovljavanja. Samo revolucionaran um može postati religiozan - um koji vidi stvari oko sebe, koji vidi činjenice i tek onda odlučuje šta da radi.
Zato osjetite koji ste tip, pokušajte da osjetite svoj tip. To nije tako teško. Prva stvar: ako se osjećate zbrkano, vi ste intelektualan tip. Ako se osjećate sigurno, vjerujuće, onda produžite sa drugačijim tehnikama koje zahtijevaju vjeru kao osnovu. I drugo, zapamtite, nikada ne radite obadvije tehnike. To će samo stvoriti još više konfuzije u vama. Ništa nije loše; obadvije su u redu. Ramakrišna je u pravu, Buda je u pravu. Zapamtite jedno: u ovom svijetu vas mnoge stvari mogu odvesti do Istine - postoje mnoge staze. Tu ne postoji monopol. Čak i neki kontradiktoran put, neka sasvim apsurdna staza vas može dovesti do istog cilja.
“KNJIGA TAJNI 2”
(c) Osho International Foundation


FILOZOFIJA

PITAGORA JE TREBAO DA ISKUJE NOVU RIJEČ, i iskovao je predivnu riječ. "Filozofija" znači težnja ka mudrosti - to nije ljubav za znanjem; zapamtite, to je ljubav prema mudrosti. Znanje je intelektualno, mudrost je intuitivna. Znanje dolazi iz glave, mudrost dolazi od srca. Zato je to ljubav - ne logika već ljubav, ona nije proračunata već bezazlena, nije lukava već inteligentna, nije intelektualna već inteligentna. A on je iskovao i riječ "filozof", takođe - to je prijatelj mudrosti. Da li ste ikada primijetili? - uvijek kada sa nekim započnete neku raspravu više ste okrenuti svom egu nego istini. Ponekada, čak, uvidite i lažnost vaših rasprava, ali to ne možete prihvatiti jer vrijeđa ego. Vi raspravljate zato što je to vaše mišljenje, a ne zato što je to istina. Vi raspravljate protiv drugačijeg mišljenja zato što je to njegovo mišljenje, a ne zato što je to neistinito. Rasprava započinje ne zbog istine već nekog ego razloga - tada je to sofizam, tada je to veoma ružan fenomen.
Vi volite neku ženu - to je divno iskustvo. Ljubav između muškarca i žene sadrži veliku istinu, njen miomiris, blagostanje. To je jedna od najnevjerovatnijih misterija života. Ali kada idete kod prostitutke, to nije isto - fizički to je isto, ali spiritualno je sasvim drugačije. Prostitutka je ružna pojava: voljena je nešto božanstveno.
Filozofija je nalik voljenoj: sofizam je prostitutka. A sofisti čine upravo isto - prostituišu se. Oni su spremni da raspravljaju za bilo koga, za bilo koga ko je spreman da im plati. Ako platite sofisti, on će rasapravljati umjesto vas. Ako mu neko drugi plati više, on će raspravljati za njega. On je tada spreman i da raspravlja protiv vas ukoliko mu neko plati više.
Čuo sam:

Svake nedjelje je jedan sveštenik bio uznemiren zbog jednog starca koji je bio veoma poštovan, bogat i dobrostojeći, ali koji se nedolično ponašao u crkvi. On je običavao da sjedi upravo ispred sveštenika i čim bi on započeo službu, starac bi odmah zaspao i počeo glasno da hrče. A to je, naravno, bilo uznemiravajuće - upravo je sjedio ispred njega i hrčao.
Sveštenik je bio uznemiren i pitao se šta da radi? Čovjek je bio bogat i nije mu smio reći: "To nije u redu". Zato je našao način. Mali dječak, njegov unuk, je obično pratio starca. Sveštenik je pozvao dječaka i rekao mu: "Daću ti četiri annasa svake nedjelje - uvijek kada tvoj djed zaspe, ti ga samo prodrmaj, samo ga probudi." Dječak je bio sretan i to je uradio; stvar je djelovala.
Tokom tri naredne nedjelje sve je bilo sasvim u redu: čim bi starac počeo da hrče, dječak bi ga prodrmao. Ali četvrte nedjelje starac je zahrkao, sveštenik je čekao, ali dječak je i dalje sjedio mirno. Poslije službe on pozva dječaka i uputa ga: "U čemu je stvar? Zar si zaboravio?"
On mu odgovori: "Ne. Ali sada mi on plaća jednu rupiju. Rekao mi je: 'Ako me ne budeš uznemiravao, ja ću ti davati jednu rupiju."

To je bio slučaj i sa sofistima. Oni su bili spremni da diskutuju za svakoga, za bilo koga ko je bio spreman da im plati. Oni su bili veliki diskutanti. Ali mudrost nema ništa zajedničko sa raspravom! Buda nije bio diskutant - on je nešto iskusio. Ako je koristio logiku i jezik, to je bilo samo da bi iskazao ono što je iskusio, a ne da bi to dokazivao. On nije do svog iskustva dospio putem jezika i logike: on je to iskusio kroz meditaciju, a onda je upotrijebio jezik i logiku da bi to iskazao.
Logika i jezik su u redu kada su iskazivanja u pitanju, ali oni nijesu kreativni - oni su samo izražajni. Istinu je potrebno iskazati, tada su riječi korisne. Ali gledano spolja, veoma je teško rasuditi ko ispoljava svoje iskustvo, a ko se samo igra riječima. To je veoma teško za one koji još ništa nijesu sami iskusili.
Pitagora je došao u Indiju, sreo je velike mudre ljude; on je sreo velike mudrace, velike bramane. Po prvi put je vidio mudre ljude! Meditirao je godinama... postao je mudar čovjek na svoj način, postao je prosvijetljen. A potom se vratio u Grčku i vidio što se tamo dogodilo: zaljubljena je nestala - ostala je samo prostitutka.
On je iskovao te nove riječi - to su divne riječi, ali i one su zapale u istu zamku. Ako sada odetete na univerzitete, bilo na Istoku ili na Zapadu, nećete naići na filozofiju u Pitagorinom duhu; tamo ne borave filozofi, pogotovo ne na univerzitetima, u duhu Pitagore. Sada je na univerzitetima ponovo prisutan sofizam, a univerzitetski profesori i filozofi su ponovo postali sofisti. Stoga je filozofija na samrtnom odru - idite i uvjerite se u to na univerzitetima. Na hiljade studenata se upisuju na nauke, matematiku, fiziku, hemiju, bilogiju, geologiju. Pitajte koliko studenata pohađa filozofiju - mogu se izbrojati na prste.
Kada sam studirao filozofiju bilo je samo tri studenta. Ja sam bio jedan od njih, a dvoje drugih su bile dvije djevojke. Samo tri osobe, a odsjek je imao deset profesora - jedna trećina profesora na svakog studenta. A te dvije djevojke uopšte i nijesu bile zainteresovane za filozofiju. Njihov jedini interes je bio da dospiju do diplome - tako bi stekle boljeg muža. Pošto nijesu bile primljene ni na jedan drugi fakultet, zato su odabrale filozofiju. One uopšte nijesu bile zainteresovane za to.
To se događalo ponovo i ponovo... Jedan od profesora je bio veliki asketa; on se zarekao da neće pogledati nijednu ženu. Sada su bile dvije djevojke u grupi - zato je on morao da drži predavanja zatvorenih očiju. A te dvije djevojke su skoro uvijek bile odsutne tako da sam ja jedini tu sjedio pred njime koji je držao zatvorene oči. Tako sam ja naučio da slušam zatvorenih očiju - zapravo, on je pričao, a ja sam spavao.
Jednog dana je on to otkrio. Prvo je pomislio da sam i ja asketa i da sam se odlučio da ne pogledam ženu - on je bio presrećan da je pronašao makar jednu finu dušu. Cio univerzitet se smijao, a on je mislio: "Ovo je veoma dobro - makar je jedna osoba prisutna..." Ali jednog dana je to otkrio: pošto nije bilo djevojaka, on je mogao da otvori oči, a ja sam duboko spava.
Upitao me je: "U čemu je stvar?"
Rekao sam mu: "Stvar je u tome što ne vidim nikakvu filozofiju u tome što predajete. Zato je znatno bolje i korisnije da dobro spavam. To što predajete je samo smeće, trulež. Vi ne poznajete tu stvar!"
To je zaista bilo tako. A taj čovjek je bio pošten - prvo je bio šokiran, ali potom je otkrio istinu. Pošto je tog dana govorio o Patanđaliju i samadiju, ja sam ga upitao: "Znate li šta je samadi? Da li ste to ikada iskusili? Sve što govorite jeste učeno ali nije mudrost. Sve što govorite je mehanički; kompjuter to može obaviti znatno bolje i uspješnije od vas. Vi ste čitali o samadiju - ali čitati o samadiju ne znači i poznavati to. To je nalik slijepom čovjeku koji je čitao o svjetlosti i koji o tome može govoriti, on može biti sposoban i da piše velike teze o svjetlosti, ali on o tome ništa ne zna. On ništa o tome ne zna, baš ništa. On nema oči."
To se događalo u cijelom svijetu, a razlog tome nije bio zato što ljudi nijesu bili zainteresovani za istinu - razlog je bio taj što je filozofija ponovo postala sofistička. Najveći filozofi ovog vijeka nijesu ništa drugo do lingvisti, logičarski pozitivisti, logičarski sitničari. Bertrand Rasel, G. E. Mur, Ludvig Vitgenstein - sve velika imena u filozofiji, ali svi oni su bili veoma preokupirani jezikom. Oni nijesu bili zainteresovani da li postoji Bog ili ne; oni su se zanimali time na koliko se načina može upotrijebiti riječ "Bog", da li je ta upotreba ispravna ili ne, može li se riječ "Bog" upotrijebiti ili ne može i, ako se može upotrijebiti, koje značenje ta riječ donosi. Oni nijesu bili zainteresovani za istinu o Bogu: oni su se samo zanimali za riječ "Bog" - i to su analizirali.ž
Samo pomislite na osobu koja analizira riječ "ljubav" - možete li takvu osobu nazvati ljubavnik? Ljubav je nešto što treba iskusiti, nešto što treba proživjeti. Filozof, biti istinski filozof, znači da treba biti filozof života. Suština riječi filozofija znači nešto što je egzistencijalno, iskustveno; to treba da bude utemeljeno u meditaciji, a ne u argumentaciji. Tako je "filozofija" ponovo pala na loš glas. Potrebna je nova riječ. Na primjer, bolje bi bilo da se riječ "filozofija" zamjeni sa "filousija". Usija dolazi od korijena riječi "suština". "Filousija" bi značila onog koji žudi za suštinom ili Bitnošću, onog koji ne želi samo da o tome razmišlja već i da to iskusi, ostvari, uvidi.
To je uistinu značenje indijske riječi za filozofiju - darshan. Darshan znači uvidjeti, vidjeti. Bolje bi bilo da i sada činimo istu stvar koju je činio i Pitagora prije dvadeset pet vjekova. On je riječ sophia promijenio u "filozofija". Sada je potrebno ponovo promijeniti riječ "filozofija" - ja predlažem "filousija": žednja za iskustvom suštine ili Bitnosti, a ne samo za razmišljanjem o tome.

“Vječna filozofija”
(c) Osho International Foundation

OSHO E-GLASNIK Br. 2 JESEN 2000

OSHO MONTENEGRO


ZAJEDNICA BUNTOVNIH DUHOVA

Moja komuna je, u prvom redu, ne-asketska.
Njen osnovni cilj je da pokuša da uništi sve psihološke slabosti u tebi - u šta je uključena i sadomazohistička psiho boljka. Komuna te uči da budeš zdrav i da ne osećaš krivicu u tome što želiš da budeš zdrav. Ona te uči da budeš human, jer je moje iskustvo u tome takvo, da su ljudi koji su pokušavali da budu božanski ostvarili suprotno tome. Oni su dospeli daleko niže od onoga što je humano. Oni su pokušavali da dospiju dalje od humanosti - oni su otišli dalje od humanosti, ali u pogrešnom pravcu.
U manastirima su ljudi nalik životinjama, jer ukoliko više mučiš sebe sve više počinješ da gubiš inteligenciju; inteligencija traži ugodnost. Inteligencija je jedan prefinjen cvijet. Ne pokušavaj da gajiš cvijeće u pustinji. Inteligencija je veoma fini cvijet. Taj cvijet raste u sveobilju. On treba tlo obilja, plodnost, kreativnost, ispunjenost veseljem - samo tada taj cvijet može procvjetati. A bez inteligencije, šta si ti?
Moj osnovni napor je da pomognem da tvoja inteligencija postane plamen, da ta vatra spali sve što nije tvoje autentično. Ti postaješ vatra i sagorjevaš sve ono smeće koje su drugi ubacili u tebe. Zato, prvo inteligencija a zatim meditacija.
Meditacija proizilazi iz inteligencije - spaljuje samo otpad iz tvog bića. Tada si čist, sam, baš onakav kakvim te egzistencija želi. Komuna je upravo mjesto gdje ljudi koji su zainteresovani za unutrašnje putovanje, za odiseju unutrašnjeg, žive zajedno, pomažući jedno drugome da budu svoji, dopuštajući svakom da ima dovoljno prostora, ne uplićući se ni u čiji život, ne namećući se ni na jedan način. Ukoliko te oni mogu podržati, dobro, ali ukoliko ti i ta podrška bude smetnja, oni te neće čak ni podržavati, povući će se. Oni poštuju tvoju individualnost, tvoj integritet, tvoju slobodu. Riječ komuna sam izabrao jer to predstavlja zajedništvo. To nije neko drugo društvo, nije manastir, ašram. To je kada individue postanu individue; iako zajedno - one ostaju same, a u prožimanju, odnošenju, same, a u zajedništvu.
Osama je po meni najveći duhovni kvalitet. Zato smo mi zajedno, ali bez ikakvog oblika zarobljavanja, sasvim opušteni. Nikakvi odnosi ne obavezuju u mojoj komuni. Odnosi tu nisu više odnosi, već samo odnošenje, proces. Dok to tako funkcioniše, dobro je, a kada se putevi počnu razilaziti, mijenjati svoje smjerove, i to je sasvim dobro jer tako možda pojedinac raste. Nikada se to ne zna. Mi možemo hodati zajedno nekoliko koraka, nekoliko milja, i tada se rastati sa zahvalnošću - tako da je veselje biti zajedno. A sada dopustimo da slavimo razdvojenost. Ti si meni pomogla, i ja sam tebi pomogao. I zato pomognimo drugima da nauče da žive onako kako im to nalaže njihovo biće.
Komuna je sasvim jedan novi pojam. Tu nema ničeg što je produkt prošlosti. Stari drevni ašrami su bili divni, ali su bili dio društva. Oni su propagirali istu strukturu društva, sistem od četiri kaste. Za njih su nedodirljivi bili nedodirljivi, i nijesu smeli ući u stari hindu ašram. Samo bi braman mogao biti prorok. Čudno je to da samo braman može imati oči. To je bila i bramanska strategija da ostanu na vlasti. Oni su na taj način bili moćni. No, oni su bili i dobri ljudi, iako nisu bili revolucionarni, bili su lijepi, ali ne i buntovni.
Buntovnik je sinteza oboje. On je mač, a isto tako i pesma. To sve zavisi od situacije. On može biti pesma, a može biti oštar kao mač. Ovo je komuna buntovnika. Mi ne podržavamo ni jedno posebno društvo, ni jednu politiku, naciju, rasu ili religiju. Mi smo napustili sve što je daleko iza nas. Mi smo došli sasvim sami da budemo sa onima koji su došli sa istim razlogom - da budu sami. Zato zapamtite to, takva samostalnost je nešto sveto. Ti nećeš ometati ničiju samobitnost, slobodu, individualnost. Komuna, ljubav: budite zajedno, veselite se, ali nikada ne zaboravite da ste sami. Rođeni ste sami, umrećete sami, i treba da živite sami. I svi oni koji su ovde, svi su oni individualci, sami. Oni ne slijede nikakvu doktrinu, dogmu, oni samo prate svoj unutrašnji glas.
Pokušaj da to oslušneš i pratiš. Da, to je još sasvim usamljen i slab glas, ali kada ga jedom čuješ, ti više ništa ne možeš raditi u životu sem ono što ti on nalaže.
Osho
Rajneesh Bible, Vol.III
(c) Osho International Foundation


VRT ZA NOVO
Velika revolucija je u toku. To će biti daleko dublji proces od onog koji se dogodio kada je majmun sišao sa drveta i postao ljudsko biće. Ta promjena je stvorila um...a sada će se dogoditi jedna znatno značajnija promjena koja će iznjedriti dušu, kada čovjek više neće biti samo psihološko biće već i duhovno, spiritualno biće. Ta nova svijest je nešto najznačajnije što se može dogoditi danas. Ja želim da vam nešto kažem o toj svijesti, o toj novoj svijesti, o njenoj orjentaciji i karakteru jer ćete vi biti ti koji ćete omogućiti i pomoći da se ta svijest iznjedri- jer vi treba da postanete to.
Novi čovjek neće biti hindus, neće biti muhamedanac, neće biti hrišćanin, neće biti komunist. Taj novi čovjek će biti samo jedno otvoreno okno, jedan prozor ka stvarnosti. On će prihvatati stvarnost onakvu kakva je; on neće nastojati da svoj um projektuje preko toga. Njegove oči će biti otvorene i čiste; one neće biti prepune ideala. On neće živjeti u skladu sa nekim vjerovanjem,on će samo jednostavno živjeti. Taj novi čovjek će živjeti od ljubavi, a ne od straha. Zapamti, čovjek koji živi iz straha uvijek će nastojati da oko sebe razvija situacije u kojima će strah dominirati. Tvoj strah će stvarati takve situacije, isto kao što ljubav može da nametne svoje okolnosti. Ako voliš, ti ćeš nastojati da nađeš mnoge prilike za ljubav. Ako, pak, živiš u strahu tada će biti mnogo više prilika za strah. Pošto je strah ukus stare svijesti, to donosi ratove. U tri hiljade godina čovjek je ratovao pet hiljada puta. Ovo je veoma suludo stanje stvari. Prošlost čovječanstva je maloumna.
Novi čovjek će raskinuti sa takvom prošlošću. On će biti kreativan, a ne destruktivan. Njegova nauka, njegova umjetnost, sve će biti u službi stvaralaštva. On neće stvarati bombe. On neće biti političar jer je politika ukorijenjena u strahu, mržnji, destruktivnosti. Novi čovjek neće biti nacionalan, novi čovjek će biti globalno biće. Prvi znaci jedne takve inteligencije se uočavaju na horizontu.Taj novi čovjek neće živjeti u predrasudama već u spontanoj odgovornosti. Onaj stari tip čovjeka je bio rob; novi čovjek će imati slobodu u najdubljem smislu te riječi. On neće biti žrtva na nijednom oltaru- bilo to državnom ili religioznom, oltaru svještenstva ili političara. On neće dopustiti nikome da koristi njegov život: " Idi u rat i pogini jer to tvoja otadžbina traži od tebe."
On će raditi, ali njegov rad neće biti ovisnost. On neće biti sklon gomilanju novca. On neće željeti da bude poznat; on će željeti da živi, da živi autentično.Novi čovjek će biti sposoban da koristi stvari. U prošlosti je novac iskorištavao čovjeka, u prošlosti je čovjek živio na jedan tako nesvjestan način da je mislio da posjeduje stvari, ali stvari su upravo posjedovale njega. Novi čovjek će koristi novac, koristiće tehnologiju, i sve što mu je dostupno, ali će ostati gospodar nad svime.
Nova svijest će se oduprijeti svim smjernostima, svim usmjeravanjima. Bilo koja vrsta smjernosti: katolička ili komunistička, hindu ili džainistička je samo paralisanje uma. Ti se potom ne možeš ponašati kao slobodno ljudsko biće već kao mula. Jedno živo biće treba da ostane slobodno i pokretljivo, da se kreće. On mora da odgovara na promjenljive situacije. Kako ti možeš ostati fiksiran u svome ponašanju kada život nije jedna fiksirana stvar? Zato nova svijest neće reagovati, ona će odgovarati na postavljene okolnosti. A razlika između ta dva pojma je ogromna. Reakcija je uvijek samo neka krutost. Ti imaš neku određenu ideju; još prije no što se pitanje postavi, odgovor je spreman. Odgovaranje je nešto sasvim drugo. Ti saslušaš pitanje, apsorbuješ to pitanje, procijeniš situaciju, osjetiš okolnosti, proživiš tu okolnost i u skladu sa tim proživljavanjem tvoj odgovor se rađa. Takav čovjek će nastojati da živi iz trenutka u trenutak.Njegov stav će biti samo jedan: da će uvijek biti u skladu i dosluhu sa životom... a ne da ima jednu određenu ideju i ostane dosledan njoj, za koju je spreman da se žrtvuje.
Novi čovjek će biti kreativan. On će u svakom trenutku pronalaziti svoju religioznost, svakog trena će moći naći svoju filozofiju. I sve će nastaviti da raste, da stasava. On neće biti ovisan o prošlosti- biti ovisan o prošlosti znači i biti ovisan o smrti, jer je prošlost smrt. On će samo biti ovisan o sadašnjosti. A ako bude ovisan o sadašnjosti, on će biti buntovnik protiv prošlosti. A pošto će biti buntovan, neće se uklopiti u umrtvljeno društvo, u zamrlu bogomolju, neće se dati zavesti vojsci koja donosi smrt. Taj novi čovjek je spreman da oko sebe okupi novo društvo. Prvo svijest biva nova, a onda i društvo mora biti novo.
Ta nova svijest ima drugačiji odnos prema moralu - ona posjeduje moral koji proističe iz senzibiliteta svakog pojedinca. Ono staro puritanstvo, stare moralne norme i pristupi moralu su proizveli licemjerje i dvoličnost u ovom svijetu.Oni su od čovjeka načinili šizofrenika: naizgled smiren, u dubini svoje duše on je nespokojan. Taj stari tip čovjeka je živio dvojni život. Novi čovjek će živjeti sjedinjeni život. Ono što bude u njemu, biće i spolja vidljivo. On će biti autentičan. To će biti istina novog čovjeka, to će biti njegov hram, bogomolja, njegov Bog- autentičnost. A sa autentičnošću i osobenošću neuroze nestaju.
Novi čovjek će biti poema proistekla iz cjelovitosti, biće ples neizmjerne radosti za Božje darove, radosti zbog života i bitisanja, zbog cvijeta i drveta, zbog ptice, zbog sunca, pijeska i mora. Novi čovjek neće biti zagledan negdje u potrazi za Bogom, on će gledati ovdje. Sada će biti jedino njegovo vrijeme, a ovdje će biti jedini njegov prostor.
Novi čovjek će biti realist. On će voljeti ovu zemlju. Ovo je jedna divna planeta, najljepša planeta - jer je najživlja. Ovu planetu treba voljeti, na ovoj planeti treba uživati. To je dar. Novi čovjek će naći svoju religiju u prirodi- a ne u mrtvim kamenim statuama već u živahnom plesu drveća na vjetru. On će naći svoju religiju brodeći po moru, penjući se po netaknutim vrhovima planina. On će pronaći svoju molitvu u snijegu, u mjesecu, u zvijezdama. On će biti u dosluhu sa egzistencijom kakva ona jeste; on neće živjeti sa apstraktnim idejama, on će živjeti sa stvarnošću. Njegova predaja će biti ka prirodi, a putem te predaje on će dospjeti i do natprirodnog. Njegova nauka će biti bazirana na spoznaji i razumijevanju prirode, a ne ka osvajanju prirode. On neće siliti prirodu, on će voljeti i uvažavati prirodu kako bi mu ona otkrila njene tajne.
Novi čovjek će nastojati da otkrije nove oblike zajedništva, zbližavanja, prisnosti i podjele dobara jer staro društvo neće nestati baš odmah. Ono će se produžavati i opirati, ono će nastojati da se grčevito bori protiv svega novoga- upravo kako je oduvijek i bilo. Prije no se to preda i nestane, novi čovjek mora otkriti nove oblike zajedništva, nove tipove porodica, nove komune. Taj novi čovjek će nositi duh avanturizma; njegov odnos prema stvarnosti neće biti sigurnost, njegov odnos će se ogledati u ekstatičnosti i spontanosti. On neće uvijek morati imati pripremljen odgovor za sve, ali on će prihvatati svaki izazov kao priliku za svoj rast, za istraživanje, za ispitivanje. On će u svemu tome ići toliko daleko koliko mu sami život dopušta...i uvijek će ostati otvoren. Novi čovjek će biti spreman za rizik. Taj čovjek će biti osoba spontanosti,nenametljiv, uvijek voljan da rizikuje za novo, uvijek pripreman na novo djelanje ili ispoljavanje ma koliko to bilo divlje ili daleko. On će vjerovati da je sve moguće i da se sve može okusiti. On će tako imati povjerenja u vlastito iskustvo i uvijek biti pripreman da provjeri nepovjerenje prema drugim autoritetima. Na kraju, novi čovjek će nastojati da bude blizu prirode: blizu mora, sunca,snijega; cvijeća, životinja, ptica; blizu života, izrastanja, smrti.
Sada možete razumjeti zašto su ortodoksni, smjerni umovi protiv mene. Ja im spremam grobnicu...ja spremam rasadnik, vrt za novo.
OSHO The Secret of Secrets, Vol 1
(c) Osho International Foundation


TRENUTAK ZA MEDITACIJU
MEDITACIJA SMIJEHA
Svako jutro po buđenju, prije no što i otvoriš oči, protegni se kao mačka. Protegni svaki mišić svog tijela. Posle tri-četiri minute, držeći zatvorene oči, počni da se smiješ. Smij se pet minuta. U početku ćeš to sam pomoći ali ubrzo će zvuk tvog pokušaja proizvesti fini smijeh. Izgubi se u smijehu. To može u najgorem slučaju uzeti nekoliko dana dok se stvarno ne dogodi pravi smijeh kao meditacija. Ali poslije nekog vremena će doći spontano i izmijeniće potpuno prirodu tvog predstojećeg dana.
(Za one koji imaju poteškoća da se smiju potpuno, ili koji osjete da je taj smijeh lažan Osho je predložio ovu jednostavnu tehniku.)
Ujutro rano, prije no što išta jedete, popijte bokal tople slane vode. Popijte to brzo jer inače nećete moći da popiješ puno. Potom nastojte da sve to povratite. To će biti samo izbacivanje vode, a to će pročistiti vaše unutrašnje puteve. Ništa drugo nije potrebno. Postoji blokada tih puteva, i kada želite da se smijete, to biva prekinuto. To se u jogi redovno praktikuje, i to oni zovu "nužno pročišćavanje". Ubrzo čete uživati u tome i osjećaćete se pročišćenim tokom cijelog dana. Vaš smijeh, vaše suze, pa čak i govor će potom dolaziti nesmetano iz vašeg pravog centra. Za to je dovoljno samo deset dana i vaš će se smijeh nesmetano širiti okolo.

Majstorov smijeh

Ljudožder je dojurio u selo da objavi vijest da je njihovo Lovačko društvo ulovilo hrišćanskog teologa.
"Divno", reče jedan od ljudoždera radosno, "uvijek sam želio da probam sendvič od koještarije".

OSHO E-Glasnik Br 1. Ljeto 2000

OSHO MONTENEGRO

NOVI COVJEK:
istinski duh zemlje
U novom covjeku je sadržana citava moja filozofija života: kako treba potpuno živjeti, intenzivno, u cjelosti; i tako da ne cinimo od života ispraznost vec da ucinimo da svaki trenutak bude najvece uživanje - ples, pjesma i slavlje.
Stari čovjek koji je bitisao do sada je već na samrtničkoj postelji. On je mnogo patio i treba svu našu sućut. On je bio uslovljavan da živi u bijedi, u patnji, u samoodricanju. Njemu su obećavali: sva obećanja su se odnosila na zagrobni život, ali samo ako bude za života patio. Što bude više sebe mučio, što bude veći mazohista, što bude više uništavao vlastito dostojanstvo - to će biti više nagrađen.
To je bio veoma pogodan koncept za uložene interese jer je od čovjeka koji je spreman da pati veoma lako načiniti slugu. Čovjek koji je spreman da se žrtvuje danas za neko nepoznato sjutra je već unaprijed izrazio svoj pristanak da bude obrobljen. Budućnost tako postaje njegovo ropstvo. Hiljadama godina je čovjek samo živio u nadi, u zamislima, snovima, utopijama, ali nikako u stvarnosti. No, nema drugog života do ovog sadašnjeg, do ovog koji sada živimo.
Novi čovjek je bunt, revolt, revolucija protiv svih uslovljavanja koja ga mogu obrobiti, spriječiti, iskoristiti, a sve to u ime nade za izmišljenim rajom. Svi prošli pristupi životu bili su začuđujuće složni u jednoj stvari: da je čovjek žrtvena životinja pred nogama izmišljenog Boga.
Bila su vremena kada je čovjek bio živ žrtvovan, masakriran ispred kamenih statua. Mada se danas niko ne bi usudio da učini takvu stvar, psihološki se stvar još nije promijenila. Čovjek je i dalje žrtvovan: bilo u ime kapitalizma ili komunizma, u ime neke arijevske rase, u ime islama, u ime hrišćanstva, hinduizma. Umjesto kamenih bogova danas postoje zvučni nazivi, beznačajni, ali je čovjek pristao da živi tako iz prostog razloga jer je kao dijete rođen u masi koja je unaprijed kondicionirana. Učitelji su uslovljavani, roditelji su uslovljavani, susjedi su uslovljavani i zato je malo dijete skoro bespomoćno - ono ne može ni pojmiti bilo koju drugu alternativu sem da bude dio te mase.
Prošli čovjek je bio masa, šraf na točku: stari čovjek nije imao individualnost. Oni koji su ulagali interese u čovjeka trudili su se da unište samopoštovanje i dostojanstvo, radost i zahvalnost da si ljudsko biće, da si najviša kreacija u dugom putu evolucije - da si stožer slave.
Takve ideje su bile opasne. Ako bi čovjek imao samopoštovanja, dostojanstva ljudskog bića, ti ga ne bi mogao uniziti kao roba, ne bi mogao uništiti dušu i proizvesti od njega robota. Sve do sada čovjek je samo tobože živio - njegov život je, međutim, bio samo pretpostavka.
Novi čovjek je revolt protiv čitave prošlosti. To je deklaracija da mi želimo da stvorimo novi način života, nove vrijednosti života. To je znak da smo dospjeli do novih ciljeva - daleke zvijezde su na našem nišanu. I mi nećemo dopustiti nikome da nas žrtvuje u ime nekog lijepog naziva. Mi želimo da živimo naše živote, ne prema nekim idealima već prema svojim težnjama, prema svojim strastvenim intuicijama. Mi želimo da živimo od trenutka do trenutka. Nas neće niko zavaravati da živimo za neko "sjutra" i obećanja za budućnost.
Novi čovjek sadrži svu budućnost čovječanstva. Stari čovjek treba da umre: on je već spremio svoj grob - on na to čeka svaki trenutak, sve više i više. Što mislite da radi Ronald Regan? On kopa grob za čovječanstvo, i to što je moguće dublji. Ti ljudi izgleda kao da se plaše i mrtvih - pa ako grob nije dovoljno dubok mogli bi se mrtvi vratiti,.. da se mogu vratiti u život.
Nuklearno oružje i sve druge destruktivne sprave su spremne za sveopšte samoubistvo. Stari čovjek je odlučio da umre. Sada je na inteligenciji svijeta da se odijele od takvog čovjeka prije no što on uništi i tebe, takođe. Treba se odijeliti od starih tradicija, starih religija, starih nacija, starih ideologija.
Po prvi puta sada staro i nije više zlatno. Staro je samo utemeljenje jedne ružne prošlosti. Sada je velika odgovornost za nove generacije, za mlade ljude da odbace prošlost. U prošlosti su religije običavale da se odreknu svijeta. No, ja vas učim da volite svijet kako bi on mogao opstati, a da se odreknete sasvim prošlosti i oslobodite njenog kontinuiteta.
Novi čovjek nije za unapređenje starog: on nije za kontinuitet fenomena, za poboljšanje. Novi čovjek je deklaracija smrti starog i rođenje potpuno osvježenog čovjeka - neuslovljenoga; bez nacija, bez religija, bez ikakve diskriminacije između muškarca i žene, crnih i bijelih, Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. Novi čovjek je manifest ujedinjenog čovječanstva. To je najveća revolucija u svijetu ikad viđena.
Ti si možda čuo za čudo koje je proizveo Mojsije dijeleći more na dva dijela. To čudo nije ništa. Ja želim da podijelim čovječanstvo: čitavi okean čovječanstva se dijeli u dva dijela - staro i novo. Novo će voljeti ovaj život, ovaj svijet. Novo će učiniti umjetnost življenja, ljubavi i umiranja. Novo neće interesovati raj ni pakao, grijeh ni vrline. Novi čovjek će željeti samo da ostvari radosti života, životna zadovoljstva - više cvijeća, ljepote, humanosti, milosti. A mi imamo kapaciteta i mogućnosti da načinimo od ove planete raj i učinimo ovaj sadašnji trenutak najveću ekstazu života.
Dopustite da staro zamre. Dopustite da to bude staro vođeno ljudima nalik Ronald Reganu. Neka slijepci prate slijepca. Ali ne oni koji imaju mlad duh - a kada kažem "mlad duh" u to uključujem i one koji su po godinama stari, koji nijesu stari po duhu, a ne uvrštavam one mlade koji su već starci po duhu. Duhovno mlad može biti novi čovjek.
Novi čovjek nije nada. Ti si već ispunjen time. Moj rad je samo da te učinim svjesnim da je novi čovjek već stigao. Moj rad je da ti pomognem da ga prepoznaš i poštuješ... Novi čovjek nije neko ko treba da dođe sa neke druge planete. Novi čovjek je u tebi i tvojoj svježini, u tišini tvoga srca, u dubini tvoje meditacije, u tvom predivnom prostoru ljubavi, u tvojoj pjesmi radosti, u tvojem plesu ekstaze, u tvojoj ljubavi za ovu zemlju. Nijedna religija te ne uči da voliš ovu zemlju, a ova zemlja je tvoja majka, ova drveća su tvoja braća, a ove zvijezde su tvoji prijatelji.
Kada vidiš da se stari čovjek sve više kreće prema svom grobu tada će biti lakše za tebe da se odrekneš njega i njegovog načina života, njegovih crkava, sinagoga, hramova, njegovih bogova i njegovih svetih spisa. Tvoja sveta spisa su tvoj cijeli život i niko ih ne može ispisati - samo ti to možeš ispisati. Ti dolaziš na svijet sa jednom otvorenom i praznom knjigom i do tebe je što ćeš sa njom da uradiš. Rođenje nije i život: to je samo prednost koju si dobio da stvoriš život, da stvoriš tako divan život, slavan i toliko voljen koliko možeš zamisliti, koliko možeš usniti.
San i stvarnost novog čovjeka će biti jedno jer će njegovi snovi biti utemeljeni u ovoj zemlji. Oni će donijeti cvijeće i voće. Oni neće biti samo snovi, oni će načiniti svijet zemljom iz snova. Ostvari odgovornost! Čovjek se nije nikada ranije suočio sa većom odgovornosti, odgovornost da se odrekne čitave prošlosti, da to ostrani iz svog bića.
Budi ponovo Adam i Eva i dopusti da ova zemlja bude Rajski vrt; a ovoga puta ćemo vidjeti ko će biti taj Bog koji će imati petlje da istjera čovjeka odatle. To treba da bude naš vrt i ako Bog želi da bude u tom našem vrtu on će trebati da zakuca na naša vrata.
Zemlja može biti prekrasna, magična, čudotvorna - naše ruke imaju taj dodir - samo to nijesmo probali nikada prije. Čovjeku nikada nije bila data šansa da iskoristi sve svoje potencijale ka rastu, da se rascvjetava, da donese ispoljenje, zadovoljenje, da prekrije svu zemlju cvijećem, da ispuni čitavu zemlju mirisima. Po meni taj miris je božanski.
Novi čovjek neće klanjati Bogu kao stvoritelju svijeta. Novi čovjek će stvoriti Boga u obliku mirisa, ljepote, ljubavi, istine. Sve do sada Bog je bio tvorac, a za novog čovjeka samo će čovjek biti tvorac, a Bog će biti stvoren. Mi možemo stvoriti božansko - to je u našim rukama. Zbog toga ja govorim da je Novi čovjek najveća revolucija koja se ikad dogodila na ovoj zemlji. I to se nikako ne može zaobići jer je stari čovjek već objavio da je mrtav. Dopustimo mu da umre u miru. Oni koji imaju buntovni duh će se jednostavno odijeliti od toga i oni će biti spasioci, oni će stvoriti Noevu arku, oni će biti začetnici novog svijeta. A pošto mi znamo stari svijet i njegovu nesreću, mi možemo izbjeći svu tu bijedu, svu tu ljubomoru, sav taj bijes, sve ratove, sve te rušilačke tendencije...
Mi možemo proći kroz potpuni preobražaj: možemo stvoriti bezazlene ljude, voljene ljude, ljude koji dišu u slobodi, ljude koji pomažu jedni drugima da budu slobodni. Mi možemo stvoriti izobilje za sve, da budu dostojanstveni, da budu poštovani - ne u duhu nekih ideala i vrijednosti već samo onakvi kakvi jesu.

Novi čovjek je na putu da bude istinski duh ove zemlje.
OSHO “Zlatna buducnost”
(c) Osho International Foundation


DESTRUKTIVNOST

Zašto se um razvijao u destruktivnom pravcu?

Čovjek živi skoro četiri miliona godina na ovoj planeti. Veći dio tog vremena je bilo ispunjeno mračnim noćima bez vatre, divljim životinjama, opasnostima i strahom koji je prožimao svaki trenutak. Zbog toga straha čovjek je i stvorio mogućnost za opstanak.
Možda si primijetio da je dijete najslabašniji potomak u prirodi. Ono plijeni godinama brigu drugih dok ne stane na svoje noge. U dubokim šumama majka je bila neprestano zabrinuta za svoje dijete. Divlje životinje su bile u stalnom traganju za hranom kao i čovjek. Osnovno traganje milionima godina bilo je samo za hranom. Pa čak i danas za milione ljudi to je ostalo osnovni cilj.
Um se razvijao uvijek na granici opstanka: kako se sakriti, naći sklonište, kako živjeti u mraku a da te ne unište. Takva teška vremena su trajala milionima godina. A čovjekov potomak je bio slabašan i nije se mogao boriti sve dok nije otkrio oružje.
Ti ne posjeduješ tako oštre zube nalik lavu ili krokodilu, ali treba da budeš toliko domišljat da im nikada ne priđeš previše blizu. Čak i ako bi imao nož u ruci bilo bi sasvim teško jer su prvi noževi bili od kamena i nedovoljno oštri. Ako bi se lav pojavio ti bi počeo drhtati i nož bi ti ispao iz ruku. I sama rika lava bi bila dovoljna da se ukočiš, da ne znaš šta da preduzmeš.
Čovjek je potom trebalo da izumi strijelu kako bi bio dovoljno daleko od životinje a da je može ubiti. Malo po malo su nova oružja došla, a sve to zbog njegove bezbijednosti. Kada je našao vatru, postao je sigurniji, a kada se u Kini izumio barut, bio je još sigurniji. Kako je Kina postala najprije civilizovana oslobodivši se divljih životinja tako je stalnog straha i opasnosti nestalo. No, um koji se gradio milionima godina je ostao. Iako je bio ubijeđen da nema više potrebe da se plaši, i dalje je bio uplašen. Mraka je nestalo, no on se i dalje plašio mraka. Nešto što je sviknuto kroz milione godina, i dalje se nastavljalo. Vremena su se promijenila, ali um to još ne zna u svojoj zaslijepljenosti.
Jedan profesor koji je boravio kod mene je bio veoma protivan načinu kako ja uzgajam drveće oko moje kuće. Govorio bi: "To drveće je neprijatelj. Ukoliko ih ne posječeš, prije ili kasnije, ono će prekriti čitavu kuću i uništiti te."
Čovjek se borio i sa drvećem - i bio je u pravu. Mi ne razmišljamo na taj način sada - Morali smo da raskrčimo šume i izgradimo gradove i sela, isto tako i da bi istjerali divlje zvijeri iz njih. Pošto je um prošao takvu borbu, on ne može lako zaboraviti dugotrajne navike. Iako danas nemamo nekog razloga za borbu mi proizvodimo sve više i više oružja samo iz puke navike. Svako danas zna da bi treći svjetski rat bio nemoguć jer bi uništio sav svijet. Čitava planeta bi postala jedno veliko groblje. Sav zanos borbe je bio u pobjedi, ali ako ne bi bilo pobjednika, kakva bi svrha bila u tome? Sada samo pet zemalja imaju nuklearno oružje, ali do kraja vijeka imaće ih dvadeset i pet zemalja. Niko ne shvata zbog čega sve to? Već i sada imamo dovoljno nuklearnog oružja da možemo zemlju uništiti sedam puta.
Um i dalje ponavlja iste stare strahove, pa čak i ako bi pristali da proizvode nuklearno oružje neprijatelj bi i dalje postojao. Svaka država razmišlja na isti način. Zato je i prisutna činjenica da sedamdeset posto svjetskih dobara, proizvodnje i izuma odlazi na rat koji se neće nikada dogoditi. Upravo zbog njegove totalitarnosti, trebalo bi tu mogućnost isključiti.
Um se razvijao u destruktivnom pravcu samo da bi zaštitio sebe. No sada bi ta energija trebalo biti kreativno iskorišćena. A um koji je stvorio atomsku i hidrogensku bombu i uništio gradove Hirošimu i Nagasaki u nekoliko sekundi... No, danas su te bombe pri usporedbi sa američkim i ruskim nuklearnim naoružanjem samo dječije igre, igračke. Oni su otišli znatno dalje u ovih četrdeset godina - mi možemo uništiti sebe za svega deset minuta.
Ova totalitarnost je velika sreća jer sada moramo naći način da zaštitimo sebe od straha našeg uma, da zaštitimo sebe od vlastitog oružja. Nema više neprijatelja koga treba ubiti, a treći svjetski rat - ukoliko bi se uopšte dogodio - bio bi samoubistvo. Mi treba da zaštitimo sebe od vlastitog uma. On je stvoren zbog određenih razloga, da nas zaštiti od divljih zvijeri koje su nam prijetili milenijumima. No, sada smo u opasnosti od našeg destruktivnog oružja. Ovo je veliki trenutak u istoriji čovječanstva, možda i u ukupnoj istoriji univerzuma, jer mi samo naslućujemo da se možda život krije još na nekoj planeti, no to nije još provjereno... Možda je samo na zemlji život dospio do tog nivoa da nekoliko ljudi postanu Bude, da nekoliko ljudi dospiju do spoznaje univerzalne tajne života. Uništiti to je sasvim idiotski, sasvim protiv univerzuma.
Jedini izlaz iz toga je da otkrijete nešto u sebi što savladava vaš um jer on ne zna ništa drugo do destrukciju. On zna samo jedan jezik koji je u strahu, u opasnosti, i kako spasiti sebe od antagonističke vasione. Čak je i veliki čovjek nalik Bertrandu Raselu napisao knjigu Osvajanje prirode ( The Conquest of Nature) u kojem ispoljava isti strah uma: mi treba da osvajamo! Ovo treba da se promijeni, jer mi treba da uživamo u prirodi. Treba da otkrivamo tajnu i misteriju prirode i da idemo iza granice uma - ova obmanjivanja nijesu naša priroda.
Stoga nam je potrebna meditacija. Meditacija znači otkrivanje nečeg u sebi što može biti jače od uma. Samo tako se možeš zaštititi da ne uništavaš čovječanstvo i ovu divnu planetu. Do sada je um bio naš opstanak, no od sada će naš opstanak biti samo u meditaciji. Meditacija znači izaći izvan uma, tragati za nečim u svijesti što je više od uma, što nalaže umu i što može preurediti sami um. Um je samo jedan biokompjuter; on treba nove podatke, to je sve. Umjesto straha, on može naučiti ljubav; umjesto osjećanja opasnosti, on može uživati u beskonačnosti životnih izvorišta: gdje nema smrti, gdje se samo oblici smjenjuju, gdje se život nastavlja iznova, i iznova. To je ono što treba pokušati. To su svi mudraci u prošlosti činili. U prošlosti to i nije bilo toliko primjenjivano - no, sada ćeš ili slušati glas mudrosti ili ti prijeti samoubistvo. Nema drugog izbora: meditacija ili samoubistvo - sveopšte samoubistvo.
U vrijeme Gautama Bude bili su mali ratovi, tek par ljudi bi bilo ubijeno - nije bilo zla. Sada nas je um doveo u taj položaj kada smo stasali za rekonstrukciju, za stvaralaštvo. Ukoliko je mogao biti toliko destruktivan, on bi se mogao transformisati za kreativnost - to je jedna te ista energija. Energija je neutralna; možeš je staviti u službu smrti, a možeš i u interesu života. Naši napori treba da se usmjere sa umom i tijelom u službi života, kreativnosti, muzike, poezije, plesa. Veliki je to trenutak kada mi možemo obnoviti um sa novim informacijama tako da isti um koji je donio nuklearno naoružanje može sada da donese veliku radost, dovoljno hrane, bolju odjeću, više zdravlja, duži život, manje bolesti, eliminisati starost sasvim.
Vrijeme je za to došlo jer niko iole pametan nije zainteresovan za treći svjetski rat. Samo nekoliko vremešnih političara to zatežu, iako ni oni otvoreno ne mogu reći da su za tako nešto. No njihove se pripreme nastavljaju i to je opasno jer se takav rat može dogoditi i slučajno. Nikada nije bilo takve podijeljenosti u gledištima. Zato, oni koji žele da počine samoubistvo to mogu uraditi, ali njima se ne smije dopustiti da unište čitav svijet.
OSHO “Zen pokret”
(c) Osho International Foundation

Majstorov smijeh
Marlon i Florens, dvije denverske sekretarice, su cavrljale tokom rucka. "Znaš da sam bila silovana prošle noci od jednog školarca", prošapta Marlen. "Stvarno?" upita Florens. "Kako si znala da je bio školarac?"
"Morala sam mu pomoci."